Mnogo ljudi se svakodnevno obmanom odvlače u Islam. Jer je on učinkovit po pitanju vrbovanja u svoj sistem. On je kako sam rekao vjerski sistem koji je isto nastrojen kao i hrišćanstvo. Njegov cilj je svakodnevno privoljeti što više pristalica. Tome služe propovijedi i sveštenici da čuvaju i pridonose. Ljudi idu linijom manjeg otpora i postaju žrtve obmane koja od njih pravi instant vjernike. Jer daleko je lakše biti musliman nego li hrišćanin. Međutim vjera se ne svodi na ritualno klanje životinja i klanjanje pet puta dnevno, niti se svodi na borbu i ubijanje onih koji vjeruju drugačije. Istinska vjera se temelji na ljubavi, nenasilju i saosjećanju sa svim ljudima, bez obzira kojoj vjeri žele da pripadaju I ono najvažnije poštivanju Boga na način kako On to želi a ne kako je nama ljudima draže.



Ja znam da islam ne dopušta preispitivanje, ali iz ljubavi prema istini, moram obznaniti i javno istaći svoje zaključke u istraživanju te vjere jer nevidim način kako bih svjesno i trezveno mogao donijeti pravilnu odluku da odbacujem ili prihvatam islam ako li ga neproučim tj. preispitam. Negativna strana velikim dijelom potiskuje onu dobru stranu koja služi samo za obmanu i laž. No jedino što obmana ne trpi kritiku niti preispitivanje. Svi oni koji deluzivno sa agresiijom odgovaraju na kritiku, dovoljno govore i pokazuju da se nalaze u zabludi, koja se ne smije preispitivati. Tako da vam već sa ovim postaje jasno šta sam zaključio u svom proučavanju.



Nije prvi put da demoni nastoje da glume Boga i da se vjerom kontraproduktivno koriste. U ime Isusa koji je nalagao da se ne čini nasilje i da se vole čak i neprijatelji, ubijeno je zaista mnogo ljudi. O tome bi trebalo napisati jedan sasvim novi tekst I zato se sad neću baviti tim a već je o inkviziciji ispisano more tekstova. Ovom prilikom to spominjem samo da bi naznačio da se svaka vjera može zloupotri...iti, čak i ona koja propovijeda nenasilje i saosjećanje sa svim bićima.

No istini za volju moram priznati da Muhamedovo učenje se ne mora zloupotrebljavati, jer njegovo pogubno učenje otvoreno širi smrt i nasilje, primitivna shvatanja i prisiljavanje. To je razlika između Isusovog i Muhamedovog učenja. Zbog toga svoje kritike upućujem prema Muhamedovoj vjeri, a ne prema muslimanima, ja znam da je teško ovo razumjeti ali radi se o tome da su muslimani većinom rođeni u islamu i da je većina iz tog razloga islamske vjeroispovjesti. S toga ako možete to shvatiti shvatićete temelje tradicije tj. temelje patriotizma i teokratizma na kojima stojite ako li ste pripadnik takvog jednog sistema. I zato sam ubijeđen da možete shvatiti sledeće da Isusovo učenje ne treba kritikovati nego treba kritikovati one koji ga zloupotrebljavaju. Dakle:



Kritika vjere (ISLAM)
Kritika upražnjavanja vjere (HRIŠĆANSTVO)







Muhamedov primjer je uobičajeni slučaj čovjeka koji se nagodio sa đavolom i prodao mu se radi kratkotrjanog zemaljskog zadovoljstva i sad u tome nebi bilo nekakvog velikog problema da se taj slučaj nije izduplicirao tj. multiplicirao na svjetskoj milijardskoj razini i svi oni koji su obuhvaćeni generacijskom multiplikacijom su u paktu koji je sklopio Muhamed još prije 1 400 godina sa sotonom. Ovoga su svjesni mnogi u krugovima vodstva islama i zbog toga ne dopuštaju preispitivanje, kritiku i napuštanje vjere. Istinska vjera se temelji na slobodi, a ne na prisili. Oni obmanuti Muhamedovim učenjem i paktom će naći objašnjenje i opravdanje za sva zlodjela svog idola. Pametnome i nepristrasnom ipak će biti dovoljno da shvati ako nepristrano uđe u proučavanje islama.

Bitno je da napomenem da je kuran knjiga koja je nadahnuta vanzemaljskom silom te nikako nije mogla nastati ljudskom tvorevinom. Jer kad se uđe u proučavanje jasno se vidi nemogućnost čovjeka da poznaje neke određene informacije koje su u njoj sadržane i tu nema spora. Islamisti i sam islamski vjerski sistem te informacije iskorištava kako bi zadobio što više pristalica i sledbenika tog sistema no kad se uđe u preispitivanje tog nadahnuća tu nastaje problem. Da neki nebudu u neznanju veoma bitno je naglasiti da vanzemaljska sila ili nadahnuće je za nas sila jer smo mi ljudi nemoćni nad najmanjom vanzemaljskom silom a sama po sebi ne mora da bude uopšte ikakava sila.

Kada sam proučavao uvidio sam prisilno-neizborni factor koji je skoro sveprisutan u kuranu i sledeći Kuranski citat govori o tome kako u vjeri nema prisile i jedan je od rijetkih u kuranu koji govori o tome:



Krava – Al Baqara 2. 256. U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.



Dok sledeći odobrava ubijanje „nevjernika” sve dok se ne pokaju i prihvate Islam to ja nazivam prisilno-neizborni factor jer ako imam izbor između smrti i islama onda to nije izbor nego prislila:



Pokajanje – At Tawba 9. 5. Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je.



Sledeći ajet (zakon) govori da će svaki musliman biti u paklu, barem privremeno:



Merjema - Meryem 19.71. I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao!

Merjema - Meryem 19. 72. Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.



Dok sledeći govori kako će oni što su poginuli u džihadu (sveti rat) automatski ići u raj:



Imranova porodica – Al Imran 3. 169. Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga,



Trebalo bi mi daleko više vremena i prostora da navedem, opišem i istaknem sve kontradikcije, kojih stvarno ima mnogo. Ali to mi nije primarni cilj jer Muhamedovo navodno poslanstvo najbolje opovrgavaju njegova nedjela. Prevodioci kurana nastoje da kontradikcije ublaže i otklone tako što će improvizovati prevod kako bi dobili efekat amortizacije. Tako da sam si postavljao pitanje o hafizama ali nisam mogao da dokučim odgovor jer oni su navodni čuvari izvornosti kurana no ili to samo vrijedi za arapski jezik a ostali šta dobiju ili je to namjeran previd ja ne znam šta je u suštini istina doli jedne jedine a to je da amortizacioja uveliko odrađuje naumljeno. Daleko više kontradikcija se može naći u Engleskim prevodima Kurana nego Bosanskim prevodima a kad razumno čovjek razmisli pa bolje prilagoditi engleski jer pola ljudske populacije priča englenski a samo šacica srpsko-hrvatski .



Primjer je sledeći ajet na Engleskom:



Trpeza - Al maida 5. 69. Believers, Jews, Sabaeans and Christians - whoever believes in God and the Last Day and does what is right - shall have nothing to fear or regret.



Prevod Mustafe Mlivo je identičan Engleskom:



Trpeza - Al maida 5. 69. Uistinu, oni koji vjeruju, i oni koji su jevreji i Sabijci i kršćani ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i čini dobro pa neće biti straha nad njima i neće oni žaliti.



Dok prevod Besima Korkuta ispravlja i govori u prošlom vremenu, znači oni koji su vjerovali prije Muhameda:



Trpeza - Al maida 5. 69. Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili Jevreji, i Sabijci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.



Ovaj primjer govori da je uzaludno navoditi kontradikcije kada su ih svjesni i sami prevoditelji kurana. A hafize šute i nejavljaju se. Te će se i sama islamska zajednica ograditi od prevoda i reći ipak je na arapskom najvildniji , a prešutaće vam dok vi ne naučite arapski učite iz ovog prevedenog!!!!



Još jedan primjer ispravljanja nelogičnosti od strane Besima Korkuta je sledeći citat:



Gora – At Tur 52. 24. Korkut: a služiće ih posluga njihova nalik na biser skriveni,

Gora – At Tur 52. 24. Mlivo: I obilaziće oko njih mladići njihovi, kao da su oni biser skriveni.



