kad smo već kod ovih br1 sjetih se nesrecnog vilasa. i kako se ATP odnosi prema anglosaksoncima i zapadnjacima a kako prema istoku i latinosima. elem, za australce na stetu ko zna koga nešto može ali pravda za latinose na racun amera nikako.

(Konors i Vilas)
Guillermo Vilas: Svjetski broj jedan i žrtva zbrajanja turnirskih bodova

• Piše: Domagoj Puš
• subota, 03.10.2015. 12:38

Kada je krajem prosinca 2007. godine WTA objavio kako je naknadnim pregledavanjem podataka iz 1976. godine dokazano kako je Evonne Goolagoong Cawley kratko vrijeme bila najbolja tenisačica na svijetu i za što je dobila zasluženo priznanje, grupa entuzijasta predvođenih argentinskim novinarom Eduardom Puppom i rumunjskim matematičarom Mariusom Ciulpanom odlučila je istražiti postoje li slični slučajevi i u muškom tenisu pošto je bila općepoznata činjenica kako je tadašnja rang lista bila vrlo neprecizna i često nije bila realni pokazatelj tko je u određenom trenutku bio najbolji igrač na svijetu jer su često nedostajali turnirski podaci, a i oni koji su postojali bili su ili neprecizni ili krivo obrađeni.
Nakon skoro sedam godina istraživanja koje je uključivalo ponovno pregledavanje svih turnirskih podataka iz sedamdesetih godina uključujući njihovu jačinu, ždri...ove i pojedinačne turnirske mečeve, podaci koji su otkriveni zahvaljujući toj opsežnoj analizi bili su iznenađujući i pružali su novi uvid u tenis tog razdoblja. Ono što je bilo najzanimljivije i što je bio glavni povod istraživanja doticalo se Argentinca Guillerma Vilasa, tenisača koji je najzaslužniji za popularizaciju tenisa u tom dijelu svijeta.
No, da bi došli do toga potreban je kratak uvod.
Guillermo Vilas rođen je 17. kolovoza 1952. godine u glavnom gradu Argentine, Buenos Airesu, i općenito se i danas smatra najboljim južnoameričkim tenisačem svih vremena.
Svoj prvi profesionalni meč odigrao je 1969. godine, no pod svjetla teniske pozornice došao je tek nekoliko godina kasnije kada je osvojio svoj prvi turnir upravo u svojem rodnom gradu nakon što mu je finalni meč predao još jedan velikan bijelog sporta – Bjorn Borg.
U karijeri koja je trajala više od dvadeset godina Vilas je i danas, više od dvadeset godina nakon završetka svoje teniske karijere, u mnogim kategorijama u najboljih deset igrača svih vremena uključujući i broj osvojenih turnira (8. svih vremena sa 62 naslova), broj finala (5. svih vremena sa 104 finala), broj naslova na zemljanoj podlozi (1. svih vremena s 49 naslova), broj pobjeda na zemljanoj podlozi (1. svih vremena sa 659 pobjeda), broj ukupnih pobjeda u karijeri (4. svih vremena s 929 pobjeda) i još mnoge druge koje dodatno pokazuju uspjehe koje je Vilas ostvarivao tijekom svoje karijere. Uz sve to, Vilas je i višestruki osvajač Grand Slam turnira koji uključuju dva Australian Opena 1978. i 1979. godine te Roland Garros i US Open 1977. godine, a uz to odigrao je još i četiri finala (tri puta u Roland Garrosu i jednom na Australian Openu).
Vilasov stil igre za tadašnje je vrijeme bio iznimno inovativan i mnogi teniski analitičari ga često uspoređuju s Rafaelom Nadalom koji je na neki način usavršio stil igre kojim je igrao Vilas. Kao i Nadal, Vilas je bio ljevoruk i smatra ga se prvim tenisačem koji je u tenis uveo top spin kao standardan udarac, nešto što je godinama bio i još uvijek jest zaštitni Nadalov znak. Uz sve to, kao i Nadal, Vilas je bio tenisač koji je bio iznimno fizički spreman i često je svoje protivnike lomio tempom i snagom.
Najuspješnije Vilasove godine bile su one između 1975. i 1978. godine kada je većinu vremena proveo među tri najbolja tenisača na rang listi, a najboljom godinom 1977. kada je osvojio već spomenuta dva Grand Slam turnira, igrao još jedno finale i osvojio nevjerojatnih šesnaest turnira s ukupno čak 134 pobjede što su rekordi koje danas u modernom tenisu teško više netko može nadmašiti. Svi ti uspjesi, logično, trebali su donijeti i krunu svega onoga za čime bilo koji sportaš koji se krene profesionalno baviti sportom žudi; biti u jednom trenutku svoje karijere najbolji na svijetu. Nažalost, iz nekoliko razloga koji ovom Argentincu nisu nikada išli u prilog to se nikada nije ostvarilo. I to nas dovodi ponovno na uvod ovoga teksta.
Guillermo Vilas – kralj bez prijestolja
Kao što je rečeno na početku teksta, Goolagoong Cawley bila je onaj jezičac na vagi koji je potaknuo lavinu istraživačkog rada čiji je cilj bio pokušati rekreirati rang listu od početka Open Ere tenisa s naglaskom na godine od kada je ona postala službeno mjerilo uspješnosti jednog tenisača – točnije od kolovoza 1973. godine i to na tjednoj bazi što je tada bilo nemoguće.
