Forums : Religija

 Comment
Šta to pokrece osjecaj mrznje?
labudica
2011-09-25 10:28 PM
Postoje osobe koje nose u sebi mrznju, pa je razbiju i postanu njezni, osjecajni i napokon predivni, i onda opet dodje osjecaj mrznje i sve tako u krug?

Kako se to desi i zašto?
SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-09-25 11:14 PM
A zašto ne prestane zauvek da mrzi?

labudica
2011-09-25 11:22 PM
sad sam citala « ana » forum i tamo piše da su jaka osjecanja ljubav i mrznja i da je tanka nit između ta dva osjecanja, to sam već citala i prije

mada mrznja je ipak nešto sto je negativno, a ljubav pomjera sve granice

ravnodusnost je gora za nekoga, ali ona nas čini da se osjecamo dobro (iako manje nego ljubav)

Nekad je mrznja iz straha, a nekad neki preplaseni covjek nema razloga za strah.

Mislim da neki ljudi nekad u zivotu osjete malo veci strah a da nemaju razlog za taj strah. Mogu nauciti da žive i zamisle da ne postoji ništa oko njih čega bi se trebali plasiti.
Rudolf
2011-09-26 02:25 AM
Poštovani

„Ljubav i mržnja su dva aspekta jedne celine” odprilike tako nam govori princip polarnosti – četvrti od sedam, o kojima je govorio Hermes Trismegistos još u dalekoj prošlosti.
Čoveku je Stvoritelj, između ostalog, dao i slobodnu volju da se sam odluči da li da se opredeli za bljubav ili za mržnju odnosno, da li želi svoju svest da uzdiže ili hoće samo da uživa u prolaznim plodovima savremenosti a ako hoće, on uvek može da se odluči da svoju mržnju transmutira u nesebičnu ljubav ...
Nesebična ljubav, to je uzan i trnovit put prepun samoodricanja a savremen život nam pruža toliko toga, da smo zaboravili zašto smo deo ovog postojanja; navikli smo da samo grabimo kako bi bili „neko” ili barem „nešto”; grabimo, jer smo se sasvim opustili i prepustili da nas kroz život vode isključivo naša čula, naše strasti – savremenost; nije „in” razmišljanje, in je imati blesavu frizuru ...
Nikako da zapamtimo da je sve u nama; i dobro i zlo, i ljubav i mržnja, i životni principi Hitlera i životni principi Hrista ...
... als svaki dan doživljavamo, da princip Jude Iskariotskog izda neku u nama tek stasalu klicu Hristovog životnog principa...

sa poštovanjem

labudica
2011-09-26 08:36 AM
kod mene su osjecanja ljubav ali ponekad i ravnodusnost


nema mi Lilith. Mora da je otisla u Sumadiju. Pozdrav za nju, a i za ostale.

Idem sad na posao. :)
Ordachni-Buzhap
(Tvrdojko Polugić)
2011-09-26 02:21 PM
Oni koji misle da me dobro poznaju ubeđeni su da mrzim ljude. Ali ja volim decu. A zar oni nisu mali ljudi?

Jedanput sam, prolazeći pored jedne osnovne škole, u uglu školskog dvorišta, ugledao jednog malog, usamljenog dečaka. Usporio sam korak kako bih ga bolje osmotrio. On mi se u tom trenutku isplazio i zavrištao najjače što je mogao. Nasmejao sam se. Mali ekscentrik, bio je isti kao i ja u njegovim godinama.