Mlivo prevodi „mladiće” kao i Engleski prevodioci, umjesto „posluge” kao što prevodi Besim Korkut. Zanimljivo, muslimanima se obećavaju mladići u raju.



Najveća kontradikcija kurana je ta što glumi nastavak prijašnjih objava, Tore (Mojsijevog petoknjižja) i Jevanđelja od kojih se enormno razlikuje. Na primjer hrišćansko učenje ima vrlo malo ili nikako dodirnih tački sa Islamom. Ako je Islam nastavak objave, onda bi trebao da budem barem suštinski sličan Novozavjetnom učenju. Muhamedov kuran se zasniva na prepričavanju Starozavjetnih priča, praznim prijetnjama i konstantnom ponavljanju sličnih ili identičnih stihova stavljajući Alaha kao sudiju i kadiju na pogibao čovjeka. Čovjek se zapita kakv je to Bog koji obećava ljubav i blagostanje u jednom momentu a već u drugom se pretvara u ispunioca prokletstva kojeg Muhamed ostavlja kao prijetnju ako se neispuni volja njegova koju krije iza Alahave volje.



Muhamedova vjera je ritualna temelji se na unaprijed utvrđenom načinu molitve, obrednom klanju životinja, krutih propisa i vjerskog fanatizma. Sam kuran je djelo nepismenog trgovca, robovlasnika i ratnika, Muhameda koji je navodno primio kuran kao Božiju objavu preko anđela Gavrila. O tome sam već pisao. Kuran je vrlo prosta knjiga, bez ikakve suštine, konteksta i izgleda kao da su rečenice izmješane bez ikakvog reda i povezanosti. Reći će vam da su vam oči i um zavezani od Alaha ako nerazumijete te da su od nevjernika sakriveni ajeti te da nemožete razumjeti ako to Alah neželi i ako vi to neželite i sl. No ako je iko želio da shvati istinu onda sam to ja želio. Molio sam se istinitom Bogu. Nisam rekao ni Isuse ni Alahu ni Jahve ni El ni Elohim nego svojim jednostavnim riječima Bože Istiniti koji da god jesi pomozi mi da shvatim i dođem do istine. Ovakva molitva može samo dovesti do spoznbaje istine. I stoga vam iznosim svoju spoznaju i kuran je upečatljiv po tome što se dosta identičnih ili vrlo sličnih ajeta neprekidno ponavlja. Muhamed kao da nije imao šta da piše pa je ponavljao sve iznova jedno te isto. Vrlo je neumjesno reći da ovakvo nešto može biti direktna objava savršenog Boga. Islam koji se bazira prvenstveno na kuranu, prepun je prijetnji i ucjena, straha, kojima se nastoje ljudi silom ubijediti da vjeruju u Alaha, navodnog boga. Nije potrebno školovanje i proučavanje Islama da bi se shvatilo da kuran ne dolazi od Boga. Dovoljno je pročitati tu knjigu prepunu mržnje, ubijanja, prijetnji prema svim drugim vjerama uz onakvu molitvu kao što sam naveo se shvati istina.

Muhamedova vjera ne dopušta da se dovede u pitanje. Oni koji islam dovode u pitanje ili kritikuju, dolaze u smrtnu opasnost. Smrtna kazna važi samo za muškarce, dok žene dobijaju doživotni zatvor. Ako se žena pokaje, (vrati u islam) biva joj oprošteno. Muškarac koji je rođen kao musliman, kazna je smrt ako napusti islam (čak i ako se pokaje). Njegovo pokajanje može prihvatiti Alah, ali na ovom svijetu mora biti kažnjen. Ako nemusliman prihvati islam, i onda ga napusti, kazna mu je smrt, osim ako se pokaje (vrati u islam). Ovi navodi su naravno uveliko amortizovani u zemljama koje nisu većinski islamske i u zemljama koje nisu još dostigle stepen teokratije koji je recimo recimo u Irau ili Iraku te se kod nas i na našim prostorima neočekuje na ovako poštivanje i strogoću zakona. Što je opet jedan kompromis i kontraindikacija. Jer ako je Alahova volja da se taj hadis sprovodi nije na ljudima da odvaguju dali će u nekoj zemlji sprovoditi ili neće sprovoditi volju Božiju. Volja Božija je jednaka svakoj zemlji.



Vrlo je jasno iz svega ovoga da Muhamedova vjera može opstati jedino prisilom. Nasilnim putem je nastala, nasilnim putem se održava. Muhamed i njegovi sljedbenici ne razumiju da je vjera lična stvar svakog pojedinca, te da Bogu ne trebaju roboti već slobodna bića.



Jedan od najpoznatijih i najpotresnijih primjera u skorije vrijeme je osuda Britanskog državljanina Salman Rushidia na smrtnu kaznu (iako je nemusliman), jer se je usudio napisati satiričan roman o Muhamedu i islamu. Ajatolah Homeini, državnik Islamske države Iran, poziva sve muslimane svijeta na izvršenje smrtne kazne nad nemuslimanom koji se je usudio kritikovati islam:



„Obavještavam ponosne Muslimane svijeta da su autor knjige 'The Satanic Verses', koja je protiv islama, proroka i kurana, i svi uključeni u izdavanje koji su svjesni njenog sadržaja, osuđeni na smrt.”

Ayatollah Ruhollah Khomeini

FATWA izdana Februara, 1989

protiv Salman Rushdie



Nažalost ni muslimani nisu jedini u svojim nastojanjima da svaki upit, kritiku ili satiru nastoje da uguše i ako je moguće čak i kazne. Današnji navodni hrišćani i židovi isto tako nastoje da svaki upit, kritiku ili satiru nastoje da sankcionišu. A to je naravno protivnom učenju Isusa Hrista. Navodni hrišćani svoje netolerantno ponašanje ne zasnivaju na Isusovom učenju, za razliku od muslimana koji sankcionisanje i gušenje svake kritike, upita, satire i napuštanja vjere, zasnivaju na učenju svog proroka Muhameda.



Smrtna kazna se izvlači iz kurana i Hadisa. Kuran nije specifičan o vidu kažnjavanja na ovom svijetu, ali zato hadisi jesu. Određeni kuranski citati koji govore o sankcionisanju napuštanja Islama:



Imranova porodica – Ali Imran, 3. 85. 87-88

A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. Kazna im je – prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi, nad svima njima, - vječno će pod njim ostati i patnja im se neće olakšati niti će im se vremena dati;



Da li ovakvo isključivo i nazadno shvatanje može imati ikakve veze sa savršenim Bogom, kreatorom univerzuma? Muhamed je nastojao prijetnjama i ucjenama da na silu zadrži ljude u Islamu. Nisu samo ucjene i prijetnje ono čime se Muhamed služio. Muhamedov kuran je poznat po praznim obećanjima koja najčešće uključuju materijalna uživanjima u nekakvom raju na drugom svijetu. Muhamedova vjera se ne temelji na duhovnosti već na krutim šablonima, ucjeni i prisili. Muhamedu je duhovnost stran pojam i čitava njegova vjera se temelji na agresivnom širenju i prisilnoj islamizaciji.



Muhamedov život je protkan nasiljem, ubijanjem, pljačkanjem, kažnjavanjem, ratovanjem, robovlasništvom, mnogoženstvom, pedofilijom... Ovo se sve može naći u Islamskim vjerskim tekstovima. Naravno niko ne očekuje da Muhamedov život bude kao i Isusov, da oživljava mrtve i liječi bolesne, istjeruje zloduhe i hoda po vodi. Ali od čovjeka koji se naziva Božijim poslanikom, očekujemo da svojim primjerom pokaže pozitivne vrline kao što su nenasilje, saosjećanje sa drugima, opraštanje i slično. Vrlo je jasno da Muhamedova vjera nema mnogo zajedničko sa vjerom kakvu je propovijedao Isus. Muhamedov Alah voli da prijeti i ucjenjuje, da proklinje i zastrašuje, ali voli i da obećava bogat plijen iz pljački, djevičanske ljepotice u raju i mladiće, bašte kroz koje teku rijeke... Vrlo je jasno da na osnovu ovih prijetnji i praznih obećanja, ne stoji istinski Bog, već Muhamed i njegov lažni bog koji ga je opsjednuo i inspirisao da pokrene religiju koja ljude odvodi dalje od istinskog Boga.



