Ja bih migao obojici da pomognem u razjasnjavanju.
Ali bih hteo da znam zašto vas zanima Bog?
Zašto želite da ga razumete i da li ste pokusali da nađeteresenje pa ste ipak dosli do ovih zakljucaka?
Mozete li da nam kratko navedete koje ste sve korake preduzeli da bi ovo razumeli?

Ili je ovo opet ono, sto na um to na drum?
Pa tako odma znaznamo o cemu je reč i imamo rešenje?

Ili

Kada je covel ´poceo da stvara onda je prvo stvorio boga.

„Vjerom Noa, obaviješten od Boga o još neviđenim stvarima, pobožnim poštovanjem
sagradi lađu da spasi svoju porodicu. Vjerom osudi svijet i postade nasljednikom pravednosti
koja pripada vjeri.” (Heb 11,7) Dok je Noa propovijedao svijetu vijest upozorenja, njegovo je
djelo svjedočilo o njegovoj iskrenosti. Tako je on usavršavao i obznanjivao svoju vjeru. On je
svijetu dao primjer vjere u ono što Bog kaže. Sve što je posjedovao on je uložio u lađu. Kad je
na suhom tlu počinjao graditi ogromnu barku, mnoštvo je dolazilo sa svih strana da vidi čudan
prizor i čuje žarke, gorljive riječi usamljena propovjednika. Svaki udarac na lađi bio je
svjedočanstvo narodu.
Činilo se da su u početku mnogi prihvatili upozorenje, a ipak se nisu obratili Bogu i
istinski se pokajali. Oni se nisu bili voljni odreći svojih grijeha. Tokom vremena koje je
prethodilo dolasku potopa njihova je vjera bila iskušana i oni nisu izdržali kušnju. Svladani
sveopštim nevjerstvom, oni su se naposljetku pridružili svojim bivšim istomišljenicima u
odbacivanju ove svečane poruke. Neki su bili duboko osvjedočeni i obratili bi pažnju na
opomene, ali poruga i ismijavanje su bili tako snažni da su i oni podlegli istom duhu, odbili
poziv milosti i uskoro se našli među najsmjelijim i najprkosnijim rugačima, jer niko nije tako
bezobziran i ne ide tako daleko u grijeh kao oni koji su nekada imali svjetlost ali su odbacili
uvjeravanja Božjeg Duha.
Nisu svi ljudi tog naraštaja bili, u punom smislu riječi, idolopoklonici. Mnogi su tvrdili
da obožavaju Boga. Tvrdili su da su njihovi kipovi predstave božanstva, te da kroz njih ljudi
mogu dobiti jasniju predstavu o božanskom biću. Ova je grupa ljudi je prednjačila u
odbacivanju Noina propovijedanja. Dok su nastojali Boga prikazati materijalnim sredstvima,
njihovi umovi su bili slijepi za Njegovo veličanstvo i silu te su prestali shvatali svetost Njegova
karaktera, ili svetu, nepromjenjivu prirodu Njegovih zahtjeva. Kako se grijeh sve više širio, on
se činio sve manje zlim i ljudi su naposljetku ustvrdili da božanski Zakon više nije na snazi, da
je kažnjavanje prijestupnika protivno Božjem karakteru i poricali dolazak Njegova suda na
zemlju. Da su ljudi tog naraštaja poslušali božanski Zakon, oni bi u upozorenjima njegovog
sluge prepoznali Božji glas, ali njihovi umovi bili su tako zaslijepljeni odbacivanjem svjetlosti
da su povjerovali kako je Noina vijest obmana.
Mnoštvo ili većina nije bila na strani pravde. Svijet se svrstao u bojne redove protiv
Božje pravednosti i Zakona, a Nou su smatrali fanatikom. Kad je nagovarao Evu da se usprotivi
Bogu, Sotona je rekao: „Ne, nećete umrijeti!” (Post 3,4) Isto su ponovili i veliki, poštovani i
mudri ljudi onoga svijeta. „Svrha Božje prijetnje je”, govorili su oni, „zastrašivanje i ona se
nikada neće obistiniti. Ne trebate se uznemiravati. Događaj kao što je Božje uništenje svijeta i
kažnjavanje bića koja ja stvorio nikada se neće obistiniti. Budite mirni, ne bojte se. Noa je
fanatik.” Svijet se ismijavao zbog ludosti obmanuta starca. Umjesto da ponize svoje srce pred
Bogom, oni su nastavili s neposlušnošću i bezbožnošću, kao da im Bog nije progovorio kroz
svoga slugu.
Međutim, Noa je stajao kao stijena usred oluje. Okružen prezirom i ismijavanjem on se
razlikovao svojim svetim integritetom i nepokolebljivom vjernošću. Njegove su riječi imale
silu jer je Božji glas govorio ljudima kroz njegovog slugu. Povezanost s beskonačno silnim
Bogom i njemu je davala snagu, dok je tokom stotinu dvadeset godina njegov svečani glas
