Kada se vise cita istorija teško je razmišljati na „svakodnevni” način. Tu se najbolje vidi kako se covjek pojavi u jednom istorijskom trenutku na mali tren. I nestane sa istorijske pozornice. Šta je ostavio, ostavio je. Bilo dobro ili loše ili ništa. Zato se mnogi trude da nešto stvore, napisu, učine...da ih ne proguta istorijski zaborav, kao milijarde naših predaka. Znacili su nešto svojim najblizima, a onda su svi pomrli i nema im spomena. Kako ništa ne obesmišljava i ne ponizava nasu zedj za vjecnoscu i zivotom, kao smrt i prolaznost, covjek, prirodno,ima religiju kao primarni dio svog identiteta. Otuda su se ljudi istog naroda, istog jezika, na našim prostorima razisli,i isli za vjerom,a ne za zemaljskim uredjenjem. Neki su postali muslimani i vjera je postala glavna. Neka pricaju istim jezikom,oni su sada Turci. Drugi kao katolici odrekose se nacionalne odrednice i postase sve i svasta,Sokci,Bunjevci,Latini... Kako to da i pored ociglednog jedinstva u svakom pogledu da dodje do razlaza? Sada smo 3 i vise naroda,a u stvari toliko je bas vjera,ne i jezika... Otuda sto je religija primarna. Covjek bez nje nema istinski identitet,zato se svi toliko za nju vezu, i najgori ratovi su bili vjerski,a kod nas je još bitno ko je koje vjere,jer smo još primitivni.

Kao da je neko birao u kojoj će se vjeri roditi. U tom smislu neće pogresiti svako ko u svakom covjeku bude vidjeo bliznjeg. Ko bude gledao ko je ko ima religiju na pogresan idolopoklonicki način. Kako je svim ljudim smrt i besmisao glavni neprijatelj, a svi teze ljubavi,napretku,istini...tako možemo lako prevazidji formalno istorijske vjersko-kulturoloske podjele.

Ako se pogleda istorija vidimo napredak. Prvo smo se klanjali Suncu,Mjesecu,gromovima...a kada smo saznali šta je to,dobili smo nakon politeizma,monoteizam,pa se i on usavrsava neprestano. Kult predaka je bio i ostao jak. Ništa prirodnije od toga. Ako smo ljubavlju povezani s tim ljudima a smrt nas od njih rastavlja,zauvijek?! a s tim se ne mirimo,normalno da održavamo neki vezu s njima ne nebitno koje nacine. Iz svega se vidi koliko je vjera prirodna stvar,iako religije ustavsravaju formu,sustina ostaje ista. Vjecita ceznja za beskrajem, a na zemlji melanholija od prolaznog. Ubaceni smo u prolaznost i cilj je da je prevazidjemo. Bezbroj je nacina. Samo ljudi koji su cinili dobra djela,makar i anonimni ucestvuju u tom prevazilazenju prolaznosti i postaju sjedinjeni sa nestvorenom svjetloscu. Čitam u knjizi Velikomucenicki Jasenovac kako su ustaše uglavnom klale Serbe u selima etnicki cisto serbskim, dok je toga manje bilo u mjesanim,posto su se Hrvati bunili,to ometali i pomagali Serbima. Bezbroj je slučajeva da su Njemci, Italijani ILI NEBITNO KOJI LJUDI U TESKA VREMENA UčinILI BEZBROJNA DOBRA DJELA. Diana Obekser Budisavljevic je spasavala djecu iz sigurne smrti NDH logora. Kada je prvi put spasila nečije zivote rekla je da nema većeg dara. I to je zaista osoba dostojna divljenja. Koga ne ozari njeno dobrocinstvo i ne zastrasi Stepinceva sprzena savjest? Licemjena politika se upinje da od njega naprave svetitelja, a za nju se nije ni čulo donedavno. U Beogradu su joj dali ulicicu i nisu još stavili ni tablu, dok ulica Slavka Curuvije ima tablu, jer je politicki faktor još aktuelan... To pokazuje koliko smo, na zalost, u blokadi, da ne cjenimo prave vrednosti od kojih bas imamo prave koristi.