Nije dobro to što društvo podvaja male ljude na „dobre” i „nedobre” i što mnoge primorava da budu usamljeni; takvi kasnije postaju psihopate. Sa druge strane, pak, nije loše ako se ti mali ekscentrici sami odvajaju; oni će sutra sasvim sigurno postati umetnici.
Mexico
(Trust Nobody)
2011-09-26 05:47 PM
Religija je jedan ogroman pokretac mrznje.Ove diskusije su samo jedan od dokaza.
strahinja
2011-09-26 06:34 PM
Ja bih dodao da je religija bruka i sram covecanstva a još u ovo doba.
revizor
(pilot)
2011-09-26 11:46 PM

Greh u srcu gresnika.
labudica
2011-09-27 12:08 AM
voljela bih nešto reci vise na ovu temu al nemam vremena, ne stignem da diskutujem normalno i opsirno

svi mi postovi kratki u zadnje vrijeme, a imam bas veliku zelju da pišem

Grijeh nije uzrok, nešto potice covjeka na taj grijeh (neki uzrok) kao strah.

Covjek koji živi u siromasnoj zemlji ili u zemlji gdje se drugi narodi mrze ima donekle razloga da strahuje, ali covjek koji živi u zemlji u kojoj ga niko ne dira i u kojoj ima sve sto pozeli i nema razlog za velike strahove. Jedini strah koji može da ima jeste strah od usamljenost, da u starosti dozivi da mu djeca ne dodju i da nema unucad. Jedino taj strah može da bude prisutan, ali to je manje strasan problem od ovih gore stvari sto sam navela.
SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-10-01 04:58 PM
Poštovana labudica,

Mislim da ste pogrešno shvatili...

Postoji VELIKA RAZLIKA između osećanja i motiva:
http://milosb.users.sbb.rs/zrelost.jpg

- OSEĆANJA

Svi mi imamo osećanja radosti, tuge, gneva ili straha u zavisnosti od životnih okolnosti (ta osećanja se menjaju upravo onako kako se menja stvarnost... ako je stvarnost prijatna osećamo radost, ako je doživljavamo nepravdu osećamo gnev; ako doživljavamo gubitak osećamo tugu; i ako doživljavamo opasnost osećamo strah).

Osećanja nisu dobra niti loša (osećanja nisu greh) ona su samo reakcija (na nivou OSEĆAJA) na sve ono što doživljavamo (svi ovi osećaji imaju svoju svrhu, jer je potrebno da nešto osećamo da bi mogli da se saosećamo sa drugima, potrebno je da osećamo gnev da bi reagovali na nepravdu, potrebno je da osećamo strah kada se suočavamo sa opasnostima da bi adekvatno reagovali itd).

Za razliku od osećanja koja nisu dobra niti zla, naši motivi mogu biti dobri ili loši.

Šta su motivi?

Ovo je dobro pitanje i hajde da se pozabavimo malo tim problemom.

- MOTIVI

Motiv je sve ono što sve nas pokreće na akciju! Često se motivi nazivaju pobudama jer nešto nas pobuđuje (pokreće) da reagujemo na ovaj ili onaj način. Biblija govori da je naše srce (ono što nas pokreće, znači naše pobude) grešno!

Možda se nećete složiti sa mnom, ali hajde da malo razmišljamo o lošim motivima (grehom Biblija definiše loše motive).

Šta je u stvari greh? Zašto hrišćani govore da su ljudi grešni? O čemu se tu radi?

Greh kao što znate nemate izvan religije... mnoge devijacije u društvu se ne nazivaju grehom, već bolestima (spomenućemo kasnije neke od tih devijacija).

Moram da Vas pitam, da li je neko (bilo ko je ikada živeo na ovoj planeti) za Vas bio grešan?

Ovaj odgovor možete dati jedino ako verujete da Bog postoji...

Zato je postojanja Boga veoma bitno za rešenje ove jednačine! Jer ako imate nepoznatu (nepoznata je da li Bog postoji ili ne) i ako od te nepoznate zavisi rešenje ove jednačine, onda morate prvo rešiti tu nepoznatu. Moramo sa sigurnošću znati da li postoji Bog ili ne, ako hoćemo da razumemo zašto se neka osoba koja je 90% svog vremena dobra i uzorna, u nekim iskušenjima potpuno promeni i pokaže mržnju!

