Diskusije : Filosofija

 Komentar
Neko ili nešta
strategija
(domacica)
16. februar 2017. u 12.51
Ljudi kojima neko nedostaje su samo u zabludi da se razlikuju od onih kojima nešta nedostaje.
Slažete li se ?
Dovla1
16. februar 2017. u 16.02
Generalno se slazem,ali...
Kako ne treba robovati stvarima, tako ne treba robovati ni licnostima,ljudima.Pa ipak covek je nešto zivo,kako tako svesno,a stvar tj predmet je ipak bez duse i srca.
Nije tako loše i ruzno ako meni ili tebi nedostaje otac,majka,deca,braca,drugari.Ali ipak ne treba tu ići u krajnost.
Ljudi nisu stvari ali i zavisnost od osoba je znak lične praznine.
Posebno u ljubavi,često čujemo da je neko izjavio da će se ubiti ako ga,ako je,neko,neki napusti,ostavi.
Ljudi treba da budu bliski makar sa rodbinom i onima koje posebno vole,ali i da ostanu nezavisni.Zavisnost od druge osobe znak je necelovitosti,unutrasnje praznine.
Ne treba biti ni rob ideologijama,ucenjima,religijama,pomodarstvima.
Ako tebi nedostaje tvoj partner,ili majka,nisi ih dugo videla,nije to isto kao ako meni na primer nedostaje skup auto koji sam nekad imao a sada ne mogu da ga sebi priustim.
strategija
(domacica)
22. februar 2017. u 10.01
Jako lep odgovor,nisam od vas ništa manje ni očekivala,ali nisam sigurna da li je u pitanju ne kompletna osoba,svi imamo oko nas ljude koji su po svim parametrima ispunjene,inteligentne osobe,ali kada je u pitanju ovisnost o drugim ljudima ,tu su nemoćni,puste da ih gnjavi neko po svemu lošiji od njih.Šta mislite Dovla,šta je uzrok tome,od kuda u nama ta potreba da nas neko voli,zašto nismo potrebni sami sebi ako već ne možemo naći osobu koja nas poštuje,mislim da čak ima puno više takvih,poremećenih veza nego normalnih,isto se odnosi i na prijateljske veze,tolerišemo koješta,da ne ostanemo sami.Hvala.
Dovla1
22. februar 2017. u 12.39
Vise dana ti je trebalo da nešto napises.Zar je tamo u AU toliko teško živeti da nemas vremena? Jesu li poceli da vam ugradjuju u telo cipove kao zivotinjama?
Ja nisam psiholog,da puno knjiga čitam,to znaš.No ja imam i brojne kontakte sa ljudima.Ne samo sa onima koji kupuju knjige od mene.
Ovaj grad ima preko dva miliona ljudi,pa turisti.Srećem ljude raznih fela,od narkomana,dzeparosa,prostitutki, dilera droge,lopova,pa do lekara,profesora,akademika,umetnika.Sa nekima od njih sam i vrlo blizak.
Možda sam bio strog,ali i ja imam emocije, dusu i strasti,pa i ne zameram ljudima previse,samo primecujem.Kad bih opisao sve moje poroke,razne radnje,ne bi bilo tome kraja.
Ne znam na šta mislis kad piše da neko losiji gnjavi onog boljeg.
Ti znaš da sam ja za cvrstu ruku,da se postuje otac i muž,da musko bude musko.Kod nekih primitivnih naroda i danas postoji obicaj da muž svoju ženu isprebija ponekad,pa i cesce.Ako se desi da prođe duže vreme a da žena nije dobila batine od muza,ona se zabrine.Ona pomisli da je muž prestao da je voli.Ja ne bih isao tako daleko.Tu se radi već o psihologiji,možda i patologiji.Tu žena kao žrtva već pocinje da zavisi i voli svog mucitelja.To je psiholoski momenat koji postoji i kod čitavih naroda.Srbi posto su bili oko pet vekova pod Turcima,Beograd samo tri veka,pa su tokom vremena poceli da vole svoje mucitelje Turke.Zbog toga su neki Srbi presli u islam,jer su zavoleli svoje mucitelje.Mada interes je glavni motiv bio u tome.
To sto ti pominjes je vecito pitanje.To je ono kad je Sokratov ucenik dosao da ga pita dal da se ženi.Sokrat mu je rekao da će se kajati ako se ozeni,ali i da će se kajati ako se ne ozeni.Šta to znaci? To znači da je isto,isto je umro covek sam ili bio ozenjen/udata.Onaj ko živi sam kao ja,ima svoje brige i probleme,a onaj koji živi sa partnerom,opet ima neke druge brige.
Velika je potreba da nas neko voli,čak i oni najprosvetljeniji imaju potrebu za tim.Ja kad odem negde u posetu nekoj porodici,pa mi tamo pocnu ugadjati,meni bude neobično jer sam se odvikao od toga otkad sam živim.Mada,dok sam bio mladji,imao sam puno vise para i svestan sam da su mi mnogi ugadjali zbog toga.Kad nikome ne trebaš,nisi mlad,nisi mocan,nikome ne trebaš.No tad nastupa momenat istine i on nije los.
Moj stav je da vecina ljudi nisu vredni paznje,da su mali ljudi koji samo brinu svoj bedni interes.To ne znači da ja imam pravo da im nanosim zlo ili da im odbijem pomoć ako traže od mene.
Mišljenja sam da nekoga možeš istinski voleti samo ako možeš da budes sama.To ne znači da ti cilj treba biti da budes zauvek sama i izolovana.Nijedan oblik zavisnosti nije dobar.
Ljubav na prvi pogled je takođe glupost,o tome mogu kasnije.

