Ulcus cruris venosum je dakle otvorena rana na nozi koja nastaje kao najteža posledica hronične venske slabosti. Zbog lošeg funkcionisanja vena u nogama tokom vremena u zajedničkoj patnji propadaju i koža i tkivo. Zbog nepravilnog protoka krvi u venama one bivaju prepunjene i nezaustavljivo oštećene. Krv se nakuplja u nogama. Posle izvesnog vremena zbog tako mnogo krvi pritisak u nogama biva tako visok da se tkivna tečnost skuplja u nogama. To dovodi do otoka stopala i/ili potkolenice, ona postaju debela, javlja se crvenilo i počinju bolovi. Nakupljena tkivna tečnost pritiska na sve krvne sudove, na samo tkivo i kožu. Kiseonik i hranljive materije ne dopiru do kože i tkiva i ona počinju da odumiru. Nastaje otvorena rana. Samo pravovremenom terapijom se ovo može zaustaviti ili izbeći. Prvi pokazatelji nastajanja jednog venskog ulcus cruris-a su:

•male otvorene ranice ili povrede kože koje nikako ne zarastaju na potkolenici
•tamna pigmentacija na potkolenici
•vezivno tkivo postaje tvrdje
Kako nastaje venski ulcus cruris?
Odgovor uvek leži u tome, da prepunjene vene u nogama ne mogu da ispune svoje zadatke. One imaju važnu transportnu funkciju da iskorišćenu krv vrate nazad u srce i to uz pomoć mišicno – venske pumpe. Pošto su smeštene između mišića one pri kretanju bivaju pritisnute čime se krv potiskuje prema gore. Pri tome venski zalisci, koji funkcionišu kao ventil, sprečavaju da krv poteče ponovo na dole.
Ako bolest nije na vreme sprečena dolazi do tkz.„začaranog kruga”. Krv se nakuplja u venama nogu. Zbog toga nastaje povišeni unutrašnji pritisak u venama i tkivna tečnost se zadržava u nogama. Ako pritisak i dalje raste, tkivo i koža više ne dobijaju kiseonik što polako dovodi do njihovog oštećenja. Tkivo odumire, a koža pokazuje prvu malu otvorenu ranicu, početak nastajanja venskog ulcus cruris-a.
Kako deluje TUBULCUS?
TUBULCUS je tubularna ortoza za lečenje otvorenih rana venskog porekla i stanja pred otvaranjem venskih rana. Deluje na principu graduisanog pritiska, a to znači da je pritisak u tubulcus-u strogo definisan i najjjači u predelu medijalnog maleolus-a i postepeno idući nagore postepeno opada, na taj način pomažući venama da vraćaju krv ka srcu.

Shema 5. Pritisak u tubulcus-u je najjači u predelu medijalnog maleolusa,neposredno iznad clanka i postepeno idući nagore opada.

Sa željenim pritiskom koji se TUBULCUS-om postiže spolja, prekomerna tkivna tečnost se ponovo potiskuje u vene, a venski zalisci bolje zatvaraju. Sa njime krv ponovo teče prema srcu, a unutrašnji pritisak u nogama opada. Istovremeno sa opadanjem pritiska koža i tkivo se bolje snabdevaju kiseonikom. Započinje izlečenje i ulcus se zatvara.

Dijabetička gangrena - Može nastati i bez prethodne pojave rane. Kad začepljenje glavnih i/ili oštećenje zidova malih krvnih žila dostigne kritičnu točku, stanice pogođenog dijela stopala (najčešće su to prsti) ne mogu više normalno obavljati svoje metaboličke aktivnosti i postupno umiru. Prsti i dijelovi stopala najprije poplave i postanu hladni, potom pocrne i mumificiraju (suha gangrena). Događa se da takvi prsti ili njihovi dijelovi otpadnu ili ih bolesnici sami uklone. Infekcijom suha gangrena može prijeći u vlažnu i tada bolest ubrzava razvoj i pogoršava prognozu.

Razloge za česte kritične ishemijske promjene na stopalima bolesnika s opipljivim arterijskim pulsevima na glavnim krvnim žilama nalazimo u sljedećim posljedicama šećerne bolesti:

povećanje viskoziteta (gustine) krvi
opadanje sposobnosti crvenih krvnih stanica za prijenos kisika do najudaljenijih i najmanjih kapilara
agregacija (sljepljivanje) trombocita
ubrzan rast stanica endotela (unutarnjeg površinskog sloja) zidova kapilara
kroz tako zadebljale zidove teško se odvija razmjena tvari i prolazak kisika, što ozljeđuje unutarnje slojeve zidova kapilara
u ozlijeđenim zidovima kapilara talože se tvari koje dovode do začepljenja kapilara.
Katkad premoštenje začepljene veće krvne žile (revaskularizacija, by-pass) ne uspije spriječiti nastanak kronične rane zbog reakcije tkiva na stres trombozom i nekrozom (što kod osoba koje ne boluju od šećerne bolesti nije slučaj).

