Zaboravljeni trebinjski veliki dobrotvor

Glas Trebinja






Zaboravljeni trebinjski veliki dobrotvor



ČOvjek dubokog DŽepa i velikog srca



U Vasovom djetinjstvu gotovo sve ugledne trgovačke kuće u Sarajevu bile su u rukama doseljenika iz trebinjske Šume... Treba, znati da su ti došljaci u velikom broju dobijali ime po mjestu, zemlji ili narodu odakle su i taj naziv je ostajao kao prezime njima i njihovu potomstvu. Otuda u trgovačkim knjigama iz tih vremena često se nailazi na prezime Trebinjac kao Simeun Trebinjac, Simo Trebinjac, Ilija Trebinjac, Mileta Trebinjac, ali i trgovci sa prezimenima poznatih rodova iz donje Hercegovine kao Jovan Drobnjak iz Slivnice, Jovan Džomba iz Ljubomira, Risto Elaković iz Uskoplja, Lazo Vučetić iz Necvijeća i drugi.



Malo koje mjesto u Hercegovini obiluje sa toliko, bilo malih bilo velikih dobrotvora kao Trebinje. Mislimo, prije svega, na one šire poznate iz 19. i prve polovine 20. vijeka među kojima su: Jovan Kurtović, Drago Pamučina, Hadži Jovo Vitković-Dučić, Stevan vitez Čerović, Luka Ćelović, Božo Bošković, braća Risto i Trifun Inići-Petrovići i...

Još i danas može se naći poneki Trebinjac koji pamti njihova imena i djela. Koliko sjutra biće ih manje. Stoga nije na odmet zapitati se da li se i koliko trudimo da se tragovi sjećanja na pomenute ličnosti sasvim ne izbrišu. Pogotovo je veliki grijeh da za neke iz duge kolone trebinjskih dobrotvora šira javnost ni poslije 150 godina nije saznala.



Ovim skromnim prilogom pruža nam se prilika da iz dubokog zaborava otrgnemo jednog malo poznatog, još manje spo-minjanog velikog dobrotvora čiji korjeni leže u dolini Trebišnjice.

Kao što to često biva i nama se dogodilo da se sa pomenom ove zanimljive ličnosti nadojene hrišćanskim duhom, obdarene dobrotom i rodoljubljem, i obgrljenoj bogatstvom, susretnemo sasvim slučajno u objavljenoj literaturi.



Ne tako davno,tragajući za izvorima o prošlosti Zubaca, u rukama nam se našao primjerak kulturno prosvjetnog časopisa „Prosvjeta” iz Sarajeva od 1. novembra 1913. godine. Naslovnu stranu časopisa prekrila slika rasnog Dinarca visoka uspravna stasa, mrka pogleda, njegovanih brkova u elegantnom gospodskom odijelu, a na postolju pored te markantne muške figure, duboki crni šešir. Ispod slike pisalo je: „ + VASO S.KRALjEVIĆ veliki dobrotvor Prosvjete 1850 - 1912”.

Na narednoj strani zablistala je još jedna njegova slika, blistava i neponovljiva, u narodnoj hercegovačkoj nošnji, izvezena srmom i zlatom.Za pojasom kubura i kratka sablja, a na glavi fes kako se to tada i nosilo po srpskim zemljama.

Ove dvije slike tolike su propraćene prigodnim tekstom posvećenim Vasovoj godišnjici smrti. Tekst nije ni od koga potpisan pa se može smatrati kao prilog uredništva časopisa. Ovaj tekst ćemo prepričati i prepisati na način kako slijedi.

„Dana 13. (26.) (1913. - RV) oktobra navršava se godina kako se u vječnost preselio veliki dobrotvor Prosvjete, ugledni sarajevski građanin Vaso S. Kraljević. Pokojnik je ostavio testamentom najveći dio svoga velikog imetka društvu Prosvjeta. Tim je pokojnik stupio u red velikih dobrotvora ovoga kulturnog i prosvjetnog društva Srba Bosne i Hercegovine i postao dobrotvorom Srpskog Naroda.”



Dalje se kaže kako je „Vaso porijekolom Hercegovac kao i mnogi drugi najviđeniji građani Sarajeva”. Njegov otac Spasoje, piše u produžetku, je rođen u selu Cicini u trebinjskoj Šumi. Spasoja je kao i mnoge druge Hercegovce nevolja nagnala, da ostevi ognjište svojih roditelja i da potraži „zarade i života u drugim krajevima Srpstva”.

Skrasio se u Sarajevu, tu osnovao novo ognjište „zakućio se i oženio se Jelkom Dospić iz ugledne trgovačke familije Despića. ”U braku su imali tri sina - Nika, Pera i Vasa i dvije kćeri - Staku i Anu.

Vaso je rođen 1850. Osnovnu školu je svršio u Sarajevu. Zanimljivo je da je privatno naučio turski i talijanski jezik. I to mu je bilo svo obrazovanje. U Vas ovom djetinjstvu gotovo sve ugledne trgovačke kuće u Sarajevu bile su u rukama doseljenika iz trebinjske Šume.

„Treba, znati da su ti došljaci u velikom broju dobijali ime po mjestu, zemlji ili narodu odakle su i taj naziv je ostajao kao prezime njima i njihovu potomstvu. Otuda u trgovačkim knjigama iz tih vremena često se nailazi na prezime Trebinjac kao Simeun Trebinjac, Simo Trebinjac, Ilija Trebinjac, Mileta Tre binjac, ali i trgovci sa prezimenima poznatih rodova iz donje Hercegovine kao Jovan Drobnjak iz Slivnice, Jovan Džomba iz Ljubomira, Risto Elaković iz Uskoplja, Lazo Vučetić iz Necvijeća i drugi. Spasoje i njegovi potomci su sačuvali svoje prezime.



U tekstu se dalje kaže da ”je oblast Šuma dala Srpstvu i na drugim stranama mnogo valjanih trgovaca„. Vaso, živeći u takvoj sredini gdje je trgovina gospodarila, i sam je još kao dječak od 14 do 15 godina, zavolio ”trgovački posao i predao mu se svom silinom„.

Uskoro se pokazalo da je za taj posao imao urođenog dara. Kao trgovac bavio se najviše liferacijama prvo turskoj pa poslije austrougarskoj vojsci. Tek posljednjih 10 godina svog života napustio je taj posao i dao se u sječu šume. Imao je veliko imanje prekriveno šumom u Kraljevom Polju u Vlasenici i podigao je pilanu” u Zalukoviku na vodi Jadru,„ I taj posao mu je cvjetao.



Vaso se 1880. oženio Kristinom ”iz prve trgovačke familije Đorđa Besarovića. U braku nijesu imali djece pa je „Vaso uzeo svoga brstvenika g. Peru Kraljevića, i posinio ga. ” Iz ovoga podatka ispada da je Vaso posinio svog rođenog starijeg brata

NASTAVAK ovde...>>>
Glas Trebinja

http://www.glastb.com/arhiva/1005/info_projekti.htm