punio uši tog naraštaja u vezi s događajima koji se, prema ljudskoj mudrosti, nisu mogli
dogoditi.
Svijet je prije potopa smatrao da su zakoni prirode stoljećima bili nepromijenjeni.
Promjena godišnjih doba se odvijala svojim redoslijedom. Kiša dotad nikada nije padala, a
zemlju je natapala rosa ili magla. Rijeke se nikada dotad nisu izlile iz svojih korita, već su
sigurno svoje vode odvodile u mora. Nepromjenjivi su zakoni priječili vode da preplave
zemlju. Ali ovi mudraci nisu prepoznali ruku Onoga koji je zadržavao vode govoreći: „Dotle, ne
dalje...” (Job 38,11)
Kako je vrijeme prolazilo, bez očite promjene u prirodi, ljudi čija su srca ponekad
drhtala od straha postali su samouvjereni. Oni su razmišljali, kao što i danas mnogi
razmišljaju, da je priroda iznad Boga prirode, da su njeni zakoni tako postojani da ih ni sam
Bog ne može promijeniti. Shvatajući da bi priroda, ako je Noina poruka tačna, promijenila svoj
tok, oni su ovu poruku, u umovima ljudi u svijetu, prikazali kao obmanu ‐ veliku prijevaru. Oni
su pokazali svoj prezir prema Božjim upozorenjima živeći kao što su živjeli prije iznošenja
upozorenja. Nastavili su sa svojim proslavama i pohlepnim gozbama, oni su jeli i pili, sadili i
gradili, te planirali držeći na umu dobit koju su se nadali ostvariti u budućnosti, i oni su pošli i
korak dalje u svojoj bezbožnosti i prkosnom omalovažavanju Božjih zahtjeva, pokazujući da se
ne boje Beskonačnog. Tvrdili su da ako ima istine u onome što je Noa govorio, poznati bi,
mudri, razboriti, veliki ljudi shvatili problem.
Da su pretpotopni ljudi vjerovali upozorenju i pokajali se zbog svojih zlih djela, Gospod
bi zaustavio svoj gnjev kao što je kasnije učinio s Ninivom. Ali ovaj naraštaj je svojim
tvrdoglavim odupiranjem ukorima savjesti i upozorenjima Božjeg proroka navršio mjeru
svoje pokvarenosti i sazreo za uništenje.
Razdoblje njihove kušnje samo što nije isteklo. Noa je vjerno slijedio upute što ih je
primio od Boga. Svaki dio barke je bio izrađen onako kako je Gospod naredio i ona je bila
napunjena hranom za ljude i životinje. Onda je Božji sluga ljudima uputio svoj posljednji,
svečani poziv. Sa žarkom čežnjom koju riječi ne mogu izraziti on ih je preklinjao da potraže
zaklon dok ga mogu naći. I oni su ponovno odbacili njegove riječi i podigli svoj glas ruganja i
podsmijeha. Onda je među rugačima iznenada zavladala tišina. Sve vrste životinja, najljuće kao
i one najpitomije, dolazile su s planina i iz šuma i tiho prilazile lađi. Začula se buka poput
dolazećeg vjetra i ptice su doletjele iz svih pravaca, prekrivši nebo, i one su u savršenu
redoslijedu prišle lađi. Životinje su poslušale Božju zapovijest, a ljudi su ostali neposlušni.
Vodeni svetim anđelima „po dvoje od svega neka ude k tebi da preživi”, a od čistih životinja po
sedam parova. Svijet ih je posmatrao u čudu, a neki i sa strahom. Pozvani su i filozofi da
objasne ovaj jedinstveni događaj, ali uzalud. To je bila tajna koju oni nisu mogli shvatiti. Ljudi
su tako otvrdnuli zbog svog upornog odbacivanja svjetlosti da je i ovaj prizor ostavio samo
trenutačan dojam. Dok je osuđena rasa posmatrala sunce što je sjalo u svojoj slavi, a zemlja
bila odjevena u Edemsku ljepotu, ona je zatomila svoj strah bučnom zabavom, a svojim
nasilnim djelima na sebe navukla Božji gnjev.
Bog je zapovjedio Noi: „Uđi ti i sva tvoja porodica u barku, jer sam uvidio da si ti jedini
preda mnom pravedan u ovom vremenu.” Svijet je čuo Noino upozorenje, ali njegov uticaj i
primjer donijeli su blagoslov samo njegovoj porodici. Kao nagrada za njegovu vjernost i
integritet Bog je zajedno s njim spasio sve članove njegove porodice. Kakvo je to ohrabrenje
roditeljskoj vjernosti!
Milost je prestala moliti grješni ljudski rod. Poljske su životinje i ptice ušle u zaklon.
Noa i njegova porodica su bili unutar barke i: „Onda Jahve zatvori za njim vrata.” Vidio je
bljesak zasljepljujuće svjetlosti i oblak slave vidljiviji od munje sišao je s neba i lebdio iznad
