wildflower
(...)
11. maj 2017. u 19.02
Mornar,
Pozdrav i veliko hvala na trudu oko ukazivanja na kljucne probleme danasnjice i podizanja sveopste svijesti o njima. Steta da se niko ne javlja na ovako važnu i interesantnu temu. Nadam da će možda moje javljanje podstaci diskusiju jer je tema neiscrpna i po mom mišljenju bi trebala biti izdvojena zbog svog značaja ne samo za zdravlje, već i prirodu, drustvo i buduce generacije.
Nazalost, izgleda da vecina ljudi ne želi ni da misli o ovakvim problemima, cime im se samo još vise doprinosi. Da li je moguće da nisu upoznati s tim? Cisto sumnjam, mislim da je sve vise ljudi upuceno u tu problematiku, možda je u pitanju neki sveopsti rezignirani stav prema svemu tome, preokupiranost drugim prioritetima, ili strah. Nekada se ljudi zainteresuju kasno, tek kada neko ugrozi zdravlje, ili zivot. Sve je vise mladih ljudi koji gube zdravlje ili nas napustaju zbog bolesti.
Cinjenica je da su hemikalije svuda oko nas i u nama. Razne opasne hemikalije su takođe prisutne i u posudju (koje se reklamira kao ono za koje se hrana ne lijepi), plastici, racunima, igrackama, namjestaju, tepisima i tkaninama u odjeci i obuci, gradjevinskim materijalima, kucama, bojama i razredjivacima, vodi, hrani, u vazduhu (i kemtrejlovima), lijekovima, zubnim plombama, kompostu, …
Uzmimo za primjer samo formaldehid koji se nalazi u hrani (produzava rok trajanja mesu i mlijeku), odjeci, gradjevinskim materijalima, duvanu, bojama, kozmetici, automobilskim izduvnim gasovima… može se unijeti u organizam disanjem, preko hrane i koze, a kod ljudi koji su vise izlozeni ovom otrovu, kao sto su industrijski radnici i oni koji se bave balzamovanjem, formaldehid izaziva mijeloidnu leukemiju i neke oblike raka. A tek glifosat – na engleskom glyphosate (-poznati proizvod Roundup), pa fluorid, BPA, dioksin ... nije cudo što ne volimo ni da mislimo o tome. Istina je da se ne može izbjeci sve to, ali isto tako možemo dosta i učiniti za sebe i planetu.
Vecina ljudi rezignirano odmahne glavom, „ja tu ništa ne mogu”, uplasi se, ili nas napadne zbog sirenja negativnosti, ali treba savladati sopstvenu pasivnost i strah. Pokusacu da se fokusiram na pozitivne strane. Da bi se problem rijesio potrebni su plan, akcija, vrijeme, ljudi i izvori. Prvi korak u rjesavanju problema je upravo spoznaja problema i priznavanje da problem postoji. Svaki pojedinac ima moc da učini male promjene u svojim navikama i zivotu i za svoje zdravlje (i svojih bliznjih), a kada vecina to bude cinila, to će donijeti zeljene promjene i na globalnom nivou. Kako, pitate se? Pa fino. Svi mi imamo potrebe i kupujemo gore pomenute stvari i usluge, a KOME dajemo taj novac, koliko novca i za šta – kreira ponudu i traznju na trzistu i direktno utice na profit proizvodjaca, kreiranje novih proizvoda, kretanja u ekonomiji, izmjene zakona... ukratko donosi promjene u drustvu. Na bolje, ili na gore – zavisi i od naše zainteresovanosti, odluka i akcija. Mi možemo mnogo toga ciniti, a početak je najtezi jer tada covjek najmanje zna, a i opire se promjenama jer ide linijom manjeg otpora, ili se boji da bude drugaciji. Treba mijenjati način razmišljanja i zivotni stil. Kada se jednom krene, nema zaustavljanja i povratka na staro jer covjek vremenom nauci i osjeti korist od promjena i shvati kako je ranije skuceno razmišljao i živio.
wildflower
(...)
11. maj 2017. u 19.13
Evo šta možemo ciniti:
1. Promijenimo način razmišljanja i prestanimo se gledati kao na bespomocna bica koja ništa ne mogu promijeniti. Svako može da napravi malu promjenu u svom zivotu, a svaka mala promjena na bolje doprinosi nasem zdravlju i sreći. Jeste da se svako bori za sebe, ali mnogo ljudi = mnogo malih promjena = jedna velika promjena na globalnom nivou. Zajedno smo jači.
