Forums : Zdravlje

 Comment
Inff cardioresp. ac-za doktora Galeba-molim Vas!
Sarah_
2011-12-02 08:31 AM
Postovanje doktore,
Ja bih vas zamolila za odgovore na neka moja pitanja jer danima ne uspevam da ih pronadjem sama, te i neki mir koji mi je sad potreban.

Moj otac je bolovao od metastaze na plucnoj maramici koja se proširila na mozak. Na zalost, nedavno je umro.
Primio je 4 terapije citostatika. UZ abdomena je bio uredan do samog kraja.
Pre treće terapije citostaticima je srce bilo problem. Apsolutna aritmija, tahiaritmija tako da su mu na kraju je ipak dali uz veliki rizik. Da li je srce od terapija oslabilo ili od bolesti, ne znam.
Nismo radili CT glave. U terminalnoj fazi nisu duzni maltene ni da lece (tako su nam rekli) i nismo imali pojma da je metastaziralo na mozak jer su nam govorili da ta bolesti „napreduje” ka srcu. Da je tamponada srca moguća. I, uopste ništa nisu ni govorili. Nisu ni to duzni izgleda.

Mi smo se sami borili. Jednostavno sami, uz trcanje moje sestre i mene kod doktora kad nešto ne razumemo, kad ga vise boli za promenu terapije, kad hoćemo savet...to je strasno bilo.
Ali, živeo je, borio se, mi smo bili uz njega.
Pio je Jurnistu od 32 mg. Prijalo mu je da je sece i pije po 16 ujutru i uvece, a prepisan mu je i Oramorph koji nije podnosio.
Jednostavno zaspi, nekako ga komira, ako mogu tako da kažem.
Izbacio je Oramorph i pio samo Jurnistu. Nije ni imao probadanja duže vreme. Njega bol probode, i prođe tako da Oramorph i nije imao efekta na bol mnogo.
Jedan dan je imao tako jake bolove (a inače je trpeo bol, mogao je da istrpi) da me je zamolio, potpuno svesno, jasno da mu zalepim flaster Durogesica jer ne može da izdrzi vise.
Imali smo ga jer mu je bio prepisan ranije, ali je samo 1 upotrebio i nije vise hteo. Uz dozvolu doktora ja zalepim taj flaster od 50.
Sutradan je ceo dan spavao. Ceo dan. Gde ga stavimo, ostane.

Inače, imao je ponekad halucinacija, dan ceo samo prica, nesvestan, pa sutradan se uplasi te rupe u secanju, zaboravljao je sve vise, nije uspevao da piše,...toliko se trudio da živi normalno i da prevazidje sve to, da ja nemam reci. Pomagali smo mu na sve nacine.

Nama su svi govorili da su od lekova halucinacije i sve to ostalo.

Posle tog Durogesic flastera on vise nije bio isti. Zalepili smo još jedan nakon 3 dana, i tata je nekako funkcionisao, probudio se, ali to vise nije bio tata.
Jednostavno je krenuo uzas.
Premetao je stvari po sobi, iskljucivao je sve sto ima kabl, sto može da se iskljuci, imao je strahove ogromne, neko ga posmatra, opasni ljudi,...apsolutno nismo mogli do njega dopreti.
Uzasno je bilo i kad smo otisli do doktora kažu skolski primer metastaze na mozgu.
Mi smo sa tim „skolskim primerom” 10 dana se „borili” sami.
Taj uzas i tu muku njegovu, a i nasu ja ne mogu da opisem.
Nije ništa jeo, pio,...terali smo ga na silu, pa je da nam udovolji zmureci zvakao...neopisovo je tuzno.

Doktori su nam rekli da može sebe da povredi, a recimo i nas...iskljuci radijator i prolije vodu, ja ga posle ukljucujem.
Bili smo često sa njim, ali nas je zbog strahova i isteravao iz kuce.
Jednostavno smo morali izlaziti. On je bio u stanju da takvom brzinom nešto uradi, da je to fascinantno. Krene negde, ide...uhvati kabl i ne vidim, a već ga je smotao i sl...
Dobio je uput za bolnicu i nismo hteli da ga smestimo dok nismo shvatili da bi mu možda u bolnici bolje bilo uz napomenu da vise nije bio svestan. Znao je ko smo nas dve i ništa vise. Stalno je kretao kuci...
Već je doslo dotle da je sedeo u hladnom, nije mi dao da ukljucim radijator, npr.
Onda sam pomislila tamo će bar biti u toplom, ne znam...i tad smo teska srca to učinile ali je postalo za njega već izvesno da će mu sve gore biti, odnosno da će gore stvari raditi i uvek smo se bojale da se ne povredi, da ne izadje napolje ili već ko zna šta...
Doslo je dotle da nikako nismo mogle kontrolisati bilo šta.

