Sloba
CEKAC
11. jun 2020. u 15.51
Sloba
Nov 17, 2003#1
Čitam danasnje novine,
vijest prava.
Tamo u Beogradu,
za neku nagradu,
dok posten svijet spava,
grupa najboljih vojnika
upada u zgradu,
do jucer predsjednika.
Lom, zveket, prasak,
a zatim tisina,
kao da je sve stalo
za casak.
A istina?
Vidi se malo, po malo.
Okruzen grupom hrabrih,
bivša legenda, Sloba,
mirnog lica,
sigurnog hoda,
učini prvi korak
na ovom sramnom putu
do groba.
Muk.
Kao da zivot stade.
Vrisak svjetine,
sto zbog nagrade
jeftine,
izgubi historiju,
slavu,
ponovnim zamahom sjekira
odrubi kumovu glavu.
CEKAC
11. jun 2020. u 16.58
Zemljo moja
Zemljo moja ratom razorena,
rastrgana na sitne dijelove.
Zemljo moja neprezaljena,
vracaj djecu u svoje skutove.
Ponosita, uzdignuta cela,
stajala si pred silama svima,
a sada si kolonija cijela,
jadna, bijedna, nikad sto si bila.
Sva skorena od prolite krvi,
djece tvoje, na tebi rođene,
po teb'' sada razna gamad vrvi,
pod parolom da nose promjene.
Odlazite, nosite sve svoje,
zivjet ćemo bez vase pomoći,
ponesite i svoje parole
i savjete i besnane noći
Novak-Novak
(Osveta je Sveta)
12. jun 2020. u 13.36
Gospodine CEKAC pretpostavljam da su ovi stihovi Tvoj pjesnicki
izraz.Čini mi se da si negdje napisao da si gimnazijalac iz onog vremena, još ako je to bio opsti smjer onda si sa sigurnoscu ucio
mnogo toga i o formi i strukturi recenice u stihu.
Kad vise puta procitam pjesme onda ću te hvaliti sad ne mogu!
Mada imam osjecaj da su pjesme veoma komprimirane emocije.
Emotivno- Eksplozivno- Emocionalno
Pozdrav
