Forums : Religija

 Comment
Писмо Богу
Tempa
(Teolog)
2011-04-04 08:18 AM

Нађено у капуту руског војника, који је погинуо у Великом инском рату.

Послушај Боже ... Још ни једном у животу нисам с Тобом разговарао,
али данас желим Те поздравити.
Ти знаш да су ми од детињства говорили Да Тебе нема.
И, ја, глупан сам поверовао Не схватајући никада Твоју творевину.
И ево данас сам ноћу гледао из кратера који је избила граната на звездано небо,
које је нада мном.
И схватио сам одједном, очаран творевином,
Како сам био у великој заблуди.
Не знам, Боже, да ли ћеш ми дати руку,
Али ћу ти рећи и Ти ћеш ме разумети:
Није ли чудно да се усред застрашујућег јада
Мени одједном открила светлост и да сам спознао Тебе?
А поред тога, могу Ти рећи
Само то да сам сретан што сам Те спознао.
У поноћ идемо у напад,
Али се ја не бојим: Ти нас посматраш ...
Сигнал. Па што? Морам ићи.
Било ми је добро с Тобом. Још Ти хоћу рећи,
Да, као што знаш битка може бити тешка,
И можда ћу Ти ноћас покуцати.
И ево, иако Ти досада нисам био пријатељ
Хоћеш ли ми дозволити да уђем, кад дођем?
Али, чини ми се да плачем, Боже мој. Ти видиш,
Десило ми се то да сам прогледао.
Праштај Боже мој, идем. И тешко да ћу се вратити,
Али како је чудан осећај, јер се сада смрти више не бојим.

Regulus_Gavrilo
(Signal from Heaven)
2011-04-04 11:36 AM
Емоције и осећања, човек сам са собом разјашњава, своје грешке, жеље и савест у време када иде у сусрету с нечим веома неизвесни у овом случају, кобним, душевно стање немоћи и помирења са смрћу.

А наш је Томо Здравковић певао (радим на преводу његових песама, један мали одломак из песме Кафана је моја истина :

Я бродил годами
счастье искал
Я бродил годами
наконец понял

Что в етом широком мире
нет милости
что без тебя душа моя
нет никакой радости

neutralni
(teolog)
2011-04-04 10:42 PM
Brasvo Gavro, sad si shvatio kako Bog deluje na ljude sž
koji imaju savest, ali oni koji su jednik životinjama,
su bez savesti, kao što su ateisit, tako da nisu ni
duševno ni psihički sposobni da shvate, da sav njihov
život odvisi od živitodavca. Bog deluje preko savesti
ali ako čovek nema savest on neće nikad shvatiti
koliko je u zabludi.
Ipak, vidimo da si svestan da ćeš i ti umreti ali
nisi svestan da čovekov život je navišem nivou od
životinjskog. ZArto čovek se nada u bolji život kad
ova grešna epoha zla prođe u oblivion, samo zato što
veruje u Boga i ništa nije loše su tome. Šta nekom
škodi qako veruje u boga i to mu daje jedno
zadovoljstvo i utehu da dok je ovde na u ovom životu
može da prebrodi sve stresove, i teškoče koje na
njega nailaze, zbog zlih ljudi koji su piju zlo i
greh kao ribe što piju vodu. Onaj koji je poveravao
svoj život o Boga, dobije sve te duhovne atribute,
koje ga učini mirim, spokojnim i bez ogorčenja, jer
dobija moralnu snagu iz neiscrpljivog izvora večne
vrednosti, od Boga, u statavu života.

Evo, recimo u tvom slučaju, ti nemaš nikakv
unutrašnji mir, jer te Bog smeta pa negiraš, njegovo
posotjanje, a time si već priznao da bog posotji,
jer kad nebi posotjao nebi toliko tvrdoglavo zapeo u
tom tvojem negiranju. Ako Bog ne postoji, kako možeš
da negirač njegovo posotjanje kad već ne posotoji.
Ne posotji i mirna duha, ali nešto te prebada u tu
tvoju savest, pa samo ponavljaš to negiranje, kao
pokvarena gramofonska ploča.

Ti gavro presuđuješ ovog vojnika da ima amocije.
Svakako da čovek koji ima ssvest ima i emocije. Da
te ja ozbiljno pitam: Dali si ti bio emotivno
pogođenž kad ti je neko naqjbliži iz potodice umro?
Ako nisi bio emotivno pogođen onda si stvarno gore
od životinej, ustvari ti si kao kamen, jer i
životinja kad joj mladunče ugine, pokaže svoje
emocije. Vi ateisti koji se oslanjate na nauku a
ništa ne razumete naučne stvari, ne vidite da ste
sebe ponizili gore od životinje. Neznate, kao i odkuda
umocije dolaze.

Vio ste šravite veliki heroji, jer se smrti ne bojite, a to je samo neka vaša iluzija u vašoj glavi, jer kad bi bilo tako
da se nebojite smrti, bi vršili samoubistvo, ali
izgleda da se bojite smrti, gore od neko ikoji drugi.
Budite ikreni prema samim sebe, vi ateisti i nemojte
da druge osuđujete, zbog toga što veruju u Boga da
su zaostali iza 21 veka. Poznam visoko-školovane
osobe i doktore, koji veruju u Boga i time su
postali još bolji jer njihova sposobnost i
obrazovanje koje su postigli nisu svojom sposobnošču
nego dorivanjem posebnih talenata koji su od Boga
dobili, a oni nisu ih zakopali nego su razvili da su
postigli što si želeli u svom životu. JA taknima
šestitam što su svoje napore kombinovali sa moralnom voljom koja dolazi od Boga da su šprebrodili sve poteškoće na
putu do uspeha. Između Čoveka i Boga postoji jedna
harmonišna koperacija, i sarađivanjem, ako đovek
ne zloupotrebljava te darove.
***
REAL Scientific Evidence, God is real! REAL Scientific Evidence, God is real!
Naučnici su dokazali da Bog postoji.
http://www.youtube.com/watch?v=AJioWKPlBIw&feature=related
***
Who Created God? Where Did God Come From? Proof of
God.
http://www.youtube.com/watch?v=Sr5lY0TcdAw



neutralni
(teolog)
2011-04-04 11:08 PM
Brasvo Gavro, sad si shvatio kako Bog deluje na ljude sž
koji imaju savest, ali oni koji su jednik životinjama,
su bez savesti, kao što su ateisit, tako da nisu ni
duševno ni psihički sposobni da shvate, da sav njihov
život odvisi od živitodavca. Bog deluje preko savesti
ali ako čovek nema savest on neće nikad shvatiti
koliko je u zabludi.
Ipak, vidimo da si svestan da ćeš i ti umreti ali
nisi svestan da čovekov život je navišem nivou od
životinjskog. ZArto čovek se nada u bolji život kad
ova grešna epoha zla prođe u oblivion, samo zato što
veruje u Boga i ništa nije loše su tome. Šta nekom
škodi qako veruje u boga i to mu daje jedno
zadovoljstvo i utehu da dok je ovde na u ovom životu
može da prebrodi sve stresove, i teškoče koje na
njega nailaze, zbog zlih ljudi koji su piju zlo i
greh kao ribe što piju vodu. Onaj koji je poveravao
svoj život o Boga, dobije sve te duhovne atribute,
koje ga učini mirim, spokojnim i bez ogorčenja, jer
dobija moralnu snagu iz neiscrpljivog izvora večne
vrednosti, od Boga, u statavu života.

