bude li kacavenda pobedio docice će do verske revolucije jer prosto ne sme da se dozvoli da jedan dokazani siledzija, klerofasista i krvolok predvodi jednu tako uticajnu instituciju kao sto je spc...

Nemojmo ljudi u vreme peaznika Boziicaaa i Bogojavljenja o ovoj temi za koju smo svi nepismeni

izrada psihograma napreduje zahvaljujuci nesebcnoj pomoći i saradnji ispitanika neocekivano dobro...lol

Previše je zla vezano za ime zvorničko-tuzlanskog vladike koji stoluje u Bijeljini. U svom crnomantijaškom pohodu i neviđenoj pohlepi vladika nije birao sredstva da stigne do cilja:

Evo nekih činjenica o vladiki Kaćavendi:

- Kačavenda 15. maja 1992. godine bježi iz Tuzle u Bijeljinu ostavljajući svoje vjernike same sebi prepuštene;

- odmah po dolasku u Bijeljinu, sa svojim crnomantijašima, počinje ratnohuškački pohod, govor mržnje, prijetnje svima koji ne prihvataju njegove skute, a svuda daje blagoslov politici zla psihopate Karadžića;

- popa Radomira Markovića iz Zagona, koji je ujedno i diplomirani pravnik, zbog odbijanja poslušnosti ražaluje i šalje trideset naoružanih ratnih razbojnika da ga izbace iz kuće. Tom prilikom ranjena je popadija i od dobijenih rana i umrla, a pop izbačen na ulicu i od Kačavende žigosan;

- odmah potom mještani pet sela dolaze u Bijeljinu sa svim mogućim vozilima i blokiraju grad tražeći od Karadžića da protjera Kačavendu. Ali, vrana vrani oči ne vadi. Umjesto protjerivanja, Radovan Karadžić, sa svom svojom bulumentom, dolazi istog dana na večeru kod vladike.(1993);

- u svojoj pohlepi i nezasitosti vladika ruši deset muslimanskih kuća, uglednih domaćina u centru Bijeljine, i počinje gradnju manastira, crkve i svog groba. Zaboravlja pop Vasilije na osnovnu hrišćansku i ljudsku maksimu da je oteto prokleto;

- deset godina kasnije, sudskom odlukom, za porušene kuće i dvorišta od razjarenog vladike, Skupština opštine Bijeljina mora vlasnicima da isplati dva miliona KM sa kamatom, a vladika ćuti;

Nije se vladika, u svojim monstruoznim pohodima, zaustavio samo na muslimanskim kućama i dvorištima. Na tom putu stvaranja parčeta neba na zemlji vladika će nasilno, iz njihove kuće, izbaciti dvojicu najuglednijih ljudi u Bijeljini, Dimitrija Čolakovića, profesora i bratanca Rodoljuba Čolakovića, i Boru čurkovića, diplomiranog pravnika, najuglednijeg predsjednika opštine u posljednjih 50 godina. Obojica su pretrpela moždane udare. Prvi je još živ, sa posljedicama, a drugi je umro. U njihovu kuću vladika je uveo svoje crnomantijaše i osvajače;

- treće zlo, u stvaranju manastirskog kompleksa, vladika čini nasilnim usjeljenjem u zgradu Opštinskog komiteta Saveza komunista jer on mrzi komuniste kao teroriste (sic). U toj zgradi je današnji Vladičanski dvor koji Bijeljinci zovu Bijeli dvor;

- pozlatio je vladika svoje odaje i unio namještaj koji je filigranske izrade, a basnoslovno plaćen. Uživa vladika u zlatu i pozlatama, dok mu vjernici preturaju po kontejnerima tražeći hranu. Ne pada Kačavendi na pamet da otvori narodnu kuhinju, jer popovi samo uzimaju a nikada ne daju. Svaki građanin Bijeljine zna da je Kačavenda u toku rata svu humanitarnu pomoć, upućenu iz inostranstva, preprodao i blago zadržao.

- Skupština opštine Bijeljina je ekspresno vratila crkvi zemlju koja je oduzeta nakon Drugog svjetskog rata. Kačavenda je istu odmah prodao tzv. izbjeglicama na parceli Obrijež gdje je sada novo naselje;

- Vladičanski dvor u Tuzli vladika je izdao pod zakup, a to su zvanično njegove prostorije gdje i treba da živi i radi. Ne, kaže Kačavenda, zašto samo on ne smije da se vrati u Tuzlu koja je i danas multietnički grad i grad raje. Zna Vaso koja je zla činio i zašto se boji. On je jedini vladika koji se nije vratio u svoju parohiju, a time ne poštuje odluku Sinoda SPC. Blagoslovio je vladika politiku zla Radovana Karadžića, a i danas, u svojim javnim propovijedima, koristi jezik iz 1992. godine. Znaju to građani i Tuzle i Semberije. Kačavenda ima nemirne snove i u zlatnom krevetu i u zlatnim odajama. Voli pop da živi u raju dok narod umire u bijedi. Obeščastio je vladika i oltar i jevanđelje;

- od 200 crkvenih objekata (bolje da je izgradio radionice i narodne kuhinje) napravio je vladika i dvije crkve gdje im mjesto nije, na Diviču kod Zvornika i u dvorištu Fatinom u Konjević Polju. To su inat crkve gdje vladika u određene dane šalje plaćene razbojnike da se mole bogu. Ti isti „vjernici” obavezno izazovu incidente koje Kačavendina TV odmah snimi i emituje TV gledalištu. Vladika se odmah pojavi u TV studiju i to komentariše kao genocid nad Srbima. Tako božji izaslanik aktivno održava politiku mržnje, jer treba opravdati sva zvjerstva, pljačke, rušenja i paljenja koja su počinjena. Tako vladika Kačavenda širi mir među ljudima;

DEO DRUGI O KACAVENDI...

