Cooking
Lifestyle
Forums
Classifieds
Forums
:
Švajcarska
+3 / -0
+3
Najluđa noć
Lav0408
(Profesor)
2010-01-05 07:42 AM
УОЧИ НАЈЛУЂЕ НОЋИ (текст из 1998. године)
Срби су се, после Другог светског рата, навикли да славе
празнике чији смисао не знају, или не желе да знају. И сви ти
празници и даље су присутни: 1. мај, „међународни празник
рада”, који је установила комунистичка интернационала
(комунизам је само у Русији у овом веку однео, у име „диктатуре
пролетеријата”, преко шездесет милиона људских живота); 7. јул,
дан када је Србин пуцао на Србина на вашару у Белој Цркви
(први Србин је био „Шпанац”, припадник комунистичке
интернационале, а други Србин је био обичан жандарм,
избеглица испред усташког ножа); 29. новембар, када је у Јајцу
створена Титова Југославија, због које изгубисмо Далмацију,
Банију, Лику, Кордун, Славонију, Западни Срем, и због које ћемо,
ако се овако настави, изгубити Косово; 8. март, „Међународни
дан жена”, у ствари - комунистички празник жене
револуционарке, опет подметнут од стране интернационале. И
све то у земљи у којој ни Божић ни Васкрс нису државни
празници, у којој Свети Сава није државни празник, у којој дан
пробоја Солунског фронта није државни празник, у земљи чија
химна није „ Боже правде”, него „Хеј, Словени”, у земљи која се
само условно назива Србијом, али чији становници су
„равноправни грађани свих народа и народности”. И Срби
пристају на такве празнике, Срби се мире са таквим празницима:
Срби... Уосталом, ко пита Србе?
Суштина празника, сваког празника, јесте религијска: празнује се
и слави продор неке другачије, више стварности у ову нашу,
свакодневну, у стварност уобичајених брига и напора. Сетимо се
само Шантићеве песме „Претпразнично вече”: у њој, поред
садашњег тренутка, присуствује и песниково детињство, и доба
Страхињића бана (о коме уз гусле пева његов отац), и доба
Христовог рођења у Витлејемским јаслама. Када славимо Божић,
ми учествујемо у радости свега што постоји и што дочекује Сина
Божијег у људском лику; када славимо Васкрс, учествујемо у
Христовој победи над смрћу; када славимо Савиндан, лицем у
лице се срећемо са оцем наше Цркве и отаџбине; на Видовдан се
причешћујемо са кнезом Лазаром и његовом светом и честитом
војском... А када славимо послератне празнике? И ту је исто:
славимо тријумфалне моменте једне лажне религије која „не
верује у небеса, но у Маркса и Енгелса”, религије која је деци
предлагала да Тита воле више од маме и тате, а читавом србском
народу као браћу достојну загрљаја наметала србомрсце и
србоубице.
У те и такве наопаке празнике, спада и календарска нова година
(по грађанском календару), коју су први међу православним
народима почели да славе Совјети када су окупирали Матушку
Русију. И ова, заиста најлуђа ноћ, потпуно је помрачила
празничну свест нашег народа, па је он и даље слави, не питајући
се зашто и како.
Покушаћемо да у неколико редова објаснимо лудило те ноћи
(барем међу нама, Србима).
- Свуда у хришћанском свету, и код православних, и код
римокатолика, прво долази Божић, па Нова година. Само код нас
се честита овако: „Срећни новогодишњи и божићни празници!” И
кад прође римокатоличка нова година, а после православног
Божића, Срби славе „србску нову годину”, што је, по свему
судећи, јединствен пример у свету - две нове године и обе -
славља! Могло би се ускоро десити да се прославља и кинеска
нова година - вероватно би и за њу било заинтересованих.
- Кићење јелке на Западу обавља се за римокатолички Божић, а не
за Нову годину; кићење јелке за Нову годину по грађанском
календару код нас нема никаквог смисла. Док јелово дрво код
римокатолика симболизује Богомладенца Христа (као и бадњак
код нас), јелке за нову годину у Србији не значe баш ништа.