Evo, recimo u tvom slučaju, ti nemaš nikakv
unutrašnji mir, jer te Bog smeta pa negiraš, njegovo
posotjanje, a time si već priznao da bog posotji,
jer kad nebi posotjao nebi toliko tvrdoglavo zapeo u
tom tvojem negiranju. Ako Bog ne postoji, kako možeš
da negirač njegovo posotjanje kad već ne posotoji.
Ne posotji i mirna duha, ali nešto te prebada u tu
tvoju savest, pa samo ponavljaš to negiranje, kao
pokvarena gramofonska ploča.

Ti gavro presuđuješ ovog vojnika da ima amocije.
Svakako da čovek koji ima ssvest ima i emocije. Da
te ja ozbiljno pitam: Dali si ti bio emotivno
pogođenž kad ti je neko naqjbliži iz potodice umro?
Ako nisi bio emotivno pogođen onda si stvarno gore
od životinej, ustvari ti si kao kamen, jer i
životinja kad joj mladunče ugine, pokaže svoje
emocije. Vi ateisti koji se oslanjate na nauku a
ništa ne razumete naučne stvari, ne vidite da ste
sebe ponizili gore od životinje. Neznate, kao i odkuda
umocije dolaze.

Vio ste šravite veliki heroji, jer se smrti ne bojite, a to je samo neka vaša iluzija u vašoj glavi, jer kad bi bilo tako
da se nebojite smrti, bi vršili samoubistvo, ali
izgleda da se bojite smrti, gore od neko ikoji drugi.
Budite ikreni prema samim sebe, vi ateisti i nemojte
da druge osuđujete, zbog toga što veruju u Boga da
su zaostali iza 21 veka. Poznam visoko-školovane
osobe i doktore, koji veruju u Boga i time su
postali još bolji jer njihova sposobnost i
obrazovanje koje su postigli nisu svojom sposobnošču
nego dorivanjem posebnih talenata koji su od Boga
dobili, a oni nisu ih zakopali nego su razvili da su
postigli što si želeli u svom životu. JA taknima
šestitam što su svoje napore kombinovali sa moralnom voljom koja dolazi od Boga da su šprebrodili sve poteškoće na
putu do uspeha. Između Čoveka i Boga postoji jedna
harmonišna koperacija, i sarađivanjem, ako đovek
ne zloupotrebljava te darove.
***
REAL Scientific Evidence, God is real! REAL Scientific Evidence, God is real!
Naučnici su dokazali da Bog postoji.
http://www.youtube.com/watch?v=AJioWKPlBIw&feature=related
***
Who Created God? Where Did God Come From? Proof of
God.
http://www.youtube.com/watch?v=Sr5lY0TcdAw



von_Daniken
(pseudo-charlatan)
2011-04-05 02:06 PM
U svakom slučaju ovo pismo degradira moralne karakteristike ovog pateticnog vojnika. Pismo je samo dokaz da se radi o licemjeru i uplasenoj kukavici!! Kada je dosao do one tacke odakle možda nema povratka i odakle MOZDA pocinje nepoznato, odlucuje da ipak vjeruje u boga. Utopljeniku se i od slamke čini brvno, nada, da će ga odrzati na povrsini i bezbjedno odnijeti do obale. Upravo ovaj vojnikov bog je ta SLAMKA! Koliko znamo slamka nikoga do sada nije spasila!!

Koliko se da vidjeti „vjera” ovog jadnika se ne zasniva na vjeri otvorenog srca, na vjeri dobre volje, na slobodnom izboru nego je ta njegova vjera iznudjena! Cime je iznudjena? Pa,STRAHOM! Vjera koja je iznudjena, koja je nametnuta prisilom a ne dobrom voljom i slobodnim izborom nije nikakva vjera!

Poznati americki naucnik, astro-fizicar Carl Sagan bio je ateista, na
samrtnom casu okupili su se oko njega trazivsi da prihvati boga. covjek je odgovorio, parafraziram: ne mogu da odbacim sve ono zasta sam se zalagao, radio i mislio cijelog zivot!!

Čak i ako bog postoji vjerujem da će prije oprostiti doslijednom Saganu nego prevrtljivcu i licemjeru ruskom vojniku! Takve niko ne voli pa vjerujem ni bog.

limarker
2011-04-05 02:59 PM
Daniken, da li si bio u ratu, mislim na prošli ex-ju rat?
Da li ti to govoriš iz iskustva - kako je vojnik prihvatio kao licemer Boga.
Ja pretpostavljam, da je vrlo dobro znao i kome se obratio. I u svakom slučaju, i da je bio najveći grešnik, on se obratio Njemu (Bogu). Mislim, da to mnogi neće razumeti ili ne žele. No, to je na njima.
PLP
(driver)
2011-04-05 04:12 PM
Postovanje Daniken,
mogao bi da u Svetoj knjizi procitas ono kada se razbojnik „obesen” pored Isusa setio da bas u momentu svojih „zadnjih” minuta „zamoli” Boga da ga se seti za carstvo Nebesko,a sam Isus TRAZI od Boga oca da Oprosti ljudima jer ne znaju sto Cine !!!
Šta mislis je li to Velicanstveno ili su i to „nebuloze”???
von_Daniken
(pseudo-charlatan)
2011-04-05 04:51 PM
pozdrav limarker,

nije uopste važno da li sam ja bio u ratu ili ne. Iz pisma se vidi, (samo slijepci ne vide), da je vojnik prihvatio vjeru iz straha od METKA, topovskog djula, bajoneta ili šta već. znaci pokretaci njegove vjere su upravo taj isti metak, djule ili bajonet. Kakva je to vjera?
Onaj koji nije pocinio nikakva teska i zla djela bez obzira da li vjerovao ili nevjerovao, ako i bog postoji zašto bi ga kaznio samo zato što nije vjerovao u njega? Kakve gluposti. lijepo vam je regulus objasnio zašto bi kosmosu stalo da se neko na tamo nekoj planeti Zemlji obrezuje, krsti ili da vjeruje u njega?!! strasno.

To se isto odnosi i na onog razbojnika..
SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-04-05 05:10 PM
Ali velika je razlika između grešnika koji se kaje i koji priznaje svoju zaslepoljenost Velikom sudiji - STVORITELJU svemira, i pri tom traži milost od sudije, pozivajući se žrtvu koja je prinesena radi njega...

Da li će sudija da prihvati ovaj iskreni vapaj pokajanja i da li će SAMO RADI Hrista pokriti sve grehe koje je grešnik počinio?

Da li će izveštaj svih greha ovog grešnika, pred pravednom porotom anđela biti pokriven, ili ne...

To ćemo ustanoviti i Vi i ja i taj čovek nakon vaskrsenja.

