Preko dvesta poslovica i izreka u mnogim jezicima naroda sirom sveta je latinskog porekla, podosta  iz doba Rima.
 Evo ih samo nekoliko (alfabetski pporedjano) koje se upotrebljavaju u Srpskom  a podosta i u ostalim jezicima Balklanskih nmaroda:
 
Alea iacta est! – Kocka je bačena!
Amicus animae dimidium – Prijatelj je polovina duše.
Ars longa, vita brevis – Umetnost je duga, život je kratak.
Audaces fortuna iuvat – Hrabrima sreća pomaže.
Clara pacta, boni amici – Čist račun, duga ljubav.
Clavus clavo extruditur – Klin se klinom izbija.
Cogito ergo sum. – Mislim, dakle postojim.
Cornix cornici oculos non effodiet. – Vrana vrani oči ne kopa.
Corruptio optimi cuiusque pessima – Kad se dobar čovek pokvari, postaje najgori.
Deforme est de se ipso praedicare – Neukusno je govoriti o samome sebi.
De mortuis nil (=nihil) nisi bene. – O mrtvima samo najbolje.
Dictum, factum – Rečeno, učinjeno.
Divide et impera. – Podeli pa vladaj!
Dum spiro, spero. – Dok dišem, nadam se.
Ego sum, qui sum. – Ja sam koji jesam.
Epistula non erubescit. – Papir podnosi sve.
Errando discimus. – Ucimo se na greškama.
Festina lente. – Požuri polako.
Finis coronat opus. – Kraj delo krasi.
Hoc facias homini, quod cupis esse tibi. – Ne čini drugome što ne želiš da se tebi čini.
Hodie mihi, cras tibi. – Danas meni, sutra tebi.
Historia est magistra vitae – Istorija je učiteljica života.
Imaperare sibi maximum imperium est – Vladati sobom najveća je vlast.
Iuventus – ventus. – Mladost – ludost.
Labor omnia vincit. – Rad pobjeđuje sve.
Larcima nil citius arescit – Ništa se ne osuši brže od suza.
Lupus in fabula – Mi o vuku vuk na vrata.