2. Obrazujmo se - svaki dan možemo nešto novo nauciti. U knjigama, mnostvu dokumentarnih filmova i na internetu ima obilje informacija o tome koje su to stetne hemikalije i otrovi oko nas, u cemu se nalaze, kakve zdravstvene problem izazivaju, ko ih proizvodi, ko ih prodaje, ko ih reklamira, kako ih izbjeci… npr. može se istraziti o kompanijama kao sto su Monsanto, Bayer…, ili ukucati u pretrazivac npr. chemtrails, ili bilo koju riječ za hemikaliju koja zvuci zabrinjavajuce, toksicnost i bolesti koje izaziva i sl. Saznacemo samo ako to želimo i tragamo za znanjem, a znanje je moc.
3. Ako želimo da nešto naucimo, budimo obazrivi i birajmo izvore naših informacija. Uglavnom zvanicni mediji, korporacije, potkupljene vladine, pa i poneke neprofitne organizacije će podrzati velike firme iz sopstvenih interesa jer se gleda samo profit, pa ima dosta i onih koji zbunjuju i okrecu neinformisane u suprotnom pravcu (znaci vidjeti koga i šta pisac podržava, ko je objavio vijest, ko njega finansira…), kako kažu samo slijedimo trag novca i doći ćemo do istine, tj. do onoga koji vodi kolo. Pricajmo s ljudima koji su upuceni u ovu tematiku i žele da pomognu u rjesavanju problema, razmjenjujmo opazanja i iskustva. Možda u okolini postoji i neko ekolosko drustvo, ili neki kursevi na ovakve teme, gdje se može vise nauciti i upoznati ljudi koji rade na tome.
3. Ovo je najmocnije! Bojkotujmo proizvode i materijale koji sadrže otrovne hemikalije, zatim brendove, firme, marketinske agencije i sve koji nam guraje takve materijale i proizvode, a kojima je u interesu samo nas novac i neznanje i koji nas truju direktno ili indirektno stetnim hemikalijama. Donosimo svjesne odluke prilikom kupovine, tj. ne podržavajmo ih svojim novcem, kako bi nas dalje trovali. Prilikom kupovine, umjesto da gledamo koja je to marka, trebamo se pitati od kakvih materijala je/šta sadrzi ovaj proizvod, da li je stetan po zdravlje, ima li kakvu oznaku (npr. za hranu „non-GMO”)gdje i na koji način proizveden i ko stoji iza njega.
4. Ne podlijezimo reklamama i zvucnim brendovima; te stvari su smišljene s ciljem ispiranja mozga. Što se tiče obuce i odjece, dosta brendiranih stvari je kineskog porijekla, s otrovnim hemikalijama, ali nikome to izgleda nije sporno jer ljudi padaju na zvucne brendove, pa se naivno ponose i hvale ako imaju neku poznatu marku. Bjezite sto dalje mozete od odjece i tkanina koje se reklamiraju kao one koje nije potrebno peglati, ili koje odbijaju fleke, vodu… takve tkanine sadrže teske hemikalije kao i sinteticki materijali, a u danasnje vrijeme i sve vise prirodnih materijala. Procesirana/industrijska hrana koju često nazivaju i „noviteti” se reklamira kako bi se stvorila potreba za njom, potreba koja ne postoji, a koja bi donijela porast potraznje i profit proizvodjacu. Ne kupujmo hranu koja se reklamira. Fabrike proizvode neke preradjevine bez stvarnog ukusa i hranjivih materija i enzima – mrtvu hranu - nešto sto nikome ne treba. Pošto je to bez hranjivih vrijednosti i ukusa, da bi bilo jestivo, to se mora dobro zakamuflirati dodatkom secera i soli koji stvaraju zavisnost, boja, mirisa i hemikalija kao MSG, da bi se popravio ukus, miris i produzio rok trajanja, onda se to sve lijepo oblikuje i upakuje u neku neodoljivu ambalazu, s privlacnom slikom i nazivom i dalje nas bombarduje putem medija, sto je samo jedan mali dio dobro osmišljenog marketinga. Samo to je i dalje nejestivo i uzima danak od onih koji to redovno jedu. Proizvodjaci moraju takve proizvode reklamirati, jer kako bi prodali nešto sto nikome ne treba bez reklame? Tako se stvara vjestacka potreba među potrosacima, koji kad jednom private određeni brend (i naviknu se na taj „ukus”), kasnije mu slijepo vjeruju i postaju dozivotni kupac. To su psiholoski trikovi da se covjek udalji od prirode, cime gubi čula i zaboravlja ono sto sva druga ziva bica instinktivno znaju – šta je hrana, i da se učini ovisnim o gore pomenutim novitetima, promijeni navike i potrebe, kako bi se moglo lakse s njime manipulisati u cilju sto većeg rasta profita proizvodjaca, koji nemaju moralnih vrijednosti. Zašto reklamiraju proizvode koji nemaju hranjive vrijednosti, npr. koka-kolu, cips, slatkise, zvake koje sadrže neurotoksin aspartam, a ne cveklu, jabuke…? Pravu hranu nema potrebe reklamirati, već samo ono sto nije poznato organizmu kao hrana.