Moje pitanje za Vas, da li zadrhtite nekad shvatajući da ćete biti izgubljeni...
luxatiBelow viewing treshold. Show

luxati
(klavir stimer)
2011-04-05 06:27 PM
ja vala od te pomisli, priznajem, zadrhtim kao sto nekad ogladnim i kao sto mi se ide u wc.

ajd sad mi to dovedi u vezu sa sa isusom?
Qubic
2011-04-05 08:43 PM
...sigurno je bio mobilisan, sigurno nije isao svojom voljom u vojsku, a kamoli rat...
...ovde je važno uociti da je covek jadan, napacen i mali, uostalom kako ko, a da je Bog, veliki, veicanstven i uzvisen,.. trenutak prosvetljenja možda,.. i faraon je bio poverovao kad ga je „taj” talas poklopio, i, sto je još vaznije, na kraju imao svoj tush, tj. to svoje pranje...
KnowHow
(slobodan strelac)
2011-04-05 11:17 PM
Iz vecine gore navedenih postova može se uociti jedna velika sličnost između coveka i svemira: ni svemir ni ljudska glupost nemaju granica.
Glasnik
2011-04-06 03:50 AM
Vojnik kaže da se od tog trnutka više ne boji smrti.

On kaže: idem.

Mogao je da ne ide ako ima toliki strah kada kako kaže ovaj Gavrilo, von daniken, itd.

Vojnik govri o trnutku kada je shvatio da psotoji Bog.

U tom trenutku mu se Bog otrkio, pre toga nije vberovao.

Takvi trenuci postoje uvek ne samo u ratu.

Sve zavisi da li otvorenim ocima idemo ili zatvorenim.

Takve trnutke sam imao ko zna koliko puta gde mi je Bog posvedocio o sebi.

To je isto kao ovaj vojnik sto je opisao.

To je trenutak kao da ti se otvori neka zavesa i ti vidis svetlost i znaš da Bog postoji.

Ne vidis bukvalno svetlost, ali unutra u sebi, dobijes svedocanstvo koje je tako silno da ne možeš da opovrgnes Bozje psotojanje već si još vise opsvedocen u njegovo psotojanje i svemoc.

limarker
2011-04-06 06:03 AM
Daniken, pa jeste važno, da li si ti lično iskustvo imao događanja rata ili si samo iz daleka (preko medije, novine) pratio.
Tom vojniku je bilo ili danas živiš sutra tko zna. On je bio toga svestan. Mogao je reći: takav je život, danas jesi sutra nisi.
Ali je vojnik ipak prihvatio Boga.
I mogu reći, lepše je živeti, kad i nismo na bojnom polju (u stvari stalno smo na bojnom polju...) sa sigurnošću da imaš nadu, snagu uz tebe.
Qubic
2011-04-07 06:16 AM
Najgore bi bilo da mu posle tog njegovog pisma, i svega prozivljenog Bog ponovo kaže: „Vojnice ostav! Nije dovoljno dobro... dok god postoji jedan tracak sumnje,.. nema nade... ! (vojnik je vojnik, ratnik je ratnik, ne može vojnik da se pretvori u ratnika tek tako, preko noći..)”
SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-04-07 07:48 AM
Deo iz poglavlja:

„GOLGOTA”

...
Isusu u Njegovoj agoniji na krstu došao je zračak utehe. To je bila molba razbojnika koji se kajao. Oba čoveka raspeta sa Isusom u početku su Ga ružili, a jedan je u svojim patnjama postajao još očajniji i prkosniji. Ali njegov drug bio je drukčiji. Ovaj čovek nije bio okoreli zlikovac; našao se na stranputici zaveden rđavim društom; bio je manje kriv od mnogih koji su stajali kraj krsta i ružili Spasitelja. Video je i čuo Isusa i bio osvedočen Njegovim učenjem, ali su ga sveštenici i poglavari odvratili od Njega. Želeći da uguši osvedočenje, tonuo je sve dublje i dublje u greh, dok nije uhvaćen, optužen kao zločinac i osuđen da umre na krstu. U sudnici i na putu prema Golgoti bio je u Isusovoj blizini. Čuo je kako je Pilat objavio: »Na njemu na nalazim nikakve krivice.« (Jovan 19, 4) Primetio je Njegovo božansko držanje i Njegovo milostivo praštanje svojim mučiteljima. S krsta je video mnoge koji su se gradili pobožnima, a rugali su se i ismejavali Gospoda Isua. Video je kako prezrivo mašu glavama. Čuo je kako njegov drug u krivici pruhvata reči osude: »Ako si Hristos pomozi sebi i nama.« Čuo je kako mnogi između prolaznika brane Isusa. Čuo ih je kako ponavljaju Njegove reči i govore o Njegovim delima. U njemu se ponovo pojavilo osvedočenje da je ovo Hristos. Okrećući se drugom zločincu rekao je: »Zar se ti ne bojiš Boga, kad si sam osuđen tako? Zločinci na samrti nisu se više morali bojati čoveka. Međutim, jednoga je prožimalo osvedočenje da postoji Bog koga treba da se boji, budućnost koja ga je naterala da strepi. A sad, njegova životna istorija, sva umrljana grehom, tek što se nije završila. »A mi smo još pravedno osuđeni«, uzdisao je on, »jer primamo po svojim delima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije učinio.«

Sad više nema pitanja. Nema sumnji, ni prekora. Kad je osuđen za svoj zločin, ovaj prestupnik je pao u očajanje i beznađe; ali sad probudile su se neobične, plemenite misli. Sećao se svega što je čuo o Isusu – kako je isceljivao bolesne i opraštao grehe. Slušao je reči onih koji su verovali u isusa i koji su Ga plačući sledili. Video je i pročitao natpis iznad Spasiteljeve glave. Čuo je kako ga prolaznici ponavljaju, neki u žalosti drhtavim usnama, a drugi u šali i podsmehu. Sveti Duh rasvetlio je njegov razum i malo-pomalo dokazi su se spojili. U Isusu, ranjenom, ismejavanom i raspetom video je Božje Jagnje koje je uzelo grehe sveta. U njegovom glasu bila je pomešana nada s boli kad se ova bespomoćna, umiruća duša predala Spasitelju koji je umirao. »Opomeni me se«, povikao je, »Gospode! kad dođeš u carstvo svoje.«

Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvučan, a reči pune ljubavi, sažaljenja i sile: Zaista to danas kažem, bićeš sa Mnom u raju.

U toku dugih časova samrtnih muka do Isusovih ušiju dolazili su poruga i ismejavanje. Dok je visio na krstu, do Njega su još uvek dopirali glasovi puni poruga i psovki. Sa čežnjom u srcu očekivao je neki izraz vere svojih učenika. Čuo je samo žalosne reči: »A mo se nadasmo da je on onaj koji će izbaviti Izrailja.« Kako je Spasitelj bio zahvalan za izraz vere i ljubavi ovog razbojnika koji je umirao! Dok su Ga se vodeći Jevreji odricali, pa čak i učenici sumnjali u Njegovo božantvo, jadni razbojnik na rubu večnosti nazvao je Isusa Gospodom. Mnogi su bili spremni da Ga nazovu Gospodom dok je činio čuda i kad je ustao iz groba, ali niko osim razbojnika koji se pokajao i bio spasen u jedanaest sati, nije Ga priznavao dok je visio u umirao na krstu.

