Med - eliksir zdravlja
Lekovita svojstva meda poznata su više od 10.000 godina, koliko ga ljudi koriste u ishrani. Med je najcudniji eliksir, jedinstvena i apsolutno nezamenljiva prirodna hrana. U pcelinjem medu je samo do 1976. godine otkrivena 181 materija koja je potrebna za normalan razvoj i funkcionisanje organizma. Šeceri koji se nalaze u medu više odgovaraju organizmu nego beli industrijski šecer. Med dvostruko deluje i na rad srca, glukoza i fruktoza deluju kao gorivo za rad mišica srca, a holin utice na pojacanje protoka krvi u krvnim sudovima srca. Ovim se normalizuje snaga i pojacava obim skupljanja i širenja srca. Krv sadrži 24 mikroelementa, od kojih čak 22 sadrže pcelinji proizvodi. Mikroelementi meda kao što su vanadij, gvožde, kobalt, bakar, mangan, nikl i cink doprinose otklanjanju anemije. Kolicina kalcijuma u krvi se povecava dva i po sata posle uzimanja meda i ta koncentracija se zadržava čitav dan.
Smatra se da je med toliko mocan da može da nadoknadi gotovo svaki nedostatak u ishrani. Antibakterijsko delovanje meda slično je penicilinu. Dokazano je da bakterije ne mogu da žive uz med. Fermenti pcelinjeg meda deluju i na raspadanje složenih hranljivih materija. Bez fermenata organizam ne bi mogao da postoji, a po njihovom sadržaju med zauzima jedno od prvih mesta medu prehrambenim proizvodima.
Polen mnogih vrsta cveca, kojeg ima u svakom medu, sadrži više vitamina C od skoro svakog voca i povrca. Med je izvanredan „cuvar” vitamina, dok ih voce i povrce ubrzano gube posle branja. Med sadrži sve vitamine koje nutricionisti smatraju neophodnim za zdravlje.
Sportisti med uzimaju zbog povecanja snage i izdržljivosti, a takode je veoma koristan za fizicke i intelektualne radnike, kao i osobe koje se oporavljaju od bolesti. Dokazano je i da med usporava starenje i produžava život. Starije osobe koje su u mladosti uzimale med ili mnogo svežeg voca, povrca i vocnih sokova, u starosti imaju mladalacku svežinu.
Kako ga koristiti
Med se uzima drvenom ili plasticnom kašicicom, nikako metalnom. Najbolje je da ga rastvorite u mlakoj vodi, ali nikako u vrucoj. Trebalo bi ga malo zadržati u ustima, jer će u tom slučaju mnoge supstance biti rastvorene već u ustima i direktno preko sluzokože ubacene u krvotok. Procenjuje se da je optimalna dnevna doza za odrasle muškarce oko 100 g, podeljenih na tri uzimanja u toku dana. Ujutru i uvece se preporucuje oko 30 g, a tokom dana 40. Za žene je doza manja, srazmerno razlici u telesnoj težini, dok se deci preporucuje 50 g dnevno.
Prednosti meda nad belim šecerom:
- ne nadražuje zidove organa za varenje
- brzo i lako se apsorbuje
- brzo zadovoljava potrebu za energijom
- sportistima i onima koji naglo troše velike kolicine energije omogućava da se brzo oporave
- najlakši je za bubrege od svih vrsta šecera
- ima prirodno i blago laksativno dejstvo
- deluje smirujuce na organizam
Izvor:
http://www.pregled.com/zdravlje.php?id_nastavak=1566&tmpl=zdravlje_tmpl&tekuca_strana=1
-----------------------------------------------------------------
Med deluje kao probiotik, stimuliše bakterije organa za varenje, povećava broj mlečnih bakterija koje rastu u crevima i proizvodi metabolite koji sprečavaju rast patogenih bakterija.