Da nebi ostalo da sam lažno optužio Muhameda moram da navedem i izvore iz kojih sam uvidjeo svoje navode. Citati iz kurana u kojima Muhamed pljačka pod Božijim blagoslovom:



Plijen – Al Anfal, 8.1.

Pitaju te o plijenu: „Plijen pripada Allahu i Poslaniku.” Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.



Plijen – Al Anfal, 8. 26.

I sjetite se kada vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni, - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.



Plijen – Al Anfal, 8. 41.

I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske, - a Allah sve može -,



Plijen – Al Anfal, 8. 69.

Sada jedite ono što ste zaplijenili, kao dopušteno i lijepo, i bojte se Allaha. – Allah zaista prašta i milostiv je.



Saveznici – Al Ahzab, 33. 50.

O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po meteri koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima - ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku,ako Vjerovjesnik hoće da se njome oženi - da ti ne bi bilo teško.Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovu.-A Allah prašta i samilostan je.



Pobjeda – Al Fath, 48.19.

i bogatim plijenom koji će uzeti, jer Allah je silan i mudar.



Pobjeda – Al Fath, 48. 20.

Allah vam obećava bogat plijen koji ćete uzeti, a s ovim je požurio i ruke ljudi je od vas zadržao – da bi to bio poučan primjer za vjernike i da bi vam na pravi put ikazao –



Progonstvo – Al Hašr, 59. 6.

A vi niste kasom tjerali ni konje ni kamile radi onoga što je Allah od njih, kao plijen, darovao Polaniku Svome, nego, Allah prepušta vlast poslanicima Svojim nad onima nad kojima On hoće; Allah sve može.







Pobjeda – Al Fath, 48. 15.

Oni koji su izostali sigurno će reći kada pođete da plijen uzmeta: „Pustite i nas da vas pratimo!” da bi izmjenili Allahove riječi. Reci: „Vi nas nećete pratiti, to je još prije Allah rekao!”, a oni će reći: „Nije tako, nego, vi nama zavidite.” A nije ni to, već ono malo šta razumiju.

On je bio robovlasnik. Zato je islam zbog Muhameda primoran da dopusti robovlasništvo i prisilni seks sa robinjama. Jer je Muhamed imao mnoštvo robova, uključujući i seksualne robinje. S toga ako bi nzabranili robovlasništvo I prisilni seks sa robinjama negirali bi Muhameda a samim tim I svoju vjeru.



Istina je da Kur'an govori da je dobro djelo osloboditi roba. Ipak to je nedovoljno jer izričito ne zabranjuje ropstvo i ne osuđuje ropstvo kao nešto nemoralno i griješno. Kur'an nigdje ne navodi da je robovlasništvo loše i u mnogim slučajevima jasno odobrava robovlasništvo. Već sam govorio o Muhamedovom pljačkanju i plijenu o kojem Kur'an tako mnogo govori. Pod plijen se podrazumijevaju i robovi.



A da I ovo nebi bilo s moje strane priča u prazno evo citat iz Kur'ana koji odobrava i podstiče robovlasništvo i odobrava seks sa robinjama:



Saveznici – Al Ahzab 33. 50.

O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena...



Ovdje se jasno odobrava prisilni seks sa robinjama koje navodeni Bog Allah dao iz plijena... Kao što vidite pod plijen ne spadaju samo materijalne stvari, već i ljudi, a često i djeca I nigdje se nepita o tome dali te žene pristaju n ate uredbe ili nepristaju.



Kakav je to Božiji poslanik koji drži robove i još tvrdi da to Bog odobrava? Ovo su vrlo jasni dokazi kojima se opovrgava Muhamedovo navodno poslanstvo. Ne samo što Muhamed ne može da bude istinski poslanik, već i Kur'an nije nikakva Božija objava, nego je knjiga koja podstiče nasilje, nepravvdu i prakticiranje vjere koja nema nikakve sličnosti sa istinskom vjerom i duhovnošću. U Islamu se sve svodi na prazne prijetnje, kažnjavanja i prisilu. Naravno ima I lijepih izjava u kuranu ne mogu sporiti no one samo prave pometnju I čine kontradiktornost.



Tabari, poznati Islamski istoričar piše I svjedoči svojim zapisom da je Muhamed imao seksualni odnos sa svojom ropkinjom Marijom čisto zato što je bila njegovo vlasništvo. [Tabari, Volume 39, page 194].



Muhamed je stvarao nove robove tako što je svoje protivnike i nemuslimane odvodio u ropstvo. Najbolji primjer je Muhamedov masakr 700 - 900 muškaraca iz Židovskog plemena Banu Qurayza, dok je ženu i djecu odveo u ropstvo.



Najstariji Islamski istoričar Sirat Rasulallah o ovom događaju navodi:



„Onda je poslanik podijelo imovinu, žene, i djecu plemena Banu Qurayza između muslimana, dok je sebi uzeo jednu petinu. (Muhamed i njegova porodica dobijaju jednu petinu ratnog plijena)... I onda je poslanik poslao Sa'd... sa nekim zarobljenim ženama Banu Qureyza u Najd i prodao ih za konje i oružje. ”



Ovdje jasno vidimo čist ko suza primjer upražnjavanja robovlasništva. Muhamed nije samo bio robovlasnik, već je i slobodne ljude odvodio u ropstvo i prodavao kao roblje. Razlog što Kur'an ne zabranjuje ropstvojest taj što je muhamed svoje ratovanje finansirao prodavanjem robova.



No da bi stvar bila dramatičnija ne mogu se zadržati samo na dozvoli o robovlasništvu od strane Muhameda nego moram ući I u sao upražnjavanje I praktikovanje tih robova od strane muhameda koji je pored toga dozvoljavao I zlostavljanje istih. . Kada je Muhamedova sžena Ajša ispitivana je li počinila preljubu, Muhamedov zet Ali je brutalno istukao Ajšinog roba na oči Muhameda, ne bi li rob šta rekao o Ajši, to je bilo uvjerenje Muhamedu jer rob bi popustio udarcima I rekao ako li je Ajša zgriješila. Muhamed nije zaustavio ceremoniju uadaraca nego ju je uzeo za validan dokaz. Samim tim je podupro takav metod. Navešču citat iz knjige „Sirat Rasulallah” od Ibn Ishaq, a koja je prevedena kao „The Life of Muhammad”, od strane A. Guillaume (strana 496):



„Poslanik je pozvao Burayra (Ajšin rob) da bi je upitao, i onda je Ali ustao i počeo je snažno tući govoreći ”Reci poslaniku istinu,„...



Muhamed nije zaustavio Ali da udara roba.



Muhamed je isto tako dozvoljavao da se žene zarobljenici koriste za seks. Ovo se navodi u Hadisu Sahih Muslim 2, 3371:



Abu Sirma je upitao Abu Said al Khudri: ”O Abu Said, jesi li čuo Alahovog poslanika da govorio u vezi al-azl (coitus interruptus)?„ On je odgovorio, ”Da„, i dodao: ”Pošli smo sa Alahovim poslanikom na ekspediciju u Mustaliq i uzeli u zarobljeništvo neke odlične Arapske žene; i željeli smo ih jer smo patili zbog odsustva naših žena, (ali u isto vrijeme) isto smo željeli otkup za njih. Tako da smo odlučili da imamo seksualni odnos sa njima tako što ćemo koristiti azl„ (prekid seksualnog odnosa i prosipanje muškog sjemena da bi se izbjegla trudnoća). Ali smo rekli: ”Činimo djelo g dje je Alahov poslanim među nama; pa zašto da ga ne upitamo?„ Tako da smo upitali Alahovog poslanika i on je rekao: ”Nije bitno ako to ne uradite, jer svaka duša koja se treba roditi do Sudnjeg Dana, biti će rođena.„



I Hadis Sahih Muslim 3, 3432:



Abu Said al-Khudri obavijestio je da na Bitci Hunain Alahov poslanik poslao vojsku u Autas koja se je susrela i borila sa neprijateljima. Nakon što su ih pobijedili i uzeli kao zarobljenike, saborci Alahovog poslanika su se suzdržavali od seksualnog odnosa sa zarobljenim ženama jer su njihovi muževi bili mnogobošci. Onda je Allah, Najveći, poslao ajet u vezi toga: ”4. 24. i udate žene (su zabranjene), osim onih koje zarobite;„.