ulaza u barku. Masivna vrata, koja oni unutra nisu mogli zatvoriti, polako su zatvorile
nevidljive ruke. Noa je bio zatvoren, a oni koji su odbacili Božju milost ostali su vani. Na
vratima je bio Božji pečat, Bog ih je zatvorio i samo ih je on mogao otvoriti. Isto će se tako
zatvoriti vrata milosti kad Hristos, prije svog dolaska na nebeskim oblacima, okonča svoje
posredovanje za ljude. Tada božanska milost više neće zadržavati bezbožnike, a Sotona će
imati potpunu kontrolu nad onima koji su odbacili milost. Oni će nastojati da unište Božji
narod, ali kao što je Noa bio zatvoren u barci, tako će pravednike štititi božanska sila.
Sedam dana nakon što su Noa i njegova porodica ušli u barku nije bilo znaka dolazeće
oluje. Ovo je razdoblje bilo ispit njihove vjere. Za vanjski je svijet to bilo vrijeme pobjede. Očito
je odlaganje potvrdilo njihovo vjerovanje da je Noina vijest bila obmana te da potop nikada
neće doći. Uprkos tome što su bili svjedoci svečanim prizorima ‐ ulasku životinja i ptica u
barku i anđelovu zatvaranju vrata ‐ oni su nastavili sa svojim zabavama i bučnim pijankama,
rugajući se čak i jasnim prikazima Božje sile. Mnoštvo se okupilo oko barke, ismijavajući one
unutra s drskostima koje se nikada ranije nisu usudili činiti.
Ali osmog dana nebo su prekrili mračni oblaci. Zatim su slijedili udarci groma i bljesci
munja. Uskoro su počele padati velike kapi kiše. Svijet nikada nije vidio nešto slično, i ljudska
je srca preplavio strah. Svi su se potajno pitali: „Zar je moguće da je Noa ipak bio u pravu te da
je svijet osuđen na uništenje?” Nebo je postajalo sve mračnije, a kiša je padala sve brže.
Životinje su lutale u divljem strahu, a njihovi neujednačeni krici kao da su oplakivali vlastitu
sudbinu i sudbinu čovjeka. Onda „navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.”
Činilo da se golemi slapovi vode sručuju iz oblaka. Rijeke su izašle iz svojih korita i preplavile
doline. Mlazovi su vode izbijali iz zemlje s neopisivom silinom, bacajući goleme stijene više od
trideset metara u zrak, koje su se u padu zabijale duboko u zemlju.
Ljudi su prvo posmatrali uništenje djela vlastitih ruku. Munje s neba su uništavale
sjajne građevine, prekrasne vrtove i lugove u kojima su oni držali svoje kipove, a ruševine su
bile razbacane nadaleko. Raskomadani su žrtvenici na kojima su se prinosile ljudske žrtve, a
obožavatelji su drhtali od straha pred silom živoga Boga, znajući da je njihova pokvarenost i
idolopoklonstvo uzrok njihova uništenja.
Kako je oluja postajala sve snažnija, drveće, zgrade, stijene i zemlja letjeli su u svim
pravcima. Strah ljudi i životinja bio je neopisiv. Jauk ljudi koji su prezreli Božji autoritet
nadjačavao je urlanje oluje. Sam Sotona, koji je bio prisiljen ostati usred uskomešanih
elemenata prirode, strahovao je za svoj vlastiti život. On je uživao u vladanju tako moćnom
ljudskom rasom i želio da žive kako bi i dalje činili svoja gnusna djela i nastavili s pobunom
protiv Vladara neba. On je sada izgovorio kletve protiv Boga optužujući ga za nepravdu i
surovost. Mnogi ljudi su, poput Sotone, hulili na Boga, i da su mogli, oni bi ga skinuli s
prijestola. Drugi su, izbezumljeni od straha, pružali ruke prema barci moleći da ih se pusti
unutra. Ali njihova su preklinjanja bila uzaludna. Savjest se napokon probudila i oni su
spoznali da postoji Bog koji vlada Nebom. Oni su ga revno prizivali, ali On nije slušao njihove
povike. U tom strašnom trenutku oni su uvidjeli da je prijestup Božjeg Zakona prouzročio
njihovu propast. Ipak, premda su zbog straha od kazne oni priznali svoj grijeh, oni nisu
osjećali istinsko pokajanje ili gađenje prema zlu. Da je kazna bila uklonjena, oni bi ponovno
prkosili Nebu. Kad Božji sudovi zadese Zemlju, nepokajani će prije vatrene stihije znati kada i
što je bio njihov grijeh ‐ prezir Prema njegovu svetom Zakonu. Ipak, oni se neće istinski
pokajati kao ni grješnici drevnog svijeta.

