Veliki problem
minimax1212
(rad)
2012-01-31 05:35 PM
Dobar dan svima!
Pozdrav i jedna molba za Gospodina Galeba i sve one koji su čuli ili imali sličan problem,,
Radi se o djetetu mog brata koji živi u Njemackoj
Dakle problem je sledeći djevojka ima 17 godina i odličan je djak,ali problem je sto poslednjih sest mjeseci neće skoro ništa da jede i to namerno, kaže da neće,a ne ne moze.
Mada izgleda strasno mrsava i pored toga ona sebi umislila kako je ona debela i još trci i pravi razne vjezbe da bih kao smrsala i pored toga postala je toliko drska da se skoro sa njom ne moze vise razgovarati.
Pokusavajuci bilo šta da razgovaras na tu temu odmah besni i vice kako ona zna šta radi samo da je ostave na miru.
Bila je i kod doktora opste prakse ali ona njega laže da ona jede sasvim normalno sto nije tačno. Davao joj neke vitamine kao za nešto bolji apetit ali sve ide gore sad preporucuje da ode kod Psihologa da se sa njim malo porazgovara ali ona neće ni da cuje na tu temu, samo vice kako ona nije luda stacu ja kod psihologa.
Roditelji u pravoj frci neznaju šta da rade,ponovo ponavljam u skoli je super odlikas pa ako Dr Galeb može da da neko svoje mišljenje isvi oni koji nešto znaju na ovu temu.
Unapred Hvala !!!
OPIS-50
(OPISIVAC)
2012-02-01 01:46 AM
Anoreksija je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/će. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. No budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih uskoro nemogući unos hrane se postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne težine sve dok se jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo, služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.
Uzroci [uredi]
Anoreksija se češće javlja u svijetu mode i baleta.Dok neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici. Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormonalne promjene, kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom - ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj.
Javlja se između 12. i 25. godine
0,3 - 0,5% mladih žena, oko 1% adolescenata
90-95% žene - socijalizacija
češće se javlja u zapadnoj kulturi
češće u svijetu mode i baleta
često ih se opisuje kao dobre djevojke, koje se pristojno vladaju, savjesne su, tihe, perfekcionistice. [1]
Liječenje [uredi]Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.
Bez tretmana – smrtnost 20%
S tretmanom – smrtnost 2-3%; 60% potpuni oporavak, 20% pokazuju fluktuirajući oblik gubljenja težine praćen relapsom, a čak 20% razviju kroničan oblik s pogoršanjem nakon godina
Smrt - rezultat gladovanja, samoubojstva (čak 50%) ili neravnoteže elektrolita. [2]
Simptomi [uredi]Znatan gubitak na težini
Strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju
Pretjerano držanje dijeta i vježbanje
Iskrivljena slika o tijelu
Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica
Zatvor
Suha, žućkasta koža
Rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
Prestanak menstruacije
Potiskivanje spolne želje
Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
Kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije
ancemili
(trudna)
2012-02-01 08:05 AM
Mi smo prošli kroz pakao sa mojom sestrom od strica.Pocelo je tako u tim godinama,bila je na 35 kg,izgledala je jako loše,kosa joj se bila proredila,ciklus je bila izgubila,snage vise nije imala,stanje organizma je bilo uzasno ali za nju sve je bilo ok.Kada samo svi pokusali da joj pridjemo,da joj objasnimo u kom je stanju i da će tako umreti bila je bas histericna,povlacila se i nije zelela nikoga da vidi danima.Trajalo je par godina,da ne kažem stanje roditelja njenih sto su se trudili da na svaki način joj pridju i pomognu ali bez uspeha.Secam se Badnje vece je bilo,dosla je sva naduvena od vode koju je pila da ne bi osetila glad i bas je izgledala strasno. Nazalost dozivela je teski napad to vece,bila je jako kriticno hitno je prebacena u bolnicu,u prvom naletu izvukli su bili 5l vode iz tela,infuzije,kateteri su bili oko nje.Napad je bio sličan epi napadu imala je i penu na ustima ali nije bio.Kada je bolnicu uzela pod terapiju i kada je morala da lezi pored lekara dosao je i psihijatar gde je utvrdio tesku anemiju,anoreksiju i bulimuju . Odmah je pocela sa psihijatrom,trajalo je jako dugo ta terapija,lekove je neke uzimala ne znam tačno koje,i uspela da se izvuce. Sada je majka jedne devojcice i izuzetno dobro izgleda,utvrdila je razlog svoje anoreksije,radila na tome da se oporavi i zavrsila je fakultet usput. Iz ove ukratke price ona nije mogla drugacije da se izvuce bez pomoći psihijatra kao i nadzora lekara. Pokusajte da roditelji pricaju sa psihijatrom i od njega dobiju savet na koji način mogu njoj pomoći i šta da urade da eto ne bi doslo do ovoga do čega je nama!
Želim vam svako dobro i da imate strpljenja i snage,to je jako teski poremecaj i ne može se oporaviti preko noći
Promene na telu nakon poroda
Čudovišta na kolenima
Sarmice od crvenog luka
Muke po ekcemu tokom hladnijih dana
Strahovi sa kojima se suočavaju budući očevi
Fenomenalni zimski tonik za jačanje imuniteta