Prijatelju Mile

Ja poznajem Vucicevog oca još iz vremena kada je kao student Ekonomskog fakulteta u Beogradu stanovao u studenskom domu 14. decembar. Ako ti moja riječ ista vrijedi, onda ti moram reći da niti on, niti njegova porodica nisu bili komunjare.
Pa ako si mislio na njegovog sina Acu, slično svojim precima i on je
jako daleko od socijalistickih opredjeljenja.
Ne znam za druge. Možda Malog,, jer sam poznavao njegovog oca, ali nismo bili bliski.

Stovani sogore

Dobro si uocio da sam rekao „nismo bili bliski”
To za prvospomenutog nisam rekao, jer mi je i u kucu dolazio.

Koliko se sjecam otac od Malog nije bio ni na kakvom visokom polozaju, niti je bio zagrizeni partijas.

Stovani sogore

Ne osporavam da među ljudima, koji se nalaze na visokim administrativnim, politickim privrednim i inače drustvenim polozajima, postoje oni koji u svemu odgovaraju tvom opisu i opisu mog prijatelja Mile. Međutim, generaliziranje neke pojave skriva krivce među postenim ljudima.
Ja ću poći od sebe i mog brata. Oba smo bili na, recimo, visokim polozaima u privredi i penziju, a on i smrt, dozivjeli smo kao siromasniji penzioneri. Nikakvu pricuvu nismo stvorilui, stanovali u stamnpvima koji su nam dodijeljeni dok smo obavljali poslove referenta.
I sada, kada netko, kao i vas dvojica, generalno prozivate sve, cinite istovremeno uvrede svim onima koji su radili i zivjeli posteno.
I još nešto. Svaki covjek živi u jednom presjeku vremena i ponasa se i radi u skladu s pravilima tog vremena. Ako bismo prihvatili vasa mišljenja, onda bismo morali ponistiti sve sto je stvoreno, jer, htjeli mi to ili ne, u vrijeme koje je tebi trun u oku, ipak se radilo i stvaralo.
Kazete „sve su prodali i upropastili”. S ovim se slaZem u cijelosti. Cinjenica je da na teritoriji bivše SFRJ nema vise ni jednog privrednog giganta, koji „rame uz rame” može poslovati s bilo kojim svjetskim gigantom.
Ali, ali, ali moj dragi prijatelju tko je to stvorio, sro su ovi danasnji i jucerasnji rasprodali i unistili? Ne zaboravi cinjenicu da je zemlja nakon II sv. rata bila razorena, a o prmitivizmu da ne govorimo.
U ocjeni krivice i kods najgorih kriminalaca imaju se u vidu olaksavajuce okolnosti, a vi ih ne priznajete ni stvaravocima.
Nazdravlje!!!

Stovani sogore

Mislim da je apsurd od pojedinacnih loših primjera stvarati pravilo.
Ako bismo u analizi americkog drustva koristili iste metode, kojim vi ocjenjujete nekadasnje vrijene, onda bismo pisali kako je u Americi sva vlast u rukama talijanske mafije, da ne smijes slati djecu u skolu, jer tamo pucaju i ubijaju djecu i slično, a to ne da je glupost, nego duboka laz i idiotizam. Ne znaci istovremeno da se to nije dogodilo i da se ne dogadja, ali to nije i ne može biti pravilo, vecf izuzetak. Isto tako i u ono vrijeme, kao i u svako drugo, postoje anomalije u ponasanju pojedinaca. koje jedino tako može i smije se tumaciti.
Podjes li od pretpostavke da si ti uvijek u pravu, postoji stvarno bojazan da nikada nisi u pravu.
Idemo kratko proanalizirati tvoju tvrdnju o iseljavanju.
Pa dobro. Tko je naselio Ameriku. Kompletno Sjevernu i juznu/ Australiju, RSA, NZ i td. Tko su t komsije po porijeklu? Jesu li i njih protjerale komunjare iz Srbije i Jugoslavije? Zar ne vidis koliki je apsurd to tvrditi?
Dobri moj sogore
Nikada i nigdje nije svim ljudima jednako. O promjenljivosti ljudske sreće pisali su davno rimsdki pisci Plaut i Terencije, a kod na lijepo je to opisao Ivan Gundulic u Osmanu:

Kolo sreće uokoli
vrteci se ne prestaje,
ko bi gori eto doli,
a ko doli gori ustaje...

Ili Bora Stankovic , koji kaže:„zivot ti je ki merdevine. Neki se kaci ki gore, a neki slazi dole”

Eto recimo ti si isao gore, a ja sam sisao dole...

Stovani sogore

Cast mi je i lijepo mi je s tobom caskati, jer, ma koliko ovo naše caskanje izgledalo bezvrijedno, barem za mene je jedina mogućnost da malo olaksam dusu. Istina je moj sogore kako ti ono rece „najljepse je djacko doba”, pa sva ostala, ma koliko lijepo protekla, kako pjeva Leo Martin „stavise trag u kosi”. Ili još bolje kako ono ispjeva Jesenjin
„stap na rame pa hajd' s vrljikom
jer u polju skitnici bez brige
vjetar pjeva ljepse nego ikom...

Ali to su samo stihovi i njih ljudi razlicito prihacaju zavisno od dozivljenog. Pa sad ja, slično Jesenjinovom skitnici bez brige trebao bih biti sretan i zadovoljan. Ali ono ”trag u kosi„ oduže mi miran san, pa prije nego sto legnem ocekujem zoru.

Eto jedostavno nisam rođen pod sretnom zvijezdom i sto dalje sve vise sam uvjeren da je moje rođenje bila neoprostiva greška.