Arhitekta, hajde da se malo pozabavimo Tvojim razmišljanjem, načinom
formiranja postavljenih pitanja, povodom, razlozima...
Dobija se utisak da se kod Tebe pojavila jedna velika doza sumnje a
da bi razumeo neke Božje stavove, namere i odluke, potrebna je vera
i poverenje u Boga. Mogu nagađati, ali pravi razlog korišćenja malog
slova za Boga ne razumem, dakle, ja ne razumem Tebe, Ti ne razumeš Boga.
Dozvoljavaš sebi da veruješ ili pretpostaviš da je Bog svet stvorio
ni iz čega, ali Ti nije jasno zbog čega koristi, složen i dugotrajni
fizički proces (potop), da zbog sveopšte ljudske pokvarenosti, kao
kaznu, koristi onu istu moć, korišćenu prilikom stvaranja, onda
zaključuješ ili pretpostavljaš da mu je ta moć oslabila. Ti najbolje
znaš, ja ne razumem, ima li u tome neke ironije. Nisam do sada ni u
kojoj literaturi, čak i kod najvećih Biblijskih kritičara, da se
umesto reči ili izraza koristi splav. Razlog zašto su i životinje
ušle u kovčeg, nedvosmisleno je jasan: čiste životinje će služiti
kao hrana i za žrtvovanje, nečiste, da bi se održavala vrsta. Ribe
nisu trebale da uđu u kovčeg. Životinje nisu uništene zbog grehova,
one nemaju savest-intelekt, niti kakvu moralnu obavezu ili odgovornost.
Čovekovim padom u greh, mnoge negativne stvari su počele da se
događaju, posledice toga su primećene i u neprijateljstvu i među
njima (životinjama), krvoločnost...Bogu nikada nije bio potreban
savetnik, danas bi se javljali na hiljade.
Pozdrav, Cartensius.

