E! neće moći, zašto?

Zato što je tema posvećena isključivo meni (personalno) a ja to ne cenim nit poštujem, personalno neće proći. Ovde treba da se EVANĐELIZIRA pismo, proroci i BOG, njima posvetiti teme, tačka.
Promotirati mene ništa nećete dobiti, osim ako vam nije u interes da me PERSONALNO OLAJAVATE, ISMEJAVATE, VREĐATE i PROVOCIRATE (kako to usrdno radite)

Evo tema je veoma konstuktivna i dobra za STUSIRNJE pa je vi HRISTOSI HRIŠĆANSKI razradite među vama(mene bi vi dragi moji da možete odavno već poeli zajedno sa cipelama)

Komunikativna(posmatrac)
Hrist jeste razapet na krstu jer je krst bio sredstvo mucenja u tadasnjem rimskom carstvu.
___________________________________________________________________

Isus a.s-Isa a.s je nas poslanik u Islamu, miga isto volimo i cijenimo kao sve poslanike sto je Allah-Bog slao ljudima. Kada čitamo Kuran upravo čitamo o nasem Poslamiku Isus a.s i kad klanjemo ucimo Ajete od njemu i negovoj majci... na ARAPSKOM...!

Sacu ti ja nešto napisati ali dami odgovoris...

Kao prvo, u samoj Bibliji postoje tri verzije navodnog raspeca:

38 Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 39 A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 40 „Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!”
Evandjelje po Mateju, 27:38-40

42 „Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!
Evandjelje po Mateju, 27:42

29 Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: ”Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, 30 spasi sam sebe, siđi s križa!„
Evandjelje po Marku, 15:29-30

2. Isus je razapet na drvetu:

29 Petar i apostoli odvrate: ”Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30 Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.
Djela Apostolska, 5:29-30

38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.„ 39 ”Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo!
Djela Apostolska, 10:38-39

28 Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 29 Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob
Djela Apostolska, 13:28-29

23 on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; 24 on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo
Prva Petrova poslanica, 23:24

3. I treca verzija, verzija u kojoj VRLO JASNO piše je da Isus uopste NIJE raspet:

5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6 po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 7 On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8 premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati
Poslanica Hebrejima 5:5-9

Naravno, muslimanima Biblija nije pokazatelj niti relevantan faktor, ali sve ovo samo pokazuje kako je kontradiktorna Biblija i do koje mjere su je ljudi mijenjali. Naravno, u tome leze ociti razlozi spustanja Kur'ana. Naveo bih samo još šta Kur'an kaže za slučaj Isaa a.s.:

Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: „Naša su srca okorjela” - Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo -
i zbog nevjerovanja njihova i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme
i zbog riječi njihovih: „Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,
već ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar.
I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.
...
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: „Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog - hvaljen neka je On! - zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.
Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti:

An-Nisa', 155-159, 171-172

-Komunikativna, nadam se dasi procitala... nadam se dace samo s dokazima da objasnis... O Isus a.s!!!

zamislite neko vam ubije najmiliju osobu zeljeznim maljem. I vi tada pocnete obozavati ili slaviti taj malj! Pa, onda pocnete da pravite oltare a u njima veliki zeljezni malj! Onda pocnete izradjivati male zeljezne maljcice da ih nosite oko vrata!!??

šta sve covjek neće cuti, i još im je važno da li je to bio krst ili stub...hm..

Prijatelju bayernfc,

zahvaljujem na tako konstruktivnom komentaru.
Mi visoko cenimo tvoju izjavu i ona zaista zaluzuje nasu paznju.

Ti mislis da Novi zavet iznosi tri nacina Hristovog raspeca:
Jedno, da je razapet na krstu, drugo na drvetu, a treće da nije nikako,nego da je spasen od raspeca.

Iako su poneki put Pavlove izjave teske za razumeti, to je i apostol Petar priznao, ipak nije tako.

1. Hristos jeste RAZAPET NA KIRSTU.

Simona iz Kirine naterali su da mu nosi „KRST” Matej 27,32.