Dijabetičko stopalo klasificira se stupnjevima od 0 do 5, pri čemu je nultim stupnjem označeno visokorizično stopalo oboljele osobe na kojem nema otvorenih rana, a petim gangrena cijelog stopala. Vaskularni kirurzi označavaju kronične rane od 1. do 3. stupnja uglavnom neuropatskim (nastalim prije svega zbog oštećenja perifernih živaca), a one 4. i 5. stupnja uglavnom vaskularnim (nastalim ponajprije zbog oštećenja krvnih žila).

Uobičajeno se dijabetičko stopalo i gangrena liječe kombinirano, kirurškom obradom i antibioticima, uz osnovnu dijabetološku terapiju i dijetu. Nažalost, i pored svih poduzetih mjera liječenja, često se ne može izbjeći manja ili veća amputacija pogođenog ekstremiteta ili njegova dijela. Stoga je najbolje liječenje, kao i obično, preventiva. Nužno je učiniti sve da bi se spriječila (ili barem bitno smanjila i odložila) pojava neuropatskih i terminalnih ishemijskih komplikacija, konačno - dijabetičkog stopala i dijabetičke gangrene. Dobra reguliranost glikemije medikamentima i odgovarajućom dijetom, uz redovitu komunikaciju s dijabetologom, kao i pojačana tjelesna aktivnost, osnove su dobre prevencije. Tome treba dodati i dijabetičarske cipele, načinjene od takvih materijala i tako dizajnirane da onemogućuju stvaranje kalusa na rizičnom stopalu. No, ne treba zatvarati oči pred visokim preventivnim potencijalom hiperbarične oksigenacije, koja može dodatno zaštititi bolesnika već i prije jasne pojave komplikacija. Za bolju kvalitetu života

Hiperbarična oksigenacija u našoj je sredini, nažalost, malo poznata i još manje korištena metoda prevencije i liječenja svih komplikacija šećerne bolesti, i pored toga što je jedna od najučinkovitijih. Ono što u cijelom modernom svijetu danas čini sastavni dio konzilijarnog bavljenja bolesnikom, u Hrvatskoj još teško dopire do svijesti bolesnika, jednako kao i do njihovih liječnika. Stoga i ovaj tekst ima zadaću skrenuti pozornost da se u Hrvatskoj već više od 30 godina uspješno bavimo i tim problemima.

Brojni svjetski, ali i domaći istraživači dobro su izučili i dokumentirali mehanizme stvaranja kroničnih rana i ulogu parcijalnog tlaka kisika u njihovu nastanku i liječenju. Upravo o njemu je ovisna doprema kisika stanicama. Nažalost, disanje 100-postotnog kisika na normalnom tlaku ne utječe znatno na porast parcijalnog tlaka. To se postiže isključivo hiperbaričnom oksigenacijom, dakle udisanjem 100-postotnog kisika na povišenom tlaku okoline, u uređaju koji se zove barokomora (hiperbarična komora).

Ukratko možemo reći da hiperbarični kisik djeluje na sljedeći način:

djeluje antimikrobno - pospješuje sposobnost leukocita za eliminaciju mikroorganizama, za neke vrste bakterija je sam hiperbarični kisik smrtonosan, inaktivira toksine (otrovne supstancije) nekih bakterija, pospješuje antimikrobna svojstva brojnih antibiotika
smanjuje viskoznost (gustoću) krvi i povećava fleksibilnost staničnih membrana crvenih krvnih stanica, nužnu za njihov prolaz kroz kapilare
uklanja edeme (otekline) tkiva
poboljšava energogenezu, tj. stvaranje i iskoristivost energije
otapanjem kisika u plazmi osigurava njegovu dopremu stanicama i bez prisustva hemoglobina
stimulira rast stanica prijeko potrebnih za cijeljenje u rani
stimulira neoangiogenezu, tj. stvaranje novih, zdravih malih krvnih žila.
Bitno je istaknuti da HBO ne zamjenjuje kiruršku revaskularizaciju, koju je nužno provesti kad je god to moguće, ali je dodatna terapija koja potpomaže uspješnost liječenja. Osobito je ne treba zaboraviti kod bolesnika kojima se ne može provesti operativni zahvat premošćivanja krvnih žila. Također, provedena na vrijeme, uveliko smanjuje i odlaže razvoj komplikacija. Pravodobna preventivna i kurativna primjena HBO-a znatno može smanjiti patnje i poboljšati životnu kvalitetu i perspektive osoba sa šećernom bolešću svih dobnih skupina, a HZZO-u može uštedjeti enormna materijalna sredstva.

Privatna Poliklinika za baromedicinu OXY Pula zasad je jedina specijalizirana zdravstvena ustanova u Hrvatskoj koja se bavi hiperbaričnom medicinom. Smještena je u Općoj bolnici Pula, u kompleksu bivše Mornaričke bolnice, a u Zagrebu djeluje podružnica poliklinike u KB Dubrava. Njezini, u zemlji i inozemstvu vrhunski educirani liječnici, imaju izuzetno respektabilno pozitivno iskustvo u liječenju svih bolesti kod kojih je indiciran HBO, a i sami daju originalne doprinose novim spoznajama u domenama ove grane medicine.

Među pacijentima Poliklinike OXY apsolutno je najveći broj osoba sa šećernom bolešću i sa svim mogućim komplikacijama, ali i bez njih.