Dok sy druga djeca veselo vriskala bezbrizno se igrajuci ja sam se s mnpgima skrivao po sumi i u najranijim godima znao sto znaci smrt.
To isdkustvo dobri moj sogore jače je od svih misli velikih filozpfa, koje sam bubao u gimnaziji, a ponesto i na studijama.

Nakon ovog srceparajuceg uvoda vracam se u sadasnjost, koja, ma kako bismo zeljeli, ne može se otrgnuti od proslosti. Bio sam na omladinskoj radnoj akciji u Sloveniji i Makedoniji (takodjer i Hrvatskoj) i da mi je netko rekao da će to u buducnosti biti posebne države, nikada ne bih ni kamencic podigao. I dan danas se vozi tim autoputom a nitko mene ni da spomene. Izgradismo mi i Samac - Sarajevo i Smederevo i Sisak i Brod i..., a ti velis mi ništa ne uradismo. Ne znam od kuda crpis sve te odi mi dodjimi podatke, ali moj dobri sogore vjeruj mi grdno su te varali. Stanje privrede ja imam iz prve ruke tocno znam kolika je bila jugoslavenska pasiva (dugovi), ali isto tako i ativa (potrazivanje), sto su izvori tvojih informacija preskakali u velikim skokovina.

Ako su ovi na vlasti prodavali, što ne osporavam, samo pitam A STA SU TO PRODAVALI?
”

Imamo Nola i Teslu i Pupinas i Andrica i Milosa Kobilica i mnoge druge.
Imamo i obraz i cast.
Niti jedan crnac ne nosi naše prezime. Nismo nikada bili robiovlasnici, ali jesmo bili robovi. Bili, trpili i opstali.
Mali, a opet veliki...

Ja koga god poznajem da se zadnjih 30 godina obogatio u „kraju” taj niti je sin ni unuk nekog komuniste, tj nekoga ko je makar na papiru bio clan SKJ. Najveci broj clanova SKJ imao je uticaj na - ništa. One godine kad je drug Joza otisao u vjecna lovista u SKJ je bilo oko 2 miliona clanova. Ali bar jedno 80% njih su bili pasivni clanovi kao sto su i danas 80% clanova bilo koje partije pasivni.

Npr za ove poznate srpske tajkune prilično je ocigledno da nisu sinovi ni bivših sekretara partije u mjesnoj zajednici a kamo li nekog većeg ranga. Vjerovatno je među njihovim roditeljima ili djedovima i babama bio poneki clan partije. Ali koliki je to bio uticaj „clanova” iz običnog puka kao soferi, stolari, obucari, kuvarice i domaćice npr, da su im oni mogli pomoći da danas budu milijarderi u eurima ili makar blizu njihove prve milijarde?

Miroslav Misković je rođen 1945 u selu Bošnjane kod Varvarina.
Njegov otac Đorđe jeste bio u partizanima ali je po oslobodjenju bio obućar, a majka Vera Đukić domaćica.

Miodrag Kostic, rođen 1959 u porodici vozača i kuvarice.

Stanko Subotić je rođen 9. septembra 1959. godine u selu Kalinovac, nadomak Uba. Otac Svetomir, stolar, i majka Radmila, domaćica.

Petar Matijević je rođen 26. decembra 1951. godine u Kninu u seoskoj porodici u kojoj je kao dečak čuvao svinje.

Stovani sogore

Ovaj tvoj post vratio me u vrijeme mog djetinjstva, kada sam kao mali primitivni seljacic pohdjao nize razrede gimnazije. Ako tvoj upis slučajno procita netko iz nekadasnje ustaško - četnicke emigracije biti će presretan sto je stavljao svoj zivot na kocku u borbu protiv divlje ljudozderske i primitivne rulje zvani partizani. Tako je postovani sogore. Treba svijetu pokazati svu zabludu o historijskoj greški ljudskog roda, koji priznavajuci legitimitet toj krvozednoj degenerickoj skupini ljudskog roda unistava EUROPSKU CIVILIZACIJU nacisticke Njemacke. Vidjeli smo i osjetili tu civilizaciju i humanizam novog svjetskog poretka, a ti nikogovici unistise sve sto su nam donijeli nacisticki oslobodioci.
Svaki covjek ponekad pogrijesi i pocini ili ispise neki apsurd, a ti, moj sogore, ovim svojim upisom prevazisao si i nemoguće gluposti...

Stovani sogore

Ovog puta pridrzati ću se latinske izreke: „Laconica brevitas” i postaviti ću tebi i uvodniku samo jedno pitanje: Mihajlo Mihajlović, unuk Draže Mihajlovića, bio je u jednoj vladi Srbije ministar unutrasnjih poslova. Kpliko se sjecam autor je akcije MUP-a „sablja”.
Potomak komunjara?

'Potomak komunjara?'

Stovani sogore.

Pa 'majku mu bozj`u; dedu 'izdajnika' streljali, oca poslali na Goli za
prevaspitavanje, unuk rođen 1951-e vaspitavan na vrijednostima drustvene
pravde i jednakosti - postade Pitomac komunjara - kužiš?
Nego sogore gde si Ti bio u vreme akcije 'Sablja„?

No to vise nije bitno, 'sablja' je ionako bila zardjala, pa prema tome?
Ono sto je bitno i zbog čega su nastali 'bljesak i oluja' koje su
potomci 'janjecih brigada' sproveli 'sa rijeci u djelo' - To je od značaja.

Kužiš???

P.s. nego; manimo se latinskih 'lukavih' izreka kod mnostva naših;
”Kako posejes-tako će niknuti - kako nikne -tako ćeš poznjeti„.
”

Neosporno sogore,


Docim ako posadis tikve s` djavolom - o glavu će ti se obiti - kužiš?

https://fb.watch/ihmKrZo8xQ/