Josif Flavije potvrdjuje da su Judejci bili razapinjani na krstu:

„Bicevani, morali su još pre smrti da pretrpe svemoguće mike,
pa su zatim pribijani na krst na suprot zidu... No najviše sto ga (Tita) je rukovodilo da dozvoli razapinjanje... nije bilo mesta za krstove niti dovoljno krstova za trela.” Judejski rat, str. 413.

2. Krst nije bio od kamena niti od metala, nego od DRVETA
Tako kad je razapet na DRVENOM KRSTU, razapet je na drvetu.
To nije nikakva suprotnost.

3. Da to nije bio siljak niti stub, potvrdjuje glagola RAZAPET.
„A KAD GA RAZAPESE.” Matej 27,35.
Niko nije mogao biti razapet na stubu, jer to je nemoguće.

4. U teksti koji si naveo: „7 On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8 premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati
Poslanica Hebrejima 5:5-9

Tu ne stoji reč USLISEN,nego UTESEN.(Karadzic)
Drugo, sednmi stih ne kaže da je Hristos moli da bude postedjen smrti,
nego da se molio ”ONOME KOJI GA MOžE SPASTI OD SMRTI.„

To je u skladu sa onim što je Isus rekao u Mateju 26,42:
”ako me ne može ova casa mimoici da je ne pijem,neka bude volaj tvoja.„ Pa i bila je volja Njegovog Oca.

Vidis, mi u tome ne vidimo nikakvu razliku, a još manje suprotnost.

Želimo ti sve najbolje.

”

Ti si Smesko bolid.