Cijelo to istraživanje opisano je na nevjerojatnih 1100 stranica i sadrži mnoge statističke parametre koji su sve do tada bili nedostupni i za koje se mislilo kako se nikada neće moći ponovno rekreirati te istovremeno ispravlja mnoge netočnosti koje su bile posljedica nesavršenosti i tehnoloških ograničenja tadašnjeg računanja.
Glavni detalj bio je sadržan u činjenici kako je Guillermo Vilas bio prvi igrač svijeta od 22. rujna 1975. godine do 20. listopada 1975. godine uz još dva dodatna tjedna početkom 1976. godine što je i dokazano do najsitnijih detalja.
Pitanje koje se postavlja jest zašto to nije nikada prije bilo i potvrđeno? Nažalost, odgovor je vrlo jednostavan, ali za Vilasa i žalostan.
Sedamdesetih godina atp rang lista, zbog ograničenja spomenutih ranije, nije bila objavljivana na tjednoj bazi nego onda kada su djelatnici ATP-a mogli skupiti sve podatke (u pravilu jednom mjesečno, ali često i rjeđe).
Na Vilasovu štetu, takve dvije liste objavljene su 16. rujna 1975. godine kada je prvi igrač svijeta bio Jimmy Connors te ponovno 27. listopada iste godine kada je na tronu bio isti igrač. Sve do prošle godine ATP je razdoblje između dva objavljivanja automatski pripisivao Connorsu što je kao što je dokazalo istraživanje bilo pogrešno. Ista se situacija ponovila i početkom 1976. godine, no i to je, pokazalo se, bilo na krivim temeljima.
Nakon što su istraživači podastrijeli dokaze ATP-u bilo je potrebno čekati punu godinu dana na njihovu odluku i kada je ATP konačno izdao priopćenje ono nije zadovoljilo niti teniske fanove niti istraživače, a niti neke bivše tenisače na čelu naravno s Guillermom Vilasom koji su izrazili žaljenje ovakvom odlukom čime se još jednom pokazala rigidnost koju sportske organizacije često imaju.
Njihovo priopćenje bilo je solomonsko rješenje problematike u kojem se navodi kako priznaju dokaze predočene u samom dokumentu i da je iz njih vidljivo kako je Vilas bio prvi igrač svijeta u navedenim razdobljima, no da bi mijenjanje povijesti stvorilo previše problema (koji su to problemi nije bilo objašnjeno) te bi tako netko mogao doći za pedeset godina i dokazati da je netko bio prvi igrač svijeta da se lista objavljivala na dnevnoj bazi što je, iskreno, argument koji nema nikakvog smisla jer se tenis oduvijek igrao na tjednoj osnovi i sve rang liste, bilo u muškoj ili ženskoj konkurenciji, prate upravo to vremensko razdoblje.
Uz to, predsjednik ATP-a Chris Kermode osvrnuo se i na slučaj Evonne Goolagoong Cawley na koju se istraživanje i pozivalo gdje se objašnjava kako je njena situacija, po ATP-u, drugačija pošto se ona odnosila na to da je u tada objavljenoj rang listi nedostajao jedan turnir koji je davao prednost Australki.
Naravno, kako to obično biva, neki detalji istraživanja prigrljeni su od strane ATP-a pa su tako Vilasu dodana tri turnira na zemlji koji su godinama bili uračunati kao turniri na tvrdoj podlozi čime Nadalu i dalje nedostaju dva turnira da se izjednači sa svojim prethodnikom.
Drugi bitan detalj odnosi se na 1977. godinu koja je bila i glavna točka istraživanja i za koju se smatralo u počecima kako će upravo ona biti ta godina u kojoj je Vilas bio i trebao biti broj jedan na svijetu umjesto Connorsa jer su više od svega rezultati govorili sami za sebe; dva osvojena Grand Slam turnira i jedno finale naspram dva finala, šesnaest turnira naspram osam turnira, no ATP je tih godina imao specifično računanje te je za bodovanje uzimao prosjek bodova osvojenih na svim turnirima što je nagrađivalo tenisače koji su igrali manji broj turnira kao naprimjer Connors za razliku od Vilasa koji je igrao cijelo vrijeme osvajajući često i turnire koji su nosili manji broj bodova. Iz tog razloga iako je Vilas osvojio 1610, a Connors samo 897 bodova, Connors je odigravši 15 turnira imao prosjek od 59.8 bodova dok je Vilas imao prosjek od 57.5 bodova iz 28 odigranih turnira pa je, iako nelogično, ali matematički točno, Connors te godine opravdano bio broj jedan na svijetu, a Vilas je ponovno bio žrtva sustava koji nije na pravi način nagrađivao one koji su osvajali turnire te će u povijesnim knjigama ostati do daljnjega kako je u trideset i dvije godine bilo dvadeset i pet igrača na prvom mjestu ATP rang liste umjesto dvadeset i šest samo da je bilo malo više razumijevanja od strane organizacije koja bi trebala biti najviša instanca pravde i pravičnosti ovog sporta.

e sad, zamislite da je bilo obratno i da je konors dokazivao sve ovo. i da li bi ATP mjenjao izrazito glup sistem da je amer kao mnogostruko bolji bio drugoplasiran u nekom trenutku.