eee Dule
da imamo među komšinske odnose...
Muslimani..Arapski svet
Hrvati i katolički sfet
Srbi ..Rusi
eee je4bi5ga , oće svako da kolje i kad mu se prdne...
Nije naš balkanski svet za partiju šaha, čaj, kaficu i kolače..
samo udri ..konje, volove, marvu, žene i djecu
Kofica rakije , komad slanine , malj , sjekira i maršovski korak
...šuma

Srbi, rijaliti, ku4r3ac , palac i svadja..Aleksandar nevalja,
Tito nije valjo, Pero i njegova klika..kod Srba prvo i kad se pozdravlja...Djesi ...

Hrvati i Srbi ne mogu zajedno..
Turisti Srbi kad dodju na more 70 ili 80 godina.. nose paradaiz, papriku , pečeno prase , izbacuju kese iz auta u vožnji , džakove na čestu, put , dreče, ...5u majku kad se napiju...
A Crno Gorci još ...e.55niji
Sećam se nekih putovanja i imalo bi se o tome podosta pisat..
Za Hrvate ..šta reći..
Ako su Ustaše onda se tu nema šta pričat a one druge po Zagrebu, gradovima, Dalmaciji ..Teško je njih definisat i ko je Partizan paor, seljake a ko ustaša..
Nažlost istorija i drugi sv rat su napravili da su svi Hrvati Ustaše
tako i za Srbe..
nije isto Četnik i kraljeva Vojska

„Ono sto nije uspjelo Pavelicu, uspjelo je Tudjmanu.”

Stovani sogore,

Obzirom da si sUvremenik doba o kojem je riječ, a uz to i 'besplatno'
edukovan,nigdje u gore-pomenutoj kombinaciji nema najglavnijeg aktera:
J.B.T. ???

„Trećinu pobit`, trećinu prevjerit' i trećinu protjerat” - M. Budak - kužiš?

'Kao sto si iz prilozenog mogao vidjeti u genocidu nad Srbima ipak je „povjesno prvo mjesto” ostvario Franjo Tudjman,prvi hrvatski predsjednik (oni prije njega se ne broje), po idiotskoj teoriji prvi otac domovine
(opet zaboravili Pavelica i Antu Starcevica).

Stovani sogore - neosporno i sa napomenom:

Da je Franjo Tudjman u najmanju ruku cedo J.B.T. kojeg su Anglosaksonci
uz blagoslov svete stolice - bezuslovno ustolicili na našim prostorima.

P.s. uostalom po izvjesnim izvorima nit` Franjo T. (a vjerojatno ni JBT)
nisu podrijetlom Hrvati-Slaveni, već tkaz. 'Purgeri' koji su uvijek i uz
blagoslov svete stolice rovarili na samounistenju svih Slavena...

Drang Nach Osten je još uvijek glavni i jedini cilj demonskog Zapada...

P.s.s. lično mislljenje i uvjerenja - bez obzira na međusobne razlike.

SRBI I HRVATI
Iz Nice mi je pisao gospodin Dragan Rakić, nadam se da zaista postoji, koji pita sebe i mene zašto se toliko mrze Srbi i Hrvati. Hrvati i dvadeset i nešto godina nakon rata prijete kako će posaditi vrbe a Srbi traže salate da bi uz nju mogli jesti zaklane Hrvate.

„Kajmak”
Da nije morbidno bilo bi smiješno. Smiješno? Nakon toliko desetaka tisuća mrtvih, stotina tisuća raseljenih, može li naša mržnja biti smiješna? Čudna? Nenormalna? Da je baš normalno da se Jovan koji se rodio devedesete po portalima hvata za pištolj kad naleti na Ivana rođenog devedeset i prve koji ga šalje u tri četničke materine… Da je baš normalno… Ma, nije normalno.

Osjećam, čujem, Hrvati koji su u ratu „nekoga izgubili” proklet će me jer ne shvaćam njihovu muku zato jer ja u ratu „nikoga nisam izgubila”. Izgubila sam sebe, onu staru sebe koja je vjerovala da ljudi baš i nisu tolike zvijeri ali to se ne računa.