Hitna ga je odvezla, isli su 30 na sat koliko je loše bio, doktorka je ponavljala stalno kardio, kardio. Aparat nije uspevao da mu izmeri kiseonik u krvi. Ne znam ime aprata, na prst se stavlja.

Primljen je u bolnicu uz recenicu da nisu duzni da primaju terminalne faze, ni tamo aparat nije mogao da izmeri kiseonik, kad je izmerio bio je 71! a kad su mu radili ekg, aparat je stalno pistao...jedva su mu uradili.
Njemu je kod kuce jedan palac od noge poceo da plavi, u bolnici su mu već plava stopala bila...
U bolnici nisu mogli da mu nadju arteriju kad su krv uzimali, vene kad su ukljucivali infuziju...
Pitali smo ih da li se povlace vene, u kojoj je fazi?
Nisu hteli reci, izmišljali su...aparat za ekg treba da se zagreje da bi proradio,...i da vam ne pišem ostalo, muka mi je.
Bitno je da je rekla, donesite lekove, vidite kakav je! Rekla sam joj da ne podnosi Oramorph!
Pitali smo iz jednog razloga...ako umire, ostali bi pored njega dok god nas ne isteraju!
Sutradan odlazimo ranije i nailazimo na zatvorena vrata. Meni govore da sednem...znala sam.
Doktorka koji nam saopštava da je tata umro, posle recenice kad je umro, prvo izgovara, zar vam sinoć doktorka rekla nije u kakvom je stanju????????
Kroz magnovenje sam čula doktorku...on je krenuo negde, mi smo ga vezali, dali mu Oramorph i nije dobro reagovao i tako...umro je.
Sestra nam je rekla da je pao u komu, polukomu, zaspao i da se samo na kraju trzao. Da se nije mucio.

Ja ne mogu da oprostim doktorki koja ga je primala sto nam nije rekla istinu jer bi bili sa njim do kraja. Ne mogu da shvatim doktorku koja je obavestila nas o smrti oca i njenom cudjenju sto placemo i sto smo u soku...ne mogu da shvatim da nisu mogli reci, pa da budemo uz njega.
To me izuzetno boli. Ne znam šta je bilo, kako je bilo na kraju,...to me muci. Tolike muke zajednicke, i da nam ne kažu istinu i dopuste nam da do kraja budemo sa njim!
Ja ne mogu ovde mnogo toga da shvatim, niti sam iznela ni delic onog uzasa koji smo prozivljavali niti napisala frapantno stanje uslova lecenja, ophodjenja doktora...nemam dovoljno loših reci za sve to.

Doktore na potvrdi o smrti piše
-neposredni uzrok-Innff. cardioresp. ac
-prethodni uzrok-Insuff. resp. man.
-osnovni uzrok-carcinosis pleurae

Vi već iz ovog mozete zakljuciti sve.
Ja vas molim da mi objasnite ovaj redosled koji sam napisala, tj. potvrdu o smrti.
Da li je doktorka koja ga je primila znala da umire?
Da li insuficijencija respiratorna uobicajeno ide kao redosled kod ove bolesti ili je to posledica Oramorpha?
Ako su mu dali Oramorph šta znaci to da nije dobro reagovao?
Ako je krenuo negde, pa ga vezali...sto su mu dali Oramorph? On je za bol!
Da li je moguće da su mu dali i nešto za smirenje (rekli su nam da i to rade)?
Da li je moguće da se nije mucio?

Vi mozete iz potvrde o smrti znati već sve kao sto napisah, ali ja vas najiskrenije molim da mi odgovorite na pitanja i ako želite napisete i vase mišljenje o tome što se desavalo u bolnici.
Vi shodno vasoj strucnosti to znate, ja verujem sto bi rekli i zmureci.

Ja se iskreno izvinjavam na opsirnosti posta!
Teško mi je, neshvatljivo mnogo toga i Vasi odgovori bi mi pomogli da nađemmir.

