CEO
(Filozof)
2011-02-06 06:35 AM
E moj prijatelju ništa me ne cudi. Kad na Wikipediji ukucas „Mostar” oni su sa svojom propagandom napravili kao da to nije nikad bio srpski / Aleksin grad već uvijek hrvatsko-muslimanski, sto je daleko od istine, ali njima nije u cilju da realno napisu pravu istoriju iz bivše države.
Pa čak idu do toga da uopste ne spominju Srpske žrtve iz logora u Dretelju kod Capljine gdje su naše žene bile redom silovane, mucene ,ubijane, a za muskarce da i ne govorim. Već su kompletno taj dio istorije preskocili, pa su samo stavili kako su se muslimani i Hrvati naglo posvadjali, pa posto su Hrvati bili mocniji oni su u tom logoru pohapsili dojucerasnje saborce muslimane i još malo muslimanskog stanovnistva i mucili ih u Dretelju. Jadni oni, itd...A o Srbima ni traga ni glasa. Uvijek se pitam zar nama Srbima nije stalo da se i mi čujemo, ako ne zbog nas živih, onda zbog onih mucenika sto stradase od ustaške i handzar ruke?
Pogledajte na YouTube ispovijesti naših žena sto su prezivjele Dretelj pa mi kazite da je uredu da zabijamo i dalje glavu u pijesak dok ona druga strana krade nasu istoriju, price naših stradalnika i pretvara ih u svoje kako bi lažno prikazali istoriju svoje tkz.nacije i sirili se bezpravno po našim teritorijama? Zarsmo toliko postali hladni i kruti prema sopstvenom rodu?
BL
(Dr.)
2011-04-04 04:36 PM
Sa prevodom.
To je povijest Republike Srpske , jednog od dva entiteta sastoji od Bosne i Hercegovine .
Vidi također: Povijest Bosne i Hercegovine , jugoslavenskih ratova , i Velika Srbija
Granice Republike Srpske su, uz nekoliko izmjena pregovarao, na osnovu linije fronta i situaciji na terenu u vrijeme Daytonskog mirovnog sporazuma . Kao takav, subjekt je prvenstveno posljedica rata u Bosni, bez ikakve izravne povijesni presedan. Njegova teritorija obuhvaća niz Bosne i Hercegovine brojnim povijesnim regijama, ali je (zbog gore navedene priroda line međuentitetske) sadrži vrlo malo njih u cijelosti. Isto tako, razne političke jedinice postojala u Republici Srpskoj je teritorij u prošlosti, ali vrlo malo su postojale u cijelosti unutar regije.
[ uredi ]Prije bosanskog rata
Srpskih autonomnih oblasts u Bosni i Hercegovini (1991-1992)
Tijekom političke krize koja je uslijedila nakon odcjepljenja od Slovenije i Hrvatska iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 25. lipnja 1991, odvojena Skupština bosanskih Srba osnovana je 24. listopada 1991, kao predstavničko tijelo Srba u Bosni i Hercegovini. Bosanskih Srba tvrdi da je to neophodan korak od Ustava Bosne i Hercegovine, u to vrijeme, definirano da nema većih promjena biti dodijeljena kratka jednoglasnom odlukom na sve tri strane. Bošnjaci i bosanski Hrvati htjeli nezavisnost BiH protiv bosanskih Srba želje.
Plebiscit koje je pitao građane da li im je želio ostati u okviru Jugoslavije održan je 9. studenog i 10. 1991. Parlamentarnog sustava vlasti u Bosni i Hercegovini (sa jasnim bošnjačkog i hrvatskog većina) tvrdio da je to plebiscitu bila nezakonita, ali Skupština bosanskih Srba priznala svoje rezultate. Dana 21 studenog 1991 godine, Skupština proglasila da su sve one općine, mjesne zajednice, i naseljena mjesta u kojima više od 50% osoba srpske nacionalnosti su glasovali, kao i onih mjesta u kojima građani drugih nacionalnosti su se izrazio u korist ostanak u zajedničkoj jugoslavenske države, bio bi teritorij federalne jugoslavenske države.
9. siječnja 1992, Skupština bosanskih Srba usvojili deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine (Republika srpskog Cool Bosne i Hercegovine). Dana 28. veljača 1992, Ustav Srpske Republike Bosne i Hercegovine usvojen je proglašeno da njezin teritorij obuhvaća srpske autonomne pokrajine, općine i druge srpske etničke entitete u Bosni i Hercegovini (uključujući i regije opisao kao „mjesta na kojima srpski narod ostao u manjini zbog genocida koji je nad njima tijekom Drugog svjetskog rata ”), i to je bio proglašen biti dio savezne države Jugoslavije.