strategija
(domacica)
23. februar 2017. u 05.52
Hvala ti puno,uvek je zanimljivo pročitati tvoje tekstove,ne suzdržavaš se od iznošenja nekih svojih privatnosti,čak slabosti,što puno govori...
Nisu nas čipovali i ne radim previše ali tako se zadesilo ovih dana,došle su mi u goste majka i svekrva,malo smo skitale.Nisam u Austriji nego u Engleskoj,od bombardovanja.
Ovaj put nisam pitala ništa vezano direktno za mene,nego ne mogu da ne primetim svet oko sebe,kćer mi je na univerzitetu,često mi priča o svojim prijateljicama,neke znam od vrtića,često uleću iz veze u vezu,uz veliki intelektualni potencijal,napuštaju školu,ostaju trudne,ne znam u kom momentu i zašto,nešta im se okrene u glavi.Moja kćer to gleda s čudjenjem,što se škole tiče uvek je bila malo iza sa gradivom,verovatno zbog jezične brijere,ali ona svoje i dalje gura,bez problema,tako da sam verovatno odradila dobar posao.Nije pametno da se hvalim,pošto sin ove godine kreće na faks,on je lenjivac,bog zna kako će to proći.
Nisam ja oduševljena sa životom na zapadu,tako su mi se kockice složile, i ja cenim tradicionalne vrednosti,dok su se ujacu,stričevi,braća pitali,niko nije mogao da se zeza s nečijom sestrom,nećakom...
Dovla1
24. februar 2017. u 17.11
„Hvala ti puno”

Molim puno:)

Pominjes decu,mlade.Deca su u modernom svetu takođe nešto sto je zapostavljeno.Za njih se nema vremena,ma nema se skoro nizasta vremena.Samo jurnjava za parama,a i kad se zarade opet suluda kupovina.Deca su prepustena da ih vaspitavaju mediji, drustvo,sistem.A tu ih tek cekaju iza coska kao lopovi.
Nekada su veliki filozofi deo svoje filozofije posvetili i vaspitanju mladih.Pošto vise nisam mlad,raduje me kad vidim kod mladih,dakle uzrasta 15-30 godina,nešto lepo,da se lepo druže,ili da čitaju knjige,ili da postuju svoje roditelje,svoju domovinu i istoriju.Na zalost toga je malo.
U Engleskoj si,kladim se i tamo kad neko kaže „sportski navijaci” , da je prva asocijacija ;huligani,nasilje,vulgarnosti sve vrste.Tako i kod nas.Pa ipak mi ovh dana na pamet pao i jedan lep primer mladih ljudi,bas tih navijaca.
Kad sam bio mladji,nisam bas razumeo sto su neki mislioci često osuđivali intelektualce,naše srpske a često i strane.Cudno mi bilo da obrazovan covek loše piše o intelektualcima a hvali seljake.Kasnije sam shvatio.Problem je sto je malo pravih intelektualaca,uglavnom su lažni,prodavaci magle.
Evo primera kako ti navijaci lepo slave svoju istoriju,tradiciju,ne stide se svojih predaka a intelektualci se uglavnom stide svog srpskog i seljackog porekla

