Дискусије : Кулинарство

 Коментар
? za naše ljude u inostranstvu
Berlin200610. јун 2009. у 12.52
Kako izgleda vas rucak ili vecera kada pozovete prijatelje (strance) na srpsku zakusku; šta sve naše spremite?
creppina
(hobykoch)
10. јун 2009. у 13.23
Ja imam vise preoblema sa našim :).Svajcarcima spremam punjenu papriku sa pire ili cufte ako ima i male dece.Sarma je jako omiljena,cevape oni sad sami mogu i u svakoj prodavnici da kupe.Prasetina i janjetina sa raznja nije bas omiljena.Djuvec i burek ili sirnicu a gibanica pukne sad pa sad.Nevole teske i kremaste kolace ali zato kad napravim Esmeraldu pitaju dali mogu i komad da ponesu.Ali pretezno kombiniram nešto naše i internacionalno.Mi pravimo Quartierfest i ima nas stalno 30-35 osoba a ja ih naucila na SUMADINSKI CAJ i to je sad tradicija već desetak godina.
mamaelena
(mama)
10. јун 2009. у 14.16
Ja bih preporucila sarmice od zelja-blitve, proju sa sirom, palacinke.
KalistaFlockhart
(glumica)
10. јун 2009. у 15.50
Ja pravim uvijek nešto internacionalno, ali nešto sto nije ovdje popularno (ili čak poznato). Ugl. je to neka mediteranska-orijetnalna kuhinja, pa može se reci i kuhinja sa naših (svih bivših) prostora. Inače sam mišljenja da se kuhinje toliko ispreplicu da je teško servirati nešto zaista novo. Pogotovo danas uz toliki protpk informacija i globalizaciju, svijet je stvarno postao veliko selo i svi su već sve čuli ividjeli:)
verba
10. јун 2009. у 16.43
Projara ili gibanica, ajvar ili pecene paprike sa belim lukom, a u zimskom periodu kiseli kupus sa tucanom paprikom.
Prebranac obavezno, svi vole, kao i ćevapčiće kada je sezona roštilja.
Berlin2006
10. јун 2009. у 17.38
Verba, tako sam i ja nešto mislila... Prosto, glasno razmišljam i kažem sebi, cekaj da vidim kako to moji sunarodnici rade.
Pozvala bih prijatelje na srpsku veceru, naravno, kao sto je neko rekao, sve je to isprepletano, al ne bih bas spremala pastu ili kroasane :-) nego nešto sto je kod nas po restoranima predjelo i gl. jelo - pita sa mesom, gibanica, ajvar, urnebes salata, ruska, proja, prsut...
Sad mi pade kacamak na pamet :-) - sa mlekom, ili fetom ili proprzenom slaninicom. Možda bi to bilo interesantno...
kechi
(bibliotekar)
10. јун 2009. у 19.26
Dobra je tema. Ja često danima mislim šta ću spremati i kako ću koncipirati meni. Velika je razlika da li je u pitanju rucak ili vecera; da li su u pitanju maldi ljudi ili stariji ili mesavina; ima li dece... I ono najvaznije: šta vasi gosti vole, a šta ne vole? S druge strane, ja barem volim da je meni dobro osmišljen, da se zna šta je predjelo, šta glavno jelo itd. Iz iskustva govorim: nikada necete pogresiti ako pitate svoje goste šta bi voleli da im spremite. Ako vecera treba da bude iznenadjenje, onda se raspitajte o njihovim naivkama, ukusu ili zdrvalju tj. šta smeju, a šta ne smeju jesti. Jer, ako imate na primer dijabeticara kao gosta, svakako ćete imati nešto i za njega. Kažem, nikada necete pogresiti, čak će te biti iznenadjeni kako ljudi cene što se interesujete za sve detalje.
Sigurna sam da sa našim rostiljem nikada necete omanuti. Živim u mnogonaiconalnoj sredini, i sira porodica je mesovita, ali nas rostilj je neprevazidjen. Pite i gibanice, proje takođe uvek dobro prodju. Problem je još sto je teško definistati šta je tipicno naše, a da nije i srednje-evropsko ili tursko ili mediteransko. Ali, nije važno da to što premite bude nešto novo i nepoznato. Treba ljudima pokazati naše navike, naše obicaje, način kako se mi družimo uz hranu.
Opet, postoji mogućnost da vasi gosti zavole nešto sto nisu niti znali da postoji niti ikada jeli. U siroj porodici imam engleza i jednu kineskinju. Oni ne znaju šta je kiseli kupus, englezi ga niti ne vole. Mi smo ih naucili da jedu sarmu, obozavaju je. Zetu poreklom englezu, najdrazi je pasulj sa suvim mesom i salata od pecenih paprika i to mu se redovno pravi za rođendan, iako to nije neka praznicna hrana.
Ako bi to bilo letnje vece, za veceru bih servirala: predjelo: naše mesne delicije, sirevi, uz projicu ili pogacu i koju rakijicu. Mesano meso s rostilja, dakle: pljeskavice, cevapi, vesalice, dobre rostiljske kobasice. Uz to nekoliko vrsta salata, obavezno pecene parike ili urnebes salata. Lepinjice ili pogaca (od predjela). Uvek impresioniram goste s ruza pogacom ili suncokret pogacom. Jedu ih od početka do kraja. Sve se zaliva nekim dobrim vinom, ili pivom. Desert: neki lagani vocni kolac - torta; pita s visnjama ili krempite; ili vocni kup... Prijatno!
verba
10. јун 2009. у 19.53
S obzirom da je letnja sezona pocela, nećeš pogresiti ako pravis rostilj. Ja ne bih pravila kacamak, jer posle njega svi će biti siti, niko neće moći ništa da jede. Bolje projara (sa sirom), ajvar i pileca dzigerica umotana u slaninu, sa rostilja ili iseckane suve kobasice. To na primer da bude predjelo, uz aperitiv. Za glavno jelo i desert kao sto je kechi napisala, kao da je mene pitala:)
PustinjskaSkorpija
(Operations Co-Ordinator)
11. јун 2009. у 01.07
Imam jedno pitanjce koje je u skladu sa ovom nasom temom.