Posmatrači su čuli kad je razbojnik nazvao Isusa Gospodom. Boja glasa čoveka koji se kajao privukla je njihovu pažnju. Oni koji su seu podnožju krsta svađali oko Hristove odeće i koji su bacali kocku za Njegov ogrtač, zastali su da bi čuli. Utihnuli su njihovi ljutiti glasovi. Zaustavljena daha gledali su Hrista i očekivali odgovor s tih umirućih usana.

Dok je izgovarao reči obećanja, kroz tamni oblak koji je obavio krst probila se sjajna i nezadrživa svetlost. Razbojnik koji se kajao doživeo je savršeni mir i sigurnost da ga je Bog prihvatio. U svom poniženju Hristos je bio proslavljen. On koji je u očima svih izgledao kao da je pobeđen, bio je Pobednik. Bio je priznat kao Onaj koji je poneo grehe. Ljudi mogu mučiti. Njegovo ljudsko telo. Oni mogu raniti Njegove slepoočnice trnovim vencem. Mogu Mu skinuti haljine i prepirati se oko njih. Ali mu ne mogu oduzeti silu da oprašta grehe. Umiranjem pružio je svedočanstvo o svojoj božanskoj prirodi i Očevoj slavi. Njegovo uho nije otežalo da ne može čuti, niti je Njegova ruka okraćala da ne može spasiti. Njegovo carsko pravo je da spasi do poslednjeg sve koji kroz Njega dolaze Bogu.

Zaista ti kažem, bićeš sa Mnom u raju. Hristos nije obećao da će tog dana razbojnik da bude s Njim u raju. On sam toga dana nije otišao u raj. Spavao je u grobu i u jutro vaskrsenja rekao: »Jer se još ne vratih k ocu svojemu.« (Jovan 20, 17) Međutim, na dan raspećam na dan prividnog poraza i tame, izrečeno je obećanje: Danas, dok umire na krstu kao zločinac, Hristos uverava jadnog grešnika: Bićeš sa Mnom u raju.

Razbojnici koji su raspeti sa Isusom postavljeni su »s jedne i s druge strane, a Isus u sredini.« To je učinjeno prema uputstvu sveštenika i poglavara. Hristov položaj između razbojnika trebao je pokazati da je On najveći zločinac između ove trojice. Tako se ispunilo pismo: »Bi metnut među zločince.« (Isaija 43, 12) Međutim, potpuni smisao ovog dela sveštenici nisu videli. Kao što je Isus, raspet s razbojnicima, stavljen »u sredinu«, tako je i Njegov krst postavljen usred sveta koji leži u grehu. Reči oproštenja upućene razbojniku koji se kaje, zapalile su svetlost koja će svetljeti do najudaljenijih granica Zemlje.

Anđeli su s divljenjem posmatrali beskrajnu Isusovu ljubav, koji je, podnoseći najveće samrtne muke uma i tela, mislio samo na druge i uzdizao veru duši koja se kaje. U svom poniženju kao prorok obratio se kćerima Jerusalimskim; kao sveštenik i zastupnik molio je Oca da oprosti Njegovim ubojicama, kao Spasitelj pun ljubavi, oprostio je grehe razbojniku koji se kajao.
...

Iz knjige Čežnja vekova
Ellen White

SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-04-07 08:05 AM
Šta mislite zašto su ovi ljudi (razbojnik na krstu i ruski vojnik) dobili blanko izveštaj pred svetim Bogom koji ne trpi greh?

Obojica su za vreme svog života ignorisali Boga (Njegov zakon) i po pravdi su zaslužili smrt...

... i to ne ovde na zemlji, već nakon vaskrsenja!

Zašto im je onda pravedni i sveti Bog oprostio SVE grehe?

Sigurno im nije oprostio zbog njihovog dobrog vladanja...

Pa zašto im je onda oprostio ako je Bog PRAVEDAN?

Kako može Bog da bude pravedan i da oprosti zasluženu kaznu zlikovcima?

Može jedino ako je tu kaznu preuzeo sam zakonodavac na sebe!

Eto to je g. Luxati VEZA koju tražite!
luxati
(klavir stimer)
2011-04-07 08:55 AM
SDG hvala na pokusaju da mi objasnis ali stvarno nisam shvatio.

iz danasnjih vesti na SC:

Navodeći da „Crkva ima odgovore na sva životna pitanja”, patrijarh Irinej je kazao da se „možda njen glas ne čuje koliko bi to trebalo”.

ni ovo ne mogu da shvatim. da CRKVA ima odgovore na sva zivotna pitanja.

crkva ko i svaka druga firma pravi greške koliko sam ja primetio. pogotovo za par vekova se nagomilalo svega i svačega. valjda pametan covek zna da je verovatno da će problema još biti.

sad sam shvatio, ima SVE odgovore ali neki odgovori su lažni.
SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-04-07 09:00 AM
Slažem se!

Vi ste prepoznali laži i lažne crkve...

... ali da li postojanje tih falsifikata nešto govori?

Da li svi ti falsifikati upravo govore da mora da negde postoji original?

Šta mislite?

Aragorn32
(Ratnik svetlosti)
2011-04-07 02:30 PM
Laži i „lazne crkve”, falsifikati, originali... Kako ti bre ne dosadi da koristis svaku priliku koja ti se pruzi da izvredjas Pravoslavnu Crkvu i pravoslavne vernike?! Ti mi znaš šta je lažno a šta pravo?! Licemeru jedan! Ni nos ne znaš da obrises, ne znaš gde ti je dupe a gde glava a uhvatio si se da raspravljas šta je istina! Interesantno je da se tim istim pitanjem bavio i Pilat. A odgovor je jasan, „Ja sam put, istina i zivot”, Hristos je dakle istina a Hristos Sam je osnovao Crkvu svoju pre 2000 godina i za Njega je receno da je Glava Crkve od tada pa do dana danasnjega, te je tako NJime i kroz Njega i sama Crkva istinita. Hristos i Crkva Njegova Pravoslavna koja 2000 godina vojuje protiv vrata paklenih a ne nikakvi Pilati... i ostale Jude! A kako je Pilat tada sudio i presudio Gospodu Hristu tako i ti danas sudis i presuđuješ Crkvi Hristovoj! Sram te bilo! Pravoslavni vernici se skoro potpuno povukli sa ovog foruma, niko te ne dira niti ti daje povoda za uvrede al´ tebi djavo ne da mira pa moras da raspalis po Crkvi. A sutra kad se nadje neki napaljeni klinac koji nije spreman da trpi takve uvrede pa dodje i razbije vam prozor na vasoj ...hm...na vasoj zgradi u kojoj se okupljate onda ćeš da udaris u kuknjavu kako je pocelo progonstvo i kako zli pravoslavci nicim izazvani progone vas nevine i neduzne adventiste...
von_Daniken
(pseudo-charlatan)
2011-04-07 02:34 PM
Ne optuzujem ja ovog vojnika zbog straha od rata odnosno straha od pogibije nego od IZNENADNOG straha od boga u koga sve do tog momenta nije vjerovao! Niko ne može u ratu biti indiferentan. To je tačno da ljudi mogu da pri susretu smrti u oci promjene svoj stav. Međutim, jako je indikativno zašto se to dogadja bas u tim trenucima!!