https://www.youtube.com/watch?v=17a6PE-jIlg

Dovla1
24. februar 2017. u 17.15
Grcki pesnik Hesiod,živeo 8-7. vek pre Hrista, znaci pre skoro tri hiljade godina je predvideo da će jednog dana,možda bas u naše vreme,mladi i roditelji biti tako kao opisuje

„Kad sljepoocice sijede s rođenjem na svijet donesu
nit će biti otac djeci ili deca podobna ocu
Djeca ocu i majci uskratit će cast u starosti
i u govoru još ih rijecima grditi teskim...
Sudit će shaka...
Zakletva prava, ni Pravda,ni dobro cijenit se neće
vise će stovati onog koji vara i tlaci
Pravo će jacega vladat, a stida će nestati posve...
Stid će otic i Pravda među bogove vjecne
u bijeli ogrtac lijepo svoje zaodjevsi tijelo
rod napustit će ljudski,a smrtnim će ljudima patnja
i muke ostat i od zla obrane neće ni biti.”

Hesiod
strategija
(domacica)
27. februar 2017. u 06.05
Ne znam,promene su neminovne,i mi smo svojim roditeljima bili čudni i mislili su da od nas neće biti ništa,ja isto razmišljam kao ti,ne znam gde ovo sve vodi,mislim da ogroman procenat mladih nema nikakav socijalni život,ako samo krenem od moga sina...uglavnom igrice,svi su umreženi,tako funkcionišu,tome se ne može više stati na put,jako,jako malo susreta u živo,a nije mali da mu više išta mogu zabraniti.Samo moraće,biće prisiljen da se susretne s pravim životom,pronadje posao i sve po redu.Nemam pojma gde sam pogrešila ni da li sam pogrešila,sve sam radila po savesti i sve vreme im posvetila,tek kada su bili 12 i 14 godina sam počela raditi,valjda tako mora da bude,mene kao majku najviše brine ovaj zdravstveni aspekat,premalo kretanja,mada nisam ništa manje nesretna ni zbog drugih stvari,kroz igrice i neke stranice koje ga zanimaju ,sreće osobe slične sebi,tako da je uskraćen za različitosti,mrsko im je da posvete i pet minuta za nekoga ko nije iz njihovog sveta.Slično je i sa mnom,vidim da sam se promenila,kod svakoga sve primetim i sve me nervira,tako da umesto da odem kod nekoga na kafu ja radje ostanem kod kuće popijem kafu sama i čitam ili gledam nesta sto mene zanima,već unapred znam da će me ta prijateljica zamoriti s nekom svojom pričom.Žurke da i ne pominjem...isto tako...znam biće deset ljudi koje bih udavila,najradje...
Nije pre tako bilo,pa šta bi mene trebalo da nervira sto je neko budala,neću ga kući voditi,treba ići među ljude.
Hoću samo da kažem da i formirani ljudi idu linijom manjeg otpora,pa gde onda neće klinci.
Dovla1
27. februar 2017. u 15.41
Kad sam bio dete stideo sam se siromastva.Sada ne,i ako i sada su mnogi ljudi od mene bogatiji.
Nikad nisam prezirao siromasne ljude,i ako vecina ljudi to radi.Čak se i siromasni međusobno preziru.Ali imam gadjenje prema bednim ljudima,bednim u dusi,u srcu.
Kako ćeš decu vaspitati zavisi i od tvog muza.Ja sa mojom bivšom zenom nisam imao zajednicki jezik.Ona je dete vaspitavala tako da dete pridobije prvo za sebe a posle i da je usmeri protiv mene.Ja sam gledao kako je detetu bolje na duže staze,a ne ono sto je lakse.Deca nemaju svest,ona radije vole roditelja koji im popusta,koji im podilazi.Dete gleda da mu je samo tada dobro,i ako na duge staze će mu stetiti.
Tako da posle razvoda cerku nikad nisam vise ni video jer nije htela,evo već deset godina.Meni ne smeta sto je bivša žena bedna,jer ona vise za mene ne postoji,ali mi smeta sto je cerka tako bedna.Naravno to nije finansijska beda.
U vecini slučajeva roditelji i sami nemaju svest,pa decu ili ne vaspitaju,ili ih vaspitaju onako kako drustvo zahteva.Ko hoće kao ja,da dete malo drugacije usmeri,da ima jednu moralnu i karakternu vertikalu,na drugi način,uglavnom biva odbacen,neshvacen.
Stari Latini nisu uzalud imali onu izreku MEMENTO MORI (seti se smrti),jer zivot je prolazan, brz, i nema potrebe ciniti nedela zbog kojih ćemo se stideti kad već bude kasno.
Tako da,meni ne samo da se ne svidja kako žive mladi,ne dopada mi se zivot i ponasanje i onih ljudi mojih godina i starijih.
Smesno mi kad ljudi pocnu da mi se hvale kako su nekad dobro zaradjivali,ili sada,pa kako jure za poslom a lova pada li pada,kako su puno trosili,i kako i sada samo znaju da jure za novcem.Smesno mi jer svojevremeno kao vrlo mlad sam na lak način dobro zaradjivao.Za tri godine sam zaradio i kupio stan,sto je vrlo teško i nemoguće za običnog coveka i u bogatim zemljama.
labudica
(EKV)
02. mart 2017. u 00.21
Sad razumijem neke stvari što se tiče tebe i zašto si onako pisao.

