OPIS-50
(OPISIVAC)
2012-07-30 04:53 AM
kada je muskarac normalno razvijen i telesno zdrav, onda je impotencija redovno odraz njegovog emocionalnog stanja ili negativnih osecanja prema partnerki, opterecenih anksioznoscu i razlicitim strahovima. To može biti, na primer, strah od polne bolesti, od nezeljenih posledica koitusa i trudnoća ili pak bojazan da ga druge osobe u toku seksualnog odnosa ne „vide” ili „cuju” . Zatim, tu je, dobro poznat, strah od neuspeha koji može biti dovoljan uzrok da do stvarnog neuspeha i dodje. Među uzrocima impotencije važan je i faktor autosugestije. Naime, ima osoba koje bez objektivnih razloga same sebi dokazuju kako nisu punovredni muskarci i kako im pri pokusaju seksualnog odnosa, verovatno neće uspeti da zadovolje ženu. Jedan od čestih uzroka takvog mišljenja je opterecenost velicinom polnog organa zbog čega su u stanju da izgrade i tzv. kompleks nize vrednosti. Uzgred, za informaciju, poslednja istrazivanja (sprovedena u Americi) kažu da je prosecna duzina penisa 12.8 santimetara. Ako, uz to, uzmemo i cinjenicu da je, pored kliltorisa. samo prva trecina vagine osetljiva na stimilacilju, logicno je da je ogromna vecina muskaraca sasvim dobro „opremljena” za seksualni zivot.
Ponekada muskarcu slabi potencija kada partnerka pocne postavljati zahteve za brakom i tada je impotencija odraz njegovog odbijanja braka ili straha pred njim. Problemi sa potencijom u seksualnoj vezi u kojoj je muskarac ranije bio normalno potentan mogu znaciti, jednostavno, da je izgubio osecanja ili seksualno interesovanje za partnerku i da je, možda, zainteresovan za neku drugu ženu. Ponekada on tada ni sam nije svestan ili pak ne želi, sto je verovatnije to sebi, iz nekih drugih razloga, da prizna. Međutim, njegova impotencija ga odaje. Stoga je već stari francuski lekar iz prve polovine devetnaestog veka, Pitoval, ne bez razloga, impotentne muskarce smatrao varalicama. Ali, oni ne varaju samo svoje partnerke već često i same sebe. Takođe, nedovoljna prilagodjenost muskarca partnerki ili nedostatak vestine u ophodjenju sa ženama mogu uzrokovati impotenciju koja je tada posledica njegove nesigumosti u seksualnoj ulozi. Uopste, sa potencijom, ne retko, imaju problema plasljivi, nesamostalni, razmazeni, previse egocentricni, samozivi, neasertivni i nedovoljno sociializovani muskarci.
S druge strane, stavovi i ponasanje partnerke mogu doprineti pojavi impotencije.
s½enina pasivnost u seksualnom odnosu, ravnodusnost prema koitusu, netakticna reagovanja na muskarceve povremene teskoce u intimnom kontaktu ponekada destabilizuju, naročito osetljivije muskarce. Posebno negativno deluje njeno agresivno ponasanje, potcenjivanje muskosti ili uporedjivanje sa drugim muskarcima koje je intimno upoznala. Sličan može biti efekat i zenine Ijubomore, odnosno neprestanog sumnjicenja muskarca zbog neverstva.
Treba još dodati da problemi u potenciji mogu snaci muskarca zbog obuzetosti mislima koje mu odvracaju paznju od seksualnog zivota, kao sto su preterana zabrinutost, napetost zbog problema na poslu, nezadovoljstvo zivotnim perspektivama i sl.
Terapija
Videli smo da uzroke impotencije treba traziti u nacinu na koji muskarac dozivljava sopstvenu seksualnost kao i u njegovom odnosu sa partnerkom. Ukoliko se ne radi o tezim psihickim devijacijama ili organskoj prirodi poremecaja koje zahtevaju najpre lecenje osnovne bolesti, impotenciju tretiramo bihevioralnom metodologijom. Njena logika je sledeća: bez obzira na razlicitost uzroka samo ispoljavanje impotencije je uvek isto -negativne emocije u vidu straha i anksioznosti fizioloski dovode do toga da muskarac ne može da se opusti, ima probleme sa erekcijom i uprkos zelji ne uspeva u seksualnim odnosima.
Stoga je terapija, pod pretpostavkom da je klijent motivisan i da želi da sacuva vezu sa partnerkom, usmerena ka eliminisanju straha i anksioznosti pri cemu se, umesto ovih negativnih emocija forsira zelja za opustanjem i postizanjem zadovoljstva, ali bez zahteva za uspehom po svaku cenu. Ovakva strategija predstavlja, inače, osnovu za terapiju vecine psihogeno uslovljenih seksualnih poremecaja
U slučaju impotencije, terapija sadrzi izvesne specificnosti i sprovodi se u nekoliko faza:
- milovanje - partneri se uzajamno miluju i „zadovoljavaju” bez stimulacije polnih organa, pri cemu je pokusaj seksualnog odnosa iskljucen.
- genitaina stimulacija bez orgazma - pored uzajamnog milovanja partneri nezno i neobavezno stimulisu jednom drugom genitalije, što se čini do erekcije, ali ne i do orgazma. Pošto je kod muskarca orgazam povezan sa erekcijom, genitalno nadrazivanje bez orgazma odvratice ga od misli da li će imati erekciju ili ne, sto automatski otklanja i strah da je neće imati. I u ovoj fazi pokusaj koitusa je zabranjen.
- genitaina stimulacija do orgazma -sada se partneri stimulisu do orgazma, ali opet bez seksualnog odnosa. Pretpostavlja se da je orgazam dovoljno prijatan dozivljaj da može suzbiti strah i anksioznost pa i neke druge negativne emocionalne reakcije. Dozivljen udvoje, on će najbolje otkloniti strah muskarca od toga kako će žena doziveti njegovu seksualnost.
Ova faza terapije ponavlja se sve dok erekcija ne postane dovoljno stabilna.
- delimicni seksualni odnos -ovde žena ima aktivniju ulogu tako što zauzima polozaj iznad muskarca, stimulise svoje genitalije penisom i povremeno ga uvlaci u vaginu, kada smatra da je erekcija dovoljna.
Dozivljavanje orgazma pri ovakvoj stimulaciji nije zabranjeno. Naprotiv, ukazuje da se terapija blizi kraju. odnosno
-potpunom seksualnom odnosu, u kome je muskarac sada sposoban da ucestvuje oslobodjen straha i anksioznosti, bez posebnih i dodatnih stimulacija (koje, naravno, mogu i treba da ostanu deo seksualne igre) i to nalazeci se u aktivnijem polozaju, iznad žene.
Ovim je terapija, koja u proseku traje oko tri meseca, zavrsena uz informaciju partnerima da su privremene smetnje u potenciji normalna i prolazna pojava i da se mogu obratiti terapeutu ukoliko se problem, iz bilo kog razloga, ponovo javi.
Na kraju, treba još i reći da jedan broj muskaraca, posle zavrsene terapije, promeni partnerku, ne zeleci vise da bude sa zenom pored koje su postali impotentni sto u slučaju bracnih ili trajnijih veza, predstavlja izvestan rizik. Ali, to već izlazi iz domena psihoterapijskog tretmana i njime postavljenog cilja, i predstavlja klijentov licni izbor i odluku.