Dakle Muhamedov bog odobrava prisilni seks sa zarobljenim ženama. Bog ne bi nikada objavio ovakve nepravilnosti i diskriminaciju. Odobravanje prisilnog seksa ili silovanja je Muhamedova izmišljotina, a ne Božija objava. Čini se da se Muhamedu svidjelo kroz ratne pohode upražnjavati ove djelatnosti te je sveo pod božiju volju iste. No suština svega jest da netreba mnogo kriviti Muhameda za ovo što je sveo pod božiju volju iz razloga što muhamed nije lagao. To I jeste volja boga kog je muhamed slijedio. To I jeste Pravda lažnog boga koji je bio zvijezda Muhamedova. Muhamedu treba vagati prema njegovim djelima I zaključiti na osnovu njih dali slijediti put boga koji je vodio muhameda I podigao islam.



Muhamed je u svojoj gladi postao nezasit. Vlast koja je prouzrokovala silu u njemu je učinila da demon koji je opsjedao Muhameda uživa određenu slobodu. Taj demon je poželio Vavilonsko vrijeme I opustio se u toj mjeri da je od Muhameda učinio pedofila. Tako bar govore Islamske vjerske knjige hadisi. Na primjer, Tabari 7;7 navodi:



”Poslanik je oženio Ajšu u Meki tri godine prije Hijrah, poslije smrti Khadija. U to vrijeme je imala 6 godina.„



Kada mu sva ubijanja, ratovanja, robovlasništvo i silovanja nisu bila dovoljna, Muhamed je odlučio oženiti dijete. Ovo je najobičniji slučaj pedofilije i seksualnog zlostavljanja djece. Hadis Tabari 9; 131 jasno navodi:



”Moja majka je došla do mene dok sam bila na ljuljašci i spustila me dole. Moja dadilja je obrisala moje lice sa vodom i povela me. Kada sam bila kod vrata ona se je zaustavila da bih mogla povratiti dah. Dovedena sam unutra dok je Muhamed sjedio na krevetu u našoj kući. Majka me je postavila da sjedim u njegovom krilu. Ostali žene i ljudi su ostali i otišli. Poslanik je izvršio seksualni bračni snošaj sa mnom u mojoj kući kada sam imala 9 godina.„



Zar osoba koja se izdaje za Božijeg poslanika može seksualno zlostavljati dijete od 9 godina? Još gore je što je Muhamed sve te ljude obmanjivao svojim navodnim Božijim poslanstvom. Kako odbiti čovjeka koji želi oženiti nečije dijete a izdaje se za Božijeg poslanika? Inače se o Muhamnedovoj pedofiliji ima još poodosta pisati ali da vam budem iskren ja sam slabog želudca za to I neću dalje ulaziti u tu tematiku jer znam na koje grozote ću naići.



Kur'an i Hadisi svjedoče u svojim navodima da je vjernicima najbolji primjer Muhamed. Islamisti to i praktikuju tako što nastoje biti što sličniji svom idolu. Koliko je to razmišljanje pogubno i pogrešno najbolje govore dosadašnji navodi o Muhamedovim dločinima. Samo onaj koji je u neznanju ili u deluzivnom ubjeđenju bi želio da mu primjer u vjeri bude čovjek koji je ratovao, mučio i ubijao neprijatelje, dovodio ljude u ropstvo, držao robove i prodavao ih za oružje i konje, imao seksualni odnos sa djetetom od 9 godina, silovao i držao seksualne robinje, dopuštao prisilni seks sa zarobljenicama, rekao da je kazna za napuštanje Islama smrt, pljačkao i otimao imovinu itd... I kad se okrenemo oko sebe mnogo je islamista koji su deluzivno usmjereni jer ih nosi tradicija ponos I sl. I takvi su najviše I nasilni jer čine što je I Muhamed a oni koji predstavljaju finoću islama su oni koji zanemaruju loše strane a ističu ljubav I dobrotu. Obe grupe islamista su potrebne sotoni jer ona zvijer o kojoj sam pričao koja će zavladati svijetom će preko tih zagovaranata dobrote islamske uvući ekumenizam u tu organizaciju I u nju će se zvijer infiltrirati te tako preuzeti islam pod svoju kontrolu. A ova druga grupa je potrebna kako bi za sada islam držala u njegovoj ogradi I održala ga na okupu. Najviše su oni proizvod publicističkih formi I ideologije koja se plasira na svjetsko tržište. Na tu tematiku je izašlo mnogo islamskih učenjaka koji kritikuju Sveto Pismo I iz njegovih citata izvlače njima samo znane čitate. No da se mi vratimo na Muhameda I njegovo vrijeme.



Lista je njegovih nedjela je veoma duga i to se sve nalazi evidentno u Kur'anu i Islamskim vjerskim knjigama Hadisima. Jasno vidite da ja nastojim sve potkrijepiti citatima I navodima. Pitanje što bi nepristrasni posmatrač postavio, a sasvim je logično da ga treba postaviti je: ”Zašto se sva ta zlodjela nalaze u Islamskim vjerskim knjigama?„ Mislim samom meni je to bilo veoma čudno.

”

Sad ću se malo ozabaviti Avramom, poznatom istorijom i antropološko-geografskim podatcima ovog slavnog proroka i patrijarha koji je bio vođen Istinitim Bogom.



Avram najprije živi u Uru Haldejskom, koji se nalazi otprilike na mjestu gde se veliki Eufrat uliva u Persijski Zaliv. Odatle se upućuje u Haran (danas jugoistok Turske), središtu kulta boga mjeseca. Iz Ura Avram ide u Hanan (Palestinu) i Egipat. U Hananu Avramova žena Sara umire (1 Mojsijeva, 23:2-19.). U Hananu, nasuprot Mamri, završava svoj život i biva sahranjen i Avram (1 Mojsijeva, 25:9-10). Arabija je u to vrijeme nepregledna pustinja (to i arheologija potvrđuje), svakako nenaseljena, i a psurdno je i pomisliti da je Avram napustio Hanan da bi otišao u Arabijsku Meku i tu sagradio Hram.

Muhammedovo rodno mjesto Meka, udaljeno oko 80 kilometara od Crvenog mora, smještena je u suvoj, neplodnoj i kamenitoj dolini, u kojoj uglavnom vlada nepodnošljiva žega. Tek mnogo vremena posle Avrama Meka se pokazala kao naseobina i pretvorila u važan trgovački centar. Uz svetilište trgovci su imali privid sigurnosti i tranzitnu slobodu, s obzirom da su ga poštovali mnogi beduinski rodovi.



I što je najgore u cijeloj toj besmislenoj priči oko Kabe, Muhammed, odnosno njegovi inspiratori iz Podnebesa, nisu na čisto da li je Avram obnovio neki postojeći hram ili je novi od temelja zidao. Te se tu ostavlja mogućnost da se moji navodi pobijaju na konto te nesigurnosti ali ja ću jedino reći da ti navodi stoje u Kuranu I das u oni veoma jasni ted a je nebitno šta ja tvrdim I sl. Bili oni sigurni ili nesigurni kuran je tako kazao a sad što oni to ne mogu dokazati je već problem širih razmjera.



Tako se u Kuranu da pročitati sledeća tvrdnja:



Hadždž – Al Hagg; 22:26-29

I kada smo kao pribežište Ibrahimu pokazali mesto gde je Kaba-hram, rekli smo: „Ne smatraj nama nikoga ravnim, i očisti ovaj hram moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će salat obavljati, i oglasi ljudima hadž!’ – dolaziće ti peške i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavete ispune i neka oko Hrama drevnoga obilaze”.



Dakle kao što sam naveo I ranije prema ovoj drugoj tvrdnji Avram ne nalazi već sazidan hram, već novi od temelja podiže:



Krava – Al Baqara, 2:127-129

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: „Gospodaru naš, primi od nas, jer ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu tebi odanim, i porod naš neka bude odan tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer ti primaš pokajanje i samilostan si! Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer ti si, uistinu, silan i mudar”!



