Jaini (đaini), pripadnici jedne od nehinduističkih autohtonih indijskih religija, svoju religiju vežu uz naslednu tradiciju 24 (pobednika) Jina Istočne Indije - Tirthankara (prethodnici, oni koji su pokazali put). Prvog od njih smeštaju 8,4 miliona godina unazad, dok je poslednji - Mahavira, koji je u VI veku pre naše ere ustanovio jainsku zajednicu, odnosno religiju. Posvetivši se strogom asketizmu, on dostiže prosvetljenje nakon 13 godina napora, a svet je napustio postom do smrti. Jaini su savršena (da kažem idealna, pošto ništa nije savršeno) i od karme oslobođena bića čistog znanja, koja su savladala vezanosti, privlačnosti, odbojnosti, mržnju, ljubav itd. Po nekim pokazateljima, odnosno nalazima povezanim sa civilizacijom doline Inda, koji sadrže jainsku simboliku, moguće je da su izvori te religije veoma stari i pred-vedski, a prvi jainski vođa koga je moguće smatrati istorijskom ličnošću je Mahavirin prethodnik Parshvanatha, koga istoričari smeštaju najverovatnije u IX vek pre naše ere.
http://img7.imageshack.us/img7/7961/mahavira.jpg
Drevna đainska skulptura, verovatno prikaz Mahavire, XII vek
U budističkim izvorima se tvrdi da je u vreme Bude i Mahavire (bili su savremenici) jainizam već drevna religija. Tako da se današnji jainizam smatra nastavkom starije tradicije paralelne sa vedskom. Oni veruju kako se svemir sastoji od niza svetova (viših i nižih), od najnižeg pakla, 7 nižih svetova preko Zemlje, 30 viših svetova, do najvišeg predela oslobođenih duša. Tvorevina je bez početka, i večna je, iako prolazi kroz kružne promene napredovanja i nazadovanja. Ne postoji tvorac, odnosno ne postoji vrhunsko božansko biće, a svaka osoba ima mogućnost dostizanja savršenstva. Postoje nebeska bića, bogovi (deve), ali i oni se moraju roditi kao ljudi žele li ukloniti karmu i postići oslobođenje od materijalne egzistencije.
Jaini veruju da nas delovanje i posledice delovanja (karma) vežu za svet u kome trenutno boravimo, pa time naša dela određuju našu sudbinu, a oslobođenje (moksha) se postiže prosvetljenjem odnosno spoznajom istinske prirode duše kroz uzdržavanje od delovanja, asketizam, mudrost, nevezanost kroz „racionalnu percepciju, racionalno znanje i racionalno ponašanje”.
Syad-vada (možda je tako): za jaine je vrlo važan princip nesubjektivnosti/relativnosti, odnosno gledanja stvari iz različitih uglova i nadilaženje ograničenja ličnog viđenja svega što nas okružuje. Budući da su doživljaj (istine o nečemu), u svetu bez početka i kraja, gde svaka pojavnost ima beskrajne oblike, kvalitete... ograničeni trenutnom percepcijom jednog ili nekoliko oblika i kvaliteta, i stvarnosti, i da oni zavise od stavova, i da nijedno nije potpuna istina, koja zbog ljudskog ograničenja i ne može biti potpuno shvaćena osim u slučaju sveznajućih bića, treba nastojati da se održi otvoreni stav i da se dozvole razni vidovi tumačenja, nadilazeći time ograničenja sopstvenog znanja i verbalnih opisivanja/definisanja stvari. Takvim stavovima je jainizam snažno uticao na pravce indijske filozofije sklonije relativizmu i skepticizmu. Postizanje čiste percepcije stvarnosti, bez vezanosti ili odbojnosti, je neophodno da bi se započeo istinski duhovni život.
http://img198.imageshack.us/img198/2592/shravanabelagolajaintem.jpg
Đainske pećinske skulpture
Post je bitan deo njihove prakse. Postoje posebna razdoblja kada se on sprovodi, ali post je koristan bilo kada i na različite načine, i važan je oblik pokajanja (ako se učinilo nešto pogrešno). Post je takođe nekima uzvišeni način duhovnog napuštanja tela (umiranja), kada osoba oseti da joj se kraj bliži i da je obavila sve svoje dužnosti u ovom svetu.
Sledbenici slede 5 načela:
1. ahimsa - nenasilje u umu, rečima i delima. Dolazi iz vere da svako živo biće ima dušu koja je potencijalno božanska, sa urođenim savršenstvom. Ipak, iako svako živo biće zavređuje pažnju i poštovanje (jaini često drže utočišta za napuštene životinje), ljudski je život najvažniji, pa se treba uzdržavati od toga da bilo koga uznemirimo, na bilo koji način; posebno je odbojno ubistvo, pa čak i lošeg čoveka, pošto je ljudsko rođenje, u kome je jedino moguće postići oslobođenje, posebno i dragoceno. Nenasilje i milosrđe su stoga centralna vrednost jainske etike;
2. satya – istinoljubivost;
3. asteya - uzdržavanje od krađe;
4. brahmacharya - seksualna kontrola. Za monahe celibat, a za laike ograničenje na brak, ali može biti i celibate;
5. aparigraha - nevezanost (za ljude, stvari, mesta, zgrtanje materijalnih bogatstava itd).