- Да би се за ту једну, најлуђу ноћ, окитила јелка, у Србији, у
којој се голети шире, немилосрдно се сече на хиљаде младих
стабала која се потом бацају у ђубре; бадње дрво, за србски
Божић, је само грана или гранчица храста, који остаје на свом
месту, да расте у висину и ширину.
- Када се слави најлуђа ноћ, православни Срби улазе у последњу
седмицу пред Божић, у којој је пост најстрожи, јер се и телa и
душе спремају да дочекају Христа. Док Србија крка печење и
опија се, православни посте, држећи се завета Светог Саве, што
су радили и наши стари, све док у ову напаћену земљу нису
дошли Титови „ослободиоци” који су донели нове законе и нове
празнике.
- У најлуђој ноћи србска сиротиња ће, да би се показала и
доказала, трошити својом муком стечени новац, било спремајући
свечану вечеру за кућни провод (уз телевизијске емисије за
испирање мозга), било одлазећи у хотеле и ресторане са
програмом за дочек. За то време, искрено ће моћи да се веселе
само они који су, захваљујући томе што су на власти, заиста
стекли богатство и моћ.
- У најлуђој ноћи ће се пуцати из свих оружја, и опет ће бити
рањених, и не дај Боже, мртвих;
- У најлуђој ноћи ће опет бити пијаних, који ће се данима
трезнити, и питати - шта су то дочекивали;
Потписник ових редова је сигуран да ти редови неће променити
ништа битно у односу према Новој Години коју Срби славе пре
Божића; он зна да ће осми март и даље бити „дан жена” уместо
православног празника Материца. Па ипак: „Наше није да
убеђујемо; наша дужност је само да изложимо, а убедити се - то
је ствар оних који слушају - читају”, како је говорио Свети Јован
Златоусти. Биће сасвим довољно ако овај скромни текст било
кога подстакне на размишљање.
Владимир Димитријевић, крајем 1998.
Преузето из књиге ЦРКВА И ВРЕМЕ, Београд 2000.
+0 / -5
-5
leonidianer
2010-01-05 07:58 AM
e moj tuzni lave...
bas si nasao koga da citiras...ckrvendace nikolajvelimirovicevsko-amfilohijske ideoloske matrice...uzassssssssss...
fala bogu da sto su yu-srbende napokon bile skocile preko granica svoje predratne kraljevsko-feudalne ucmalosti i energicno krenule putem „međunarodnih” ideja...
+0 / -3
-3
SrdjanM
2010-01-05 09:31 AM
Da vidimo…
1. Maj se slavi malo duže nego od 1889 kada ga je Socijalisticka Internacionala usvojila, i potice iz radnickih pubuna u Australiji i Americi:
http://de.wikipedia.org/wiki/Erster_Mai
2. Internacionala nije komunisticka partija već savez socijalistickih i levo-liberalnih partija:
http://de.wikipedia.org/wiki/Zweite_Internationale
Zikica nije ubio jednog, već dva zandarma, inače u sluzbi vlade koja je 1941 zelela da prihvati pakt sa nacistickom Nemackom.
http://bit.ly/7iZJIO
8. Mart opet potice iz vremena revolucija u 19-om i 20-om veku, a već decenijama prihvacen u svim zemljama sirom sveta u okviru UN.
http://de.wikipedia.org/wiki/Internationaler_Frauentag
Ravnopravnost gradjana u državi, bez obzira na nacionalnost, rasu, versku pripadnost ili opredeljenje, je osnova svake pravne države na ovoj planeti. Alternativa tome su etnicko ciste države, a znamo kako se do njih dolazi.
Sustina državnog praznika je secanje na neki važan dogadjaj sa velikim uticajem da državu i njene gradjane, bez obzira da li religioznog ili „svetskog” porekla.
