Postovani o sabatu
U „Veliko Jevanđelje Jovanovo” ima mnogo toga, pa i o sabatu. Pisana je u starogermanskoj gotici, od strane „sluge Božjeg”, Jakoba Lorbera i sadržana je u deset knjiga. Preveden je na mnoge jezike a delimične prevode na srpskom jeziku možete da nađete u Google pod „lorber southslavic” ili pod
http://srb.j-lorber.com gde možete i da nađete njegovu biografiju.
Načiniti ću copy/paste iz prve knjige gde nam Hristos govori o sabatu.
O sabatu
...
1. (Gospod): „Najbolje ćete posvećivati sabat tako, što ćete toga dana da činite više dobroga nego drugih dana!
2. A da samo služite – radite neki posao za zaradu i platu ovog sveta odsada ne smete više činiti niti običnih radnih dana a ni sabatom! Neka vam bude svaki dan sabat i svaki sabat pun radni dan! To je prijatelju Moj, potpuno pravilo kako morate ubuduće služiti Bogu! – I pri tome neka ostane!”
3. Veliki sveštenik reče: „Iz ovog pravila veoma jasno prepoznajem svetu istinu i rado je prihvatam za zakon; no kod zadrtih jevreja biće potrebno mnogo truda pre nego im to pravilo, koje izvire iz čiste Božje volje, postane jasno i sasvim razumljivo! Mislim da ga mnogi, pa čak i do konca ovoga sveta, neće prihvatiti. Ljudi su več od pradavnina suviše navikli na sabat da bi pristali da im se on oduzme. Zato bi trebalo još mnogo truda i rada! ”
4. Rekoh Ja: „Nije potrebno sasvim ukinuti sabat, več samo ono što na sabatu nije pametno! Gospod Bog netreba vaše ”službe Božje„ i vašeg čaščenja; ta On je stvorio i čoveka i čitav svet bez ičije pomoći i od ljudi ne traži ništa drugo do jedno, a to je da Ga spoznaju i svom svojom moći ljube i to ne samo na sabat, več neprestano – svaki dan podjednako.
5. Kakvo Bogoslužje je to, kada se setite Boga samo na sabat, a u toku sedmice niti jednom?! Zar nije Bog svaki dan isti – nepromenljivi Bog? Zar ne dopušta Svojem suncu da svaki dan izađe i daje svetlost i pravednim i nepravednim, pri čemu je nepravednih uvek mnogo više nego pravednih?
6. Zar Bog ne radi svaki dan podjednako? Ako Gospod sebi ne daje nikakvog praznika (za odmor i nerad), zašto bi morali ljudi sebi postavljati praznike, zar samo zbog nerada? Ta oni i tako na sabat najviše poštuju samo nerad! Time Bogu najmanje služe!
7. Bog hoće da se ljudi neprestano i sve više navikavaju na rad iz ljubavi, da bi jednom u drugom životu bili sposobni za svaki rad isvaki napor kao i da bi u samo takvom delovanju tražili i našli najvišu blaženost! Da li će ljudi ikada biti sposobni da to ostvare sa neradom?! Kažem ti: nikada!
8. Radnim danom kada čovek radi, vežba se samo u sebičnosti; jer radi za svoje meso, i to što zasluži naziva ”moje„. Ko želi da pridobije to što je taj čovek zaslužio, mora to da otkupi radom ili novcem i u drugom slučaju ne može ništa da dobije od nikoga. Prema tome, ako ljudi radnim danom tove samo svoju sebičnost, ostaje im samo sabat kao jedini dan u toku čitave sedmice, kada bi morali da se vežbaju u delovanju iz ljubavi, no kako mogu bilo šta da čine sabatom, kada se strogo drže propisa da se sabatom ne sme ništa raditi! Sada se postavlja jedno ozbiljno pitanje, kada bi to ljudi hteli i mogli da se vežbaju u jedino istinitom Bogoslužju, koje je sadržano samo u nesebičnoj i bezuslovnoj pomoći bližnjemu?!
9. Sam Bog ne praznuje niti trenutka, več neprestano radi za ljude i nikada za sebe; Za sebe netreba niti zemlje, niti sunca, meseca, zvezda, niti onoga što je u njima, niti šta iz njih izlazi. Bog svega toga netreba; ali svi stvoreni duhovi ali i ljudi trebaju svega toga i Gospod je samo zbog njih neprestano radan – aktivan.
10. Ako Gospod svim danima radi za ljude i želi da bi Mu ljudi kao Njegova deca u svemu bila Njemu slična, kako bi Mu moglo biti po volji da ljudi posle šest sebičnih dana, sedmi dan sa Božjim dopadanjem služe Bogu sa neradom i da Boga koji je večno radan, časte i slave svojom lenjošću?!
11. Kao velikom svešteniku ti to kažem jasno i razumljivo, kako bi ubuduće znao ko je Taj, što ti to sada govori i kako bi svojoj zajednici sabat predstavio u lepšem svetlu, nego što je to činjeno sve od Mojsija pa do ovog časa! Upravo ovako kako sam sada tebi objasnio sabat, tako je to bilo otkriveno i Mojsiju; no narod ga je ubrzo promenio u paganski dan nerada, misleći da Bogu čini večitu uslugu svojim neradom i kažnjavanjem onih koji su se ponekad drznuli da i na sabat učine neko manje delo ili da bolesniku pruže lekarsku pomoć. O kolika slepoća, kolika ludost!” ...(izvod iz Velikog Jevandjelja Lovanovog - jl.GEJ.01.50.1-11)
===================================
1. Sledećeg dana bila je subota, Faust Me upita, iako je bio Rimljanin, da li ćemo slaviti sabat...
2. Ja mu rekoh: „Najdraži prijatelju i brate! Svaki dan, u kome učiniš dobra dela, je istinit sabat a kada učiniš nešto posebno dobro, upravo time praznuješ sabat, a to može da bude svaki dan. Zato, na današnji sabat čini dobra dela koliko god možeš i koliko god hoćeš i toga ti niko neće uzeti za greh, sem zlobnih ovosvetskih glupaka, koji proklinju i vetar kada duva na sabat, i kišu koja tada pada, pa čak i ptice koje sabatom lete po vazduhu. Na takve glupake ne smemo se ugledati, jer oni proklinju sve što je dobro i žele da ceo svet slavi njihove glupe i zlobne navike”! (izvod iz Velikog Jevandjelja Jovanovog - jl.GEJ.01.240.01-02)
sa poštovanjem