Deka Smesko evo nešto,pa možda nešto uspes i da naucis

Cross
(σταυρός, staurós, „a cross,” „the crucifixion”; σκόλοψ, skólops, „a stake,” „a pole”): The name is not found in the Old Testament. It is derived from the Latin word crux. In the Greek language it is stauros, but sometimes we find the word skolops used as its Greek equivalent. The historical writers, who transferred the events of Roman history into the Greek language, make use of these two words. No word in human language has become more universally known than this word, and that because all of the history of the world since the death of Christ has been measured by the distance which separates events from it. The symbol and principal content of the Christian religion and of Christian civilization is found in this one word.
1. Forms of the Cross
The cross occurs in at least four different forms: (1) The form usually seen in pictures, the crux immissa, in which the upright beam projected above the shorter crosspiece; this is most likely the type of cross on which the Saviour died, as may be inferred from the inscription which was nailed above His head; (2) The crux commissa, or Anthony's cross, which has the shape of the letter T; (3) The Greek cross of later date, in which the pieces are equally long; (4) The crux decussata, or Andrew's cross, which has the shape of the letter X.
2. Discovery of the True Cross
The early church historians Socrates (1, 17), Sozomen (2, 1), Rufinus (1, 7) and Theodoret (1, 18) all make mention of this tradition. The most significant thing is that Eusebius (Vit. Const., iii.26-28), who carries more weight than they all together, wholly omits it.
According to it, Helena, the mother of Constantine the Great, in 325 ad, when she was 79 years old, discovered the true cross of Jesus by an excavation she caused to be made on the traditional spot of His grave. With the cross of the Saviour were found the two crosses of the malefactors who were crucified with Him. A miracle of healing, wrought by touching the true cross, revealed its identity. Whenfound it was intact, even the holy nails of the crucifixion being discovered. The main part of the cross was deposited by Helena in a church erected over the spot. Of the remainder, a portion was inserted into the head of the statue of Constantine, and the balance was placed in a new church, specially erected for it at Rome and named after it Santa Croce. Small fragments of the wood of the true cross were sold, encrusted with gold and jewels, and since many among the wealthy believers were desirous of possessing such priceless relics, the miracle of the „multiplication of the cross” was devised, so that the relic suffered no diminution „et quasi intacta maneret” (Paulinus epistle 11 ad Sev). Fragments of the true cross are Thus to be found in many Roman Catholic churches of many countries, all over Christendom. It is said that the East celebrated the staurosimos hēmera (Crucifixion Day) on September 14, since the 4th century. The evidence for this fact is late and untrustworthy. It is certain that the West celebrated the Invention of the Cross, on May 3, since the time of Gregory the Great in the 6th century. The finding and publication of the apocryphal „Doctrina Addaei” has made it evident that the entire legend of the discovery of the cross by Helena is but a version of the old Edessa legend, which tells of an identical discovery of the cross, under the very same circumstances, by the wife of the emperor Claudius, who had been converted to Christianity by the preaching of Peter.
3. Symbolical Uses of the Cross
(1) Extra-Scriptural
The sign of the cross was well known in the symbolics of various ancient nations. Among the Egyptians it is said to have been the symbol of divinity and eternal life, and to have been found in the temple of Serapis. It is known either in the form of the Greek cross or in the form of the letter „T”. The Spaniards found it to be well known, as a symbol, by the Mexicans and Peruvians, perhaps signifying the four elements, or the four seasons, or the four points of the compass.
(2) Scriptural
The suffering implied in crucifixion naturally made the cross a symbol of pain, distress and burden-bearing. Thus Jesus used it Himself (Mat_10:38; Mat_16:24). In Paulinic literature the cross stands for the preaching of the doctrine of the Atonement (1Co_1:18; Gal_6:14; Phi_3:18; Col_1:20). It expresses the bond of unity between the Jew and the Gentile (Eph_2:16), and between the believer and Christ, and also symbolizes sanctification (Gal_5:24). The cross is the center and circumference of the preaching of the apostles and of the life of the New Testament church.
4. Crucifixion
As an instrument of death the cross was detested by the Jews. „Cursed is everyone that hangeth on a tree” (Gal_3:13; compare Deu_21:23), hence, it became a stumbling-block to them, for how could one accursed of God be their Messiah? Nor was the cross differently considered by the Romans. „Let the very name of the cross be far away not only from the body of a Roman citizen, but even from his thoughts, his eyes, his ears” (Cicero Pro Rabirio 5). The earliest mode of crucifixion seems to have been by impalation, the transfixion of the body lengthwise and crosswise by sharpened stakes, a mode of death-punishment still well known among the Mongol race. The usual mode of crucifixion was familiar to the Greeks, the Romans, the Egyptians, Persians and Babylonians (Thuc. 1, 110; Herod. iii.125, 159). Alexander the Great executed two thousand Tyrian captives in this way, after the fall of the city. The Jews received this form of punishment from the Syrians and Romans (Ant., XII, v, 4; XX, vi, 2; BJ, I, iv, 6). The Roman citizen was exempt from this form of death, it being considered the death of a slave (Cicero In Verrem i. 5, 66; Quint. viii.4). The punishment was meted out for such crimes as treason, desertion in the face of the enemy, robbery, piracy, assassination, sedition, etc. It continued in vogue in the Roman empire till the day of Constantine, when it was abolished as an insult to Christianity. Among the Romans crucifixion was preceded by scourging, undoubtedly to hasten impending death. The victim then bore his own cross, or at least the upright beam, to the place of execution. This in itself proves that the structure was less ponderous than is commonly supposed. When he was tied to the cross nothing further was done and he was left to die from starvation. If he was nailed to the cross, at least in Judea, a stupefying drink was given him to deaden the agony. The number of nails used seems to have been indeterminate. A tablet, on which the feet rested or on which the body was partly supported, seems to have been a part of the cross to keep the wounds from tearing through the transfixed members (Iren., Adv. haer., ii.42). The suffering of death by crucifixion was intense, especially in hot climates. Severe local inflammation, coupled with an insignificant bleeding of the jagged wounds, produced traumatic fever, which was aggravated the exposure to the heat of the sun, the strained of the body and insufferable thirst. The swelled about the rough nails and the torn lacerated tendons and nerves caused excruciating agony. The arteries of the head and stomach were surcharged with blood and a terrific throbbing headache ensued. The mind was confused and filled with anxiety and dread foreboding. The victim of crucifixion literally died a thousand deaths. Tetanus not rarely supervened and the rigors of the attending convulsions would tear at the wounds and add to the burden of pain, till at last the bodily forces were exhausted and the victim sank to unconsciousness and death. The sufferings were so frightful that „even among the raging passions of war pity was sometimes excited” (BJ, V, xi, 1). The length of this agony was wholly determined by the constitution of the victim, but death rarely ensued before thirty-six hours had elapsed. Instances are on record of victims of the cross who survived their terrible injuries when taken down from the cross after many hours of suspension (Josephus, Vita, 75). Death was sometimes hastened by breaking the legs of the victims and by a hard blow delivered under the armpit before crucifixion. Crura fracta was a well-known Roman term (Cicero Phil. xiii.12). The sudden death of Christ evidently was a matter of astonishment (Mar_15:44). The peculiar symptoms mentioned by John (Joh_19:34) would seem to point to a rupture of the heart, of which the Saviour died, independent of the cross itself, or perhaps hastened by its agony. See BLOOD AND WATER.