5. Sirimo znanje - pricajmo sa djecom (i ostalima koji ne znaju) jer ona su najpodloznija marketinskim manipulacijama, obrazujmo svoje najblize, prijatelje, poznanike, sirimo znanje na forumima i drustvenim mrezama... da se sto vise ljudi zainteresuje, nauci i osvijesti. Djeca su najvece žrtve marketinga i ovakvih „zabavnih” proizvoda i zato ih treba stititi od reklama i spoljnih uticaja, a posticati im znanja o tome šta valja a šta ne. Npr. neko vidi reklamu o ukusnom keksu, sto utice na njegovu psihu, i odmah kupi taj keks. Dok uziva u „divnom ukusu” keksa, ne pada mu na pamet da procita sastojke, a i ako ih procita možda neće razumjeti sve, kao npr. šta je to visokofruktozni kukuruzni sirup (zvuci krajnje bezazleno) i kakve zdravstvene probleme izaziva taj hemijski i genetski modifikovani sastojak. Ljudi kupuju ono sto je popularno, a popularno je zbog reklama. Eno Plazmu reklamiraju kao najpopularniji keks i ljudi su istrenirani da to jedu, od malih nogu, a na diskusiji dole neko je primijetio da mu plazma keks ne prija. Ljudi su emotivni potrosaci i kupuju nešto sto izgleda zabavno, ili ih podjseca na djetinjstvo, sto im budi odredjene osjecaje, iz nostalgije, ili zato što svi drugi to kupuju, a reklamama ih love na to. Umjesto da se ugledamo na druge i kupujemo šta svi kupuju, kupujmo „svojom glavom”; budimo primjer i uzor drugima, i oni će uskoro početi nas da slijede i slično se ponasaju.
6. Ucimo o uticaju hrane (i hemikalija iz hrane, papira, konzervi, opasnosti mikrovalne peci ...) na zdravlje. Naucimo da volimo pripremu hrane, neki novi recept, ili način pripreme zdravog obroka. Vremenom povecajmo zbirku zdravih recepata i promijenimo način ishrane. Prestanimo kupovati preradjenu hranu i samo kupujmo hranu u izvornom obliku i pripremajmo svjeze obroke.
7. Ne kupujmo od velikih firmi, poznatih i prisutnih svugdje u svijetu, već od malih lokalnih proizvodjaca kad god je to moguće. Trebamo podrzati lokalnu proizvodnju, a ne globalne kompanije koje drže monopol i kojima je jedini interes kako još vise povecati sopstveni profit i koje truju i unistavaju i prirodu i sva ziva bica i nas, dok nam istovremeno uzimaju svaki dinar i zdravlje. Mijenjajmo svijet novcanikom!
8. Trosimo manje – budimo svjesni da bilo gdje da živimo danas, manje ili vise živimo u vremenu gdje se postice kupovina (potrosnja), sto vise. Cesto kupujemo i ono sto nam ne treba. Promijenimo način razmišljanja. Zapamtimo, ako nešto ima da se kupi, ako se reklamira, ili ako nas prijatelj to ima, to ne znači da nam to i treba, ili da to moramo i mi kupiti. Bolje je ne kupovati manje i ne tako često, ali nešto kvalitetno sto će nam trajati i sto nam neće nanijeti stetu. Kupujmo samo ono i onoliko koliko nam je potrebno.