Vladika koji je silovao u BiH

Svjedočenje djevojke koju je silovao vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda. Ime i prezime djevojke, čije svjedočenje o zločinima na području dobojske općine je i sastavni dio optužnice protiv Predraga Kujundžića Prede, zloglasnog vođe „Predinih vukova” kojem se trenutno sudi na Sudu BiH, u tekstu iz razumljivih razloga nije otkriven, jer je ona na listi zaštićenih svjedoka koji su bili žrtve ovog zlikovca. U potresnoj ispovijesti, datoj i Udruženju „žena - žrtva rata”, djevojka koja je u vrijeme kada su se zločinci iživljavali na njoj imala tek 16 godina, spominje i ime Vasilija Kačavende.
Inače, utjelovljenje zla na zemlji, poremećenog vladiku Srpske pravoslavne crkve, Kačavendu, koji je poznat iz vremena agresije kao sveštenik koji je redovno blagosiljao zločince prije njihovih krvavih pohoda, u svojim svjedočenjima spominje i na desetine drugih silovanih žena i djevojaka sa područja dobojske općine.

Dio izjave silovane žene, tada još djevojčice:

- Dobrovoljno dajem izjavu o izvršenom ratnom zločinu nad civilnim stanovništvom na području sela Grapska, općina Doboj. Agresija na BiH me zadesila u selu Grapska, gdje sam živjela u kući sa svojom porodicom - ocem, majkom, dvije sestre i bratom.

Ujutro je došao po mene srpski vojnik, izgledao je visok, oko 2 metra, crn, krupne crne oči, prokrezav, starosne dobi oko 30-35 godina. Kasnije sam saznala da mu je nadimak Golub, mislim da je sa Ozrena. Po mene je došao policijskim autom. Odvodi me u Automoto društvo u Doboj. Tamo me je čekao Predrag Kujundžić, rekao mi je da sačekam i da ne razgovaram s bilo kim ako me neko bude nešto pitao. Poslije dolazi sa čovjekom kojeg je zvao Kume. Poslije sam saznala da se taj čovjek zvao S. K. Tada me trpaju u jedno auto i odvoze u Radio Doboj.

Tu su mi dali jedan tekst koji sam morala 2-3 puta da pročitam. Uvode me u studio i nareÄ‘uju mi da čitam u mikrofon, što sam morala i uraditi. Pisalo je kako ja, muslimanka, odričem se svoje vjere, kako su muslimani za rat krivi, kako su srušili džamiju, kako su oružje davali po selu da se ratuje, kako ću da primim srpsku vjeru i novo ime koje će biti poslije objavljeno. Ja sam to morala pročitati...

Poslije Radio Doboja njih dvojica me odvode u naselje Bare u jednu kuću. Sjećam se samo da, idući iz Doboja, toj se kući dolazi s desne strane. Znam da je u blizini bila benzinska pumpa. Tu me je ponovo silovao Predrag Kujundžić i ovaj S. K. Iživljavali su se nada mnom.

Tada me odvoze autom na početak sela Ćivčija, izbacili su me iz auta i otjerali da idem kući.

Odvodili su me, dovodili, odvodio me Predrag Kujundžić u rovove na Ozren. Tada mi je dao vojnu maskirnu uniformu koju sam morala obući, na glavu mi natukao crvenu beretku, a na vrat mi je stavio veliki zlatni lančić sa krstom. Predrag mi je naredio da ni kad spavam ne smijem skinuti krst. Nedugo poslije toga dao mi je papir na kome je pisalo da su moji roditelji saglasni da njihova maloljetna kćerka prelazi na ime Aleksandra Kujundžić. Nikada me više niko od četnika nije zvao mojim pravim imenom, nego Aleksandra ili „robe”.

Deset dana nakon što mi je promijenio ime, odveo me je u Bijeljinu da me krsti. Sjećam se, u to vrijeme oko te crkve bila je skela. Objekat je bio u obnovi ili izgradnji. Tad sam upoznala vladiku Vasilija Kačavendu. Kada je Vasilije došao pred mene, raskopčao je svoje pantalone, i natjerao na oralni seks, što sam morala i uraditi, a ovo mi je radio u jednoj prostoriji od crkve.

Zatim, Predrag pita Vasilija: „Hoćeš li je sada ili kasnije, kada bude naša”, a Vasilije odgovara: „Neću kasnije, bit će grijeh kada bude naša, ja hoću sada”. Tada me je vladika silovao. Nakon toga su me krstili.

Mene su silovali bezbroj puta, Predrag Kujundžić, njegov brat, Golub, S. K., Vasilije Kačavenda, maltene svi Predini vojnici, a na rovovima ko god je htio, on me je davao. Ni sama više ne znam koliko sam puta silovana, na stotine.

Silovana djevojka, „svjedok 2” u slučaju „Kujundžić”, završila je potom u Derventi, gdje je ponovo bila silovana, a tjerali su je da radi sve vrste poslova. Tu je i ostala trudna sa V. T., nakon čega je uspjela, na svu sreću, izvršiti abortus, jer V. T. nije „htio ništa balijsko”...

Ova svjedokinja zločina danas živi u Njemačkoj, gdje je potražila pomoć psihijatra i od tada se nalazi na redovnom liječenju, a ovdje je naveden samo dio njezine ispovjesti, u kojoj je dovoljno dokaza da se vladika Vasilije - naÄ‘e tamo gdje mu je i mjesto, iza rešetaka.