Izlaz iz ove ukazne paradoksalnosti islamska predaja je našla da je hram zapravo i prije Avrama postojao, da je to Adamovo zdanje uništeno u Potopu, a onda ga je Avram opet podigao. Mislim može se tvrditi mnogo što šta I izmišljati razne razloge I teorije ali istina se ne zasniva kod Boga Istinitog Isusa Hrista na slijepom vjerovanju njegove ličnosti jer kroz čitavu istoriju Bog se ljudima sa svojim karakterom I svojom ličnošćui koja se manefistuje I kroz Njegova djela otkriva u sasvim jasnom I vidljivom svjetlu. Božiji Isusov karakter u sebi nema nimalo zagonetnosti niti mistike, nema nimalo tajanstvenosti prema kojom bi čovjek mogao da se povede. Pa prema tome pomalo je smiješno opravdavati nedokazivo pozivom na predaju. Jer Bog bi tu predaju našao svrsi shodno da objavi I Muhamedu koji bi tu predaju uvrstio u Kuran jer je on predaja božija Muhamedu. No čini se da je sotona ipak dokazao s ovim svoju nesavršenost te je propustio veoma bitan detalj a to je dokaz da je Avram sagradio hram na nepostojećem mjestu.

Iako je oblast Arapskom poluostrva u kome se nalazi Kaba u Aramovo vreme bila nenaseljena, pa tako Avram i nikoga odatle nije mogao da pozove na hadžiluk, u kuranu se hoće predstaviti da je tu navodno već bilo žitelja:



Ibrahim – Ibrahim 14:35-41

Ibrahim reče: „Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima, oni su, gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene sledio, moje je vere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa, ti, uistinu, praštaš i samilostan si. Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne seje, kod tvoga Časnog hrama, da bi, gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. Gospodaru naš, ti zacelo znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo. Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu. Hvala Allahu, koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; gospodar moj, uistinu, uslišava molbe. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; gospodaru naš, ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vernicima, na Dan kad se bude polagao račun”!«



Ako je Avram, koji je najvjerovatnije živjeo oko 1925. pa do otprilike 1750. godine prije Hrista, odnosno nekih oko 165 godina, bio otac mnogih naroda (a to mu i samo ime kaže), time i Arapa, i ako Kanaanci, Sumeri, Amorejci (kojima je i Avram pripadao), Akađani, Asirci, Haldejci, nisu živeli na Arabijskom poluostrtvu gde je Meka, to je jasno da je Meka u Avramovo vrijeme bila nenaseljena, pa niko i nije mogao graditi nikakav hram prije Avrama, a Avram ponajmanje u svojoj starosti. U Avramovo vrijeme tek se pojavljuju asirsko i starovavilonsko carstvo.



Patrijarh Avraham ne da nije gradio nikakav hram u Meki, već uopšte nije ni pohodio Arabiju. Kako to da Biblija ništa ne govori o toj epizodi Avramovog dolaska u (nepostojeću) Mekku? Islamske apologete će navesti razlog da je Sveto Pismo – Biblija izmijenjena od strane ljudi I da nije validna za dokaz I slično no kad ih opet upitate za dokazni material naravno on nepostoji ali opet nećete dobiti taj odgovor nego će te dobiti odgovor da je to rečeno Muhamedu I da se taj sadržaj nalazi u kuranu tj. ta objava. Te vam ništa drugo nepreostaje nego da se opet oslonite na slijepo vjerovanje Muhamedu u sotonskom svjedočastvu. Mnogo toga što se odnosi na Avrama i Isaka kuransko-predajni miks je preneo na Avrama i Ismaila. Pa i onu sumnjivu epizodu sa žrtvovanjem Isaka na brdu Moriji, prebačeno je u priču o žrtvovanju Ismaila na arabijsku Minu (koja je inače gola, bez drveća koje bi se moglo poseći i sa kojima bi se žrtva mogla potpaliti) da bi se apologirali rituali i običaji preuzeti od pagana:



Redovi – As Saffat, 37:101-102

I mi smo ga obradovali dečakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: „O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš? ” – „O oče moj”, reče„, onako kako ti se naređuje, postupi; videćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati”.



Naravno, ono što je i po Bibliji, starijem od kurana izvještaju Bog tražio od Avrama, pogrešno je preneseno, ili je Avram pogrešno razumio Božiji poziv da mu žrtvuje sina. Bog je svakako tražio da Avram žrtvuje svoju vezujuću ljubav prema sinu, odnosno da Njega voli iznad svega. Bog ne iskušava za zlo (već izvodi iz zla), pa je besmisleno da traži, makar i u kušnji, da neko krvno prinese svoje dijete.



Po paganskom običaju, hram u Meki je služio i kao azil (‘sigurno mesto’) za razne prestupnike; i dan-danas u islamskim hodočasnicima izbija ubjeđenje da će odlaskom u Meku biti oslobođeni svojih prestupa pred Bogom:



Krava – Al Baqara, 2:125-126

I učinili smo Hram utočištem i sigurnim mestom ljudima. „Neka vam mesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete namaz obavljati!” – I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: „Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali.” – A kada je Ibrahim zamolio: „Gospodaru moj, učini ovo mesto sigurnim gradom, a snabdi plodovima stanovnike njegove, one koji budu verovali u Allaha i u onaj svet!” – On je rekao: „Onome koji ne bude verovao daću da neko vreme uživa, a onda ću ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno će ona prebivalište biti”!



Takvim gledanjem se jasno odbacuje i gazi istinski put koji vodi preporodu i čišćenju grijeha, put pokore u Hristovom Duhu: priznavanje grijeha, odricanje od grijeha, moljenje, kajanje, praštanje, ispravljanje grijeha, jeste ono što uz pomoć Hristove Otkupiteljske Snage čisti dušu.



Al-Maide, 97

Allah je učinio da Kaba, sveti Hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mesec i kurbani, naročito oni ogrlicama označeni, tako da znate da je Allaha poznato ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna.



Allah, izgleda, jedino ne zna da će sve laži jednom morati biti razotkriveno, jer Božije Svetlo je Pobjedonosna Snaga.

I Hram u Meki, i njegov kult, i njegov bog Alla(h), postojali su i prije Muhameda. (Po kome je Muhamedov otac Abdalla(h) – 'Allahov rob', dobio ime nego po Allahu? I staro arapsko ime Alaudin ukazuje na tu činjenicu) Da ih je Muhamed odbacio, on nikad među Arapima, bez tih stožera, ne bi mogao da se nametne kao prorok i zakonodavac a sa njima nikako nije mogao biti priznat ni od strane židova ni od strane hrišćana. I sam Muhammed, koji je odbacio Hrista kao Sina Božijeg i Boga, ne negira da su i Arapi mnogobošci znali za Allaha, samo odbacuje da on može imati (tri) kćeri:



Pčele – An Nahl, 16:57

Oni (pagani) ALLAHU kćeri pripisuju, hvaljen neka je on, a sebi ono što priželjkuju.



Kako Muhamedovi hroničari izvještavaju, on je pokušao pleme čuvara Ka’be – Kurajšije i bogate trgovce Meke, da zadobije tako što je privremeno i probno, po Sotaninom prijedlogu, priznao kao posrednice do Allaha tri njegove kćeri (Al-Uzza, Al-Lat i Menat, odnosno 'juternjača', 'svod' i 'sudbina'), o čemu i sam 'Kuran' daje određene naznake u suri Zvijezda – An Nagm br 53:19-23 što sam već navodio.