Unapred se zahvaljujem najiskrenije!
Sarah_
2011-12-02 08:41 AM
Ja se izvinjavam. I u naslovu i kod potvrde o smrti, pogresila sam
neposredni uzrok-Insuff. cardioresp. ac.

Hvala još jednom!
vecitiputnik
2011-12-02 03:24 PM
Meni je jasno da je tebi teško jer si oca izgubila ali se on smirio.
Šta bi bilo da nije umro tog dana?
I dalje bi se mucio a pogotovo ako je bilo trenutaka kada je bio svestan. Veca je muka bila tebi i sestri da to gledate a ne mozete da mu pomognete. On se smirio a nadam se da ćete i vi naći svoj mir.
moje saucesce
Galeb
2011-12-02 05:28 PM
Prvo, primite moje saucesce.
Osnovno obolenje njegovo je carcinom sa metastazama na plucnoj maramici i mozgu.
Nije mi jasno gdje živite odnosno gdje se vas otac lijecio. Osnovno je da su doktori znali da je u pitanju cancer sa udaljenim metastazama, sto govori o stadij IV, te su i pristupili kemoteraiji.
U velikom broju bolnica kod odmaklog stadija bolesti (Stadij IV) dopusta se da oboleli, po zelji rodbine, kad terapija ne pomaze, bude otpusten. Tu se misli na stanje gdje je predvidjeno kratak rok zivota.
Šta se tu desavalo jasno je iz vaseg navoda. Kao djeca njegova, vi ste želeli da on ide kuci, da bi mu u zatnjim satima zivota priustili sve ono sto bi on zatražio.
Ljekari su ispunili tu vasu zelju, jer su vidjeli da kemoterapija nije dala zeljeni rezultat. Kada ste oca doveli kuci stanje je progredila i vise nije moguće kontrolisati stanje sa ljekovima koje ste dobili. Ono bi takvo bilo i da je bio u bolnici. Ja obično savjetujem porodici da odluku, gdje će oboleli provesti kraj zivota odluci ljekar. Tada se izbjegne griza savjest porodice da mu nešto nisu pruzili a moglo se pruziti.
Sad o toku bolesti:
Po opisu stanja kod njega je bila metastaza na maramici a vjerovatno i na plucima, te mozgu. Osobe sa ovakvim stanjem kada terapija ne pomaze kraj zivota zavrsavaju sa zakazivanjem scrca i pluca ili mozdanom smrcu. Kod vaseg oca moglo se raditi o smrti koja je dosla od mozga ali može biti i od srca. Kako se to tumaci:
Metastaza na mozgu mogla je djelovati na cardiorespiratorni centar u mozgu, dovesti do tahikardije (ubrzanog rada srca), čija posledica je rad srca na prazno. Jako ubrzan rad srca (Ekg pisti), ne dozvoljava da krv ulazi u srce, te se krv ne moze otpremati u organe: noge, glavu itd. Posledica su psihicki poremecaji u CNS, a na ekstremitetima (nogama nastaje plava boja). To može dovesti do stvaranja tromba koji kad dospije do pluca uzrokuje smrt.
U nekim slučajevima tromb (ugrusak može nastati i u srcu te kad dospije u mozak dovede do smrti. Šta je kod njega bilo teško je vjerovati ali je zasigurno zakazalo srce i pluca.
Kod ovakvih teskih stanja preostaje jedino da kraj zivota bude dostojanstven i bez bola. U ovakvim slučajevima nema krivca ni kod vas ni kod doktora. Da je bio u bolnici dobijao bi jake sedative i analgetik (Morfij) a zivot bi bio jednako dug ili često puta i kraci.
Ja mislim da ste vi kao djeca dostojnstveno posluzili svome ocu , maksimalno što se moglo sa vasim znanjem i savjesti. A sad izreka Predsjednika svjetske organizacije za Intenzivnu njegu i reanimaciju: „Ako je rodbina i ljekari pruzili sve, sto je u njihovoj mogućnosti, neka je umrlom BOG na pomoći, a vama koji ste mu pruzili pomoć neka je mir”.
Još jednom saucesce, Galeb.
langehare
(glumica)
2011-12-04 06:17 PM
dr. Galebe, toliku plemenitost koju Vi imate danas je zaista rijetko sresti. Neka Vas dragi Bog cuva i Vas i Vase najmilije...
Sarah_
2011-12-05 01:39 PM
Ja posle doktorovog posta, odnosno odgovora prosto nisam znala šta bih napisala jer sam mislila da nema reci kojima bi se mogla opisati zahvalnost, i da ne „kvarim”, ako mogu tako reci sve ono sto je doktor napisao, a sve vreme sam u sebi mislila isto sto je i prethodni clan napisao-Bog Vas blagoslovio doktore! Vas i Vama drage osobe!