Srbi „proterani sa vekovnih ognjišta” i oni koji su ih morali primiti proklet će mi ustaško sjeme jer sam ja ostala i na svome i na njihovome. Razumijem mržnju,osjećaj gubitka, tugu, ali svemu bi jednom ipak trebao doći kraj. Nisam normalna? Možda i nisam…

Nijemci su palili naša ognjišta, ubijali djecu, vodili je u logore a onda nakon desetak godina dolazili u Opatiju na ljetovanje. Moja nona kojoj su oteli kćer sa kućnog praga prodavala im je friška jaja. Moja druga nona kojoj su spalili kuću pozirala im je sa preslicom u ruci.

Nijemci nikad nisu vidjeli kako se vuna pretvara u nit. Smijala se u objektiv a onda dva mjeseca kasnije veselo okolo susjedima pokazivala fotografiju na kojoj je mrskom neprijatelju pokazivala svoje socijalne zube.

Talijani su naše pretke pojili ricinusovim uljem, moga strica svećenika umlatili su zato jer je mislio da bi se u Hrvatskoj moralo govoriti hrvatski, moje bake bolje su govorile talijanski nego hrvatski a mama i njen brat išli su u talijansku školu.

Moja je majka partizanka znala reći da je fašistička Italija bila uređena zemlja, pred sudom su, navodno, svi bili jednaki. Čudna žena kad pomislim da je svoju ranu mladost provela u bunkeru strahujući da joj Talijani ili Nijemci ne otkinu glavu.

Sve im je oprostila? Možda ne oprostila ali mnogo toga zaboravila. Da ne bi život provela u mržnji skoncentrirala se na ono dobro što su nam Talijani dali i još uvijek daju. Parmezan, jeftine špagete, Illi kavu dvostruko jeftiniju nego kod nas, moj je otac od „fašista” dobio penziju bez koje bi u Hrvatskoj, najzad svoj na svome, krepao od gladi.

Preda mnom je možda još pet godina života, pred mojom djecom valjda četrdeset, pred mojom unukom, prema najnovijim istraživanjima, sto. Tko može toliko dugo mrziti? Stalno istog neprijatelja? Zašto bar ne promijenimo ploču?

Mi Hrvati upravo ulazimo u Evropu. Kad u nju stupimo okružit će nas tisuće neprijatelja svih boja. Banke, korporacije, porezi, visoke cijene za naše proizvode, kidanje veza sa tržištima koja jedina žele kupovati našu robu, crkavanje pred vratima bolnice jer za ulaz u zgradu nećemo imati love.

Britanci će po nama pljuvati onako kako pljuju po Poljacima, Francuzi će nas tjerati iz zemlje onako kako tjeraju Cigane, Nijemci će nam oderati kožu sa leđa onako kako su to učinili Slovencima…Što nam Ameri rade to znamo ali im unaprijed opraštamo.

Mili Bože! Nije vrag da će nam opet za sve što nas čeka Srbi biti krivi? Nije vrag da će nam Srbi zato što smo u EU ...ati ustašku mater jer je članstvo u EU dobitak? Pamtim sve što se dogodilo pa ipak mislim da smo i mi „ustaše” i oni „četnici” ili izmanipulirani ili beskrajno i nepopravljivo glupi. Vjerojatno je ovo drugo ključno.

Ja sebe držim pametnom. Jednostavno, ne mrzim Srbe. I neću posaditi vrbu u svom vrtu jer ni jedno stablo u svom vrtu moja nona nije posadila ni za Talijane ni za Nijemce.

jeboga! Prošle su dvadeset i tri godine. Reći ćete da sam luda. Kad netko kaže Srbin ne hvatam se za kamu. Pomislim, aha, kajmak.

Legalno izabrana vlast je donijela odluku o razdruživanju nakon legalnog referenduma. Rezultat referenduma ju je na to i obavezao.

Ko u Srbiji ima moć „kopati” po Ustavu? Koja institucija ima pravo donositi zakone, ambule, preambule na Ustav isl.?

Velis „legalno izabrana vlast”? Po kojem Ustavu i zakonu?