Bog i Stvoritelj sveklikog svemira je stvorio i coveka,musko i zensko
stvori ich.Radjajte se i mnozite se i napunite zemlju,rekao im je
blagosiljajuci njihov brak.Čega u tome ima nejasnog?

Hahahaha... ne mogu da odolim!
Citiram 'Revizora' :

Adamova prijestupa i Kajinova ubistva. Ipak, to nije u velikoj mjeri promijenilo vanjski izgled
prirode. Bilo je očitih znakova propadanja, ali Zemlja je još uvijek bila lijepa i bogata darovima
Božjeg proviđenja. Brda su bila okrunjena veličanstvenim stablima po kojima su se penjale
vinove loze koje su se savijale pod teretom plodova. Prostrane ravnice, slične vrtovima, bile su
prekrivene zelenilom i ispunjene mirisom hiljada cvjetova. Plodovi zemlje su bili raznovrsni i
gotovo bezbrojni. Drveta su po veličini, ljepoti i savršenim mjerama daleko nadmašivala ona
koja danas poznajemo, njihovo je drvo bilo delikatne grade, tvrdo, vrlo slično kamenu i samo
malo mekše. Zlata, srebra i dragog kamenja bilo je u obilju.

Ovo meni više liči na neki politički govor
(za šta je tim ljudima služilo zlato srebro i drago kamenje „u izobilju”?!)
nego na religijsko-istorijske fakte.
Ceo citat da se prebaci u futur iz perfekta bi bio dušu dao
za predizbornu kampanju ili reklamu banke za telenaški kredit.
Gde je duh čovečiji bio dok su se saplitali o dijamante i
saginjali ispod prerodile vinove loze?
Što im Jahve nije dao neku igračku za mozak?
Bar tetris.

Dobro ljudi,
pokazaste svoje umece za kritiku, ruganje, smejanje i ismejavanje,
za humor i salü, slusamo vas i divimo se. Deder pokazite tu svoju
profesionalnost kada se radi i o drugim izvestajima o poreklu
ljudske rase, kao i svega vidljivog i nevidljivog. Hajde da se svi
smejemo, ali da li znate cemu se smejemo? Pa smejemo se nasem
(ljudskom) neznanju, jer kada bismo znali, ne bismo se smejali.
Zastanite samo za trenutak, ozbiljnije razmislite, koliko je samo
pokusaja napravio covek, da bi izasao iz te sfere, neznanja i
celične zelje da sazna njegovo poreklo. Svaki pokusaj covekov,
kroz price, bajke, mitologije, filosofije, nauke...treba ceniti i
postovati, jer to coveka tisti, uznemirava, ne daje mu mira, kao sto
je rekao jedan filosof: „...nemirno je srce naše...”, u tom trazenju.
PS Vi koji smatrate, da je ovo sto kritikujete prazna prica ili mit,
hajde da vas pratim kada kritikujete i ostale mitove. Čim ste se
okomili samo na ovo dosadasnje, nešto nam to vrlo jasno kazuje.
Ruganjem i smejanjem ne doprinosimo nasem istrazivanju i saznanju
istine. Jedan Darvinov savrenenik, u auditorijumu od vise hiljada
ljudi, izgovorio je mnogo logicnih i razumnih kritika na racun
Darvinove teorije, umecem i strucnoscu izlaganja, plenio je paznju
slusalaca, mahom mladih ljudi i studenata. Na kraju, da bi ostao
i po malo komican, izgovorio je nešto neprikladno nakon tako
ozbiljnog izlaganja, ugledajuci kroz prozor njivu sa repama, rekao
je da narednih dana moramo posmatrati kako će ove repe evoluirati
i postati tamo ne znam šta. Trenutno je zasmejao publiku, na kraju
će mu neko prici i upitati, da li mu je to bilo potrebno.
To bi trebali da se upitaju svi oni koji se rugaju ili ismejavaju,
jer ono cemu se smeju a i sami ne znaju, kada bi znali, uputili bi
one koji ne znaju. Zaista je izvestaj vrlo kratak i rekli bi smo
skroman, zašto se ne pitate, pa ako je Bog mogao da iz ničega stvara,
da je kloniranjem napravio Adamu ženu, zašto ne bi i Kainu mogao da
stvori ženu? Pa ljudsku vrstu je Bog tako stvorio da se radjanjem
mnoze, na drugim planetama možda je odjednom napunio, bez da se dalje
mnoze, kao npr. andjele, heruvime, serafime...Zašto toliko suzavate
vasu mastu ne dopustajici joj da se siri i da vas podigne u
nebeske visine? Ugledajte se malo na mog cenjenog Prijatelja, Gavrila.
Pozdrav, Cartensius.

