Hladan zrak nikad ne smije biti direktno usmjeren na vrat, dio lopatice, leđa, zbpg opasnosti od išijasa i ukočenja. Treba se čuvati i lice da ne bi došlo do paralize živca na licu odnosno facijalnog grča.

Zbog velikih temperaturnih razlika kojim se izlažemo ovih dana liječnici liječe mnogo pacijenata s bronhitisom, pa čak i upalom pluća.

Veoma je važno činiti razliku između radne sredine i sredine u kojoj živimo. U bankama, poštama, supermarketima, stvar je poslovne politike da bude rashlađeno i ugodno (drugo je pitanje kako je zaposlenima u takvom radnom prostoru), ali za kupce i klijente to je kratko vrijeme i ne može štetiti. Kad je reč o prostoru u kojem provodimo najveći dio dana, moramo odlučiti hoće li klima-uređaj biti rashlađivač ili zagađivač.

Apsolutnu prednost treba dati takozvanim otvorenim rashladnim sustavima, koji koriste i filtriraju vanjski zrak. To su zdravije 'klime' od onih koje koriste zrak koji kruži, jer je taj unutarnji zrak prepun različitih mikroorganizama, zbog disanja više osoba u jednom zatvorenom prostoru, zbog podizanja prašine s tepiha po kojem hodamo… Tako se kovitlaju i mikročestice, a mnogi ljudi dobiju bronhitis, upale krajnika, žale se na prehlade.

Za kućnu „klimu” zatvorenog tipa čišćenje filtera jednom mjesečno je stvar opće kulture, a traje dvije minute.

Iako su liječnici složni u tome da se „klima” ne treba koristiti noću, ipak, za one koji se žale na loš san, savjetuju da se u tom slučaju rashladni uređaj ne treba nalaziti u spavaćoj sobi te da maksimalno snižavanje temperature treba iznositi oko 24 ili 25 stupnja.

Nije to ništa. Ja vozim kamiom po Americi I na plus 50 u Arizoni 2009 u kabini je kuvalo. Uperio sam klimu direktno u prsa I lice. Pojacao sam na najjače sto može I još mi je bilo vruce. Dok je bio dan nisam ni osjetio da me hladi, ali navece kad sam legao u krevet kad me steglo u prsima poceli su mi se Andjeli prividjati. Nisam imao snage da pozovem kuci I kažem da umirem. U jutro se nekako probudih. Od tada nikada više ne uperam klimu prema sebi.