Smesko, imaš blagoslov od Svete Petke !

PrivatPolicyS
13. februar 2010. u 09.35
Dragi moj cobi63 (sportista) NEBULOZE ja ne čitam (pogotovo te dugačke NEBULOZE) bez da znam ko im je „AUTOR”, DA! Prvo bi trebo da se uljudno, kulturno i sa LJUBAVLJU prestaviš ko si šta si i čiji si? pogotovo da nam kažeš u čije ime se ti ovde MANIFESTIRAŠ, kako bi znali koga VAGAMO i čiji DUH ISPITAMO, DA!
------------------------------------
deda Smesko,ne plasi se nema ovde nikavih sabatisimosa i kojima ti haluciniras i kipis.Ovo ti je nešto što se zove STRONGOV recnik.mogu takođe da ti citiram i iz SMITH-ovog,WEBSTEROVOG,HITCHCOCK-ovog.to su ti naponatiji i najprizantiji recnici na svetu,tako da nemoj da se brukas sa onim t ojim sajtom za prevode,jer je vise nego sarlatanski,a svi jehovici ga koriste,pa me ne bi cudilo da je izasao iz radione u Bruklinu.
Neko kaži mi Smesko koliko traje skolovanje jehovinih propovednika,koji vas uce?

Cobi, meaju oni skolovanje neog indoktrinaciju, pranje mozga, kao kod onih sledbenika onog prevaranta Moon...

Pomaze Bog! (koji Bog? sa velikim slovima ili sa malim slovima)
HE he hi ho šta sad pa zar po vašem nivelu nećete više da diskutirate, da nećeš ti sada kako sa mnom da diskutiraš kao ULJUDNA NORMALNA, KULTURNA I PROSVEĆENA HRIŠĆANKA, A!

Šta ti si tek od juće na ovome forumu A! šta ste do sada radili kada sam ja pozivao da se uljudite i da poštujete druge kako bi i drugi vas poštovali pa da cenite druge kako bi i drugi cenili vas A!

Gdi si onda bila draga moja Komunikativna, jel si se sladila dok ste skaukali naokolo i vašim ljubaznim HRISTOSKIM HRIŠĆANSKIM rečima: BUDALO, VOLU, MORONU, MAJKA TI KURVA, SVINJO i ostali vam ti vaši HRIŠĆANSKI EPITETI A!

Onda se niste mislili što sejete, nego sada hoćete da vas se titra kao da ste HRISTOSI HRIŠĆANSKI A!

Nećete vi diskutirati kao HRIŠĆANI jer ni ljudi niste!

Da ste ljudi ne bi radili ono što vi radite a HRIŠĆANI daleko bilo, nego naučiću vas ja šta je HRIŠĆANIN i šta je HRIŠĆANSTVO i kako se diskutira.