Radim u vrlo multinacionalnoj firmi, ali vecina kolega je iz Engleske, Australije i Novog Zelanda i mi u firmi imamo obicaj da za rođendan donesemo nešto slatko da pocastimo kolege. Ok, to sad ne zvuci ništa posebno, i vi se pitate u cemu je problem.
Evo ovako: ja ODBIJAM im donesem jednu od onih njihovih vazdusnih patispanja i da to premazem kupovnom glazurom i da to nazovem tortom! S druge strane, komentari na naše torte su dosad bili - da su previse jake (too rich) - mislim da se to presvega odnosi na filove - oni nisu na to navikli.

E sad, svetu se ne može ugoditi - ja to znam, al bih ipak da probam! :-)

Kakva su vasa iskustva? Koja torta/kolac prolazi dobro kod vasih prijatelja/kolega stranaca? Imajte u vidu da slatkis mora da se transportuje od kuce do posla (35km u kolima). Nas u firmi ima 25, taman za jednu dobru tortu!
BATA_Originalni
(Genije od rodjenja)
11. јун 2009. у 07.17
Ranije smo imali obicaj da pripremamo nasa jela i, svima se to dopadalo. Svi su voleli da budu pozvani i jedan deo (uglavnom engleski i svedski) je imao komentare poput onih naših cuvenih komentara „pa nisi trebla/trebao” ili, kada je sve sa stola pocisceno „izvrsno je ali, malo je teško za stomak”. Pa i meni bi bilo teško da sam toliko pojeo! Generalno, englezi su cudo! I masnu krpu će da pojedu ako je za dzabe! Kakvi Pirocanci ili Skoti! Ovi BRE imaju po 3 zmije u dzepu (ovo mu dodje kao sinonim za cicijasluk)!
E, onda je usledilo „prizivanje pameti”! Preslo se na „asimilaciju” tako da je u „”menu„ ukljucena lokalna hrana a i po neko ”ostrvsko jelo - kako to gordo zvuci„. Onda je uoceno kako sledi:
- Domaći su poceli da hvala stepen umesnosti pripreme njivih jela i da predlazu razne finese. Sve u svemu, mnogo im je draže da vide da smo poceli da ”poprimamo od njih„ i da slusamo preporuke nego li da (valjda) uzivaju u našim jelima i slusaju o njima!
- Oni ostali su shvatili poruku ali, niti se bune niti odustaju od filozofije ”sve sto je za dzabe a nisu batine - dobro je„. Takav im je (valjda) mentalitet ma da, dosta njih mi je objašnjavalo da se oni od malena tome uce! Imam ih par (porodica) koje, evo, procice 15 godina kako obecavaju ”sledeće nedelje parti kod nas„ ali, sledeća nedelja nikako da dodje :-) A oni - redovno dolaze i, ono sto me (nas) je nekada cudilo, nikakvog stida ili nelkagodnosti kod njih za rad toga?
Sto neko napisa - 100 ljudi - 100 cudi! Ili sto bake govarahu: ”Rodi majka dve cerke - jedna pametna a druga inzenjer„ :-)