9. Postanimo kreativni - naucimo kako da popravljamo stvari, umjesto da kupujemo nove, živimo umjereno i naucimo da proizvodimo i pravimo sami šta god možemo, od hrane, preko kozmetike, sredstava za ciscenje, do garderobe. Nevjerovatno je šta sve covjek može da napravi sam i kada pocne tako da živi zdravije, uvidi koliko ima nepotrebnih prozivoda na trzistu, koji su upravo puni stetnih hemikalija.
10. Ucimo ono sto su nasi preci znali – samoodrzivost i prezivljavanje, jer vremena su takva da covjek mora misliti i o opstanku. Ucimo – kako su u davna vremena rjesavali ovaj ili onaj problem, kako su lijecili bolesti, koje divlje biljke su jestive, a koje ljekovite, kako praviti zimnicu i sacuvati hranu bez konzervansa, kako uzgajati svoju hranu... naucimo stare zanate…
11. Zivotni prostor možemo osloboditi od stvari (odbaciti nepotrebne predmete i pokucstvo koji sadrže stetne hemikalije, ili ih zamijeniti zdravijim opcijama, a prostor oplemeniti biljkama. Svaka biljka proizvodi kiseonik, ali su još bolje biljke koje imaju sposobnost preciscavanja vazduha od odredjenih otrovnih hemikalija.
12. Preispitajmo svoje navike i naucimo jednostavnije zivjeti. Kada jednom izbacimo iz kuce nepotrebne stvari i predmete koji su otpustali hemikalije stetne po zdravlje, možemo doći u iskusenje da ih zamijenimo novim, ali to bi nastavilo da podržava problem. Mnoge smo stvari i nabavili jer to „tako treba”, bez razmišljanja, da li su na stvarno potrebne. Umjesto stvari njegujmo zivotni prostor koji treba da odise zdravom energijom i da nam pruza osjecaj mira i sigurnosti.
13. Budimo odgovorni kada bacamo predmete koji sadrže opasne hemikalije, ne bacajmo ih u smece, već ispitajmo ima li u mjestu gdje živimo kakav program za to, npr. za bezbjedno bacanje baterija, sijalica, elektronike, hemikalija... Ako ih samo bacimo u smece jer nam je tako lakse, te će hemikalije iscuriti i dospjeti u nasu vodu, zemlju, vazduh, u nas same i naravno uticati i na zdravlje.
14. Naucimo o hemikalijama koje se koriste u zubarstvu, medicini i farmaciji, porazgovarajmo i preispitajmo prijedloge doktora u vezi tretmana, lijekova i procedura i stetnih dejstava, prije nego ih objerucke prihvatimo i ispitajmo mogućcnost alternativnih rjesenja.
15. Htjeli ili ne, pratimo zbivanja na lokalnom i globalnom nivou, kako bismo razaznali privredna i politicka kretanja, stranke i uticajne figure u politici i privredi - ko su i šta cine, da li podržavanju beskrupuloznu proizvodnju i trovanje zivotne sredine, ili borbu protiv hemikalija i razotkrivanje velikih korporacija koje prave profit na racun Zemlje i zdravlja ljudi. Sve se svodi na pare i politiku. Kada znamo ko je ko, onda znamo i koga da podržimo, a koga da bojkotujemo. Glas i novcanik su nasa mocna oruzja. Malo po malo i svasta je moguće postici.
wildflower
(...)
27. maj 2017. u 18.19
Bilo mi je zadovoljstvo i mislim da bi svi trebali da ga cuju. Dobro je da ima još ovakvih iskrenih, dobronamjernih i rodoljubivih pojedinaca.