Prvo da mi odgovorite zašto olajavate za prepravljanje Biblije kada je reč o vašem SVEMOGUĆEM BOGOčoveku, o njegovom raspeću na patibulum patibulus od 60 kila.

Pa onda da mi svedočite DOBRIM DELIMA(tek da mi pokažete šta je HRIŠĆANSTVO) koliko je vremena trebalo vašem SVEMOGUĆEM BOGU da se UTELOTVORI, naravno sve to Biblijski da podržite jer vi HRISTOSI HRIŠĆANSKI samo po Bibliji i sve BIBILJSKI tako.

E! kada se doterate i uljudite onda ćemo mi ovde „DISKUTIRATI” a sve dok se ne skupite na kamaru onako na gomilice po dva ili tri sa vašim PASTORČIĆIMA i SVEŠTENICIMA kako bi se izvinuli za SABLAZ.

DOK TO NE URADITE OVAKO I SAMO OVO ĆETE VI DISKUTIRATI, DA SVI VIDE KAKO VAM FUNKCIONIŠE TO VAŠE HRIŠĆANSTVO.
LJUBAV A! vi kao ljubav i svet nebeski narod, HE HE HE razbucaću vam ja to vaše HRIŠĆANSTVO onako kako vi najbolje razumete.

Jer lepe reči i lepo ponašanje vama ama baš ništa ne znači!

Draga moja Komunikativna, tvoje kucanje o tom tvom PRAVOSLAVNJU mene poštedi, da.
Kaži mi na šta je raspet taj PRAVOSLAVNI SVEMOGUĆI BOGOčovek, i to na HRIŠĆANSKI NAČIN da me BIBLIJOM i BIBLIJSKI osramotite a ne vašim pakosnim, pogrdnim i rugačko sarkasnim komentarima, dobro!

Bratski pozdrav.

Cobi, zapazio si možda šta te je pitao Raselov svedok: „Dragi moj cobi63 (sportista) NEBULOZE ja ne čitam (pogotovo te dugačke NEBULOZE) bez da znam ko im je ”AUTOR„, DA! Prvo bi trebo da se uljudno, kulturno i sa LJUBAVLJU prestaviš ko si šta si i čiji si? pogotovo da nam kažeš u čije ime se ti ovde MANIFESTIRAŠ, kako bi znali koga VAGAMO i čiji DUH ISPITAMO, DA!” ?

Važno je zapaziti da se Raselov svedok postavlja na mesto tuzioca i sudije, pa da mu napises celu svoju autobiografiju da bi znao kako da te osudi pred svojim bogom Raselom i sotonom kojem on sluzi. Zašto on ne bi rekao o sebi sam kome bogu on sluzi: Ariju, Raselu, Raterfordu ili direktno sotoni? I na sva ona ostala pitanja da on sam odgovori? Ovako mu taj stari lonac ne drži vodu. Za njega i njemu laku noć: idi od mene sotono!

Dok sam ja ovde samo takve diskusije ćete vi Hristosi HRIŠĆANSKI nepismenog ŠARLATANA, EPILEPTIČARKE i ŠIZOFERENIČARKE „evanđelizirati”. MANIFESTIRAĆETE ovde kako vam FUNKCIONIŠE to vaše „LJUBAV HRIŠĆANSTVO” ali nećete ni Bibliju ni Boga ni proroke ;))))) razvalićete se vašim HRIŠĆANSTVOM(bljuvotina će vam stići bljuvotinu) zato što bljuvotinama vam stolovi puni, ujedaćete se za petu a ja ću vam „ISTINOM koja nije u vama” i sa satisfakcijom zgnječiti te zmijske glave ;))))

Eto svi smo svedoci kakva je vest „jehovinih svedoka”.

Mrgud se ne stidi da javno kaže:
„pljujem...” „mrzim...”Pljujem vam i po BOGU„

STA VI KAZETE ZA OVAKBU IZJAVU?

CIJI BI TO SVEDOCI MOGLI BITI?

Lululu...”