I pored svega, ostaju samo dve vrste ljudi. Koji dostizu kontakt sa beskrajem, nestvorenom svjetloscu, sto i je smisao postojanja, i drugi, koji to ne ostvaruju. Zadatak svakoga je da namece prave vrednosti, a raskrinkava lazne idologije koje ljude ne unistava samo fizicki već i „metafizicki”. U Hrvatskoj serbske crkve mnoge još zjape kao rusevine. Može se reći da se neki žrtvuju za nasu neprolaznost, jer remeteci zakone prirode,unistavajuci u stvari sebe,nama daju eshatolosku radost. Nemoguće je narusiti duhovne zakone prirode. Ne možeš da mrzis a da se ne unistis! Zašto onda mrzis? Jer si glup i nemas prave vrednosti. Ali svako može da ih osjeti. Ma šta kaže politika i „crkva” *papa. Imamo savjest i znamo da kada cinimo dobro drugima da ne možeš da pogresis. A opet su mnogi bili tako naivni pa su cinili zlo. Može li im se zamjeriti,jer da su znali ne bi to cinili? Izgleda da su sva ta nejasna desavanja bas zbog napredovanja. Da su svi jednako visoki,pametni,lijepi,bogati...na koga bi se sazalili,kome bi pomogli, ne bi bilo napretka! Razlicitost postoji zbog napredovanja. Ko uznapreduje ne treba da osudi one koji će tek da uznapreduju. Cilj treba da bude gledanje napred,sto vise dobra da zadobijemo,da bi i radost duse bila veca.

Vjerovanje u besmrtnost duse je vjera u zivot. Kada već vidimo da se tijelo raspalo,bar da nešto prezivi. Makar svijest. Da li je nas zivot,iako evolutivno na vrhu ljestvice, jednak zivotu jedne pcele, mrava, gustera? Ili smo nešto više,pa nadzivljavamo tjelesnu smrt. Ne znamo, empirijski. Ali vjerujemo na osnovu zelje,koju imamo. To je toliko jak nagon za zivotom,postojanjem,da ga vidimo i kod pauka koji bjezi da ga ne ubijes. Pa ako je zelja za zivotom toliko jako usadjen u sve zivo,a imamo smrt,mora da se konstatuje da je smrt neprirodna stvar. Onda ide sva prica o padu,iskupljenju itd...sto je normalan zakljucak na osnovu ovako postavljenih stvari.

Postojimo, nismo tražili da dodjemo na svijet,ne znamo kada ćemo sa njega otici (prirodnim tokom stvari),ali svi znamo jedno,da kada tezimo ljubavi, živimo pozitivno da smo na pravom putu. Nema te teorije koja nas u to može razuvjeriti. Postoje dakle,duhovni zakoni. Pa ako postoje duhovni zakoni,osjecaj blagodati od dobra,idenja tim putem ljubavi, više ne ostaje prostora za strah od smrti. Nju više ne vidimo ni kao nužnost, ako nam ljubav postane način postojanja. Strah od smrti je prirodna posljedica pomanjkanja ljubavi,i to kod svih nas varira. Ako ne biramo ni vreme ni mjesto rođenja ni okolnosti, a biramo ono sto nas zivot čini kvalitativmno boljim,imamo slobodu izbora,što ne iskoristiti vreme i tu slobodu na jaboilji mogući način? Neki su iskoristili maksimalno dobro,i nebitno sto svijet u blokadi to ne prepoznaje,oni su se osigurali. Šta im znaci tapsanje mase koja će sutra biti prah?a ni po djelima se na zalost ne izdizu iznad praha. Duh ima neogranicene mogućnosti. Sve velike istorijske licnosti koje znamo su ništa,ako nisu dodirnuli,i presli u, istinsku vjecnost. Nikola Pasic ima veliki spomenik u Beogradu a umro je zbog bezakonja koja je cinio,koristeci polozaj da on i sin dobiju materijalna blaga... Covjek se unizio... A Hrvoje Magazinovic i sl. neće imati takav spomenik ali i šta će mu,jer smisao nije u tome. Tako kosmicka pravda poznaje jedne istinske vrednosti,a ovaj istorijski svijet ide svojim tokom,i to su 2 svijeta,koja su paralelna samo utoliko sto svi poniknu u ovom svijetu,bioloski,a onda odskoce iz njega i vinu se u vjescnost. Potrebno je ne biti od ovoga svijeta, da ne bi propali,jer ovaj svijet je propadljiv,laznih vrijednosti,puno nepravdi,blokade i besmisla. Zato su genijalci bili cudaci i ludaci u ocima mediokriteta. Neka svako i sve ide svojim tokom. Sve ima razlog,iako je dosta toga još nejasno. Gledajuci samo iz ugla zemlje,ništa nema smisla. Ako gledamo iz vjecnosti,sve nam polako postaje jasnije...