Diskusije : Književnost

 Komentar
Svitanje
MC_
(Bihilist)
21. maj 2020. u 05.15
Svitanje

Dan nad praznom zemljom sviće.
gradovi su u prašini, gradovi su porušeni.

Magla jutra sve pokriva,
nigde glasa, samo ptice.

Ne videsmo mi čoveka, ne spazismo ljudsko lice.

Sela, mirna,sela tiha sad su šume zaposele, a puteve trava.

Crkva prazna, zarušena, ko pećina zamračena.
I ris ljuti kraj oltara u brlogu mirno spava.

Reke brze, reke jake sve su brane porušile,
sve ravnice poplavile.

A iz šuma, a iz voda,
vire opet vila ruke.

I veštice i vragovi,
vetrogonje i duhovi.

I sa neba i iz zemlje, čuješ kako vrište, cvile
odasvuda, s punom snagom, vraćaju se stare sile.

Krst je pao, svet je ništa
poštujemo žar s ognjišta

Molimo se kraj potoka
prinosimo Dabi žrtve

U doliini svi bez groba,
psi i vuci jedu mrtve.

Preživeli u planinu.
Neka deci rastu zubi.

Ostalo nas još u zbegu,
gde slobodu sunce ljubi.

Gde se kuje ona snaga,
ostalo je sve bez traga.

Mi smo deo strašne sile,
mračne gladi za životom.

Nahrani me krvlju srne,
napoji me živom vodom.

Nema leka bolesnima,
nestala su knjiška znanja

Sve je staro izgubljeno,
sve je staro otrovano.

Osta staza do pećine,
Marko leži, Šarac spava.

Sad je vreme da ustane,
došlo doba da se budi.

Jer nad praznom zemljom sviće.
Gradovi su u prašini.

MC

Inispirisano tekstom M. Milenkovica

https://milanmilenkovic.com/milan-milenkovic-slom-deo-četvrti/

MC_
(Bihilist)
25. maj 2020. u 08.08
Nova bleda zora

nebo ko'
reflektor mucitelja
svetli,
grubo kao testetra,
u mozak ulazi zvuk
i iznutra udara

udara u mrak
tone u dan
sto decibela tame
i nečiji tudji krik

prolazim
prolazim
kroz uplakana detinjstva
smrt pocinje ranije
mnogo ranije

krivica
na pijaci bola,
prodaje se skupo.
„priznaj”, tako mi kažu.

klekni
na kolena,
na ruke
zemlju poljubi
strasti neizmerena

noktima,
noktima zagrebi
utrobu žene
utrobu zemlje.
Velika majko
spremi postelju za pocinak.

dolazimo svi
i dolazimo skupa

MC
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for PomPom Keychains?
.