Цркве представљају те предмете као оригинале. Ти „оригинали” привлаче реке ходочасника још од средњег века, а маса ходочасника значи за цркве огромне приходе што је и главна поента целог тог бизниса са реликвијама и око њих...
Што се тиче покрова, убруса и осталих крпица ево један занимљив пример:
http://goo.gl/QtNaRD
Дакле, катедрала у Ахену између осталих реликвија поседује и четири врло фасцинантна примерка:
плашт Пресвете Богородице, пелене малог Исуса, тканину (гаће?) коју је Исус имао око кукова када је разапет и тканину на којој је лежала одрубљена глава Јована Крститеља.
...
Niko ne spori ogroman broj falsifikata.
Ahenski primer nije zanimljiv, već je smesan. Njihove tvrdnje u verodostojnost konkurisu Svetom pokrovu u posedu moje prababe.
Pored ubrusa iz Ovijeda i Torinskog pokrova, moram priznati da mi je privukao paznju još jedino himation iz Tbilisija; to je ono sto nazivas Njegovim gacama.. No, ostajem rezervisan u nedostatku ikakvih analiza. Zna se samo da su neke komunjare koje su htele da uniste kovcezic ukopan u pod, valjda u vreme Sv. Nine odlepile, pa su potom komunjare drzale crkvu ogradjenom... A kada su posle sloma naucnici kopali taj isti pod i dosli do kovcezica, zateklo ih neko kolektivno slepilo (i zajednicka opomena...), tako da su istrcali iz rupe uz vrisku. Crkva je tada batalila vadjenje, tako da je stavljen stakleni deo poda, do mesta gde su ovi stigli sa kopanjem.
Kada je reč o Bogorodicinom pokrovu, isto sam skeptican. Jedan deo, valjda onaj koji je navodno spasao Carigrad od Slovena 626. je na Atosu. Nije me impresionirao.
Ali jeste drugi deo, koji je u Gruziji. Potpuno nepoznat javnosti, a i cuva se u uzasnim uslovima...kad ga je monahinja sa prljavim prstima izvukla iz kovecezica kao krpu, samo sto me srcka nije udarila. Ima zenski otisak, sličan onom na Torinskom...