(složićete se da mržnja može da počini razna zla dela... Ljudi pokrenuti mržnjom u trenutku mogu da donesu lošu odluku i da Vas više nema! Onaj čijim umom i srcem je nadahnut mržnjom može lako da bude ponesen bujicom svojih, ali i tuđih osećanja, i da učini strašna dela za koja će kasnije čitav život da se kaje.

Ko god da je pokrenut mržnjom ništa nije sigurno pored njega... niti žena, niti deca, niti prijatelji (da ne spominjemo neprijatelje) a ni sam on nije siguran ako ga mržnja obuzima (može lako oduzeti i sebi život, nakon što je pre toga učinio ludost oduzimanja života drugima).

Ko je inspirator mržnje?

Biblija (biblijski Bog) nam odgovara na to pitanje i kaže nam da Đavo (Sotona) i njegovi anđeli mrze ljudski rod i da su krvnici ljudski...

Isus Hrist:
Joh 8:44 Vaš je otac đavo; i slasti oca svog hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži.

Evo prethodne teme u kojoj je objašnjeno ko je ta misteriozna ličnost... kruže razne ideje u narodu o Sotoni, neki kažu da je izmišljena ličnost, neki govore da je dobar, ali šta kaže biblijski Bog o njemu? Bog nam je do detalja otkrio kako je zapravo došlo do pojave zla, ko je odgovoran za pojavu zla i zašto se toliko razvilo:

Zašto je bilo dopušteno da se greh pojavi?
http://www1.serbiancafe.com/lat/diskusije/new//read.php?num=123&id=14829330&thread=14829330

Jovan apostol:
1Jn 3:15 Svaki koji mrzi na brata svog krvnik je ljudski; i znate da nijedan krvnik ljudski nema u sebi večni život.

Primetite da mržnja (što je motiv) lako dovodi do ispunjenja tih želja kada nam okolnosti dopuste da legalno ispoljimo mržnju (ratovi)! Siguran sam da ste primetili da su se razna zverstva dešavala i dešavaju se u ratovima!

Da se podsetimo da su se mnoga zverstva dešavala upravo u 20. i 21. veku, u vekovima prosvećenosti i nauke!!! Kako to da čovek i pored velike prosvećenosti i dalje može da počini gnusna dela?

Zašto čovek čini zlo?

Zašto ljudi čine ovakva strašna dela (mučenja) drugim ljudima? Zašto činimo ovakva dela ako smo stvoreni po Božjem obličju? Odgovor leži tome što svi mi imamo slobodu (slobodnu volju) da biramo dobro ili zlo!

Ako ljudi odbace Boga i Njegov moralni zakon, i prihvate recimo evoluciju kao životnu ideologiju (jači opstaju po definiciji te teorije) onda NEMA VIŠE šta da ih zadržava da ne učine zlo kada dođu u takve okolnosti! Ne postoji nikakva moralna zadrška (opomena savesti) koja bi ustuknula pred zlom (prepuštanjem lošim motivima)...

Zato je bitno da odgovorimo da li postoji Bog?

Ali ne bilo koji bog (jer ima mnogo lažnih bogova) nego biblijski Bog (STVORITELJ) koji ima moralni zakon - 10 Božjih zapovesti! Da li postoji ovaj Bog za Vas? Da li Ga priznajete? Da li se pokoravate Njegovom zakonu? Da li Ga se odričete? Da li Ga ignorišete? Ili govorite sebi i drugima da On ne postoji? Da li odbacujete da se pokorite nekoj zapovesti? Da li Vam smeta kada Vas biblijski Bog ukorava za taj greh? Ako je odgovor pozitivan na jedno ili na sva pitanja, onda se nalazite u velikoj grupi ljudi koji odbijaju da se usaglase sa harmoničnim zakonima koji vladaju celim svemirom. Bog nas izveštava da svet ne želi da se pokori Bogu! Zašto? Zato što ima želje koje su suprotne sa zahtevima Biblije... tzv. grešne želje... čovek želi tuđe... MISLI su mu grešne... i to je glavni problem! Naše misli, naša htenja, naše želje, naše srce, naša suština je zla... ne znam da li se slažete ili ne, ali ako hoćemo da budemo iskreni sami sa sobom, moramo priznati da nas uvek nisu motivisale DOBRE ŽELJE, već i mnoge SEBIČNE ŽELJE... Koje su nas navodile da krademo, lažemo... a ponekog i da ubija.