Pošto je nasa civilizacija zasnovana na hrišćanskoj veri i tradicijama, logicno je da vecina praznika ima korene u crkvenim slavljima.
A cinjenica da Srbi slave jedan Bozic i dve Nove Godine…
Pa prvenstveno su za to odgovorni oni koji nisu mogli da se dogovore oko reforme starog i neispravnog julianskog kalendara, iz politickih i populistickih razloga.
http://de.wikipedia.org/wiki/Gregorianischer_Kalender#Verbreitung
Ili je to opet samo pokazatelj naše tvrdoglavosti?
Ali sve sto Dimitrijevic kaže o nacinu na koji Srbi slave, to mu je vise nego na mestu.
Tek se u poslednjih par godina to dosta na bolje menja.
Eto, „Boze Pravde” je himna a Savindan praznik. Imamo zastavu i grb kakve bi i Dimitrijevic mogao da zavoli.
A ko se vise seca 29. Novembra i 22. Decembra?
+2 / -2
0
ApolonijeRodjanin
(Nemam)
2010-01-05 11:52 AM
fala bogu da sto su yu-srbende napokon bile skocile preko granica svoje predratne kraljevsko-feudalne ucmalosti i energicno krenule putem „međunarodnih” ideja... I UVALILI SE DUBOKO U GOVNA
+2 / -2
0
ApolonijeRodjanin
(Nemam)
2010-01-05 12:01 PM
Srdjane kad bi neko od starijh ljudi procitao ovou tvoju recenicu:
„Zikica nije ubio jednog, već dva zandarma, inače u sluzbi vlade koja je 1941 zelela da prihvati pakt sa nacistickom Nemackom. ”
prokomentarisao bi sa jednom narodnom izrekom koja glasi:
- Blago onom ko obraza nema.-
Zašto bi ovako prokomentrisao?
Covjece ti opravdavas ubistvo dvojice ljudi time sto su oni u sluzbi vlade koja je, po tvom mišljenju, par mjeseci prije sedmog jula zelela da prihvati pakt sa nacistickom njemackom.
Obuceni terorista Jovanovic ubija dvojicu Srba i time zapocinje rat protiv Nijemaca???
Zar još postoje ljudi koji vjeruju u tu laz?
Da nisam procitao desetak tvojih komentara pomislio bih da se radi o neznalici, ali posto znam da nisi nepismen jasno je da si rdja kojoj ništa nije sveto po najmanje ljudski zivot, zivot nekog tamo izbjeglice iz Hrvatske koji se ugasio pod mecima „heroja” Jovanovica.
Jadna je Srbija sa takvim sinovima Srdjane, jadna je i sve jadnija pa su svi izgledi da je uskoro neće ne biti. Možda ime ostane ali naroda će nestati...
+0 / -2
-2
SrdjanM
2010-01-05 01:33 PM
Istina, ni ti ni ja ne znamo zašto je Zikica ubio zandarme.
Sigurno ih nije ubio iz cista mira.
Ne verujem da jeo on mislio da time pocinje neki rat, već su to tek neki drugi, kasnije, tako protumacili. I iskoristili u svoju korist.
Možda jedan razlog zašto je Zikica pucao na zandarme lezi u njegovoj biografiji do tog dana, i njegovom ubeđenju da su to zandarmi jednog kralja izdajice.
A možda sve to nema nikakve veze sa ratom i politikom, već je neki komesar kasnije sve to lepo izmislio.
Možda ih je ubio jer su ga jurili, možda je opljackao banku ili ukrao neciju kravu?
Da li bi to za tebe bio bolji razlog?
Možda bi on i drugacije da mu je neko pokazao šta će sve o njemu pricati i pisati decenijama...