Ako ona stvarno cita ove diskusije kao sto si ti napisao ovde prije par sedmica, volila bi se obratiti bas njoj u ovom postu, ali ne mogu bas direktno jer nije (valjda) nikada pisala ovdje.Biće malo nespretno, ali pobogu ne vjerujem da si u privatnom zivotu tako los covjek da bi ona mogla da izdrzi da ne prica s tobom toliko godina, a znala te je kao oca.

Ni ja se nisam sa svojim uvjek slagala, ali volila sam ga najviše na svijetu posle mame. Moj je otac znao nekad biti tezak tako da sam bila kao pod staklenim zvonom nekad. Na neki cudan način je bio previse zastitnicki nastrojen, dok međutim to nije nikad izlazilo na dobro i nije bilo potrebe za tim.

On je htio da studiram i da kad bi imala koju vezu, ocekivao je da to bude neki extra decko kojem ne bi nasao manu.Imala sam jednog takvog i on je njega jedinog volio, ali dzabe kad ja njega nisam. :)

On da nije bio toliko zastitnicki nastrojen meni bi vjerovatno bilo drugacije u proslosti. Neke stvari se ne bi desile, moje reakcije bi bile drugacije za neke dogadjaje, ja bih se ponasala punooo bolje na emotivnoj razini, i uradila bi neke stvari skroz drugacije što se tiče ljubavnog zivota.

Ali opet sam ja njega volila i kad sam se udala, uvjek bi pozelila da ga vidim cesce, kao i mamu i sve koje volim. Pricali su ljudi ovdje posle njegove smrti kako je on toliko bio ponosan na mene i stalno isticao kako ja imam dva fakulteta. Onda jedna žena je rekla kako je moj otac bio toliko duhovit da se ona jednom na jednom Bozicnom slavlju gdje su prisustvovali i moji roditelji nasmijala kao nikad u zivotu, iako je nju inače lako nasmijati, jer je to osoba koja je toliko puna pozitivne energije.

Znaci pored toliko toga svega, ja nisam mogla nikad zamisliti takvo nešto da ne pricam s ocem toliko dugo. Uvjek sam popustila mu jer on je otac, to je svetinja za mene.

Prije par dana sam procitala na fejsu neku javnu objavu neke djevojke koja je napisala kako ne prica godinama s ocem jer su se posvadjali sto je ona izabrala da bude katolkinja kao mama a ne srpkinja kao on. I ona je se upisala da bude hrvatski vojnik. Po mom mišljenju je too kretenka samo takva, nevidjena kretenka. I na kraju cudi se sto pati za njim i što ne pricaju. Kako ne shvati neke stvari, to mi nije jasno.