izvor:
http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Vesti/230992/Šta-sve-mozete-da-lecite-medom
---------------------------------------- -------------------------
Propolis – neverovatan i zanemaren lek
Pčelicama je već hiljadama godina dezinficirajuća materija, a kod ljudi uspešno deluje kao antibiotik te posebno za lečenja opekotina, raznih rana na koži, zubobolje, upale desni, neprijatnog zadaha, hemoroida... Verujemo, složićete se s nama kad kažemo da je propolis neverovatan, ali u današnje vreme i podosta zanemareni lek
Neki naučnici misle da naziv propolis potiče od grčkih reči pro (pred, za) i polis (grad), a drugi veruju da propolis ime duguje latinskoj reči propiloso, šta znači zamazivati ili zaglađivati. I jedno i drugo objašnjenje imaju smisla, jer propolisom pčele premazuju unutrašnjost svoga grada (košnice), slično kao šta ljudi katranom ili drugim materijalima zatvaraju pukotine u kućama.
Pčele su, naime, vrlo osjetljive, posebno na bakterijske i virusne infekcije i kada ne bi bile zaštićene u košnicama, čitava populacija mogla bi biti uništena kao da ju je poharala kuga. Zato je tu smolasta smesa karakterističnog mirisa i ukusa - propolis.
Propolis kod ostalih životinja i kod ljudi deluje vrlo široko: protuupalno, protubiotski, protuvirusno, protugljivično i protuoksidativno, a ima i anestetičke sposobnosti. Ozbiljna naučna istraživanja pokazala su značajan uspeh kod karcinoma te uopšteno u jačanju i stimulaciji imuniteta.
Propolis odlično deluje i kod regeneracije tkiva te kod svih složenih poremećaja i bolesti, a posebno kod onih koje su posledica stresnog načina života i toksičnosti okoline, pa može biti koristan svima koji žele smanjiti štetne posledice svakodnevnog zapadnjačkog načina života, zbog čega slabi imunitet i organizam postaje podložan brojnim bolestima.
Propolis je posebno efikasan protiv jedne vrste stafilokoka koja uzrokuje po život opasno trovanje krvi i upalu pluća kod bolničkih pacijenata nakon operacija. Ova bakterija razvila je otpornost na sve osim jednog poznatog antibiotika.
Kako se propolis klinički pokazao efikasnim i protiv desetaka drugih bakterija, mnogi ga smatraju učinkovitim antibiotikom. Naravno, to ne znači da su antibiotici nepotrebni, nego se može prvo pokušati s propolisom kao sa zdravijom alternativom kad se ne radi o ozbiljnijim stanjima.
Zanimljivo, klinička ispitivanja na nekoliko konkretnih antibiotika dokazala su da su oni efikasniji kad se uzimaju s propolisom nego kad sami deluju.
Antibiotici uopšte ne deluju na viruse, pa je propolis skoro nezamenjiv za većinu virusnih infekcija. Odličan je i kao lek i kao preventiva protiv gripe te svih infekcija disajnih puteva, bez obzira jesu li bakterijski ili virusno uzrokovane, kao i kod upala desni i usne šupljine.
Laboratorijske životinje koje su hranjene propolisom imale su zdrave zube, pa se propolis savetuje u prevenciji karesa. Odličan je i kao anestetik (protiv bolova), ne samo u stomatologiji nego i kod svih bolova slabog do srednjeg intenziteta.
Njegovo delovanje na tumore i karcinome pokazalo se najboljim u slučaju raka debelog creva. Veruje se da su za antikancerogeno delovanje zaslužni flavonoidi i etanoli, jer deluju kao antioksidansi. Poznato je da nutricionisti i lečnici upozoravaju kako je prehranom, dodacima prehrani i na druge dostupne načine nužno uzimati što više antioksidansa u svrhu prevencije karcinoma i svih degenerativnih bolesti, pa se propolis može smatrati i preparatom mladosti.