Ako pokušavate da razumete zašto neko mrzi i pri tome izbacite iz jednačine Boga, da li ćete doći do ispravnog rezultata? Šta mislite da će biti odgovor na Vaše pitanje? Racionalizacija neminovno!

Ako izbacite iz jednačine Boga (STVORITELJA i Njegov zakon), nećete nikad moći da razumete zašto ljudi IZABIRAJU da mrze...

Prihvatićete tada svetovno objašnjenje koje nude savremena nauka... Psihologija, sociologija, psihijatrija, antropologija...

Jedino što nam tada ostaje jesu teorije sveta koji je mnogo pre nas ostavio Boga i Njegov zakon.

...
ANUBIS
2011-10-02 02:37 AM
Koliko ja znam, labudica već pripada jednoj nehrišćanskoj konfesiji, i nema šanse da je preradiš da pređe na tvoju stranu.

Dalje, u ovom pre svega analitičkom tekstu ne sme se preskočiti Biblija, odnosno Sveto Pismo.

Jednim nepojmljivim aktom svoje svemoći bog je stvorio svet iz ništavila (starogrčki filozofi smatrali su aksiomom da „ništa ne nastaje iz ničega”). Stvaranje, takvo kakvo hrišćani zastupaju danas, odnosno obrazovanje ništavila, teološka je izmišljotina „novijeg” datuma. Reč „barah”, kojom se Postanje služi, znači - uređivati, respoređivati već postojeću materiju i na njemu čoveka, koga je bog stvorio po svojoj slici. Jedva što je čovek, jedinstveni primerak božjeg dela, ugledao svetlost, kada mu njegov tvorac postavi zamku, za koju je bez sumnje znao da mora u nju upasti.

Zmija koja govori zavede jednu ženu; ova, navedena od zmije, moli svog muža da pojede plod zabranjen od samog boga. Zbog ove male greške Adam, otac čovečanstva, navlači na sebe i na svoje nevino potomstvo masu zala, iza kojih sledi smrt, a koja se i posle smrti nastavljaju. Bog se kaje što je svet naselio ljudima. On nalazi da je lakše udaviti i uništiti ljudski rod nego izmeniti mu srce...

Ovo su sve stari jevrejski mitovi... mitovi kakve ima gotovo svaki narod: Germani, Skandinavci, čak i Sloveni - o postanju, o potopu... i svi polaze od toga da je nekada čovek živeo super - ali se zafrkao pa mu je sada loše. Međutim, ono što je stvarni problem nije sam sadržaj mita, već činjenica da se u taj mit dogmatski veruje - i tumači se bukvalno, a ne simbolički - što je osnovna svrha mitova kao oblika (koji je prevaziđen negde u V veku pre naše ere).

Naravno, sve ovo se odnosi na Stari zavet. Novi je nešto sasvim drugo. Kako su to (Stari zavet) samo stari jevrejski mitovi (koji, dakle, nisu racionalni - oni pripadaju mitskom poimanju sveta, kada je čovek bio utopljen u prirodu). Problem je u tome što ljudi u njih sada (kada je mitsko toliko iza nas) bezuslovno veruju i prihvataju kao dogmu.