??? Zar si ti prespavao 1990-u? Te godine su u Hrvatskoj kao i u svim ostalim republikama održani prvi višestranački izbori. Ako u Hrvatskoj nije bila, kako ti kažeš, „legalno izabrana vlast”, da li to znači da i u ostalim republikama nisu bile „legalno izabrane vlasti”?
------

Netko te grdno prevario.

Nije mene nitko grdno prevario. Već je hrvatske Srbe neko grdno prevario. Od preko 300 (danas 152) zastupnika Hrvatskog Sabora te 90-e godine nakon izbora samo ih je 5 (PET) bilo iz SDS-a. Tadašnje nacionalne stranke hrvatskih Srba.
Srbi, koji su vjerovali da komunisti u Hrvatskoj ne mogu izgubiti izbore, su masovno glasali za tadašnji SKH/SDP. Vjerujući da će mlaki hrvatski komunisti ostati na vlasti i svojim mlakim (ne)djelovanjem omogućiti „vjetru antibirokratske revolucije” iz Srbije da spasi „ugrožene Srbe” o čemu su tupili od Miloševićevog dolaska na vlast u Srbiji.
-------

Tumacenje ustavnih prava u Hrvatskoj je bilo totalno nakaradno

Potezi Srbije, oduzimanjem autonomije (de facto) Kosovu i Vojvodini a zadržavanjem iste (de iure) zbog glasova u Predsjedništvu su Hrvatskoj omogućili da i ona ustavna prava tumači, kao što si rekao, nakaradno. Nije u redu, ali... Kad „prljavi igraju prljavo” moraš i sam ruke uprljati ;-)

Zagi

Hvala na iscrpnm dgovoru.
Ipak nisi u cjelini shvatio sto sam ja pisao ili bolje receno mislio.

Pišem u ime velikog broja gradjana Hrvatske, Srba i nesrba, koji nisu zadovoljni postupkom Hrvatske u tom tzv. radruzenju. Sasvim je irelevantno tko je u tom presjeku vremena bio na celu Srbije. Prije ovog Racanovog razdruzenja (ne kažem Tudjmanovog, jer u samom početku je odlucivao Racan a ne Tudjman) bilo je i ranije istih pokusaja, samo smo im davali drugacija imena. 1971. godine Savka i komp. a bilo je i prije, ali ne takvog intenziteta. Međutim, tada je još uvijek Tito bio ziv, pa je uvijek na kraju odlucio njegov autoritet.

Iz ovog mog kratkog uvoda nadam se da ti je jasno sto mislim. Ideja Hrvatske za osamostaljenjem bila je i prije FNRJ. Međutim, u to vrijeme separatisticke snage nisu bile toliko mocne, jer nije postojala pomoć zapada za realizaciju tih ideja.

Prvi put hrvatski separatisti uspjevaju uz pomoć Hitlera, a ovoga puta raspadom SSSR. To je odlucujuce, a ne neke ideje o velikoj Hrvatskoj i sl.
Drugoj Jugoslaviji je bila zapecacena sudbina njenim stvaranjem. Ruzvelt i Cercil nikada nisu imali namjeru podrzati jugoslavensku dugotrajnost i pustili su da opstane do trenutka kada će biti najpovoljnije . njeno razbijanje. Nadam se da ovo nećeš osporavati, jer imamo svjezih primjera da se zapad pridržava međunarodnih ugovora samo dok njima koriste.

Ne znam jesi li tu stvarno uvjeren da su svi gradjani bili za njeno otcjepljenje?
Dva puta u povijesti Hrvatske crkva je imala i ima vodecu ulogu, ali uvijek je Hrvatsku uvela u katastrofu.
Ako mislis da je Hrgatska u Eu zbog nekig drusrvenih ili privrednih prednosti, grijesis. U EU su i Bugarska, Rumunjska, balticke zemlje i još neke. Sve je to nagrada za ulazak u NATO, a NATO je stvoren i opstoji zbog Rusije...

ZAGI

Ne, nisu svi građani, ali je velika većina. Referendum ne „poznaje” etničku grupu glasača. Jedan čovjek jedan glas. Sigurno da je bilo nezadovoljnih ali odlučuje većina.
---------------------------------------------------------------------

Jedan fracuski sociolog (zaboravio sam ime) je rekao „nije demokracija u glasanju, nego u prebrajanju glasova.

