Pritisci sredine ali i nesloga

„Nigdje na planeti čovjeku nije teže da se i kada se deklariše kao Crnogorac u nacionalnom smislu nego što je to slučaj u Srbiji. Zato crnogorska udruženja teško opstaju i teško sarađuju”, kaže profesor Milenko A. Perović

Niko sa sigurnošću ne može da odgovori na pitanje koliko ima Crnogoraca u Srbiji. Država Crna Gora to ne zna, a rezultati potonjeg popisa stanovništva Srbije ne pružaju pravu sliku. „U Srbiji se broj Crnogoraca od popisa do popisa mijenja, tj. stalno smanjuje. To je dijelom posljedica pritisaka na koje neki Crnogorci odgovaraju mimikrijom, a neki asimilacijom. Zbog toga, formiranje i djelovanje svakog crnogorskog udruženja u Srbiji počiva na hrabrosti ljudi koji ga sačinjavaju, ali i podozrenju okoline u pogledu ČnamjeraČ Crnogoraca. Nigdje na planeti čovjeku nije teže da se i kada se deklariše kao Crnogorac u nacionalnom smislu, nego što je to slučaj u Srbiji. Zato crnogorska udruženja teško opstaju i teško sarađuju”, kaže za „Pobjedu” Milenko A. Perović, profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i predsjednik Udruženja Crnogoraca Vojvodine.

Nacionalne manjine u Srbiji (oko 800.000 građana) ostvaruju svoja prava (iz oblasti kulture, službene upotrebe jezika i pisma) kroz nacionalne savjete koji se finansiraju iz budžeta Srbije, Vojvodine i lokalne samouprave.

Od pet udruženja koja okupljaju Crnogorce u Srbiji, samo jedno od njih – „Crnogorska nacionalna zajednica – Beograd”, podnijelo je inicijativu za registrovanje nacionalnog savjeta. U Srbiji je, prema procjenama, oko 70 hiljada Crnogoraca, ali je to jedna od malobrojnih nacionalnih manjina koja još uvijek nema konstituisan nacionalni savjet. Problem bi trebalo da bude riješen u narednih nešto više od pola godine, budući da su izbori za savjete nacionalnih manjina u Srbiji planirani za period od 26. maja do 26. juna 2010.

Mihajlo Terzić, predsjednik jedinog crnogorskog udruženja koje je pokazalo da želi da se registruje kroz nacionalni savjet, kaže za „Pobjedu” da je na dopis, poslat 23. juna ove godine iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava, odgovoreno da će njihov zahtjev biti ažuriran po novom zakonu o nacionalnim savjetima nacionalnih manjina koji je donijet 31. avgusta. Službenog odgovora na dopis još nema.

Slobodan B. Medojević, direktor Crnogorskog kulturnog informativnog centra u Kruščiću u Vojvodini kaže za „Pobjedu” da u Srbiji, pored pet udruženja Crnogoraca, djeluju i jedanaest zavičajnih udruženja, dva folklorna udruženja guslara, dva KUD-a, jedan privatni Muzej kolonizacije, jedno pozorište i četiri neformalna zavičajna udruženja građana čiju većinu čine Crnogorci.

Crnogorska udruženja, međutim, različito gledaju na Terzićevu inicijativu za formiranje Savjeta.

Milenko A. Perović toplo pozdravlja tu inicijativu. „U osnovnim crtama poznato mi je i koliko i kakvih su prepreka zakonodavne i izvršne vlasti Srbije postavile na putu realizacije te inicijative. Nije teško prognozirati da će formiranje nacionalnog savjeta Crnogoraca biti dug, komplikovan i mučan proces”, rekao je on.

„Nijesu nam poznate aktivnosti tog udruženja iz Beograda niti ko stoji iza njega. Nadam se da ovaj faul beogradskih Crnogoraca neće omesti legitimne predstavnike naše zajednice širom Srbije da uspješno obave proces konstituisanja i registrovanja nacionalnog savjeta Crnogoraca u Srbiji”, rekao je Dušan Žugić, predsjednik Crnogorske zajednice Prokuplje.