Biblija počinje zbrkanim i neodređenim pojmovima o postanju, koji svakog trenutka otkrivaju duboka nepoznavanja fizičkih zakona. Na primer, bog stvara Sunce, koje je, za naš planetarni sistem izvor svetlosti, nekoliko dana nakon što je stvorio svetlo. Bog, koji ne može biti predstavljen nikakvim likom, stvara čoveka po svojoj slici. On ga stvara kao muško i žensko biće (dakle hermafrodita) a uskoro, zaboravljajući ono što je učinio, stvara ženu od jednog čovečjeg rebra. Od početka Biblije očigledna je gomila protivrečnosti i proizvoljno iznetih činjenica. U ostatku dela pripisanih Mojsiju sledi mnogo neverovatnih i čudnovatih priča, gomila smešnih i samovoljnih zakona.

Knjige posle Mojsija isto toliko su ispunjene kontraverzama. Čitava istorija Jevreja ne predstavlja ništa drugo do hrpu priča, lišenih istorijske ozbiljnosti i pre svega lišenih činjenica zasnovanih na istorijskim izvorima...

Biblija je zaista zabavna beletristika. Ali problem sa Biblijom je taj što se ona od strane vernika tumači dogmatski, bukvalistički, i što se u srednjem veku pretvorila u jedinu istinu i jedini predmet proučavanja.

Ljudi danas ne žele da budu robovi slučajnom izboru kvazimitološke literature, naš je izbor čovek od koga potičemo i koji potiče od nas. Teolozi su danas nemoćni da svom stadu, od koga preko državne administracije uzimaju porez, objasne pukotine u hrišćanskoj veri.

Kada se pokuša definisati položaj i uloga sveštenstva u hrišćanskoj religiji, ponovo dolazimo do paradoksa. Hrišćanstvo je vrlo čudna religija. U hrišćanstvu molitvu upućenu „bogu” za vas može izmoliti neko drugi, odnosno postoje posrednici između Boga i čoveka. To su sveštenici ili popovi.

Sveštenstvo je vekovima vladalo hrišćanskim zemljama, a vrhunce svoje moći doživljavalo u krstaškim ratovima 1096-1291. godine, u kojima je poginulo preko dva miliona ljudi, a sa inkvizicijom kao strašnim sudom. Papa Grigorije IX je osnovao inkviziciju 1231/32. godine radi kažnjavanja jeretika. Inkvizicija je u Italiji postojala sve do 1859. godine. Najveći jeretici tog doba bili su naučnici.

Sveštenici ni danas ne prestaju da galame protiv ateista i naučnika koje smatraju opasnim podanicima (posebno filozofe koji ih svojim razmišljanjima često razotkrivaju). Ako se pak pogleda istorija, nigde se ne može naći da su filozofi prouzrokovali ratove, ali nema ni jednog rata u koji crkveni ljudi nisu bili umešani. Fanatični hrišćani, a ne filozofi, spalili su Karla I, Jana Husa, Ðordana Bruna... sveštenik Gomar, a ne Baruh Spinoza, zapalio je Holandiju... No, takve stvari se danas ipak ne dešavaju. Danas je politička država iznad sveštenstva.

Ali...

Danas ekonomija, a ne politika, vlada svetom, a baš crkva poseduje najviše novca. Opet je, sad gledano sa drugog aspekta, moć u njihovim rukama. Crkva je očit primer kako se na osnovu nematerijalnog boga zgrće veliko materijalno bogatstvo! Novac koji crkva danas poseduje bio bi dovoljan da se obezbedii hrana za sve gladne ljude sveta. Zanimljivo je da taj novac, koji bi mogao da donese stvarnu sreću na ovom svetu, ljudi daju sveštenicima da bi ovi kod boga isposlovali oprost nekih sitnih grehova i da pokušaju kupiti sreću na „onom” svetu. Ljudi ni malo nisu svesni činjenice da su sva bogatstva koja crkva poseduje izvučena iz njihovog džepa. Samo zato da bi određena grupa licemernih prevaranata, seksualnih manijaka i najgorih propalica, koja sebe naziva sveštenstvom, mogla lagodno da živi. Crkvene institucije su danas sedišta korupcije i finansijskog mešetarenja. Iza lica licemerne crkve, kojom i dalje vlada duh inkvizicije, kriju se koristoljubiva obmana, korupcija i protivprirodni blud...
Milan_M
2011-10-12 01:20 PM
„Jedva što je čovek, jedinstveni primerak božjeg dela, ugledao svetlost, kada mu njegov tvorac postavi zamku, za koju je bez sumnje znao da mora u nju upasti.”