Od veljača 29 - ožujak 2, 1992, Bosna i Hercegovina je održala referendum o nezavisnosti. Većina bosanskih Srba bojkotirala glasovanje na temelju činjenice da je neustavna, jer referendum zaobići pravo veta predstavnika srpskog naroda u bosanskom parlamentu. Dana 6. travnja 1992, Europska unija formalno priznale neovisnost Bosne i Hercegovine. Srpske Republike Bosne i Hercegovina proglasila je nezavisnost od 7. travnja 1992. Dana 12. kolovoz 1992, osvrtom na Bosnu i Hercegovinu je izostavljen iz imena, i ona je postala jednostavno Republike Srpske.
[ uredi ]Rat u Bosni
Glavni članak: bosanskog rata
Prednja linija u Bosni i Hercegovini u 1994:
Armija Republike Bosne i Hercegovine
Hrvatsko vijeće obrane
Vojska Republike Srpske
Dana 12. svibnja 1992, na sjednici skupštine bosanskih Srba, Radovan Karadžić najavio je šest „strateških ciljeva” srpskog naroda u Bosni i Hercegovini: [1]
Uspostaviti državne razgraničenje srpskog naroda od druge dvije nacionalne zajednice.
Postavljanje koridora između Semberije i Krajine .
Uspostaviti koridor u Drine dolini rijeke, koji je, eliminirati Drine kao granice između srpskih država.
Uspostaviti granica na Uni i Neretvi rijeka.
Podijelite grada Sarajeva na srpski i bošnjački dijelovi i uspostaviti učinkovite državne vlasti u oba dijela.
Osigurati pristup moru za Republiku Srpsku.
Na istoj sjednici, Skupština bosanskih Srba glasovalo za stvaranje Vojska Republike Srpske (VRS) (Vojske Republike Srpske), a imenovan Ratko Mladić , zapovjednik Druge vojne oblasti jugoslavenske savezne vojske, kao zapovjednik VRS Glavnog stožera. Krajem svibnja 1992, nakon povlačenja jugoslavenske snage iz Bosne i Hercegovine, Druge vojne oblasti u suštini se pretvara u Glavnog štaba VRS-a. Nova vojska je odmah krenuo postići vojnim sredstvima šest „strateških ciljeva” srpskog naroda u Bosni i Hercegovini (ciljevi koji su potvrdili za operativne direktive izdao general Mladić je 19. studenog 1992.)
VRS proširio i branili granice Republike Srpske tijekom rata 1992-1995 u Bosni . Godine 1993 RS kontrolira oko 70% teritorija Bosne i Hercegovine s konačnim sporazumom ( Daytonski sporazum ) u 1995 prisvajanju u Republici Srpskoj kontrolu nad 49% teritorija.
[ uredi ]Ratni zločini
Glavni članak: srpske ratne zločine u jugoslavenskih ratova
Zapovjednik njezinih oružanih snaga, je na suđenju za genocid , zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona rata . [2] (fotografija pod uvjetom ljubaznošću ICTY)]]
Tužiteljstvo pokazalo da je genocid počinjen u Srebrenici i da je general Radislav Krstić, među ostalima, bio je osobno odgovoran za to.
Olga Kavran, zamjenica koordinatora, ICTY Outreach program [3]
Od početka rata, VRS ( Vojske Republike Srpske ) i političkog vodstva Republike Srpske su optuženi za ratne zločine , zločine protiv čovječnosti , genocid , etničko čišćenje od nesrpskog stanovništva, stvaranje i vođenje zatočeničkim logorima (promjenljivo također se spominju kao koncentracione logore i zatvorenik logora), te uništenje bosansko-hercegovačke kulturne i povijesne baštine.
Nezavisni promatrači uglavnom slažu da su bosanski Srbi nose ogromnu prednost od silovanja i drugih ratnih zločina. Njihove su žrtve bile uglavnom Bošnjaci , ali i Hrvati . [4]
U visoko klasificirane izvješće CIA-e koja je procurila je novinarima otkrio da: Srbi su prvi na počinjenje zločina, provodi 90 posto ratnih zločina, te je jedina stranka koja sustavno pokušali „eliminirati sve tragove drugih etničkih skupina iz njihovih teritorija ”. [4] [5] [6]
Najteže od tih djela su genocid u Srebrenici 1995, gdje je gotovo 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka sustavno pogubljeno od strane VRS-a, i duge vojne opsade Sarajeva koja je rezultirala 12.000 civilnih žrtava.