Kada je božiji poslanik vidjeo da mu je Pleme okrenulo leđa, nije mogao da gleda kako su odbacili poruku koju im je donio od boga, pa on poželi da nešto dođe od boga što bi ga pomirilo sa tim plemenom. Tada bog otkri:

Da li si razmislio o Al-Lat, Al-Uzza i Menat, trećoj (kćeri)„? – Šejtan položi (sledeće) riječi na njegov (Muhammedov) jezik, zbog njegove unutrašnje borbe i onoga što je želio da postigne sa tim plemenom: ”One su ptice koje visoko uzlijeću; njihovo posredništvo (pred bogom) je prihvaćeno i dozvoljeno.„ – Kada je pleme Kurajšija to čulo, razveseliše se i uzbudiše se zbog načina na koji je on govorio o njihovim bogovima, i slušaše ga, dok muslimani, imajući potpuno poverenje u svog proroka i poruke koje im on donosaše od boga, ne sumnjaše da je pogrešio. (Al-Tabari, vol. VI, p. 107)

Onaj ko ima masivnu želju da se onome ljudskome dopadne i zadobije ga, on i postaje plijen mračnih snaga. Muhamedovo kolebanje i interesno prilagođavanje mnogoboštvu takođe ga jako dobro legitimiše kao lažnog proroka.



Ono na što bih htio da skrenem pažnju jest određena publikacijska forma koja se koristi u islamu da se pridobiju sljedbenici. Mnogi islamski publicist sami stvaraju određene dokaze I proročanstva jer za to imaju veoma dobru podlogu a ta podloga je nepovezanost kuranskih ajeta (stihova) koja im to omogućava, evo jednog primjera:



U svom djelu Kuroan Mucizereli (kuranske mudžize) novijeg izdanja Harun Yahya (Ime je pseudonim koje je nastalo spajanjem imena Harun i Yahya, kao spomen i izraz poštovanja

prema dvojici vjerovjesnika koji su se borili protiv demantirane, kako oni tvrde, židovske misli.) navodi:



Al-Qiyamah, 75; 3-4

Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?

Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.



Kada se u Kur'anu govori o tome kako je Allahu lahko oživjeti ljude nakon njihove smrti, specijalno se skreće pažnja na jagodice njihovih prsta:



Naglašavanje jagodica ljudskih prsta je krajnje mudro. Pošto su jagodice apsolutna individualna osobenost svake osobe. Svi ljudi koji u ovom trenutku žive širom svijeta imaju različite otiske prstiju, odnosno jagodice. Ne samo u ovom trenutku, svi ljudi koji su živjeli tokom duge historije svijeta imali su apsolutno različite jagodice. Iz tog razloga se otisci prsta računaju kao jedna veoma važna ”osobna karta„ različita za svakoga i kao takva se koristi širom svijeta.

Međutim, ono što ovdje valja istaći je činjenica da su ove karakteristike jagodica

otkrivene tek krajem XIX stoljeća. Prije toga se na jagodice gledalo kao na linije

prsta koje nemaju nikakvu osobenost ni značenje. Međutim, u Kur'anu se skreće

pa`nja na jagodice, na koje u tom periodu niko čak nije ni obraćao pažnju, i na njihov

značaj, koji je uočen tek prije nešto više od sto godina. Kraj navoda!!!!



Dakle kad se pročita navod I intrepretacija Harunova djeluje fascinantno I ubjedljivo no sve je ipak zamotanoi u mistiku I tajnoviti veo. Čudo pominjanja jagodica prstiju u kuranu je samo predstavljeno kao čudo jer kao prvo jagodice prstiju nisu otisci prstiju I sam navod u 75 suri uopšte ne subjektira ovu interpretaciju o jagodicama prstiju kao čudo već jagodice predstavlja kao najmanji I najniži a ujedno I najpotrebniji dio tijela na čovjeku koji se po navodima može ponovo storiti u paraleli sa tematikom smaka svijeta. U kontekstu ako se mogu jagodice ponovo stvoriti onda će se pronaći svaki čovjek na svijetu koji je živjeo pa I najmanji njegov dio a to su prema navodu Muhameda jagodice na prstima koje se nalaze sa gornje strane prsta ane sa donje strane gdje je otisak. No izgleda das u I arapi inkluzivno uzimali mjerne jedinice u svjedočanstvima kao I jevreji tako d aim nekoliko metara gole dole nepredstavlja određenu važnost te stoga milimetri uopšte nisu niti upitni. Želim da kažem da navod u 75 suri nema nikakve veze sa navedenim od strane Haruna a I sami možete pogledati, evo nekoliko prvih navoda 75 sure:



Kunem se danom kada smak svijeta nastupi
I kunem se dušom koja sebe kori.
Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?
Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.
Ali, čovjek hoće da je živ da griješi
Pa pita: ” Kada će smak svijeta biti?„
Kad se pogled od straha ukoči
I mjesec pomrači
I Sunce I Mjesec spoje

10. Tog dana čovjek će povikati kuda da se bježi?

11. Nikuda utočišta nema

12. Tog dana biće Gospodartu tvome prepušten

13. Tog dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obavješten biti

14. Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti

15. ……



Ova mekanska sura od 31 ajeta kao I sami što vidite ima sasvim drugu tematiku nego li je predstavljena od strane apologete Haruna. On je jednostavno uzeo dva stiha koja može da poveže sa tematikom iz njegovih navoda I predstavio je ovako bombastično. Kad bi ovako čuda predstavljali onda bi Sveto Pismo svakako pobijedilo jer je deblje I opširnije ako li ništa drugo. Biblijski navodi se nikad nepredstavljaju u ovakvom obliku niti Bog ljudima nešto otkriva na ovakav način da se iz konteksta mora izvlačiti I iz pola rečenice koja je podiječljkenja u dva stiha praviti čitava filozofsko-medicinska analiza da bi se dokazala sveznajuća strana boga.

”

Ne mogu a da neiznesem u veoma kratkim ali jasnim crtama netačnosti koje oni navode.

Svakako da je Biblija najpozna knjiga danas poznata i da je u stvari jedna manja biblioteka a

ne knjiga jer je sadržana od više3 desetaka knjiga, tačnije 66 knjiga. Prvi Bibliski spisi

napisani negdje oko 1500 god. Prije Hrista a poslednji oko 100 god. Posle Hrista ne samo

das u dokaz dugotrajne I strpljive borbe Božije za ljude nego nam daju veoma jasnu sliku

geografije, istorije, antropologije, filozofije, geologije I ostalih faktora kojima se Biblija

dokazuje kao vjherodostojna. Ovoliki vremenski period nastajanja daje nam jasn uvid u ove

faktore koji dosledno potvrđuju vjerodostojnost biblije kao valjanog dokumenta koji

svjedoči u ime Boga ljudima. Izvornog teksta naravno da nema jer je nemoguće I da

postoji pošto prvi zapisi kreću od Mojsija a do tada se živjelo prema predanju Boga ljudima.

Od Mojsija Bog nalaže da se krene zapisivati objava I Bog počinje da stvara od tog vremena

djelo koje je danas sadržano u tih 66 knjiga za koje se tačno zna das u od Boga a postoji još

masa knjiga za koje se nezna tačno porijeklo te samim tim nisu uvrštene u kanon Biblije. Jer

prema praksi jasno se vidi da Bog nebi dozvolio nedostatak dokaza. Razlog zaštop nema

izvornih spisa je očigledan jer materijali na kojima su pisani prvi izvještaji jednostavno nisu

mogli izdržati toliko vrijeme. Mojsije je svoje zapise prema arheološkim izvorima

bilježio na papirusu I glinenim pločicama, tako da nam je svima jasno zašto je nemoguće da

postoje izvorni spisi. Ali zato u martu 1947 godine petnaestogodišnji Beduin Muhamed ad

Dib iz plemena Taamir pronašao je rukopise dok je tražio svoju kozu koja je ušla u pećinu.

Ovo otkriće diglo je svijet, jer do tada još nigdje I u tolikom broju nije toliki broj stari

rukopisa bio pronađen.

Na obalama mrtvog mora blizu Kumrana hiljadaama godina u ćupovima stajali su stari spisi, bibliski I ne bibliski materijali. Dosada je pronađeno oko 40.000 bibliografskih jedinica koje se još I danas ispituju. Te spise pisali su eseni, pripadnici poznate izraelske vijerske zajednice. Dosadasnjim izučavanjem ovih rukopisa utvrđeno je da oni datiraju iz drugog vijeka prije Hrista, I da su u prosjeku oko hiljadu godina stariji od naj starijih rukopisa jevrejske Biblije, poznatih do vremena otkrića rukopisa kod Mrtvog mora.

