U zraku postoje određene količine prašine. To je kruta tvar koja se javlja u raznim oblicima. Ponajviše se sastoji od sitnih čestica kamenja, pješčanih i glinenih mrvica, , ugljena, čađe i bakterija. Najsitniji dijelovi prašine nazivaju se sunčevom prašinom koja se u zraku uglavnom ne vidi. Trag prašine, u kojemu se može vidjeti mnoštvo sitnih čestica, najbolje se može vidjeti prostim okom kada u mračnu prostoriju prodre zraka svjetlosti. Prašnjavi zrak sam po sebi je štetan, a još više kad je obilat uzročnicima bolesti. Radnici u kamenolomima, rudari, kamenoresci, klesari, brusači stakla i dr., pate od prašine jer im se pluća prekrivaju tankirn slojern prašine tako da nisu više u stanju vršiti svoju radnu funkciju. Kadšto se čitavi dijelovi pluća zatrpavaju prašinom zbog čega ne mogu primati dovoljne količine kisika potrebne za izmjenu tvari. Pri tome se uobičajeno razvijaju jači bronhalni katari što gdjekad prelaze u ozbiljna plućna oboljenja.
Nesreća je tim veća što se za čestice prašine hvataju bakterije te disanjem dospijevaju u organizam gdje nalaze povoljno tlo za svoj razvoj. Osobito je opasno kad se prašina skuplja u zatvorenim i podzemnim prostorijama. Na čistom zraku pogibao od infekcije nije toliko velika. To se gdjekad događa u slučaju kad vjetar uzvitla veću količinu prašine.
U suvremenom životu i radu u borbi protiv prašine uvelike do-prinose strojevi za usisavanje prašine, što su s uspjehom zamijenili metle. One su, pak, veorna štetne jer podižu oblake prašine.
Želimo li ostati čili i zdravi, moramo i te kako voditi računa o čistom zraku i svjetlosti kao neophodnim uvjetima života.