Hrvatski Ahmadinedžad
NEKO DRUGI
Piše: Jelena Lovrić

Židovi su upravljali Jasenovcem, država je dala samo stražu, postoji ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave tog logora - sve to nije izgovorio Mahmud Ahmadinedžad, nego usred Zagreba donedavni član Ustavnog suda Vice Vukojević.

Učinio je to na Dan sjećanja na žrtve holokausta i samo dan nakon što je iranski predsjednik svojim tezama, frapantno podudarnim s Vukojevićevim, konsternirao konferenciju o rasizmu u Švicarskoj. Baš kao što ovaj negira postojanje holokausta u nacističkoj Njemačkoj, tako i hrvatski Ahmadinedžad zapravo tvrdi da su Židovi u NDH sami nad sobom provodili „konačno rješenje”, uključujući i rukovođenje jasenovačkom tvornicom smrti.

Ekstremističkih zagovornika povijesnog revizionizma posvuda se nađe. Ali rijetke su zemlje gdje su takvi mračnjaci na čelu države, kao u Iranu, ili na visokoj funkciji saborskog zastupnika, potom i ustavnog suca, kao što je to donedavno bilo u Hrvatskoj. Civiliziran i pristojan svijet obično ih ignorira, okružuje bojkotom, masovno napušta dvoranu kad krenu s incidentnom retorikom, kao što se početkom tjedna u Ženevi reagiralo na Ahmadinedžada.

Naravno da Vukojevićeve tvrdnje ne odgovaraju činjenicama, odnosno da neke podatke, kao što je pokušaj pomoći židovske zajednice zatvorenicima u jasenovačkom logoru, tumači vrlo tendenciozno i falsifikatorski. Ali takve interpretacije posve su u skladu s njegovom otprije poznatom revizionističkom nekrofilijom. Za vrijeme Tuđmanove vlasti vodio je parlamentarnu Komisiju za utvrđivanje žrtava rata i poraća, iz koje su potekle tvrdnje da je u NDH stradala šačica Židova, kao i lažljiv film o Bruni Bušiću, prepun ubojitih optužbi i prijetećih poruka.

Zajednički im je nazivnik nijekanje i prekrajanje povijesnih činjenica, reinterpretacija, rehabilitacija, pa i revitalizacija ustaškog naslijeđa.

Vukojevićev istup na konferenciji Počasnog bleiburškog voda u posve neprihvatljiv kontekst smješta i njihove inicijative u vezi s Jasenovcem. Čuvari bleiburškog mita svoj su nedavni posjet jasenovačkom Spomen-području objasnili istinoljubivošću. A po njima, puna je istina da je Jasenovac bio ne samo ustaški, nego je, kažu, nekoliko godina nakon okončanja rata funkcionirao i kao logor Titove države. Zato traže prekomponiranje muzejskog kompleksa, najavljuju podizanje još jednog spomenika.

Ozbiljni povjesničari osporavaju takve tvrdnje, a zagovornici ne iznose nikakve dokaze. Na riječ im je nemoguće vjerovati, pogotovo kad su Vukojevića uzeli za partnera i uzdanicu. Njegove su izjave i njegova povijest kontraindicirane s istinom. Upućuju da cilj nije utvrđivanje, nego prikrivanje i nagrđivanje istine.

Tvrdnje o Titovu Jasenovcu imaju sličnu vjerodostojnost kao i Vukojevićeva „otkrića” da su Židovi sami upravljali jasenovačkim logorom, odnosno da su sami nad sobom prakticirali holokaust. Žrtve se pretvaraju u krvnike kako bi se krvnici mogli prikazati kao žrtve. Nakon Bleiburga, koji se jednostrano interpretira kao simbol nevine hrvatske žrtve, Vukojević i društvo sada pokušavaju reinterpretirati Jasenovac, u kojem su, po njima, Židovi ubijali do 1945, Titova vlast kasnije. Ustaše? Pa, oni su u Jasenovcu bili samo stražari i zaštitari.
(Jutarnji list) - Piše: Jelena Lovrić

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=302825