Vidjeh na galeriji Knina ovaj predivan akvarel slikara Dusana Djukarica, muza jedne naše kninjanke, pa se sjetih vas, dragi moji sugradjani… On nikad nije ni zakoracio u Knin, sigurno znam, nego ga je ljubav koju njegova žena nosi u svome srcu za nas grad inspirisala da uradi ovaj akvarel. Ljubav, ljepota, iskrenost i dobrota su uvijek najljepse umjetnicke inspiracije.

Slika: http://galerijaknina.com/forumGalerije/pn/zenithv07/pic_details.php?pid=13752

Mnogi od nas će opet ovog ljeta da provedu barem nekoliko dana u nasem „velom mistu”. Neki će da predju hiljade i hiljade kilometara, njihov duh će da treperi, nosem tom ljubavlju sto inspirise, na samu pomisao da će ponovo da ugledaju to dvoriste u kojem su se igrali, da će opet da vide te plaze na kojima su se zaljubljavli, da će opet da vide staru tetku, zapusteni vinograd, da vide svoju obnovljenu ili razrusenu kucu.

Neki će da dovedu svoga muza ili ženu i da im pricaju na stranom jeziku o svijetu koji na postoji vise, čija je jednostavnost i dobrota nestala… ili nestaje iz dana u dan, oni drugi će da dovedu svoje dijete da mu pokazu svoju skolu, vrtic, ili svoju najdrazu igracku, ako je nadju nekim cudom…

Državno uredjenje može da prođe, rat može da prođe, ali kažu da ljubav nikad neće da prođe. Ljubav, dobrota, iskrenost i ljepota sve pobjedjuju,, oni su izvor naše snage i kreativnosti.

Zar mi, Kninjani, Srbi, u mrznji da živimo? Zar da nas mrznja zaslijepi da ne vidimo vise ljepotu nasega kraja, ljepotu nasega grada, ljepotu prostodusnosti naših ljud?. Zar nas danasnji zivot nije nastavak onoga sto smo upili u nasemu djetinjstvu, onoga sto su nam nasi roditelji prenijeli, i sto su oni sami primili od svojih roditelja, zar nije primjena onoga sto su nas nasi ucitelji, profesori, nastavnici naucili? Zar mi kninjani nismo sagradili mali Knin u svim našim domovima diljem svijeta, u našim srcima i on se tu uzdise u svoj svojoj ljepoti kao ovaj na akvarelu Dusana Djukarica?

Hajte da se još jednom prisjetimo s ljubavlju….