Etničko čišćenje nesrpskog stanovništva je naročito čest u području Bosanske Krajine regije i Drine riječne doline. U mnogim slučajevima postupak je proveden kroz dobro organizirane i učinkovite birokracije postaviti za vlasti Republike Srpske, kao što u slučaju Banje Luke . Ti i drugi slučajevi etničkog čišćenja dramatično promijenio demografsku sliku Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
Mnogi su dužnosnici Republike Srpske, također su optuženi za kreiranje i vođenje zatočeničkim logorima, posebice Omarskoj , Manjači , Keraterm , Uzamnica i Trnopolje , gdje tisuće zatočenika održana. Duško Tadić , bivši SDS-a lider u Kozarcu i bivši pripadnik paravojnih snaga potpore napad na četvrti Prijedor , proglašen je krivim od strane MKSJ-a za zločine protiv čovječnosti , teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja običaja rata u Omarskoj , Trnopolju i Keraterm zatočeničkim logorima. [7] u Omarskoj regiji je oko 500 Broj smrtnih slučajeva potvrđeno povezane s tim zatočeničkim objektima.
Prema nalazima Državne komisije za dokumentaciju ratnih zločina na području Bosne i Hercegovine, 68,67% ili 789 Congregational džamije su bili ili uništeni ili oštećeni tijekom bosanskog rata od strane VRS-a i other nepoznati pojedinci iz Republike Srpske. [ 8] većina uništenih džamija je bila klasificirana kao bosansko-hercegovačkog nacionalnih spomenika, a neki, uglavnom izgrađene između 15. i 17. stoljeća, bili su navedeni s UNESCO-a kao svjetske baštine. Mnogi katolički crkava na istom području također su uništeni ili oštećeni osobito tijekom 1995.
Osim sakralnih spomenika mnogi svjetovni spomenici su također jako oštećeni ili uništeni snage VRS-a, kao što su Nacionalna biblioteka u Sarajevu. Knjižnica je zapalili granatiranjem iz VRS položaja oko Sarajeva tijekom opsade u 1992.
Dok pojedinci odgovorni za uništenje nacionalne baštine još nisu pronađena, ili optuženih, to je naširoko izvijestili međunarodnih ljudskih prava agencije da „vlasti bosanskih Srba izdavao naređenja ili organizira ili odobrava nastojanja da se uništi bošnjačke i hrvatske kulturne i vjerske ustanove ”. [9] U drugim slučajevima, kao što je Ferhadija džamija slučaja (Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini protiv Republike Srpske), utvrđeno je da: „Banja Luka vlasti aktivno su sudjelovali u, ili barem pasivno tolerirati, diskriminacija protiv muslimana na temelju njihove vjerske i etničke pripadnosti. ” i da „[...] srpske vlasti [RS], nisu uspjeli ispuniti svoje obveze iz Sporazuma o ljudskim pravima da će poštivati i osigurati pravo na slobodu vjere, bez diskriminacije. ” [10] lokalni sudac presudio je da vlasti bosanskih Srba pod kontrolom grada Banja Luka mora platiti 42 milijuna dolara svojim Islamske zajednice za 16 lokalne džamije uništene tijekom 1992-1995 bosanskog rata . [11]
Godine 1993, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda stvorili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ( ICTY ) u Haagu u svrhu dovođenja pred lice pravde osobe koje su navodno odgovorne za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. Dana 24. srpnja 1995, Haaški sud optužio Radovana Karadžića [12] i Ratka Mladića [1] na temelju optužbi za genocid i zločine protiv čovječnosti, 14. studenog 1995, obojica su bili optuženi opet na temelju optužbi za specifične za pokolj u Srebrenici . Dana 2. kolovoz 2001, Haaški sud našao general-major Radislav Krstić, zapovjednik Drinskog korpusa VRS u vrijeme odgovoran za pokolj u Srebrenici, krivim za genocid. [12] Mnogi drugi politički čelnici Republike Srpske i oficirima VRS, optuzeni su, pokušao i osuđen Haaškim sudom za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tijekom rata 1992-1995 u Bosni . Neki od njih (uključujući i Mladića) još uvijek na slobodi i skriva.