Za razliku od njega, Medojević kaže da zna za ovu inicijativu, ali dodaje: „Radi se o konfliktu između nadležnog ministarstva i grupe Crnogoraca iz Beograda koja je podnijela zahtjev sa 40, umjesto 4.040 potpisa. Po Zakonu potrebno je da iza svakog elektora stoji po sto ovjerenih potpisa građana Srbije crnogorske nacionalnosti. Sve je urađeno zavjerenički, u tišini – što dodatno vrijeđa svakog Crnogorca u Srbiji! Ovdje je vjerovatno riječ o izigravanju zakona. Ova svojevrsna komedija nanosi ogromnu štetu Crnogorcima Srbije prolongirajući tako rješavanje manjinskog statusa crnogorske zajednice”.

Udruženje Crnogoraca „Krstaš”, čiji beogradski ogranak predvodi Radosav Perović, inicijativu je okarakterisao kao „tajni potez interesne grupe Crnogoraca iz Beograda” i tvrdi da niko od Crnogoraca iz unutrašnjosti Srbije nije znao za ovu akciju.

„CNZ Beograd je pokušala da izigra vlasti u Srbiji”, kaže Perović i kao dokaz za ovu tvrdnju naveo je isti broj predatih potpisa koje je pominjao i Medojević. Perović zamjera CNZ Beograd da „pojedinim institucijama u Crnoj Gori konstantno prikazuju pogrešnu situaciju u našoj zajednici u Srbiji i pogrešno tumače Zakon o formiranju nacionalnog savjeta”. „Ta interesna grupa ne vidi realnost, a realnost je da je u Srbiji nemoguće formirati nacionalni savjet Crnogorske manjinske zajednice bez Udruženja Crnogoraca Srbije ”Krstaš„ i Crnogorske partije kao jedine dvije aktivne organizacije sa izgrađenom infrastrukturom u cijeloj državi”.

Sa druge strane, podnosilac inicijative Mihajlo Terzić pohvalio je „Krstaš”, ocijenivši da je „gospodin Nenad Stevović iz Lovćenca sa ”Krstašem„ učinio mnogo na afirmaciji etničkog nacionalnog identiteta Crnogoraca u Lovćencu. Naravno, to je samo jedan segment ukupnog nacionalnog identiteta Crnogoraca”.

Preme Terzićevim riječima, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je tokom posjete Srbiji podržao sve prijedloge CNZ – Beograd: da se što prije formira nacionalni savjet u Srbiji sa sjedištem u Beogradu i Crnogorski kulturni centar u Beogradu i da se pokrenu novine sa kulturno-obrazovnim i naučnim sadržajem značajne za rad crnogorske dijaspore.

Nakon svega, koja su prava Crnogorcima ugrožena u Srbiji? „Crnogorskoj nacionalnoj manjini u Srbiji nije ništa ugroženo, jer ne postoje ni minimalni uslovi za bilo kakve sadržaje iz domena nacionalnih manjinskih prava u cilju očuvanja manjinskog nacionalnog identiteta Crnogoraca u Srbiji”, odgovorio je Terzić, istakavši da se „povremeno još, sa visokih političkih mjesta u Srbiji čuje politički diskurs koji ima za cilj omalovažavanje i ucjenjivanje crnogorske države i koji negira postojanje crnogorske nacije”.

- Crnogorci nemaju ni ona elementarna manjinska prava: pravo na svoj jezik, obrazovanje, vjeroispovijest..., kaže Medojević i dodaje da se „stvari mijenjaju na bolje od kada su Crnogorci i politički organizovani kroz Crnogorsku partiju.

Naši sagovornici ističu svakodnevne probleme sa kojima se suočavaju, probleme koji bez jasnog institucionalizovanja nacionalnog savjeta teško dopiru u javnost.

