Skandinavski (a naročito svedski) grip je nepodnosljiva lakoca prilagodjavanja „Novoj nafaci” - sa svim implikacijama. Sjetih se kako sam se onomad sa zadrskokm divio brzini kojom su vozaci auta prihvatili novousvojeno saobracajno pravilo koje je pjesaku davalo prevenstvo prelaza na „zebrama”. Divljenje je imalo zadrsku jer sam već tada bio svjestan da ta lakoca i brzina prilagodjavanja ima i svoju drugu stranu, tj. da se ta ista masa vozaca automobila, biciklista i pjesaka vrlo brzo može prilagoditi na BILO STA sto je „Socialstyrelsen”, „Konsumentverket”, „Crkva Svetog Boniera” oznacio kao pozitivno, progresivno i u duhu humanizma. Onaj ko ovih dana proseta ulicama Stokholma često će nabasati na kojekakvog malisana koji u jednoj ruci drzi PONOSNOG tatu ili mamu a u drugoj zastavicu „Duginih Boja”. Ovo su dani Ponosa, jel. Sjecam se kako smo mi djeca mahali nekim drugim zastavicama prilikom docekivanja Stafete Mladosti. U međuvremenu Ropstvo je zamijenjeno Slobodom pa je falosni simbol poprimio je neka nova znacenja. Nova vremena, nova nafaka (ili sto bi reko Eneglez nova нафуцка).