Kroz N. zavjet uvijek se preplice neka prica o KAJANJU! Pokaj se, pokaj se i ima sve da bude cool!!Cekajte malo, ako sam zlikovac koji je u jasenovcu pobio na hiljade ljudi, da li to znaci kad mi dodje zadnji cas ja samo kažem, boze ja se od srca kajem(znaci iskreno)i bog će mi onda reci: bok Jankec dobro dosao sve ti je oprosteno(???!!!)
Taj pojam kajanja u religiji je suplja prica i nikakvog nema smisla..
SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-04-07 04:16 PM
Joh 7:7 Ne može svet mrzeti na vas: a na mene mrzi, jer ja svedočim za nj da su dela njegova zla.
SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-04-07 04:20 PM
P o g l a v l j e 9.

DANI BORBE

Od svojih najranijih godina jevrejsko dete bilo je okruženo zahtevima rabina. Za svako delo do najsitnijih pojedinosti u životu propisana su stroga pravila. Pod vođstvom učitelja iz sinagoge mladi su učili bezbrojna pravila, jer se očekivalo da ih kao pravoverni Izrailjci poštuju. Međutim, Isusa ovo nije zanimalo. Od detinjstva je delovao nezavisno od rabinskih zakona. Neprekidno je proučavao spise Starog zaveta i reči »Tako veli Gospod« bile su stalno na njegovim usnama.

Kad je počeo jasnije da shvata stanje naroda, uvideo je da su zahtevi društva i Božji zahtevi bili u stalnom sukobu. Ljudi su se udaljavali od Božje reči, a uzdizali teorije koje su sami izmislili. Poštovali su tradicionalne obrede koji nisu imali nikakvu vrednost. Njihova služba bila je samo niz ceremonija; svete istine koje je ona trebalo da otkrije bile su sakrivene od vernika. On je video da u njihovoj službi lišenoj vere ne nalaze mir. Oni nisu poznavali slobodu duha koja bi doprla do njih da su u istini služili Bogu. Isus je došao da pruži pouke o značenju službe Bogu i nije mogao da prihvati mešanje ljudskih zahteva s božanskim propisima. On nije napadao propise ili postupke obrazovanih učitelja; ali kad su Ga korili zbog Njegovih jednostavnih navika, On je opravdavao svoje ponašanje iznošenjem Božje reči.

Nežno i ponizno Isus je pokušavao da odgovori zahtevima onih s kojima je dolazio u dodir. Budući da je bio tako ljubazan i nenametljiv, književnici i starešine pretpostavljali su da će svojim učenjem lako moći da utiču na Njega. Oni su tražili od Njega da prihvati opšta načela i predanje koje su ostavili stari rabini, ali On je tražio njihovu verodostojnost u Svetom pismu. On je želeo da čuje svaku reč koja je potekla iz Božjih usta, ali nije mogao da posluša ljudske izmišljotine. Izgledalo je da Isus zna Pisma od početka do kraja i On ih je izlagao u njihovom pravom značenju. Rabini su se stideli da ih poučava jedno dete. Tvrdili su da je njihova dužnost da objašnjavaju Sveto pismo, a Njegova da prihvati njihovo tumačenje. Bili su ogorčeni što se opire njihovoj reči.

Oni su znali da u Svetom pismu ne mogu naći nikakvu potvrdu za svoja predanja. Shvatili su da je Isus u duhovnom razumevanju bio daleko ispred njih. Ipak, bili su ljuti zato što nije slušao njihove naredbe. Ne uspevajući da Ga uvere, potražili su Josifa i Mariju i s optužbom izneli im Njegov stav neprihvatanja njihovih propisa. Tako je On pretrpeo prekor i osudu.

Još iz najranijih dana, Isus je počeo da sam oblikuje svoj karakter, a čak ni poštovanje i ljubav prema roditeljima nisu Ga mogli odvratiti od poslušnosti Božjoj reči. »Pisano je« bio je Njegov razlog za svako delo koje je odstupalo od porodičnih običaja. Međutim, uticaj rabina zagorčavao Mu je život. Još u svojoj mladosti morao je da uči tešku pouku ćutanja i strpljive istrajnosti.

Njegova braća, kako su se nazivali Josifovi sinovi, bili su na strani rabina. Oni su stalno naglašavali da se predanja moraju poštovati, kao da su to Božji zahtevi. Oni su smatrali ljudske propise mnogo višim od Božje reči i u velikoj meri smetalo im je Isusovo jasno pronicanje u razlikovanju lažnog i istinitog. Njegovu strogu poslušnost Božjem zakonu osuđivali su kao tvrdoglavost. Bili su iznenađeni znanjem i mudrošću koju je pokazivao u odgovaranju rabinima. Znali su da nije primio nikakvo obrazovanje od mudrih ljudi, ali ipak uočili su da je On njima bio učitelj. Priznali su da je Njegovo obrazovanje uzvišenije od njihovog. Ali nisu razumeli da je On imao pristupa drvetu života, izvoru znanja kojeg oni nisu poznavali.

Hristos nije bio isključiv i naročito je uvredio fariseje što se u ovom pogledu udaljio od njihovih strogih pravila. On je naišao na oblast religije ograđenu visokim zidovima izdvajanja kao suviše svetu za svakodnevni život. On je porušio ove zidove podvojenosti. U svom dodiru s ljudima nije pitao: »Šta je vaše veruju? Kojoj crkvi pripadaš?« Koristio je svoju silu na dobro prema svima kojima je bila potrebna pomoć. Umesto da se odvoji u nekoj isposničkoj ćeliji da bi pokazao svoj nebeski karakter, On je ozbiljno radio za ljudski rod. On je usađivao načelo da se biblijska vera ne sastoji od mučenja tela. On je učio da čista i neokaljana vera nije namenjena samo određenom vremenu i naročitim prilikama. U svako doba i na svakom mestu pokazivao je zanimanje za ljude puno ljubavi i širio oko sebe svetlost radosne pobožnosti. Sve je to bilo ukor farisejima. To je pokazalo da se vera ne sastoji u sebičnosti i da je njihova mračna predanost ličnim interesima daleko od prave pobožnosti. To je izazvalo njihovo neprijateljstvo prema Isusu, tako da su Ga pokušali silom da podvlaste svojim propisima.

Isus je radio na tome da ublaži svaku patnju koju je video. On je imao malo novaca za davanje, ali se često lišavao hrane da bi pomogao onima čije su Mu potrebe izgledale veće od Njegovih. Njegova braća su osećala da Njegov uticaj seže daleko, nasuprot njihovom. On je imao istančano razumevanje koje niko od njih nije imao ili želeo da ima. Kad su grubo govorili sa siromašnim, poniženim bićima, Isus je potražio baš te osobe i govorio im reči ohrabrenja. Onima kojima je bilo potrebno davao je čašu hladne vode, tiho bi spustio svoj obrok u njihove ruke. Pošto je otklonio njihove patnje, istine koje je poučavao bile su povezane s Njegovim delima milosrđa i tako urezane u sećanje.