Slično tradicionalnom hinduizmu, jaini zagovaraju 4 životna stadijuma poput: brahmachariye (student), grihaste (porodični život), vanaprashta (izdvojeni život), sannyasa (redovništvo). Svojom etikom, filozofijom i kulturom, snažno su uticali na ostale religije (budizam i hinduizam). Recimo, puja, osnovno obredno poštovanje današnjeg hinduizma je (za razliku od vedskih yajni) jainski termin, a u vedskim tekstovima se mogu naći opisi koji ukazuju na jainske Tirthankare. Mnogi smatraju da je današnja proširenost vegetarijanstva i gubljenje običaja žrtvovanja životinja među mnogim hindu tradicijama posledica jainskog uticaja. Za mnoge tipično hinduističke koncepte, poput karme, reinkarnacije, nenasilja i oslobođenja, istraživanja daju naslutiti da su izvorno potekle od jaina ili srodnih pred-vedskih kultova (neke od drevnih skupina verskih tradicija Indije paralelna vedskoj/puranskoj), pa se proširila u hinduizam, budizam itd. Jaini su otvoreni prema drugim religijama i često su važan faktor religijske tolerancije u Indiji. Imaju i poseban društveni i ekonomski uticaj nesrazmeran njihovoj relativnoj malobrojnosti, kao i visok nivo obrazovanja u odnosu na prosek Indije. Popis stanovništva je pokazao da su najpismenija zajednica u Indiji.
Jaini imaju dve grane:
1. digambare (doslovno „obučeni u nebo”, odnosno goli), čiji monasi ne nose nikakvu odeću u sklopu asketskog odricanja;
2. shvetambare, gde monasi nose jednostavnu belu odeću.
Osim toga, glavne razlike su u tome što prvi smatraju kako u ženskom telu nije moguće postići oslobođenje, te da Mahavira nije bio oženjen, dok shvetambare veruju suprotno. Razlikuju se i po tome što digambare prihvataju kraću formalnu verziju osnovne molitve, „Namokara Mantre”, dok svetambare prihvataju dužu verziju. Veruje se da su se podelili nekoliko vekova nakon Mahavire, pred kraj vladavine cara Candragupte Maurya, dede budističkog cara Ashoke. Jainizam je u antičko doba u Indiji postao posebno popularan kada se utemeljitelj dinastije Maurya - car Candragupa I, preobratio na jainizam, a pred kraj života napustio presto u korist svojeg sina i otišao u jainske redovnike. Za vreme velike gladi deo zajednice je napustio središnje delove carstva i odselio se na Dekan (u srednju Indiju). Taj deo zajednice je zadržao starije i strožije običaje, među kojima i onaj da su redovnici goli (digamara). Deo zajednice koji je ostao u središnjim delovima carstva Maurya je ublažio svoje običaje i uveo obavezu odevanja i za redovnike (shvetambara). I unutar njih postoje podele i neki imaju mešavinu uverenja obe sekte, neki prihvataju, a neki odbacuju poštovanje skulptura (pri čemu se u stvari poštuju vrline tih pojedinaca i put koji su pokazali, a ne fizički oblici, budući da su te osobe, postigavši mokshu, potpuno odvojene od naše uslovljene realnosti, i nemaju direktan uticaj) itd. Sve su to razlike spoljne prirode, inače nema velikih doktrinalnih razlika. Ipak to nisu tako tvrde podele i mnogi jaini se njima ne zamaraju previše.
Osnovne podatke i uvod u jainizam imamo i u domaćem prevodu, na službenim stranicama jainske verske zajednice u Indiji:
http://www.jainworld.com/JWSerbia/jainworld/index.asp
Svakako vredan izvor na našem jeziku za proučavanje religije jainizma.
http://img98.imageshack.us/img98/441/jainizam.gif
Drevni simbol Đainizma
Nešto malo drugačije, ali nadam se takođe zanimljivo.
Link do serije slika načinjene u Palitani, na zapadu Indije, velikom đainskom svetilištu i mestu hodočašća sa svojih 1500 čudesnih hramova na jednom mestu:
http://news.bbc.co.uk/2/hi/in_depth/8456435.stm
Đainizam je religija koju je nekoliko decenija pre Budinog prosvetljenja osnovao mudrac koga sami đaini nazivaju Nigaṇṭha Nātaputta. Iako su Mahāvīra i Buda često razgovarali ili debatovali sa učenicima onog drugog, nikada se nisu i lično sreli. Đainizam i budizam imaju mnogo toga zajedničkog i jasno je da je Buda bio pod delimičnim uticajem ove miroljubive asketske vere. Međutim, Mahāvīra je učio da svako delo, bilo da je učinjeno sa namerom ili ne, stvara karmu/kammu, dok je Buda govorio da jedino namerom podstaknuta dela imaju karmički/kammički efekat. Iz ove razlike između dve religije razvile su se dalje mnoge druge. Buda je takođe kritikovao samomučenje kome su se podvrgavale đainske askete. Uprkos razmimoilaženjima sa budizmom oko ovih i drugih filozofskih pitanja, đainizam je oduvek bio miroljubiva religija. Popularno đainsko delo Nāladiyā kaže: „Krave su različitih oblika i boje, ali mleko koje nam daju je uvek belo. Religijske škole su mnoge i raznolike, ali svaka od njih podučava životu vrline.” Tokom nekoliko vekova su se ove dve religije međusobno nadmetale za primat, ali je na kraju budizam prevladao i đainizam je zauvek ostao religija manjine.
Danas u Indiji ima oko tri miliona đaina, uglavnom u zapadnoj državi Guđarat. Takođe, u naše vreme, formirale su se male, ali vrlo žive zajednice đaina u Velikoj Britaniji...