U 2006, popis od gotovo 28.000 pojedinaca koji su, prema vlasti Republike Srpske, bili su uključeni u pokolju u Srebrenici samo je objavljena; 892 onih koji su navodno odgovorni i dalje drže položaje u lokalnoj upravi Republike Srpske. [13] uhićenja i ispitivanja svih osumnjičenika za ratne zločine su u tijeku i njihovi suđenja planirano je da će se održati u novoosnovanom bosansko hercegovačkim sudom za ratne zločine. Ispitivanja svih osumnjičenih za ratne zločine Očekuje se da će trajati godinama koje dolaze.
BL
(Dr.)
2011-04-04 04:37 PM
nastavak
Dva dana nakon što je međunarodni suci u Haagu presudio da su snage bosanskih Srba počinile genocid u ubistvo gotovo 8.000 muslimana u Srebrenici 1995. „Vlada Republike Srpske izražava najdublje žaljenje za zločine počinjene nad nesrbima i osuđuje sve osobe koje su sudjelovale u tim zločinima tijekom građanskog rata u Bosni”, stoji u priopćenju. [14]
[ uredi ]Kontroverze
Područja pod kontrolom Vojske Republike Srpske i Vojske Srpske Krajine
Razne optužbe su napravljene posebno od 2001 s obzirom na razine etničkog čišćenja i ubijanja srpskih civila u područjima pod kontrolom bošnjačkih vlasti i de facto hrvatske vlasti Herceg-Bosne za vrijeme rata. Te tvrdnje je tvrdio da je etnički srpskih civila je ubijeno, uključujući i Srba koji žive u Sarajevu, od strane bošnjačke i hrvatske vlasti i da vlasti Republike Srpske su djelovali kao odgovor na one navodne zločine. [ citat potreban ]
Ubojstva su, navodno, provedeno je tijekom kaotičnih prvim mjesecima opsade Sarajeva pred zakonom i kako bi pravilno utvrđeni su, kao i Musan Topalović , otpadnik službenik izvan kontrole vojske, koji je likvidiran od strane vlade u drugoj polovici 1993.
Kao rezultat operacije „Oluja” , skoro 200.000 Srba pobjeglo iz Hrvatska, a velik dio njih našao je utočište u Bosni (posebno u Republici Srpskoj ). Također tijekom i nakon rata (kada je potpisan Daytonski sporazum), neki Srbi lijevo Sarajevu i drugim dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine, entiteta posebno nakon teritorijalne odredbe provodi u skladu s Daytonskim sporazumom. Također, mnogi Srbi su napustili Sarajevo nakon Momčilo Krajišnik , bivši predsjednik RS, pozvao Srbe da žive u Republici Srpskoj entiteta.
Brojne logore osnovane su i smaknuća dogodio, u dijelovima Sarajeva čvrsto držale srpske snage (tj. Ilidža ). Nadalje, razne međunarodne i državne agencije su izvijestili da je većina ubijenih Srba u Sarajevu su ubijeni od strane VRS-a iz pozicije da opkoljenom Sarajevu i bili obračunati kao dio ukupnog 12.000 civilnih žrtava. Takvi izvještaji su potpomognuti forenzičku analizu i medicinske evidencije koje su se čuvale u Sarajevu bolnicama. [ citat potreban ] No optužnice nisu podignute s ICTY-em ili bilo koje druge pravne agencija za razmatranje zahtjeva od strane Vlade Republike Srpske. S druge strane Stanislava Galića zapovjednik snaga VRS odgovoran za Opsada Sarajeva je proglašen krivim od strane ICTY-a . [15]
[ uredi ]reformi
Vidi također: Politika Republike Srpske
Nakon rata brojni zakoni su usvojeni od strane vlasti Republike Srpske, pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice koji djeluju kroz Ured visokog predstavnika (OHR). Mnogi zakoni bavila pitanjima i posljedice rata i služio za popravak neke od problema stvorio, kao što su poništenja od loše sudbine ugovore koje je potrebno ne-Srba da „dobrovoljno” predati svoje nekretnine u Republici Srpskoj, uključujući i real-imanja i tvrtke snimljen tijekom rata.