Moj otac je bio sklon komunizmu i ja sam ga zvala tata jer je on tako htio. Reko je da je puno njeznije da ga kceri zovu tata nego babo. Eto ako ovo tvoja kcerka procita, možda samu sebe preispita ipak.
Dovla1
02. mart 2017. u 02.08
Moja rodbina,poznanici i kupci,oni ne znaju da ovde pišem.Generalno koga briga jedan ovakav sajt.Pitanje je dal i cerka dolazi da ovo cita.Ja ne pišem ovde zbog nje,imam njen Facebook profil pa mogu joj pisati.I pisao sam joj u decembru na njen rođendan,nije mi naravno odgovorila.I ranije je bilo par pokusaja preko FB da pricamo,nije islo,svadjali smo se.Jednom smo se čuli telefonom dok je bila u Srbiji.Nije mi naravno ni javila kad je otisla iz Srbije,tad sam bio mislim u Spaniji.Posecivala je Beograd bar jednom,ali naravno to sam čuo od drugih.
Moje iskustvo nije dovoljno,vise sam naucio iz tudjih iskustava koja su često mnogo ruznija od mog.Na zalost ljudima danas deca često služe kao oruzje,da sa njima manipulisu,da decu usmere protiv bivšeg muza/žene.Žene su tu poganije ali ima i muskaraca zlih.
Moja poznanica,starija od mene,takođe se razvela pre oko 20 godina.Bivši muž je odveo cerku,svi su oni sve vreme u Beogradu.Njena cerka neće da se sa majkom vidi već 20 godina.A svi su u Bg.Ta jadna majka je čak isla cerki na posao,da se tamo sretnu,cerka joj je pripretila da će zvati policiju,jer neće da je ona vise uznemirava.
Deca uglavnom ostanu živeti sa roditeljem koji ima vise para.
Moj kolega,kad se razveo,sinovi su mu ostali sa bivšom zenom,ali on je lukavstvom polako oteo sinove.Imao je vise para od žene,deci je kupovao skupe poklone i tako ih namamio.I naravno sve vreme je sinove trovao da im je majka kurva(u šta ja ne verujem).Naravno je krio da je on alkoholicar,i ako je od alkohola i umro prošle godine.
Moj deo odgovornosti je sto sam u braku živeo previse komotno.Kurvao sam se,na kraju me je žena i otkrila.Naravno nije propustila sansu da sve to cerki isprica,da iznese prljav vesh.To znaju i skoro svi nasi poznanici,rodbina.
I sama si napisala,pored svih mojih mana,ja svakako nisam takav negativac da bi prema meni bili takvi.
Ja sam se nekako spasao progona 3-4 godine posle razvoda jer se bivša žena udala za nekog starca i otisla za Australiju.
Moje nevolje oko toga,dakle te porodicne,nije samo to uticalo na moj pesimizam,na moju povucenost iz zivota.Vise je uticalo sto vidim šta se i drugima desava,opste stanje u drustvu,svetu.Ja nisam nezadovoljan ukupnim svojim zivotom.
Tema je vidis i sama koja,zavisnost od ljudi i stvari,da li je ista.Naravno da mi nije svejedno,da sam razocaran jedinim mojim krvnim naslednikom,ali šta je tu je.Ako imam zrnce filozofskog u sebi,moram to gledati smireno.
Moji roditelji su imali mana naravno,znam i kojih.Te mane su mi nekad smetale,ali nikad nisam pozeleo druge roditelje.Oni su moji roditelji bez obzira kakvi su.Nas narod je često sklon da mu je sve tudje bolje,lepse.Uvek je tudja žena lepsa,trava u tudjem dvoristu uvek zelenija.
Secam se mojih roditelja,sirotinja ali se hvale sto imaju tri sina.Neko ko je imucniji,moj otac zlobno primeti da taj ima pare ali nema sina,da ga je bog kaznio sa tri cerke.I znam da me je hvalio kod drugih ljudi,hvalio preko mere,pripisivao mi mnogo vise kvaliteta nego sto imama.
I danas slusam kad moji poznanici ili kolege pricaju o svojoj deci,hvale se većinom.Ja cutim,retko pominjem cerku jer nemam cime da se pohvalim kao moj otac i majka.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Unicorn Gifts?
.