Kada govorimo o anksioznosti razlikujemo anksioznost kao stanje i anksioznost kao osobinu. Anksioznost kao stanje je individualni doživljaj u specifičnoj situaciji u specifično vrijeme. Kao primjer anksioznog stanja može se uzeti tzv. «ispitna anksioznost» - stanje uzbuđenosti, napetosti, osjećaja neugode i zabrinutosti koja se javlja u ispitnim situacijama, nakon njih i pri njihovom zamišljanju i anticipiranju. Vjerojatnost pojave anksioznosti ovisi o osobi, situaciji i vrsti «anksioznog odgovora».

Anksioznost kao crta (ili osobina) ličnosti je relativno trajna osobina ličnosti, tj. dispozicija da se bude anksiozan u mnogim različitim situacijama. Ono što pogoduje razvoju anksioznosti kao osobine ličnosti obrasci privrženosti koji imaju središnju važnost u emocionalnom životu ljudi: Ono što je, vjeruje se, bitno za duševno zdravlje jest to da dijete već od najranije dobi osjeti toplu, blisku i trajnu vezu sa svojom majkom (ili stalnom zamjenom za majku...) u kojoj oboje nalaze zadovoljstvo i užitak. Također, obrasci koji mogu pridonijeti razvoju anksioznosti i depresije su prijeteće ponašanje i neprijateljsko, odbacujuće ponašanje. Smatrao je da su obrasci prijetećeg ponašanja, tj. ona ponašanja koja pokazuju da roditelj nije emocionalno ili fizički dostupan kad je to potrebno, karakteristika odnosa privrženosti koje su u djetinjstvu doživjele upravo anksiozne osobe.

Anksiozni poremećaji najučestaliji su od svih psihijatrijskih poremećaja. Oko 25% odrasle populacije u SAD-u ima ozbiljne probleme s anksioznošću u nekom periodu života dok u Velikoj Britaniji svake godine jedna od pet žena i jedan od deset muškaraca uzima lijekove protiv anksioznosti.

Dvanaest je različitih poremećaja anksioznosti, a najučestaliji su:

fobije (te specifične fobije) – napadi straha koje izaziva izlaganje određenim objektima ili situacijama;
panični poremećaj – nagli napadi izrazito jakog straha i vrlo jaki znakovi stresa (npr. gušenje, jako lupanje srca, plitko disanje) ;
generalizirani anksiozni poremećaj (GAP; generalised anxiety disorder ili GAD) – kojeg obilježavaju stresne reakcije i vrlo jaki osjećaji tjeskobe koji se javljaju u odsutnosti bilo kakvog vidljivog podražaja;
opsesivno-kompulzivni poremećaj - okarakteriziran nekontroliranim repetitivnim mislima (opsesije) koje uzrokuju snažan osjećaj tjeskobe i impulsima za određenim obrascima ponašanja (kompulzije);
posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) – koji se može javiti kao posljedica jake traume a prepoznaje se po povećanoj anksioznosti i simptomima povećane pobuđenosti, izbjegavanju podražaja vezanih uz traumu, otupljivanju emocionalnih reakcija i ponovnom proživljavanju traumatskog događaja;
akutni stresni poremećaj – koji nastaje kao posljedica dugotrajnog stresnog razdoblja.
Najpotpunije istraživani efekti emocija na pažnju tiču se upravo anksioznosti: potvrđeno je da anksioznost sužava pažnju, odnosno anksiozne osobe se koncentriraju upravo na prijeteće podražaje.

Što se tiče pamćenja, anksiozne osobe češće zapamćuju „opasne” sadržaje u okolini. Anksiozne osobe također dijele neka slična uvjerenja, odnosno kognitivne sheme. Istraživanja pokazuju da anksiozni pacijenti vjeruju da je u slučaju opasnosti i rizika adaptivno brinuti se o tome (anksiozna zaokupljenost), da je potrebno biti kompetentan i u kontroli (osobna kontrola/perfekcionizam) i da je adaptivno zaobilaziti problematične situacije i izazove (zaobilaženje problema).

Pri objašnjavanju anksioznosti, kao istaknute značajke suvremenog doba, treba uzeti u obzir bar tri važna faktora: tempo suvremenog življenja, opći relativizam i nestanak konsenzusa o životnim vrijednostima i principima koji trebaju voditi ljusko djelovanje, i nivo socijalne alijenacije kojeg produbljuje postindustrijsko društvo. živimo i u dobu strašno brzih socijalnih i tehnologijskih promjena kao i rezultirajućih ekoloških, okolinskih promjena. Sve to rezultira nedostatkom temeljnog osjećaja sigurnosti u modernog čovjeka te se socijalni kontekst također mora uzeti u obzir prilikom ulaženja u bit anksioznosti i drugih psiholoških fenomena, kako bi se izbjegle pogreške psihologiziranja i biologiziranja.