U proteklih pedeset godina o tom otkricu napisano 18.000 doktorskih I magistarskih radova, I bezbroj knjiga I stručnih članaka. Gotovo da nije bilo novina koje o tome nisu pisale. Sigurno se pitate zašto su ti spisi toliko važni?

Njhova važnost se istice o tome što oni argumentovano govore u prilog tezi da Biblija nije dopisivana niti mijenjana. Kada uzmemo spise iz Kumrana I usporedimo sa danasnjim savremenim spisima mi vidimo da su oni gotovo jednaki. Islamisti su govorili I još govore da je Biblija mijenjana I dopisivana ali ova otkrića dokazuju da je ona ocuvana u izvornom smislu.



Zatim, pisma iz Armane, sasvim je slučajno pronašla jedna žena, tražeći đubrivo za svoju baštu u ruševinama grada Arnane, pronašla je više stotina glinenih pločica iz 14 vijeka prije Hrista. one potvrđuju izraelsko naseljivanje Hanana.







Salmasar III (858-824 p. H..) Asurnasirpala II I jedan od vladara koji su položili temelje veličini I moći velike Asirske imperije. Crni obelisk asirskog cara Salmanasara III arheolozi su pronašli u bibliskom gradu Nimrudu (Kalahu), na trgu blizu Salmanasarove palate. Ovaj sponik prestavlja pouzdanu potvrdu teksta iz 2. Knjige o Carevima 9. I 10. glave.



Možda još jedan fascinantan podatak o piramidama, kad je čuveni arheolog Flinders Petri počeo da iskopava grad Fejum ( Faiyum) još davne 1889 god. Temeljno je istražio piramide i utvrdio ko su bili njihovi vlasnici. Proučavajući ostatke grada Ha-Usertesenhotepa, današnjeg Kahuna, došao je do zaključka da je to bio grad u kome su nekada davno živjeli graditelji pramida.Po ostatcima keramike i drugih materijala Petri je zaključio da su graditelji bili semitskog porijekla. Svi ovi izvještaji na izvjestan način potvrđuju da su Biblijski izvještaji tačni o dolasku izraelaca u Egipat. Reljef na zidu jedne grobnice pronađene u mjestu Beni Hasan pokazuje doseljenike iz Azije i tako potvrđuje da su se oni razišli sve do srednjeg Egipta. O tome piše i u Bibliji: „A sinovi Izraelovi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni.” (2.Mojsijeva 1,7)

Postoje mnogi izvanbibliski izvještaji koji govore da su ovi doseljenici kasnije postali robovi u Egiptu. Čuveni Bruklinski papirusi, koji su dobili ime po muzeju u kojem se nalaze, govore o tome kako je jedna žena po imenu Senebtisi pokušala da stekne zakonska prava nad grupom od 95 robova. Sačuvan je papirus sa spiskom njihovih imena i zanimanja. Prema navedenim imenima jasno se vidi da su ti ljudi bili semitskog porijekla. Faraoni su osim kamenih gradili i piramide od opeka napravljenih od blata kome je dodavana smola. Izvještaj o tome možemo naći i u Bibliji (2. Mojsijeva. 5,6-7).



Još jedan zanimljiv detalj Petrijevih otkrića je neobično veliki broj dječijih grobova pronađeni ispod kuca u Kahunu. Ovi grobovi su nijemi svjedoci okrutne naredbe faraona koji je pokusao da zaustavi rast izraelske nacije tako što je naredio da se muška dijeca ubijaju po rođenju. (2. Mojsijeva. 1,22).

Na Merneptahovoj steli, kamenu visine 314cm, iz 13 vjeka Prije hrista otkopanom u zapadnom dijeu Egipatskog grada Tebe. Nalazi se najraniji poznati i zasad jedini primjer imena Izrael u hijeroglifskom zapisu. Spomenik se čuva u Egipatskom muzeju u Kai

b) Snaga i ponašanje

Fizička snaga. - Objašnjenje Danijela cilja na nešlo više od samog metala. Željezo takođe predstavlja snagu i ponašanje koje „lomi i satire sve u komadiće”. (2, 40 - prijevod NIV)

Snaga državnog aparata i vladavine.- Rimsko carstvo se geografski raširilo dalje od svih prethodnih carstava. Rim je takođe razvio visoko napredni oblik političke uprave. Osim što je postao prva republika u povijesti, Rim je takođe imao najnapredniji administrativni sistem koji mu je omogućavao kontrolu nad narodima geografski udaljenim od centra. Ovakva državna uprava je održavala jedinstvo koje je štitilo mir u svijetu, poznat kao Pax Romana.

Tako dakle, Rim je imao željeznu vojsku i željeznu upravu. Cezarova istorijska izjava se u potpunosti slaže s proročanstvom Danila: „Veni, vidi, vici!” (Dođoh, vidjeh, pobijedih!) Galija, Druidi, Kartaga, Izrael doživjeli su na svojoj koži šta znače riječi proroka Danila da će Rim satirali i razbijali sve u komade.

c) Dužina vladavine Rima

Dužina vladavine Rima je takođe bila znak njegove snage. Rimska vladavina je trajala oko 650 godina - mnogo duže nego ijedno carstvo prije njega.

Stopala od željeza i gline -podijeljena carstva

Iako je Rimsko carstvo bilo najduže po trajanju, snazi i geografskoj širini, u proročkom objašnjenju, na naše iznenađenje, odvojen je samo jedan stih da objasni prirodu tog carstva (2, 40). S druge strane, za period stopala načinjenih od željeza i gline koje nastaje odmah nakon nogu od željeza odvojeno je tri stiha. Dakle tri puta više! Danilo naročitu pažnju posvećuje periodu željeza i gline. Tekst ne opisuje novonastala carstva na teritoriji Rimske imperije kao drugačija od željeznog carstva koje im je prethodilo. Prije bi se moglo reći da ona i dalje pripadaju četvrtom carstvu, kao što i prisustvo željeza u stopalama na to ukazuje. Međutim, glina koja je pomiješana sa željezom kao novi element, čini ovaj period karakterističnim.

Tri karakteristike perioda željeza i gline

2, 41 - To će biti „podijeljeno carstvo”. Pomiješanost željeza i gline ukazuje na podijeljenost među njima. To je vrlo važno da zapazimo. Period koji je prethodio ovome bio je period jedinstva - ujedinjenjenosti Rimske imperije (Pax Romana). Tom periodu jedinstva slijedi period razjedinjenosti. Ako retrospektivno pogledamo u prošlost primjetićemo da je to tačno. Nasljednici Rimskog carstva su deset razjedinjenih carstava.

Poslije pada Rimskog carstva do danas države na teritoriji bivše Imperije nikad više nisu postigle jedinstvo, i prema riječima proroka, nikad to neće ni postići!

2, 42 - ''Carstvo će biti nešto jako a nešto slabo.„

U samom tekstu krije se objašnjenje značenja tih riječi. Željezo je jako a glina je slaba. Ta podijeljena carstva će biti jaka i slaba - sastavljena od jakih i slabih, od bogatih i siromašnih nacija.

Reprezentativna funkcija gline. - Međutim, željezo i glina znači nešto više nego samo ”jako i slabo„. U prethodnim carstvima svako od različitih metala imalo je svoju reprezentativnu funkciju.

Na primjer, zlato predstavlja Vavilon, srebro Medo-Perziju, bronza Grčku i željezo Rim. U tom smislu i glina ima svoju određenu reprezentativnu ulogu. Sve do stopala imali smo metale koji su predstavljali političku silu. Sad se odjednom pojavljuje nešto što nije metal, nešto što je po svo]oj prirodi drugačije od metala. Glina je drugačija od svih ostalih. Staviše, Danilo je određen kad kaže da je ta glina lončarska - materija koja se obrađuje.[2]

Biblija koristi sliku gline, naročito lončarske gline, u kontekstu stvaranja: ”Ali sada, Gospode. Ti si naš Otac! Mi smo glina, a Ti si naš lončar; i svi smo djelo ruku Tvojih. „(Isaia. 64, 8)

Kad god Biblija koristi riječ ”glina„, ta je riječ uvijek popraćena riječju ''lončar”, i ona uvijek ukazuje na ljudska bića u njihovom odnosu prema Bogu i njihovoj ovisnosti o Bogu. Stoga spominjanje gline ima jak religiozni naglasak. Iz tog razloga, korištenje izraza lončarske gline u stopalama predstavlja silu koja nije samo politička kao što su prethodne bile, nego je i religiozna.