”...Beograd na različite načine radi na „proizvodnji” Srba u Crnoj Gori i na asimilaciji Crnogoraca u Srbiji, sa ciljem da se u Crnoj Gori stvori povoljan politički odnos snaga, koji bi u nekom trenutku mogao poništiti odluke referenduma o samostalnosti Crne Gore„, kaže Mihajlo Terzić.

Profesor Milenko Perović kaže da mu je ponekad bilo ugroženo i pravo na elementarnu građansku sigurnost, pa i pravo na život, zbog toga što se jasno i javno deklariše kao Crnogorac. ”U tom kontekstu, o drugim i suptilnijim ugrožavanjima prava mene kao čovjeka, javnog djelatnika, naučnika itd, gotovo da je bespredmetno govoriti„.

- U političkom biću Srbije gotovo je samorazumljiv stav da se Crnogorcima jako teško priznaje status posebne nacije, pa samim tim s animozitetom se gleda na činjenicu da crnogorska nacionalna zajednica postoji i u Srbiji. Do sada, vlasti Crne Gore malo su činile da se taj status konačno legitimira. Zbog toga, ni sami Crnogorci koji žive u Srbiji nijesu imali gotovo nikakvog manevarskog prostora, kao ni odgovarajuće snage da se izbore za formiranje nacionalnog savjeta, kaže Milenko A. Perović.

Crkva

Jedan od problema u nacionalnom okupljanju je i taj što u Srbiji još nije registrovana Crnogorska pravoslavna crkva. Vrhovni sud Srbije je nedavno utvrdio da Ministarstvo vjera nije precizino navelo zašto je odbilo da upiše CPC u registar Crkava i vjerskih zajednica, i sud je naložio Ministarstvu da kaže zašto je zahtjev CPC-a ”neuredan„, kako je obrazložilo Ministarstvo vjera. Međutim, ”Pobjeda„ nije dobila odgovor dokle je Ministarstvo stiglo u ažuriranju tog predmeta.

Ipak, svi naši sagovornici se slažu da je crkva potrebna.

Profesor Perović kaže da je problem CPC u Srbiji - jedan u moru problema s kojima se Crnogorci suočavaju i da u Srbiji ne postoji politička volja da se registracija CPC prihvati.

Očekivanja od matice

Mihajlo Terzić: ”Crna Gora je do sada imala objektivno važnije državne poslove oko obnove, učvršćivanja i afirmacije crnogorske države i nije se mnogo bavila pitanjem dijaspore u Srbiji. Ove godine su učinjeni vidni pomaci„.

Radosav Perović: ”Najveća pomoć Crnogorcima u Srbiji bila bi kada bi zvanična Crna Gora u Ambasadi u Beogradu ukinula radno mjesto koordinatora za dijasporu jer čovjek koji je na toj poziciji štiti interese manje grupe beogradskih Crnogoraca. On i njegova družina imaju samo jedan cilj: da sruše „Krstaš”, Crnogorsku partiju i Nenada Stevovića„.

Slobodan B. Medojević: ”Očekujemo prije svega da se odnos Ambasade Crne Gore preko institucije koordinatora za dijasporu promijeni, jer je dosadašnja saradnja izostala iako je CKIC iz Kruščića dostavio stotine stranica različitih analiza vezanih za crnogorsku zajednicu u Srbiji, kako bi konkretno pomogao da se uspostavi saradnja oficijelne Crne Gore preko Ambasade u Beogradu sa crnogorskom nacionalnom zajednicom u Srbiji„.

Dušan Žugić: ”Svaka pomoć je dobrodošla, ali mislim da većinu prava možemo ostvariti sami u slučaju da smo dobro organizovani„.

Milenko A. Perović: ”Odavno ništa ne očekujem od države Crne Gore. Iskustvo me tome naučilo. Daj bože da ta država u bližoj ili daljoj budućnosti učini nešto za popravljanje položaja i ostvarivanje kolektivnih prava Crnogoraca u Srbiji. Odista bi to bilo veliko i pozitivno iznenađenje!„

Violeta Cvejić

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-11-17&id=174711”