Na pr. sluaj glasanja u Pazinu. Izasao naglasanje veci broj nego sto Pazin ima stanovnika. Senjani glasali drugi put u istom danu.

Recimo u Floridu su na smetlistu nasli oko 6700 zaokruzenih glasova”

Prije ovog Racanovog razdruzenja (ne kažem Tudjmanovog, jer u samom početku je odlucivao Racan a ne Tudjman)

Ovo prvi puta čujem! Bio bi ti zahvalan ako mi to dodatno objasniš!
Samo da te podsjetim da su Račan i zastupnici iz SDP-a glasali protiv razdruživanja što im se još dan-danas zamjera i etiketira ih se svakako iako su poslije stalno objašnjavali da nisu bili protiv samostalnosti već su zahtijevali da se procedura ispoštuje do kraja.
To možeš ovdje vidjeti:
---------------------------------------------------------------------

Racanovo POVIJESNI „NE”!
Izmjena izbornog zakona...
Raspitaj se zašto je izmijenjena biografija Racana...

Ja osobno NDH ne doživljavam kao državu. Nju osim nekoliko fašističkih saveznika nije priznao niko bitan. Imala je neke atribute države ali je to više bio, blago rečeno, nesretan pokušaj koji je nanio puno zla neistomišljenicima i drugim nehrvatima od čega najviše Srbima.
-----------------------------------------------------------------

Derneci u Blajburgu.
Spomen ploca u Jasenovcu s uklesanim „za dom spremni”
Razbijanje ciriličnih ploca u Vukovaru.
Izmjena demografskog sastava Krajine...

Dosta?

U samom početku nije. Čak su i oni zagovarali opstanak SFRJ. Poslije su „okrenuli ploču” a SAD kasnije, dolaskom Clintona.
Ja ne tvrdim da Srbija nema obavezu se brinuti o Srbima van Srbije već imam mišljenje da je tih godina to radila pogrešno. Na kraju krajeva, mnogi Srbi u Srbiji drže do toga.

Lijep pozdrav!
------------------------------------------------------------------------

Njemacka na strani Srbije? Pa ovo je da vristis od smijeha...

Sretan i blagoslovljen Uskrs PRIJATELJU!

Ne mogu se sloziti dule s tvojom konstatacijom.
Kao sto već napisah, rođen sam i odrastao, te živio u Hrvatskoj. Od rođenja druzio se s Hrvatima i mogu reći da odlično poznajem taj mentalitet.

Narod kao narod, ljudi kao ljudi. Jednako dobri i losi kao i svaki drugi narod na svijetu. Imam mnostvo projatelja Hrvata. S nekim imam skoro identicno mišljenje, s drugima oprecno, ali i kod jednih i kod drugih sam siguran da mi ništa loše neće uraditi.
Sjecam se i ponekog ustaše iz mog djetinjstva. Nisu ni oni bili svi koljaci. Ima nekoliko porodica u selu gdje su dva rođena brata, jedan bio u ustašama, drugi u partizanima.

Vidis, dule, mi smo za vrijeme rata bili u zbjegovima. Svu nasu imovinu su nam sacuvali komsije Hrvati i vratili nam svaki put. A poslije rata su mi opet j..ali mater vlasku.
Kao dijete i mladica, za vrijeme njihovih crkvenih praznika, pozivali si me u kucu. Pomagali jedni drugima prilikom većih poljskih ili drugih radova.

Za ovakve dobre odnose zasluzan je katolicki svecenik koji je svog vanbacnog sina poslao iz gimnazije u partizane. Koji, prolazeci kroz selo, cesce je svracao u nasu kucu nego u neku katolicku. Covjek koji je mislio svojom glavom.

Ovim istovremeno ne želim umanjiti krivicu onih drugih zbog kojih sam morao najranije djetinjstvo provesti po zbjegovima.
Ali nepravedno je cijeli narod optuziti zbog zločina ipak manjeg broja ljudi...