„Svaki pokusaj covekov,
kroz price, bajke, mitologije, filosofije, nauke...treba ceniti i
postovati, jer to coveka tisti, uznemirava, ne daje mu mira, kao sto
je rekao jedan filosof: ”...nemirno je srce naše...„, u tom trazenju.
PS Vi koji smatrate, da je ovo sto kritikujete prazna prica ili mit,
hajde da vas pratim kada kritikujete i ostale mitove. Čim ste se
okomili samo na ovo dosadasnje, nešto nam to vrlo jasno kazuje. ”

1) Ja pojedine ljude, kao ljude veoma cenim na osnovu onoga što od njih čitam, pa makar verovali u bilo šta.

2) Veoma sam voljan i spreman, kao što sam i uvek bio, da u okviru onoga što mislim da znam izvrgavam ruglu i druge mitove koji se tiču drugih polja ljudskog razmišljanja i delanja, osim Hrišćanske religije.
(Pa i ostalih sekti proizašlih iz judeohrišćanstva)
Problem je što je ovo diskusija „Religija”.
Pa tu nije mesto za diskusije o preobražaju amfioksusa u ribu pa u žabu,
dnk kao suštine svega, velikog praska etc...etc..., pa makar i uz sprdnju.

3) Mogu da tvrdim da sam pročitao više „pravoverne” literature
nego većina ovih zanesenjaka naučnih radova i obične beletristike.
Zbog čega ljudi posvećeni znanju i spoznanju ne bi malo manje listali
falsifikovanu besmislenu knjigu koja slavi boga-sadistu i boga-apsolutistu (sve pod plaštom ljubavi... odvratno uzgred!),
a malo više se edukovali? Pa možda, kada pročitaju šta tamo piše nađu i načina da to opovrgnu, pa i da se posprdaju sa tim.

4) Darwin je doprineo biologiji koliko i Marx sociologiji ili Freud psihologiji.
Sve teorije su imale krupne istorijske reperkusije, a nisu ni istinite ni dovršene, pa nemojte, aman, više sirotog Darwina uvek postavljati
kao kontraargument, kad se neko posprdno odnosi prema iracionalnim biblijskim bajkama. Pa šta da počnemo da pričamo da je i marksizam alegorija. Tako su ga neki , doduše i tumačili... Ma!

Priči nikad kraja

Nije Isus postavio norme vere na temelju tuge i zalosti.Naprotiv,
on je on je rekao nešto sasvim suprotno tome.„A Carstvo je Bozje već sada u vama”.
A gde je Carstvo Bozje tu je radost kojoj nema premca.
Ali kada je govoio o pravdi Bozjoj koja je često nipodastavana i obezvredjena na
ovoj zemlji,naveo je cinjenicu po kojoj su posteni ljudi ozalosceni
zbog toga.I tu Isus daje obecanje svojim sledbenicima,da će doći vreme u kome će
Bozja pravda biti jednom za uvek na tronu sistema i nikada vise Niko neće moći
da svojim anarhistickim ispadima i hirovima da namece svoju bolesnu volju drugima.
Možemoli se na primer radovati kada vidimo kako neki uvazeni sud visokog nivoa,
osuđuje samo jednu stranu,a drugu makar i da je veci krivac,oslobadja?
Šta dakle preostaje ostecenoj strani?Ništa drugo,nego da se naoruza strpljenjem i
ceka dan Bozjeg suda,kada će pravda Bozja zauvek biti prioritet u
i kojoj niko neće izmaci niti moći da se suprotstavi.

Pozdrav prijatelju Cartezijus,Bozji blagoslov želim celom tvome domu.