Milon zbogom dušu mi ote,
i živ kraj mrtvog tjela sjedim
nisam te voleo kol'ko sam htio
nisam ti dušu prigrlio.
I još sa sjećanjima živim svojim,
k'o prosjak vučem dane potrošene,
tražim, a nigde nema,
nema tebe i nema mene.
Šta god da pomislim,
sve teško pada,
nemir i jad su svi ovi dani,
do savršenstva sklupčah se tiho,
eh moja srećo, moj gorki dome.