Sve to izazvalo je nezadovoljstvo kod Njegove braće. Budući da su bili stariji od Isusa, smatrali su da On treba da se pokori njihovim naređenjima. Optuživali su Ga da sebe smatra višim od njih i korili Ga da se uzdiže iznad njihovih učitelja, sveštenika i narodnih upravljača. Često su Mu pretili i pokušavali da Ga uplaše, ali On je išao napred učinivši Sveto pismo svojim vodičem.

Isus je voleo svoju braću i stalno se ljubazno odnosio prema njima, ali oni su bili ljubomorni i pokazali su najodlučnije neverovanje i prezir. Nisu mogli da shvate Njegovo ponašanje. U Isusu su im se otkrile velike protivrečitosti. On je bio Božji Sin, a ipak bespomoćno dete. Tvorac svetova, Zemlja je bila Njegova svojina, pa ipak siromaštvo je obeležavalo Njegovo životno iskustvo na svakom koraku. Njegovo dostojanstvo i osobenost potpuno su se razlikovali od zemaljske oholosti i uobraženosti; On nije težio za svetovnom veličinom i bio je zadovoljan čak i najnižim položajem. To je ljutilo Njegovu braću. Oni nisu mogli objasniti Njegovo trajno spokojstvo u iskušenju i siromaštvu. Nisu znali da je postao siromašan nas radi, da bismo se mi »njegovim siromaštvom« obogatili. (2. Korinćanima 8,9) Tajnu Njegove misije nisu mogli razumeti više nego Jovovi prijatelji njegovo poniženje i patnje.

Braća nisu razumela Isusa zato što nije bio sličan njima. Njegovo merilo nije bilo i njihovo. Gledajući na ljude okrenuli su se od Boga i Njegova sila nije postojala u njihovom životu. Verski obredi koje su poštovali nisu mogli da preobraze karakter. Oni su davali »desetak od metvice i od kopra i od kima«, ali su propustili »ono što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i veru«. (Matej 23,23) Isusov primer stalno im je smetao. On je na svetu mrzeo samo jedno, bio je to greh. Nije mogao da bude svedok nekog lošeg dela a da ne doživi bol koja se nije mogla sakriti. Postojala je jasna razlika između formalista, čiji je izgled svetosti prikrivao ljubav prema grehu i karaktera u kome je revnost za Božju slavu uvek bila najvažnija. Zato što je Isusov život osuđuvao zlo, suprotstavljali su Mu se kako u domu tako i izvan njega. O Njegovoj nesebičnosti i čestitosti govorilo se s podsmehom. Njegova strpljivost i ljubaznost nazvane su kukavičlukom.

Od gorčine koja pada u deo ljudskom rodu Isus nije izbegavao nijedan deo. Bilo je i takvih koji su pokušavali da Mu se narugaju zbog Njegovog rođenja, pa se čak i u detinjstvu morao da se susretne s njihovim podsmešljivim pogledima i zlim došaptavanjima. Da je odgovorio nestrpljivom reči ili pogledom, da je popustio svojoj braći jednim pogrešnim postupkom, On više ne bi bio savršeni primer. Na taj način On bi pretrpeo neuspeh u sprovođenju plana za naše otkupljenje. Da je ikad priznao da može biti opravdanja za greh, Sotona bi likovao, a svet bio izgubljen. Zbog toga je kušač radio na tome da što težim učini Njegov život, kako bi Ga naveo na greh.

Međutim, na svako kušanje On je odgovarao: »Pisano je.« On je retko korio bilo koje loše delo svoje braće, ali im je iznosio reč od Boga. Često su Ga optuživali za kukavičluk kad je odbijao da se udruži s njima u nekom zabranjenom delu; ali On je odgovarao: »Pisano je: „Strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum”.« (O Jovu 28,28)

...
SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-04-07 04:21 PM
...

Bilo je nekih koji su tražili Njegovo društvo, osećajući mir u Njegovom prisustvu, ali mnogi su Ga izbegavali zato što ih je ukoravao Njegov besprekoran život. Mladi drugovi uporno su Ga nagovarali da čini što i oni čine. Bio je vedar i radostan, oni su uživali u Njegovoj prisutnosti i pozdravljali Njegove spremne predloge, ali bili su nestrpljivi prema Njegovoj savesnosti, proglasivši Ga skučenim i tesnogrudnim. Isus je odgovarao: »Pisano je: ‚Kako će mladić očistiti put svoj? Vladajući se po tvojim rečima! U srce svoje zatvorio sam reč tvoju, da ti ne grešim!’« (Psalam 119,9.11)

Često su Ga pitali: »Zašto si tako uporan u tome da budeš tako poseban, tako različit od nas svih?« »Pisano je«, rekao je On, »Blago onima kojima je put čist, koji hode u zakonu Gospodnjem. Blago onima koji čuvaju otkrivenja njegova, svim srcem traže ga; koji ne čine bezakonja, hode putevima njegovim!« (Psalam 119,1–3)

Kad su Ga upitali zašto se ne pridružuje neozbiljnom zabavljanju mladih iz Nazareta, rekao je: »Pisano je: „Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo. O zapovestima tvojim razmišljam, i pazim na puteve tvoje. Naredbama tvojim tešim se, ne zaboravljam reči tvoje”.« (Psalam 119,14–16)

Isus se nije borio za svoja prava. Njegov rad često je bio nepotrebno otežan zato što je bio predusretljiv i nije se žalio. Ipak, nije sustajao niti se obeshrabrivao. On je živeo iznad ovih teškoća, kao u svetlosti Božjeg lica. Nije se svetio kad se s Njim grubo postupalo, već je uvrede strpljivo podnosio.

Stalno su Ga pitali: »Zašto podnosiš tako zlobno postupanje čak i od tvoje braće?« »Pisano je«, govorio je On, »Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovesti moje neka hrane srce tvoje. Jer će ti doneti dug život, dobre godine i mir. Milost i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploči srca svojega. Te ćeš naći milost i dobru misao pred Bogom i pred ljudima.« (Priče 3,1–4)

Od vremena kad su roditelji našli Isusa u Hramu, Njegov način delovanja za njih je bio tajna. On nije želeo da s njima ulazi u sukob, ali je ipak Njegov primer bio stalna pouka. On je ličio na nekoga ko je bio izdvojen. Svoje trenutke sreće nalazio je kad je bio sam s prirodom i Bogom. Kad je mogao, ostavljao bi svoj rad i odlazio u polja da razmišlja u zelenim dolinama, da održava zajednicu s Bogom na planinskim obroncima ili usred drveća u šumi. Rano jutro često Ga je zaticalo na nekom skrivenom mestu kako razmišlja, istražuje Sveto pismo ili se moli. Sa ovih tihih trenutaka On bi se vraćao svome domu da opet preuzme svoje dužnosti i pruži primer strpljivog podnošenja mukotrpnog rada.