Terapija medom i ostalim pčelinjim proizvodima (propolis, matična mleč, pčelinji vosak i otrov te pelud koji nije pčelinji proizvod, ali je povezan s pčelama) poznata je kao apiterapija. Svi oblici apiterapije, pa i terapija propolisom, izrazito su jednostavni za provođenje zahvaljujući brojnim gotovim preparatima koji su dostupni u apotekama bez recepta, ali ne treba zaboraviti kako se oko svake terapije treba dobro savetovati s lekarom i drugim stručnim terapeutima, posebno ako uzimate druge lekove ili bolujete od neke hronične bolesti.
Izvor:
http://www.zdraviilepi.com/Magazin-270.aspx
--------------------------------------------------------------------
Med i cimet kao lijek:
Prehlade
Oni koji pate od uobičajenih ili ozbiljnih prehlada trebaju uzeti 3 dana po jednu žlicu mlakog meda sa čajne žlice cimetovog praha dnevno
Ovaj proces će izliječiti većinu kroničnih kašljeva, prehlada te iščistiti sinuse;
Imunološki sistem
Dnevna upotreba meda i cimetovog praha jača imunološki sistem i štiti tijelo od bakterija i napada virusa
Znanstvenici su pronašli da med sadrži različite vitamine i željezo u velikim količinama
Konstantna upotreba meda jača bijela krvna zrnca u borbi sa bakterijama i virusnim bolestima;
Gripa
Znanstvenici iz Španjolske su dokazali da med sadrži prirodni sastojak koji ubija klice početka gripe i sprječava da pacijent dobije gripu;
Izvor:
http://www.žena.hr/clanak/zdrava_hrana/med_i_cimet_kao_lijek/101.asp
------------------------------------------------------------------
Kako odabrati med
Vrsta meda zavisi od biljaka od kojih je dobijen. Pčele sakupljaju nektar, sok koji cirkuliše u svakoj biljci, i u sebi nosi sve elemente po kojima med dobija epitete hranljivog i lekovitog.
Livadski med
dobija se od nektara mnogih vrsta poljskog i livadskog cveća (majčina dušica, detelina, zdravac, noćurak, crni slez, ljubičica, beli bosiljak...) i najčešća je vrsta meda na tržištu. Prijatnog je mirisa i ukusa, vrlo često sa jakom aromom, brzo kristališe zrnasto i homogeno.
Med od bagrema
je, kada je čist, skoro belozelenkaste boje, i ima prijatan ukus. Vrlo sporo kristališe u vidu finih zrnaca i tada dobija mlečnobelu boju. Dobar je za umirenje, i protiv nesanice, naročito ako se pije u kombinaciji sa odgovarajućim lekovitim čajem.
Med od lipe
je žut, žutocrven ili crvenkast i ima miris lipovog cveta. Ima snažno antikakterijsko i antivirusno dejstvo, a uzimanje ove vrste meda preporučuje se kod gripa, prehlade, kašlja i bronhitisa.
Planinski med
dobija se od nektara cvetajućih trava i žbunova (gloga, kupine, šumske jagode, divlje maline...) koji rastu po visokim planinskim terenima. Obično ima tamniju boju, specifičnog je mirisa i ukusa, prijatno nagorak.
Voćni med
potiče od nektara procvetalih voćki (jabuke, kruške, šljive, kajsije, breskve...). Blede je boje, specifičnog mirisa voća od kojeg potiče i brzo kristališe. Ipak, ovaj med retko se nalazi u prodaji, jer se ostavlja pčelama za prolećni razvoj.
Šumski med
pčele proizvode sakupljajući mednu rosu ili izlučevine biljnih vaši. Boja ovog meda varira od tamnosive, zelenkaste do bledocrne. Jakog je mirisa i specifičnog ukusa, retko kristališe i dugo ostaje tečan. U odnosu na druge vrste meda, sadrži više mineralnih materija.
http://www.med-honey.com/srpski_lat/sumski_med.php
Ipak, bez obzira na vrstu, med je jedna od najzdravijih namirnica i - svaki je dobar, a koji ćete izabrati zavisi samo do vašeg ukusa.
Izvor:
http://www.vesti.rs/exit/Kako-odabrati-med.html
------------------------------------------------------------------