Interesantno da je ovaj Nemac obrisao/blokirao u svim podacima na internetu svoju istoriju, ko mu je bio otac i deda. Porodica.

Što je normalno za sve javne ličnsti.

Šta mislis zašto nema na srpskom cirilicom?
Bosanci postavili samo na bosanskom.
Hrvati postavili na hrvatskom
Srbi postavili na srpskom a bosanci i Hrvati sklonili?
Bosanci i Hrvati su nasi neprijatelji i kad su postavljali na svom jeziku iz zlobe su ignorisali srpski tj zabranili Srbima koji sada više ne mogu da poprave stvar.

„nema Bosanskog jezika”

Jа сматрам да се никад није смелo пристати на такав назив језика који се све до 1992е звао српскохрватски или хрватскосрпски у БиХ.

Могли су бирати између српског и хрватског али су дошли на идеју да им се језик зове босански. То није било све већ су и пронашли ново име за свој народ (Бошњаци). Сад тамо имате народ који се зове Бошњаци и они говоре тзв. босанским. Срби говоре српским а Хрвати хрватским. Луда кућа!

Међутим, чак је и држава Србија пристала на тај назив босански језик па самим тим у Новом Пазару се и званично настава одвија на том језику тј. ученици могу да бирају да ли ће учити на том језику.

Koji je to bosanski jezik?
Filološki potpuno nepostojeći!

Da se ne samozadovoljavamo previse.

MEĐUNARODNO PRIZNANJE HRVATSKOG JEZIKA

OD 1.RUJNA 2008. HRVATSKI I SRPSKI SU ODVOJENI JEZICI
Nakon što je Hrvatska postala samostalna država 15.1. 1992. hrvatski jezik odmah nije postao samostalni jezik . Izvan granica hrvatske države to je postao problem , posebno na stranim sveučilištima gdje hrvatski jezik nije bio priznat, pa nije mogao biti ni studijski predmet. Nije bilo ni osnova za artikuliranje hrvatskih fondova knjiga u svjetskim knjižnicama što je korisnicima knjižnica otežavalo uvid u književnost na hrvatskom jeziku. Zato je prof.dr.Tihomil Maštrović tadašnji glavni ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koju je dužnost obavljao od 2007.- do 2011. godine, 2008. godine podnio zahtijev za priznavanje hrvatskog jezika Međunarodnom tijelu za norme ISO 639-2 Registration Authority sa sjedištem u Washingtonu, u čijoj je nadležnosti svjetska kodifikacija jezika.
Do 2008. je službeno u RH postojao samo srpskohrvatski jezik što je bio službeni jezik za dva jezika srpski i hrvatski. Hrvatska varijanta jezika bila je iskazana latinicom, a srpska čirilicom. Umjesto službenog hrvatskog jezika u inozemstvu se nudio srpskohrvatski jezik, što je posebno dolazilo do izražaja u prevođenju u predpristupnom procesu Hrvatske Europskoj uniji, kao i na Međunarodnom sudu u Hagu.
Prema riječima prof.dr.Tihomila Maštrovića povjesničara književnosti traženju priznavanja hrvatskog jezika pridružio se i Hrvatski zavod za norme, a pokrenuto je i zajedničko usuglašavanje zahtijeva za izmjenu postojećih međunarodnih kodova za jezike s Narodnom bibliotekom Srbije i sa Institutom za standardizaciju Srbije, tako da su četiri ustanove zajednički zatražile da se izmjeni dotadašnji naziv srpskohrvatski jezik i postojeće troslovne oznake njihovih varijanti iz norme ISO 369-2 za bibliografsku upotrebu. Do tada se za hrvatski jezik upotrebljavala oznaka scr skraćenica od Serbo-Croatien-Roman, a za srpski jezik se koristila oznaka scc skraćenica od Serbo – Croatian - Cyrillic . Zatraženo je da se uvedu dva odvojena jezika i to hrvatski jezik s kodom hrv i srpski jezik s kodom srp .
Međunarodno tijelo za norme ISO 639 -2 u Wasingtonu i njegovo savjetodavno tijelo Joint Advisory Committee 17. lipnja 2008. prihvatili su zahtijev dvaju nacionalnih knjižnica i državnih zavoda za norme Hrvatske i Srbije. Hrvatski jezik odvojen je od srpskog jezika sa svojim odvojenom oznakom i svaki jezik za sebe službeno su u primjeni od 1.rujna 2008. Od tada se hrvatski jezik s kodom hrv uključuje u svjetske standarde. Potkraj 2010. Europska unija prihvatila je hrvatski jezik kao 24. službeni jezik. Prof.dr. i Tihomil Maštrović istiće da izmjenu međunarodnog koda hrvatskog jezika nije pokrenula politika nego struka. No povjesničar ističe i činjenicu koja govori o tada aktualnoj političkoj vlasti prema međunarodnom priznanju hrvatskog jezika da je u ime regionalne suradnje tadašnja premijerka Vlade RH Jadranka Kosor prijevode pravne stečevine EU na hrvatski jezik 2010. poslala Srbiji i drugim zemljama u regiji na dar, iako je vrijednost toga dara procijenjena na više milijuna eura.
Najrazličitiji riječnici koji u naslovu imaju izraz srpskohrvatski – postali su dio povijesti.