Hristov život bio je obeležen poštovanjem i ljubavlju prema majci. Marija je u svom srcu verovala da je njeno rođeno sveto Dete taj dugo obećavani Mesija, ali nije smela da izrazi svoju veru. U toku celog svog života na Zemlji, učestvovala je u Njegovim patnjama. Sa žalošću je gledala iskušenja kojima je bio izložen u detinjstvu i mladosti. Braneći ono što je znala da je pravilno u Njegovom ponašanju i sama je dolazila u iskušenja. Ophođenje u domu i materinsku nežnu brigu nad decom smatrala je životno važnom u oblikovanju karaktera. Josifovi sinovi i kćeri znali su to i koristeći njenu brigu, pokušavali su Isusove postupke da usklade sa svojim merilom.

Marija je često prigovarala Isusu i tražila od Njega da se povinuje rabinskom načinu postupanja. Mađutim, Njega nije mogao niko ubediti da promeni svoje navike razmišljanja o Božjim delima i pomaganja ljudima pa čak i nemim životinjama da se oslobode patnji. Kad su sveštenici i učitelji zatražili Marijinu pomoć da Isusa učine poslušnim, ona se vrlo uznemirila, ali je mir zavladao njenim srcem dok je On iznosio činjenice iz Svetoga pisma koje su podržavale Njegove postupke.

Ona se ponekad kolebala između Isusa i Njegove braće koja nisu verovala da je On Božji Poslanik, iako su postojali mnogi dokazi da je Njegov karakter bio božanski. Ona je videla kako se žrtvuje za dobro drugih. Njegovo prisustvo unosilo je čistiju atmosferu u dom, a Njegov život bio je kao kvasac koji deluje u društvu. Nevin i bezazlen hodao je među nepažljivim, grubim, neljubaznim, nepravednim carinicima, lakomislenim rasipnicima, nepravednim Samarjanima, neznabožačkim vojnicima, grubim seljacima i šarolikim mnoštvom. On je izgovarao reč saučešća ovde i reč onde kad je video ljude umorne ali primorane da nose teške terete. Delio je njihov teret i ponavljao im pouke koje je učio iz prirode, pouke o ljubavi, milosti i Božjoj dobroti.

On je učio sve da sebe smatraju nadarenim dragocenim talentima, koji mogu da im obezbede večna blaga samo ako se pravilno upotrebe. Iskorenjivao je svaku taštinu iz života, i svojim ličnim primerom učio da svaki trenutak vremena ima večne rezultate; da treba da se ophode sa njima kao sa blagom kojeg valja koristiti za uzvišene ciljeve. Nijedno ljudsko biće nije smatrao bezvrednim, već je svakoj duši pružio spasonosni lek. U bilo kakvom društvu da se našao, iznosio je pouku koja je bila prikladna za to vreme i te okolnosti. Težio je da nadahnjuje nadom najsurovije, koji ništa ne obećavaju, uveravajući ih da mogu postati besprekorni i bezazleni, ostvarujući takav karakter koji će ih otkriti kao Božju decu. Često je sretao one koji su se prepustili Sotoninoj vlasti i koji nisu imali snage da se otrgnu iz njegove zamke. Takvom obeshrabrenom, bolesnom, zavedenom i palom čoveku, Isus bi upućivao reči najnežnijeg sažaljenja, reči koje su bile potrebne i koje su se mogle razumeti. Sretao je i druge koji su vodili neposrednu borbu s neprijateljem duša. Ove je hrabrio da istraju, uveravajući ih da će pobediti; jer su Božji anđeli bili na njihovoj strani i daće im pobedu. Oni kojima je ovako pomogao bili su uvereni da je ovde Onaj u koga mogu imati savršeno poverenje. On neće izdati tajne koje su poverili Njegovom saosećajnom uhu.

Isus je bio iscelitelj i tela i duše. On se zanimao za svaku vrstu patnje koju je zapažao i svakom nevoljniku donosio olakšanje, a Njegove ljubazne reči bile su kao melem koji umiruje bol. Niko nije mogao da kaže da je učinio čudo, ali sila – isceljujuća sila ljubavi – prelazila je s Njega na bolesne i očajne. Na taj način On je od samog detinjstva nenametljivo radio za ljude. To je bio razlog što su Ga mnogi, kad je otpočeo svoju službu, rado slušali.

Ipak je Isus prolazio sam kroz detinjstvo, mladost i zrelo doba. U svojoj čistoti i vernosti sam je gazio u kaci, nikoga od ljudi nije bilo da Mu pomogne. Nosio je strašan teret odgovornosti za spasenje ljudi. Znao je da će, ako ne dođe do odlučne izmene načela i ciljeva ljudskog roda, sve da bude izgubljeno. To je bilo breme na Njegovoj duši i niko nije mogao da proceni teret koji Ga je pritiskivao. Ispunjen čvrstom odlučnošću, ostvarivao je svoj životni zadatak da Sam bude svetlost ljudima.

Iz knjige:
Čežnja vekova
Ellen White
SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-04-07 04:26 PM
2Ti 3:12

(BBE) Yes, and all whose purpose is to be living in the knowledge of God in Christ Jesus, will be cruelly attacked.

(CEV) Anyone who belongs to Christ Jesus and wants to live right will have trouble from others.

(Croatian IS) A i svi, koji pobožno hoće da žive u Kristu Isusu, trpjet će progonstvo.

(Croatian ST (KS)) A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.

(Croatian E2R) A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni.

(ERV) Everyone who wants to live showing true devotion to God in Christ Jesus will be persecuted.

(ESV) Indeed, all who desire to live a godly life in Christ Jesus will be persecuted,

(GNB) Everyone who wants to live a godly life in union with Christ Jesus will be persecuted;

(GW) Those who try to live a godly life because they believe in Christ Jesus will be persecuted.

(ISV) Indeed, all who want to live a godly life in union with Christ Jesus will be persecuted.

(KJV) Yea, and all that will live godly in Christ Jesus shall suffer persecution.

(LITV) And, indeed, all desiring to live godly in Christ Jesus will be persecuted.

(MKJV) Yea, and all who desire to live godly in Christ Jesus will be persecuted.

(RV) Yea, and all that would live godly in Christ Jesus shall suffer persecution.

(Serbian DK) A i svi koji pobožno hoće da žive u Hristu Isusu, biće gonjeni.

(Serbian LBc) И сви који побожно хоће да живе у Исусу Христу, биће гоњени,

(Serbian SPc) А и сви који хоће да живе побожно у Христу Исусу биће гоњени.

(Serbian DS) Ali i svi koji pobožno hoće da žive u Hristu Isusu, biće gonjeni.

(Serbian EC) A i svi koji žele da žive pobožno u Hristu Isusu biće gonjeni.