Istorijski gledano, to znači da će nakon raspada Rimske imperije, nova sila koja će stupiti na svjetsku scenu biti religiozna sila, koja će imati i političke elemente naslijeđene od željeznog Rima. Ta religiozno-politička sila treba da postoji i danas, pošlo nam proročki tekst govori da će ona postojati sve do kraja vremena. Kamen koji će udarili lik, upravo će udariti u njegova stopala od željeza i gline. To je vrijeme kraja. To sve znači da ova sila stvarno postoji i u naše vrijeme.

Prema većini jevrejskih komentatora, ova neobična političko-religiozna sila nije niko drugi nego hrišćanstvo. To je religija koju je prihvatila Rimska imperija. To je religija koja je postala državna religija Rima.

U nebeskoj viziji koju Danilo vidi i koju anđeo objašnjava dolazi do metamorfoze svjetovne sile stare Imperije u religioznu silu - hrišćanstvo. Hrišćanstvo, do nedavno progonjeno, sada je prihvaćeno od Imperije u licu imperatora Konstantina kao religija Imperije. Hrišćanstvo kao državna religija sada dobija ne samo religioznu već i političku silu!

2, 43 - „A što si vidio gvožđe pomiješano s glinom grnčarskom, to će se oni pomiješati (biće izmiješani)...”

Dvije karakteristike opisuju stanje kakvo će biti do kraja. Po prvi puta umjesto jednine koristi se množina „carevi” ( 2, 44), dok smo ranije imali uvijek po jedno carstvo. Prethodni stih opisuje pokušaje ujedinjavanja tih careva (država Evrope). Međutim, prema ovom proročanstvu, to se neće nikad ostvariti. Tekst nam takođe daje jasnu vezu s drevnim Vavilonom.

Danilo koristi izraz „plg” što na jevrejskom jeziku znači razdijeljeno (carstvo). Korijen ove jevrejske riječi od koje dolazi riječ „peleg”, biblijska tradicija povezuje s kulom vavilonskom: „... bješe ime Peleg... jer se u njegovo vrijeme razdvoji zemlja.” (l. Moj. 10,25)

Proročanstvo Danila predviđa događaj koji je sličan događaju prilikom gradnje kule vavilonske. U izvještaju Prve Mojsijeve Bog silazi s Neba u trenutku kad su se ljudi svijeta ujedinili u strahu da će biti uništeni nekim novim potopom, te su počeli graditi visoku kulu (1. Moj. 11,4). Međutim, Bog je inlervenisao miješanjem jezika, i tako je došlo do razilaženja graditelja. Isto će tako na kraju vremena Bog intervenisati kad svjetske sile, zbog straha od uništenja, budu pokušale da se ujedine.

Mi danas živimo u svijetu koji pokušava da se ujedini u različitim sferama. Nikada u istoriji svijeta nije bilo tako mnogo pokušaja za jedinstvom. To je jedna od tipičnih i najistaknutijih karakteristika moderne politike. Po prvi put, sile svijeta osjećaju potrebu zbližavanja i ujedinjenja. Alijanse i savezi ohrabruju se u svim sferama:

a) politički: NATO, UN

b) ekonomski: EEZ, OPEC

c) religiozni: Ekumenski pokret

d) političko-religiozni: hrišćanska desnica (Amerika).

Ne tako davno u svijetu se počelo sve više govoriti-o jednoj novoj alijansi koja bi nakon pada komunizma obuhvatala sve kontinente i ideologije svijeta. Nova politika je prihvatila ideju o novom svjetskom poretku.

Kamen

A sada ulazimo u najvažniji dio vizije! Ovaj dio je zauzimao najveći dio carevog sna, i to je fokusna tačka prema kojoj se sve kreće i gdje se sve završava. To je drugi dio carevog sna.

2, 44 - „U vrijeme tih careva Bog će nebeski podignuti carstvo. ” Ovaj period je jedini period karakterističan po akciji. Sve do ovog momenta inspirisane riječi su se koncentrisale na stanje stvari ili kvalitetu (podijeljeno, jako, slabo - 2,42).

U objašnjenju prvog dijela sna, koji se odnosi na svjetska carstva zaključno sa stopalama od gline i željeza, Danilo započinje izrazom „Bog nebeski” (2,37). Drugi dio sna koji govori o kamenu takođe započinje s „Bogom nebeskim ”(2, 44).

Isti izraz dijeli san na dva dijela. U prvom dijelu - u prvom poretku stvari - carstva su data čovječanstvu. U drugom dijelu - u drugom poretku stvari - „Bog nebeski” lično uspostavlja carstvo koje je pod Njegovom punom kontrolom.

Ovo drugo, Božje carstvo, potpuno je drugačije od ostalih carstava. Postoji kontrast u materijalima: raznolikosti metala kipa i jedinstva stijene. Drugi poredak, poredak stijene, sastoji se samo od jednog carstva, dok se prvi poredak sastojao od nekoliko različitih materijala (zlato, srebro, bronza, željezo, glina).



Biblija koristi slike kamena i stijene u kontekstu saveza čovjeka s Bogom:

• žrtveni oltar (2. Moj. 20, 25)

• Solomunov Hram (1. Car. 6, 7)

• Deset zapovijesti (2. Moj. 24, 12)

Kamen ili stijena u svom prirodnom obliku, kao mateijal za gradnju, simbolizira božansku dimenziju, samog Boga i Mesiju (Ps. 118, 22; Iz. 28, 16).[3]

S druge strane, biblijske slike kojima se opisuje gradnja idola od metala ukazuju na religiju koja je horizontalnih dimenzija, to jest koja dolazi od čovjeka. Knjiga proroka Danila uvijek povezuje metale s činom idolopoklonstva (3, 5; 5, 4.23).

Kamen i stijena predstavljaju carstvo Božje, a metali predstavljaju ljudska carstva. Glina predstavlja religioznu dimenziju, ali zbog svoje povezanosti sa željezom, ona gubi biblijsko značenje čiste religije.

Dakle poenta je u tome da se u Bibliji veoma jednostavno uviđa povezanost i zadnje i prve strane i same sredine Pisma. Sve u Bibliji ima svoj smisao i strukturu. Nema nejasnih stvari kod božije objave oko nekih principa tako da Biblija samu sebe tumači i sama je sebi dovoljna kao objava čovječanstvu. Čitava njena interpretacija je jedna priča koja je ispričana tako da ljudi je razumiju generacijski i u skladu sa vremenom odvijanja borbe koja se odvija neovisno o jednom pojedincu. A plan spasenja je predstavljen sa tolikom jasnoćom da je i onom čovjeku od prije 2 000 god. Jasno kao i nama danas šta je potrebno činiti da bi zaslužili carstvo nebesko i život vječni.



Tako da je ovaj period koji je Danilo objasnio jedan od nizova proročanstava koji obuhvata čitavo vremensko razdoblje od preko 500 god. O svjetskim carstvima za koja Danilo nije mogao znati. Mnogi su pokušali namjerno ići u suprot proročanstvima i podići 5 zemaljsko carstvo ali ipak nisu uspjeli. To su Francuzi nijemci i turci. Neki su čak pokušavali da ponovo izgrade vavilon kako bi dokazali netačnost Biblijskog navoda, to je bio Sadam Husein ali naravno nisu uspjeli.

I masa masa teksta bi se mogla napisati na ovu temu no nadam se da ste shvatili poentu koju objašnjavam te stoga neću ići u dalja objašnjavanja jer od sad će dovoljno biti da ako niste uđete u proučavanje Biblije.

iz neobjavljene istoimene knjige hrišćanstvo ili islam

evo još hednog primera sa kojm sam se sretao i srećem na mnogim forumima kada su mulimani u pitanju,a to da NIKADA ništa od napisanog ne pobiju već samo tvrde kako su to laži i onda krecu sa politickim primerima koji nemaju veze sa temom.Trenutno sam zauzet ali biće još mnostva textova o Muhamedu

na kom forumu šta lupaš zivota ti?