Bog je čoveku pružio SVE što mu je POTREBNO; stoga je posezanje za zabranjenim plodom greh zadiranja u Božji apsolutni suverenitet, što je bila neophoddna proba poslušnosti, koju svako visokointeligentno i slobodoumno biće mora da prođe. Da je čovek (kome je, dakle, bila ispunjena svaka objektivna potreba) položio test, drvo sa zabranjenim plodom bi bilo zauvek uklonjeno.

„Zmija koja govori zavede jednu ženu...”

Niko razuman i objektivan ne tumači ove reči doslovno već je zmiju, kao svoj medijum, upotrebio Sotona, kako bi tim čudom naveo naše praroditelje na misao da će i oni dobiti natprirodne moći ukoliko posegnu za zabranjenim plodom. Njegova sugestija, kao potvrda ovakvog tumačenja, je glasila:

„...nećete vi umreti, nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, PA ĆETE POSTATI KAO BOGOVI i znati šta je dobro šta li zlo.” (Dakle, obećanje o višim moćima na delu ali za ovaj greh, naravno, nema izgovora jer su, ponovimo, SVE čovekove potrebe bile ispunjene.)

Tačnost ovog tumačenja potvrđuje i činjenica da je Biblijski sinonim za Sotonu upravo zmija:

„I zbačena bi aždaha velika, stara zmija, koja se zove đavo i sotona, koja vara sav vasioni svet, i zbačena bi na Zemlju, i anđeli njeni zbačeni biše s njom.” (Otkrivenje 12,9)

„Zbog ove male greške Adam, otac čovečanstva, navlači na sebe i na svoje nevino potomstvo masu zala, iza kojih sledi smrt, a koja se i posle smrti nastavljaju.”

Zadiranje u suverenitet Onoga Koji te je stvorio i ispunio SVE tvoje potrebe (govorimo o Adamu - naravno) nije „mala greška” (iako je veličina greha nebitna jer je smrt neminovna posledica i najmanjeg odstupanja od savršene poslušnosti i harmonije Univerzuma, zbog čega je naša Zemlja svojevrstan karantin Univerzuma), o čemu svedoči bezakonje koje se usled bezboštva sve više množi.

Za „masu zala” je, dakle, odgovoran čovek i njegovo potomstvo, dok iza smrti nema ničeg osim Vaskrsenja spasenih za večni život, i vaskrsenja nepokajanih grešnika za Božji Sud - kako bi odgovarali i bili sankcionisani za sve svoje grehe, nakon čega će umreti zauvek (Otkrivenje, 20. poglavlje).

„Bog se kaje što je svet naselio ljudima.”

Budući da je za greh i smrt (do kojih, dakle, NIJE MORALO da dođe) odgovoran isključivo čovek, jasno je i da je Božje „kajanje” zbog stvaranja čoveka – USLOVNO.

„On nalazi da je lakše udaviti i uništiti ljudski rod nego izmeniti mu srce...”

Bog nikoga ne menja nasilno već sa pravom očekuje poslušnost iz zahvalnosti i ljubavi za sva dobra koja nam svakodnevno pruža, posebno za nečuvenu milost koja tako dugo trpi ovo strašno bezakonje na Zemlji, kojem će, međutim, pravedan kraj doći ubrzo, upravo kao što je to bio slučaj i sa prepotopnim svetom:

http://www1.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/123/015741804/natprirodna-potvrda-biblijskog-izvestaja-o-pot... u.html?30

„Biblija počinje zbrkanim i neodređenim pojmovima o postanju, koji svakog trenutka otkrivaju duboka nepoznavanja fizičkih zakona.”