Mnogo ste nam pomogli odgovorom! Mnogo, mnogo!!!
Vracajuci, sto bi se reklo, „film unazad”, posle Vaseg odgovora mnogo toga nam je bilo jasnije, mnogo smo nasli i odgovora na pitanja koja su nas mucila, a ja ih ovde nisam ni napisala.
Shvatile smo da je odavno ta agonija pocela, samo sto je zadnjih 10-tak dana bila ona „prava”, zadnja, najteza.

Mi smo u Srbiji. Lecio se u bolnici koja nema ni Paracetamola.
Dalje je već suvisno pisati o toj bolnici i uslovima i nije ni mesto za to. Morali smo se oslanjati na sopstvene snage maximalno.
Ali, cisto, primer, zaborave (uvek su zaboravljali) da iskljuce infuziju po dva sata nakon isteka, i on, kad mu se ide do toaleta, stavi tu sipku preko ramena na kojoj visi ta kesica, jer sipka nema tockice i tako ode...imao je 40-50kg, jedva hodao, jedva disao. Do kraja zivota je isao do toaleta, pelene nije zeleo. Bio je izuzetno inteligentan i mrzeo je degradacije.
Cast izuzecima iz te bolnice. Duznost mi je i to napisati.
Bio je u bolnici samo onda kad je trebao, morao da bude...inače je bio kod kuce, mi uz njega.
Doktori u S. Kamenici (nije se lecio tamo, samo je imao intervencije koje su oni maximalno uradili) su ga nazvali herojem.
Primio je 4 terapije, pogresila sam kad sam napisala 3(mada ne menja mnogo toga) i kod 4 je srce bilo problem. I sad znamo i zašto je bio problem. Presedele smo pored njega dok je primao, zbog rizika. Prosao kontrolu u S. Kamenici i zracenje nije dolazilo u ozbir zbog stanja u kom je bio.
O svemu bih mogla knjigu napisati u kojoj bi svako poglavlje bilo knjiga za sebe.

Obecali smo mu da neće umreti u bolnici, i to me je mucilo. Mada je jednom rekao, ako mora u bolnicu, mora.
Ali, opet, napominjem, Vase objašnjenje nam je dalo odgovore i olaksanje.
To u bolnici vise nije bio nas tata. I, mnogo pre toga...
Strasno mi je kad pomislim na sve te muke njegove, naše nedoumice, pronalazenja nacina, bojazni da ne pogresimo...

Posle prve halicinacije se toliko uplasio za zivot, za stanje da je bilo strasno objašnjavati mu. Posle druge je već se razocarao i gledajuci na TV-u jednu emisiju u kojoj su govorili da ljudi u takvim stanjima mogu sebi i najblizima učiniti nazao, stalno je govorio kako nešto nije u redu u glavi, ne razume šta se desava, i boji se jer ne kontrolose situaciju, ali jedno zna...i onda nam je rekao da želi da, ako predje granice, jednostavno je pokazao na vrata, i rekao, bjezite djeco, bjezite, zatvarajte vrata i ne vracajte se.
Da nas sacuva.

Hvala Vam doktore na rečima da smo dostojanstveno posluzili ocu!
Koliko god smo mogle, umele, znale...jesmo!
Mi nismo imale često ni adekvatna objašnjenja stanja u kom je tata, a kamoli neke psiholoske potpore, niti njemu, niti nama.

Doktorka koja ga je primila to vece je zelela da ga salje 30-tak km dalje od mesta u kom živimo...uz napomenu da oni tamo imaju dobru negu!
Boze pomozi.

Doktore, hvala još jednom, mnogo ste nam pomogli, i najiskrenje, sestra i ja Vam želimo svako, svako dobro!

 Comment Remember this topic!

Looking for Unicorn Gifts?
.