(Serbian SA) Ali, svi koji žele da žive pobožno u Hristu Isusu, biće proganjani.
SDG
(Soli Deo Gloria)
2011-04-07 04:27 PM
KONTEKST:

2Ti 3:1 Ali ovo znaj da će u poslednje dane nastati vremena teška.
2Ti 3:2 Jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni,
2Ti 3:3 Neprimirljivi, opadači, neuzdržnici, besni, nedobroljubivi,
2Ti 3:4 Izdajnici, nagli, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga,
2Ti 3:5 Koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njene odrekli. I ovih se kloni.
2Ti 3:6 Jer su od ovih oni koji se zavlače po kućama, i robe ženice koje su natovarene gresima i vode ih različne želje,
2Ti 3:7 Koje se svagda uče, i nikad ne mogu da dođu k poznanju istine.
2Ti 3:8 Kao što se Janije i Jamvrije protiviše Mojsiju, tako se i ovi protive istini, ljudi izopačenog uma, nevešti u veri.
2Ti 3:9 Ali neće dugo napredovati; jer će njihovo bezumlje postati javno pred svima, kao i onih što posta.
2Ti 3:10 A ti si se ugledao na moju nauku, življenje, nameru, veru, snošenje, ljubav, trpljenje,
2Ti 3:11 Proterivanja, stradanja, kakva mi se dogodiše u Antiohiji, i u Ikoniji, i u Listri, kakva proterivanja podnesoh, i od svih me izbavi Gospod.
2Ti 3:12 A i svi koji pobožno hoće da žive u Hristu Isusu, biće gonjeni.
2Ti 3:13 A zli ljudi i varalice napredovaće na gore, varajući i varajući se.
2Ti 3:14 Ali ti stoj u tome što si naučio i što ti je povereno, znajući od koga si se naučio,
2Ti 3:15 I budući da iz malena umeš sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenje u Hristu Isusu.
2Ti 3:16 Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi,
2Ti 3:17 Da bude savršen čovek Božji, za svako dobro delo pripravljen.
Freelance
(Mislilac)
2011-04-08 10:08 AM
Uvazena gospodo hrišćanska, među vama ima i postenih, ali i lazljivih i nepismenih u do zla boga osornih i zlohudno ostracenih ljudi. Neutralni teolog je svakako pravi primer fundamentalno zaslepljenog hrišćanina spremnog da ubija svoje sugradjane samo zato što drugacije veruju, odnosno neveruju u to mitolosko biće kojeg Jevreji otkrise pre nešto više od 3,5 hiljada godina, pa svoje sugradjane

naziva ZIVOTINJA, šta vise, da su GORI OD ZIVOTINJA, da su BEZ SAVESTI, DA NISU NI DUSEVNO NITI PSIHICKI SPOSOBNI.

Takvi idiotizmi se mogu cuti samo od IDIOTA koji su uobrazili da im je njihov mitoloski bog dao za pravo da na najgrublji i najprimitivniji način vredjaju svoje sugradjane. Uostalom, oni su slika i prilika njihovog zlobnog boga Jahveha, koji je poubijao svu prvorođenu decu jednog naroda i provorođenu decu njihovih robova, spaljivao gradove i sve ljude u njima i potopio celokupno covecanstvo, itd. itd.

Što se tiče citiranog pisma ruskog vojnika, ocigledno da je u pitanju podmetanje od strane ruske crkve. Vojnik u noći pred juris, piše pismo bogu??? I to u krateru koji je nastao od eksplozije granate. Autorima se pricinilo da je nedovoljno ubedljivo ako se prikaze da je to učini misaono, odnosno klekao i zamolio boga za oprostaj jer je do tada bio pametan pa nije verovao u boga Jahveha, ali eto sada ide u juris iz koga se sa velikom verovatnocom neće vratiti (i nije se vratio), pa je za njegovo pokajanje bilo neophodno da se to i pismeno iskaze. Eto, sovjetske vlasti su pronasle to pismo u dzepu tog vojnika i do danasnjeg dana je sacuvano u vojnom muzeju Otadzbinskog rata. Nećemo da filozofiramo, pismo je pismo i u njega se mora verovati!!!!
limarker
2011-04-10 10:14 AM
Freelance.
Možda imaš pravo, možda je podmetnuto pismo itd.
Ali znam mnogo ljudi, koji ne veruju u Boga, ali kad zagusti često iz njihovih usta čujem: Bože pomozi.

Freelance
(Mislilac)
2011-04-10 01:29 PM
Draga Li,

Što se tiče mog teksta, čini mi se da me nisi razumela, pa mi sumnjicavo uzvracas da je pismo „možda” podmetnuto. Ja, kao sto si mogla da primetis, sumnjam s razlogom da je ikada takvo pismo jednog od miliona mladih sovjetskih ljudi, koji su svoje zivote izgubili braneci svoju tada sovjetsku otadzbinu, postojalo, odnosno postoji. Postoje vise razloga za moju tezu da je pismo podmetnuto od Ruske crkve. Prvo, nije verovatno da bi mlad covek, uoci jurisa, pred ponoc, nalazeci se u krateru od granate sa olovkom i hartijom imao vremena i zelje se pismeno obrati bogu. Postavlja se pitanje zašto pismom???

Zamisli sebe, da li bi se ti pismeno obracala bogu? Da li znaš ijedan slučaj da se neko bogu obracao pismom? Zar se nisi zapitala kako bi, čak i da je sovjetska vlast bila crkvi blagonaklona, to pismo moglo biti poslato na bozju adresu?. Čak i da je na celu Rusisje bio sam car?. Drugo, zar ti nije cudno da je to pismo sacuvano od strane sovjetske ateisticke vlasti? Ja, iskreno govoreci, ni jednog trenutka nisam poverovao, čak i kao neku krajnju mogućnost da bi Sovjeti sacuvali takvo pismo. Postoje još mnogo neobjasnjenih situacija koje govore u prilog mojoj tezi da je to cista podmetacina od crkvenih dostojanstvenika nove Ruske države.

I na kraju, prizivanje boga od ateista je vise uzrecica nego stvarno obracanje tom nevidljivom, skrivenom i ni malo humanom bozanstvu. Desi se i meni, bogami, da se ovako nedolično zaklinjem priizvajuci tog meni ni malo milog boga koji nikome i nikada nije dobro ucnio. Dakle, cista uzrecica koja se upotrebljava kao nekakvo dokzivanje ispravnosti tvrdnje. Čak i kada kažeš „majke mi”, covek se na neki način kune iako, naravno, ne bi nikada svoju majku stavljao kao predmet opklade ili bilo kakvog dokaza da je ono o cemu govir tačno. Ja bih rekao da je u pitanju fraca, idiom, bez sadrzaja.

Kao zakljucak postavio bih pitanje, šta se tim pismom zelelo postici? Dokaz da to amorfno nevidljivo bozanstvo, koje su samo proroci sanjali i tumacili, a nikako i normalni ljudi, postoji. Za verujuce i lakoverne verovatno prihvatljiv dokaz.

Zadovoljstvo s tobojm caskati.
strahinja
2011-04-12 01:17 AM
Limarker,to što cujes„boze pomozi” je vjerovatno od ljudi koji nisu upuceni,nepoznaju stvarnost pa se boje jer nisu bas sigurni.Realno gledajuci taj bog ili bibliski bog je cista masta coveka i ništa vise.Ali mi nije jasno da i danas ima ljudi koji u takvo nešto mogu da vjeruju.Kako kažu „Inteligent design”,pogledaj oko sebe pa mi pokazi jedan primjer inteligencije u svemu tome.Izgleda taj bog napravi ovu zemaljsku kuglu ofrlje(primjer Japan) a o kosmosu da i ne govorimo.umiruce zvijezde,smrtonosne komete,radijacija,pustos nigdje ništa a toliki svemir.
 Comment Remember this topic!

Looking for Oil Diffuser Necklace?
.