To nije istina.

„Na primer, bog stvara Sunce, koje je, za naš planetarni sistem izvor svetlosti, nekoliko dana nakon što je stvorio svetlo.”

Naravno, jer Sunce, kao što znamo, nije jedini izvor svetlosti.

„Bog, koji ne može biti predstavljen nikakvim likom, stvara čoveka po svojoj slici.”

Jasno je da nijedno stvoreno biće ne može potpuno da se poredi sa Bogom, pogotovu jer je On Duhovno (nematerijalno) Biće (kako sam Mojsije piše u prvim stihovima Postanja - PRE Izveštaja o Stvaranju: 1. Mojsijeva 1,2. Jovan 4,24), što prirodno znači da se sličnost čoveka Bogu odnosi na duhovne elemente njegovog bića {na nezavisnost (koja je isključivo Božanski atribut) – iako uslovnu - kroz slobodu izbora dobra ili zla; zatim na sličnost u karakteru i, posebno, KAO ŠTO SAM TEKST //NEPOSREDNO// GOVORI, na jedinstvo bračnih drugova kao slici jedinstva Božanskih Ličnosti (Sam Hristos, kao, funkcionalno, Druga Ličnost Božanstva, je rekao: „Ja i Otac Jedno Smo” - Jovan 10,30)}.

U prilog ide i činjenica da Se Bog nikada nije otkrio vidljivo (u Svom Izvornom „obličju”, u kojem, kao Subjekat Stvaranja, Obitava van prostora i vremena), niti je to moguće - što je posebno naglašeno u Novom zavetu, budući da je i svetlost Božjih otkrivenja napredna.

„On ga stvara kao muško i žensko biće (dakle hermafrodita)”

Kakvo izopačavanje nedvosmislenog teksta, inače skladnog sa opšte poznatom činjenicom da su i muškarac i žena ljudska bića.

Ono što se, dakle, zaključuje iz tog teksta, jeste da čovek nije stvoren kao jedinka već kao ZAJEDNICA dva bića suprotnih polova, koja se MEĐUSOBNO //DOPUNJUJU//.

„On ga stvara kao muško i žensko biće (dakle hermafrodita) a uskoro, zaboravljajući ono što je učinio, stvara ženu od jednog čovečjeg rebra.”

Narod pravo kaže da su „u laži kratke noge” (jer je najpre rečeno da je čovek stvoren kao dvopolni izrod dok se sada priznaje da je, prirodno, reč o stvaranju muškarca i žene).

„...a uskoro, zaboravljajući ono što je učinio, stvara ženu od jednog čovečjeg rebra...”

Ako su ljudi u svojoj evidentnoj ograničenosti sposobni da sa minimumom genetskog materijala kloniraju niža bića, za šta je tek Sposoban Onaj Koji je SVE Stvorio iz ničega...

„...naš je izbor čovek od koga potičemo i koji potiče od nas.”

Ovo je besmislica.

„U hrišćanstvu molitvu upućenu ”bogu„ za vas može izmoliti neko drugi, odnosno postoje posrednici između Boga i čoveka. To su sveštenici ili popovi.”

To je praksa lažnog sveštenstva Vatikana – Sotonine tvorevine koju Sveto pismo, upravo toga radi, označava kao instituciju Anti-Hrista, koga će Hristos Lično uništiti prilikom Skorog dolaska - u Slavi Svog Božanskog Veličanstva.

„Zanimljivo je da taj novac, koji bi mogao da donese stvarnu sreću na ovom svetu, ljudi daju sveštenicima da bi ovi kod boga isposlovali oprost nekih sitnih grehova...”

I ovo je, kao što je poznato, praksa lažnog Hrišćanstva, dok Biblija jasno govori da je spasenje //BOŽJI// DAR.
 Comment Remember this topic!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.