Ako vas put nanese
tamo, gdje divlja kruska
visoko iznad lese,
naokolo koliko puska
ubojiti domet ima,
vidi se daleko
i kada je ljeto il' zima,
a ja, kao deran, samo
na krusku sam se penjao,
na najviše grane njene
djecje snove sanjao,
sto će biti od mene
u sebi sam se pitao,
kada jednom, ako
postanem veliki tako,
da s pravom puskom u stroju
kao vojnik padnem u boju.
Vojske sam često vidjao,
s vrha kruske, gdje prolaze,
ništa o njima nisam znao,
niti odakle dolaze,
niti kuda odlaze.
Stupali su cvrsto muski,
divio sam se njihovoj puski,
svi su za mene bili heroji
i svi su bili moji.
Gledao sam ih kako skakucu,
od jednog grma do drugog,
kao da nešto sapucu,
rijeci ne cuh, zbog
daljine od kruske
i njihove igre muske.
Vidjeh susjedu Nenu,
tridesetgodinju ženu,
sest mjeseci bila je trudna,
kao nešto plijevi,
u ta vremena cudna,
nedaleko od vojnickih cijevi.
Obucena u crno,
jer vojnicko zrno,
ubi joj muza Iliju,
bas kad stize na kapiju,
vracao se kasno iz polja,
valjda je i to Bozja volja.
Prodjose mjeseci.
Uskoro tri.
A onda glasni odjeci,
vojnika u crnini
i vrisak Nene
razlijeze se po dolini.
Čuli su se vojnici sada,
vidjeh Nenu kakao pada,
ponovni vrisak Nene bez odjece,
o Boze koje nesrece.
Na zemlji Nena bez pomaka,
izgledalo je kako je vojnik u crnom,
kada na nju legne preko stomaka,
zbog nečega je drma,
a onda odlazi mokriti iza grma.
Ugledah sledjen bolovima,
pokret kame ka trbuhu Nene,
zgrceno dijete, pokret udovima,
udar glave o glavu žene.
26. jula 2002. godine

Kada se zivot priblizi kraju
i kada se tajne zivotne saznaju,
ni ljubav nije vise ko' prije
i smijeh i suze su drugacije.
Sve je nekako sivo, bez sjaja,
čak i zagrljaj bez zagrljaja.
Nisu vise suncana jutra,
sva nada i zelja docekati sutra.
Zato moji mladi prijatelji,
živite zivot po svojoj zelji.
Uzmite sve sto zivot nudi,
sve, bas sve, za čim srce zudi.
Proćiće godine kao mig oka,
umjesto radosti - tuga duboka.
Neće vise biti suncana jutra
i vi ćete željno cekati sutra.

Ne trazi mi dusu moju
niti srce da otvaram,
jer to nije za prodaju
ni za koga.
Sam sa dusom razgovaram,
ne dozvolim nikom vise,
sve je znano samo za me
i za Boga.
Ako trazis biće ljudsko,
od mnogih sam i ja jedan
i ako ti nije mrsko
pruzam ruku.
Prihvati je il' previdi,
jer izbor je sad na tebi.
Prihvatis li? a ako ne,
sve se vidi.

S osobitim zadovoljstvom...