Samo da kažem da ovo sto su neki linkovi isprekidani uopste nije slučajno - ja svaki put provjerim prije nego ih postavim, a provjerom nakon postavljanja vidim da su automatski isprekidani. Kada ih kopiram u adresu, vidim da se automatski ubacuju neki karakteri usred veb adrese, kao broj dvadeset i znak za procenat. Razlog je cenzura koja se uveliko primjenjuje (vjerovali ili ne!) kako bi se sprijecilo sirenje istinskih informacija i tako drzao narod u mraku. Evo i nakon ponovnog postavljanja, opet dva linka ne rade. Za prvi znam da je sajt skinut od strane „glavnog pretrazivaca” ove godine (kažu da je ostao samo kostur od sajta, tako da se vecina clanaka na njemu više ne može pronaći), a za ovaj drugi o kompanijama hrane, pretpostavljam da je isto skinut. Kako se ono kaže u narodu, pijetao koji prvi zakukurice zavrsi u loncu, znate šta mislim. Ovo navodim kao jedan od glavnih razloga sto nikada neće „biti na sva zvona” i sto mnogo ljudi nema pojma šta se desava, a o tome govore i ova 2 pametna covjeka u 2 videa. Za ocekivati je da će cenzura vremenom samo biti još jača, dok u potupunosti ne izgubimo nezavisne izvore informacija. Da bi se doslo do istinskih informacija u danasnje vrijeme, treba uloziti i malo truda i tragati za njima i prenositi, da se ne zaborave. Isto tako, treba pronaći neke druge, objektivnije pretrazivace, bilo da se želi saznati u vezi zdravlja, hemikalija, hrane, ili nečeg drugog. Nazalost, samo nas je 2 sagovornika, uprkos ovako slozenoj temi koju pokusah da ozivim i razgranam. Izgleda da će tako i ostati :(
Nema veze, neka je bar nekome od koristi.
wildflower
(...)
12. jun 2017. u 22.29
Ljudi su uljuljkani jer prava „epidemija” vjerujem, još nije buknula. Uzme dosta vremena i godina da se tumor razvije i naraste toliko da bi se otkrio, a do tada svako vjeruje kako mu ništa nije bilo iako dugo koristi mobilni. Osim toga, sva zagadjenja koja smo pomenuli i koja nismo pomenuli, napadaju imuni sistem. Elektromagnetno zracenje je jedna od najvecih opasnosti, jer ne može da se osjeti i teze je za izbjegavanje nego neka ociglednija zagadjenja, kao npr. smog, ili hemikalije koje se mogu osjetiti culom mirisa. Mislim da je još veca opasnost od blizine takvih telefonskih tornjeva blizu kuca i wi-fi na radnim mjestima gdje covjek provodi dosta vremena. Svako može birati da li će koristiti mobilni telefon/mikrovalnu pec/drugi izvor zracenja, ili ne, ali šta ciniti sa prethodno pomenutim izvorima zracenja u okolini? Cesto je mnogo teze preseliti se, ili mijenjati radno mjesto.
Elektricna osjetljivost je obično pracena osjetljivoscu na hemikalije. Osjetljivi ljudi reaguju na kompjutere, TV, stereo, fluorescentna svjetla, telephone, elektronske sigurnosne sisteme, elektricne alatke i sivace masine, elektricne grijace i elektricne vozove. Elektromagnetno osjetljivi ljudi su obično osjetljivi na parfeme, pesticide, razrjedjivace, tecnosti za ciscenje, petrohemijske proizvode, izduvne gasove i formaldehid. Oni reaguju na čestice iz vazduha i odredjenu hranu.Ova osjetljivost može i da se razvije, pa ljudi koji ranije nisu bili osjetljivi vremenom postanu osjetljivi. To je upozorenje da nešto treba mijenjati.
Sve vise djece obolijeva od tumora mozga, dok je to ranije bila nepoznanica. Danasnja djeca se igraju mobilnim telefonima, ili ih čak drže pored glave kad spavaju, a roditelji im često poklanjaju tablete i ostale spravice, kako bi ih umirili, jer nemaju vremena da se bave djecom.
Ovi doktori nešto cine po pitanju takve vrste zagadjenja, a i predlazu šta ciniti:
http://articles.mercola.com/sites/articles/archive/2016/06/15/cell-phone-radiation-effects.aspx?utm_source=... utm_medium=email&utm_content=art1&utm_campaign=20160615Z1&et_cid=DM108141&et_rid=1531030400
Mene interesuje:
- Koja je to/šta to znaci „alternativna tehnologija na drugim frekfencijama”?
- Gdje se sve može nabaviti detektor/mjerac elektromagnetnih polja? Postoje li kakve ustanove, ili organizacije koje se bave mjerenjem elektromagnetnih polja za javnost?
Kakva muzika zaista podiže raspoloženje
Izradite najjednostavnijeg zmaja
Napravite slatke zečiće od vune
Ljubav između bebe i doge
Piletina sa gljivama u umaku od vina
Čorbica od belog pasulja i šampinjona