Mnogi su ustavne promjene su također napravljene na promjenu društveni karakter Republike Srpske od mono-etničke za multi-etnička zajednica i na taj način, uključujući Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narod u Republici Srpskoj. Neki od imena gradova koji su se mijenjali tijekom rata od strane vlasti Republike Srpske su se vratiti natrag. Većina promjena su učinili da se povuče efekte etničkog čišćenja i omogućiti izbjeglicama da se vrate, ali i kao odgovor na brojna izvješća o kršenju ljudskih prava koje su se dogodile u tom entitetu. [16]
Međutim, većina promjena je imao vrlo malo utjecaja na povratak više od milijuna izbjeglica. Zastrašivanje povratnika bili su prilično uobičajene i povremeno eskalirali u nasilne nerede kao u slučaju nereda Ferhadije u Banjoj Luci u 2001. [17] [18] [19] [20] Dakle, mišljenja o Republici Srpskoj su različita među različitim etničkim skupine unutar Bosne i Hercegovine. Za Srbe, Republika Srpska je jamstvo za njihov opstanak i postojanje kao naroda unutar tih područja. S druge strane, za neke etničke Bošnjake, koji su etnički očišćeni iz Republike Srpske, stvaranje, postojanje, naziv i obilježja ovog entiteta ostaje pitanje spora.
[ uredi ]Srebrenica
Vidi također: pokolj u Srebrenici i izvješće o slučaju Srebrenica
U rujnu 2002, Republike Srpske, Ured za odnose s ICTY-jem izdaje „ Izvješće o Case Srebrenici ”. U dokumentu, autora Darka Trifunovića , bio je podržali mnogi vodeći političari bosanskih Srba. On je zaključio da 1.800 bosanskih Muslimana vojnika poginulo je tijekom borbi i dalje još 100 umrlo kao posljedica iscrpljenosti. „Broj muslimanskih vojnika ubijeni od strane bosanskih Srba iz osobne osvete ili nepoznavanje međunarodnog prava je vjerojatno oko 100 ... Važno je otkriti imena počinitelja kako bi se precizno i nedvosmisleno utvrditi da li ili ne to su bili izoliranim slučajevima. ” [21] Međunarodna krizna grupa i Ujedinjeni narodi osudili su manipulacije svojim izjavama u ovom izvješću. [22]
Godine 2004, međunarodna zajednica je Visoki predstavnik Paddy Ashdown je Vlada Republike Srpske obliku odbora da ispita događaje. Odbor je objavio izvješće u listopadu 2004 8731 potvrđena imena nestalih i umrlih osoba iz Srebrenice: između 10. srpnja i 19. srpnja 1995 i dalje 938 ljudi nakon toga. 7.793 [ citat potreban ]
Nalazi odbora uglavnom ostaju osporena od strane srpskih nacionalista, koji tvrde da je teško pod pritiskom visokog predstavnika, s obzirom da ranije vlade RS izvješće koje oslobođen Srba je odbačena. Ipak, Dragan Čavić , predsjednik Republike Srpske , priznao u televizijskom obraćanju da su srpske snage ubile nekoliko tisuća civila u kršenje međunarodnog prava , te ustvrdio da je Srebrenica bila tamno poglavlje u povijesti Srba. [23]
Dana 10. studenog 2004, vlada Republike Srpske je službenu ispriku. Priopćenje je objavljeno nakon što je vlada pregled Srebrenice odbora izvješće. „U izvješću se čini jasno da ogroman zločini počinjeni na području Srebrenice u srpnju 1995. Bosanskih Srba Vlada dijeli bol obitelji srebreničkih žrtava, je doista žao i ispričava se za tragediju.” srpske vlade bosanskih, rekao je. [24]
U travnju 2010, rezoluciju kojom se osuđuju zločini počinjeni u Srebrenici je bio odbijen od strane predstavnika stranaka iz Republike Srpske. [25]
U travnju 2010, Milorad Dodik , premijer Republike Srpske, pokrenula je reviziju 2.004 izvješće rekavši da je broj ubijenih pretjerana i izvješće manipuliraju bivši mirovni izaslanik. [26] Ured Visokog predstavnika je odgovorio i izjavio da: „Vlada Republike Srpske trebala preispitati svoje zaključke te se uskladiti sa činjenicama i pravnim zahtjevima i djelovati u skladu s tim, nego nanošenje emocionalne nevolji na preživjele, mučenja povijest i ocrniti imidž u javnosti u zemlji”. [27]