+3 / -3
0
gobe
((Atalanta))
2010-01-05 02:27 PM
...tri coveka, tri muskarca, obelezise mi zivot, sa svojim „slavljima”...
svaki od njih trojice je imao svoj praznik, svoju 'svetinju', koje ja i dan danas u dusi nosim kao lepu uspomenu...nekada sam cekala te praznike, sa osmehom i trepetom u srcu i na licu, vremenom zbog godina, iskustva i prozivljenog, osmeh zameni grc, a treptaje seta, na neke lepe prošle dane...
Moj otac je slavio Novu god., oduvek u kuci sa nama trima, mojim majkom, i nama dvema, njegovim cerkama...klao je i peko prase, seckao kiseli kupus za salatu, pomagao majci oko Ruske salate, ostalo je bilo mamino, supa, sarma i torta...a onda samo nas dve sa njim kitile jelku, i uglavnom nema je tada pricao o svojim putovanjima, sad već po ex-Yu, njegovim poslovnim prijateljima, koje smo nas dve uglavnom znale, o nekim njihovim obicajima, dozivljajima i td.
Onda su rodili i nasi sinovi, pored nas dve, moj otac dobi tri predivna unuka, nastavio je po svom obicaju, da slavi Novu god., da sa nama petoro „dece” kiti jelku, i prica svojim unucima neke svoje price :)
Moj deda koji je slavio Sv. Trifuna, i bez obzira koji se dan padala, mi smo „kratile” taj put i odlazile sa majkom na slavu...Kuca mala, cerpicara, dve sobe i veranda, puna familije, prijatelja...Moj deda na kapiji docekuje u drage mu goste u sajackim pantalonama, jeleku, gunju sa subarom na glavi, moja baba na vratima kuce, sa maramom, skutima, pregacom i vezenom bluzom...
Poslednju slavu koju slavismo zajedno bese '92, deda me budi da odem sa ujacima i bracom, u crkvu i odnesem zito i vino, starost i astma uzese svoj danak, nije smeo iz kuce...moja majka se pobuni, rece mu „tata, zašto nju, znaš da nije krstena?”, nasmeja se tiho, setno i rece „to je vas izbor, vasa bruka, njoj Bog ni dosda, ni nikada, nije ništa zamerio i neće,
neka ide, kad me ne bude svejedno ostace joj sve moje, čak i moja slava”...umro je te godine u martu, sve mi je ostavio, sad slavim ja
Sv. Trifuna...
Moj svekar, oduvek je sa svojom suprugom i decom,a onda i zetovima, i sa mnom jedinom snahom, i unucicima slavio je 1.maj. Bio je to dan kad smo samo mi bili u kuci i dvoristu, peklo se jagnje sa one strane kuce, gde brzi ledeni Lim protice... Moj svekar tada nije trebao svoje sestre, bracu, prijatelje, trebao je samo nas, kako nas je zvao „svoju djecu”, možda je mala reč „obozavati”, za ono sto sam osecala da gaji prema meni...jeste, obozavao me je, ja njega iznad svega volela i postovala...bio je pametan, otresit, hrabar i iskren covek, divila sam mu se zbog toga...I dan danas pamtim dve njegove recenice dobro, „kako bih voleo da ste samo djeca,da vas sve pokrijem jednom dekom i gledam kako mirno spavate, da svo zlo koje nas je snaslo samo prespavate”, i ...Gordana cuvaj mi sina...
...nisam vise tatina devojcica, nisam ni snaha moga svekra,
žena sam i majka,
ostavih sebi i svojoj deci da slavimo samo ono sto mi je deda u amanet ostavio...sve ostalo za mene su rodbinska i prijateljska okupljanja, ništa vise...eto tako :)
Looking for Tassel Keychain ?
Select a country:
Australia
Austria
Bosnia-Herzegovina
Canada
Croatia
European Union
France
Germany
Montenegro
Netherlands
Serbia
Sweden
Switzerland
United Kingdom
United States of America (USA)
English |
Latinica
|
Ћирилица
© Trend Builder Inc. and contributors. All rights reserved.
Terms of use
-
Privacy policy
-
Advertising
.