Prijatan dan vam želim i, da ne biste bivale u nedokucici (ovo zbog multi, multi, ...) pica i hamburgeri su sasvim dobri ali uz obilje kecapa i još ako narucite da vam donesu - milina! Samo sednete sa strane i uzivate u:
- ne pranju sudova,
- ne razmišljanju preslano/neslano
- ne vodjenju racuna ko od koje boljek bolije
- ne objašnjavanju da je dijetalno, bez holesterola, na ”nevinom„maslinovom ulju pravljeno,
- ...

E, druga je stvar kada znate da vam dolaze oni za koje znate da vas trud znaju da cene i da zaista uzivaju u onome sto će se pred njih izneti pa makar to bilo i parce lema namazano mascu i posuto solju i alevom paprikom! Ono gore za takve NE VAZI!!!

Bata
kechi
(bibliotekar)
11. јун 2009. у 18.59
Bato, slazem se donekle s tobom. Ne znam da li živis u Australiji gde ja živim, ali moja iskustva su drugacija. Ne pišem to zato što volim da kritikujem sopstvenu naciju, ali za ovih desetak godina, jedino su moji zemljaci dolazili na 'mulecinu' ( jedan stari naziv za grebanje) i nisu uzvratili poziv, sto je ovde obaveza. A bilo je i slučajeva da banu inepozvani, pociste sve iz frizidera itd. I da nisam odrasla u Srbiji, pomislila bih da je takvo ponasanje nasa karakterna osobina.Meni je zaista zao sto je tako. Mnoga prijateljstva za koja sam bila zagrejana i ocekivala dosta od njih su jednostavno zamrla, jer su bila cisto iskoriscavanje. Nasi se ljudi lako upoznaju i brzo sklope prijateljstva, ali su ona uglavnom kratkog daha. Svaka castizuzecima, ali generalno... Sklopiti prijateljstvo, ali zaista pirjateljstvo, s nekim englezom, nije niti brzo niti lako, ali ako uspe, traje. Lično iskustvo.
Moj je princip: dva puta kod mene, ako nema revansa, zbogom. Jednom ću te impresionirati, dva puta 'too much'.
Drugo su rodbinske veze. One traju i dugovecnije su zato što je i toleranicija veca.
U mojoj siroj porodici, tri sestre s porodicama, vazi pravilo da kada se nađemona zajednickom rucku, mi ih zovemo porodicni ruckovi, svako nešto donese. Nedavno smo imali porodicni rucak, pravili smo prvu sarmu ove sezone. Sestra je pravila sarmu i supu, ja sam donela predjelo, druga sestra kolace. Obično svako donese po flasu vina. Ne zato što je skupo, hrana u Australiji je pristupacnih cena, nego sto je manje posla za onogo kod koga je rucak Ovako se raspodeli. U raspremanju ucestvujemo skoro svi, i nema drame niti previse posla za domaćicu. Nikada nisam posle zajednickog rucka ostavila sestru s gomilom sudova i perspektivom da rasprema selo vece. I vecina partija ovde koncipirana je na istom nivou: svi nešto donesu, svi pomognu u raspremanju. Ako me ne zamole da nešto donesem na party, obavezno pitam da li treba nešto da donesem. Mislim da je fer.
Funny_girl
(kuvar)
12. јун 2009. у 19.07
Hahahaha svi oni vicu too rich i krkaju dalje poznato mi nešto!Najviše vole sa vocem kao to im je zdravo ali nema veze koliko secera i putera ima u tome ma nemaju oni pojma.Ja sam kuvarica u Australijskom Parliamentu i znam šta jedu i mogu vam reći da nije ni malo zdravo.A ovde se nešto prave.
kechi
(bibliotekar)
12. јун 2009. у 23.43
Prekrasno Fanny - girl, konacno jedan profesionalac i ososba od autioriteta. Možeš nam onda reci koji bi ti kolac preporucila. Jer, to je pitanje koje iznedju ostalog postavlja diskusija. To bi se onda zvala konstruktivna diskusija ili odgovor. Kritika, ali i predlog. Da ne bi bilo 'da se nešto pravimo vazini' mi smo osvde iskreno podelili svoja iskustva. I to ona obična, svakodnavna. Please, rado bi čuli neki tvoj predlog. Iz Australijskog Prlamenta, i to što tamo jedu. Makar i nezdravo.
Berlin2006
14. јун 2009. у 06.39
PustinjskaSkorpija

a snenokle? gde god ih odnesem kao iznenadjenje (multikulti sredina, bez naših) svi smazu. U pravu si 100% za onaj patispanj i meni to ide na nerve. Al kad vole već te kremove, evo ima onda ovo. A nema nigde da se kupi :-)
mamaelena
(mama)
14. јун 2009. у 16.40
Ja bih kacamak svakako izbegla. Snenokle stvarno ne volim (bez uvrede). Nisam citala o cemu se radi za ovaj patispanj sto spominjete, ali to me potseti na onaj kolac gde se odozgo nabacaju visnje. On je prilično lagan. Naravno opet glasam za palacinke, to svi vole. A možda ne bi bila losa recimo lenja pita od jabuka ili visanja. Mislim da bi se svakom svideo i rolat kokos cokolada ili možda neki sitni kolaci, puslice su bas lagane.
majloVa
(genije od rodjenja)
15. јун 2009. у 06.42
A meni se sve čini da nema veze odakle smo
već kakav nam je ukus.. pa mislim jelte..
goste posluzivati po „toj osnovi”.. razumete DA ;)
TNS
(KTM)
15. јун 2009. у 16.23
Domaći suhomesnati proizvodi koje narucujem preko interneta imaju glavnu ulogu. Pored pravog domaćeg okusa i mirisa ništa im drugo i ne treba (osim nešto alkohola i domaće kafe:) ), osnovno je da bas i nismo raspoloženi za organizovanje nekih velikih ruckova/vecera.

Ako se već nešto mora, onda se to nosi u firme...

A to je uglavnom lonac graha sa suvim rebarcima i tegla, dvije kiselih krastavaca od Vitaminke...
MINA-KS
(hemicar)
16. јун 2009. у 04.12
Ovde gde sam ja kad se sprema rostilj kod nekoga svako donese po nešto,kao sto već neko rece da bi se domaćici dalo oduska..I svi zadovoljni..
Kad spremam neko slavlje obično je to svedski sto (ukoliko ne slavim slavu)i tada se na stolu može naći svega:pita,kiflica;platoi sa sirom i vise vrsta suhomesnatog,onda neki kis;slani cake,razlicitih salata,tako da ima za svakog ponesto..Od kolaca je obanezno tutorta i neko cokoladni ili vocni tart..Pa kako ko izvoli..U sustini francuzi vole da probaju nešto naše nekima ta hrana teze pada ali nema puno komentara jednostavno se jede..
TNS
(KTM)
16. јун 2009. у 04.35
Ma lako je za rostilj ako se ima gdje, a nekad se nadje neka livada :)
Inače, ne poznajem nekog ko je bas probirljiv što se hrane tiče. Šta sve ovi moji Austrijanci jedu, mislim da ne bi imali problema ni sa kockama betona kada bi im neko posluzio :))
Berlin2006
16. јун 2009. у 05.45
@ TNS

gde se to mogu naruciti suhomesnati proizvodi na netu?
ja donosim iz srbije i cuuuuvam kao najvece zlato, jer znam da kad potrosim - nema vise. koriste se samo u svecanim prilikama (tipa, kad dodju gosti-stranci).

TNS
(KTM)
16. јун 2009. у 09.58
Google, kucaj domaći suhomesnati, pa šta izadje, ima nekoliko firmi...

Btw. Ja lično ništa ne nosim od kuce jer prvo često sam dole, a drugo, sto stari napravi, to ne prezivi dugo...

Jesam li rekao da idem često kuci :)
teogopa
(HECTBAPHA)
20. јун 2009. у 12.13
bende.com
super suhomesnati proizvodi
 Коментар Запамти ову тему!