Forums : Emigracija

 Comment
Beograd nekad i danas
Seeb-VN1700
2021-02-04 11:03 AM
zlatiborac
2021-02-04 01:06 PM
Veeelike razlike po mnogo cemu - da ne kažem;'ko dan i noć'po
po onome sto pamtim i secam - u predjenju s` kraja 50-ih minulog
veka i danas. Nedostaje nam Gos`n Steva sa kojim sam u temi iznad
imao mnogo čega zajednickog. Ne samo kao emigrant-penzioner,već
i savremenik doba kada smo čak šta vise bili i 'komsije preko puta'.

Za uspomenu i secanja na nasu Prestonicu, posedujem mnostvo fotosa
među kojima i neke uramljene u boravisnom prostoru. Osim toga i
mnostvo video snimaka iz 80-90-ih i s` početka ovog veka.
Divna tema, pa da nastavimo...
Tubby
2021-02-04 05:59 PM
pre nego sto nastavimo sa ovom temom SAMO da kažem, da ovima a sto ostavljaju grafite ... njima bi za početak odsekao 2 prsta i sa leve i sa desne ruke.
sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-05 03:17 PM
@Tubby: Cemu ta negativna strast? Pa ja bih im još dogradio dva prsta da mogu da vise prave grafita. Pa to je mladost. Kad će ako neće kad su mladi? Ljudi kao ti nikada nisu bili mladi. Možda su imali malo godina ali nikada nisu bili mladi.
Stari__Gost
2021-02-05 04:38 PM
meni je Beograd oduvek bio ruzan, iako sam u njemu rođen i živeo prvih 27 godina.

mislim i ruzan je i nije, ima OK delova i zgrada, ali kao celina i dan danas odise palanackim duhom jedne velike selendre... sto ustvari i jeste, kao sto je bio i pre 100 gidina...
zlatiborac
2021-02-05 06:21 PM
Citat ( iz knjige o beogradskom coveku)„

Beograd je uvek bio dosljacka varos, Njegovo stanovnistvo nije s
razvijalo toliko prirodnim prirastajem koliko dosjljastvom sa svih strana,najviše Raske i Metohije. Nisu samo rasna cistota i krvna
prekaljenost davale njemu snage. Nego sto su ciljevi prestonicki,predvodnicki ciljevi srpske ravolucije bili toliko jaki da su od svakog naseljenika i dosljaka ubrzo nacinili svoga najodanijeg pobornika,nosioca.

Imao je predratni Beograd svoj izradjeni,skromni ali nimalo servilni tip coveka tiho pouzdanog u svoja prava,jednostavno muzevnog,otvorena oka za iskustvo drugih. To je onaj prvi dosljak sa sela,preobracen organski u beogradski poluvaroski tip,pun osecanja odgovornosti i uvek vezan sa narodnom stvarikao delom svoje najrođenije duse.
Njegova predratna generacija je ostarela,ali nije ostala bez naslednika,po mentalitetu. Oni sada daju svoj amalgam novim dosljacima,naseljenicima i doseljenicima posleratnim. Tihe ulice Vracara,Dorcola,Palilule,Varos-kapije, te mnoge konzervativne ulickoje teze menjaju svoj predratni izgled,a kad ga menjaju,izdizu diskretno sprat na sprat,ne vrse arhitektonske udare, te tihe ulice i danas su stvarna slika najboljeg predratnog gradjanskog svesnog Beograda. Nihove staro uciteljske,
starosavetnicke,starotrgovacke,starocinovnicke kuce i danas produkuju postena shvatanja,čestita razumevanja,covecne
skladnosti, pouzdanje u bolji red stvari,u cistotu odnosa među ljudima,zelje da se živi i za nešto više,ne samo za sebe i za svoj interes. Iz tih domova ciji je tip rasut po celom Beogradu,iz tih
pravih srpskih domova strujao je pred rat duh nove zrele Srbije, sve spremnosti na velike žrtve odnegovane su tu u tim kucama. Iz tih kuca prirodno su sinovi gubili glave na bojistima,prirodno isli sa strascu najboljeg ubeđenja u nacionalnu borbu,u nauku,u sluzbu države. Iz tih kuca i danas ljudi nose parole i zastave bolje Srbije. To su ljudi koji u najboljem stilu nastavljaju tradiciju od 1904. U njima sublimirana,podignuta gradjanska i vojnicka snaga srpskpg covestva sa sela.

P.s. knjiga je izdata 1938 god. Dobio sam je na poklon od jednog
starog Beogradanina-emigranta u Floridi s` početka 90-ih.”
zlatiborac
2021-02-05 09:03 PM
Tubby@, grafiti su odraz nemara i stvarnosti sire zajednice.
DarkBlue
(istrazivac)
2021-02-06 12:39 AM
Sto ljudi, sto cudi...

Osvedoceni dezurni srbomrzac baci kosku...šta tebe Seeb9000 bole
kakav je Beograd? Ukrali ti upaljac i cigare kad si jedini put
boravio tamo čitavih 16 sati cekajuci na let za Hamburg posto sa
Plesa nema letova?

Mackoljubac mrzi grafite? To bi seklo delove tela drugim ljudskim
bicima? Interesantno...

Gost je morao da pobegne iz BG zbog palanackog mentaliteta, pa
zavrsio u danasnjoj Sodomi i Gomori, tamo je palanacki mentolitet

Lepo je rekao Mr.Schultz: Ne gadjajte se kamencicima, jer ko pogodi
zrnom peska nekog od malih, bolje mu je da veze brvno iz oka i skoci
u more...
Seeb-VN1700
2021-02-06 09:13 AM
DarkBlue bolje ti je da ne napises ništa nego gluposti, a i isplativije je.

-
zlatiborac
2021-02-06 10:40 AM
Seeb, imajmo na umu da: svako šta god da kaže-napise, predstavlja
sebe. Pa prema tome da nastavimo nešto o i po temi:
Beograd kojeg sam upoznao pre 6 decenija,u istom stekao zvanje po
struci gde sam se nastanio izvesno vreme, još uvek mi je u svezem
pamcenju. O tom dobu kako se živelo i prezivljavalo, mogao bi satima
pripovedati. Ne samo o Beogradu, već uopste o dobu koje se u mnogome
razlikuje od sadasnjeg po mnogo cemu. U prilog tome nešto sam lično zabelezio u 'tefter',a još vise sakupljao u riznicu koja će ostati
u nasledje potomstvu.

p.s. nego:dokle se stiglo sa pusnicom? Sad je pravo vreme za upotrebu
Stari__Gost
2021-02-06 12:08 PM
DarkBlue,

Izvini sto te vredja istina i cinjenica da je BG uvek bio i ostao jedna velika selendra, prepuna umišljenih i nadobudnih djilkosha.
sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-06 02:14 PM
Razlika između Beograda, Pariza, Londona, Cacka i Valjeva je samo u velicini, ostalo je sve slično. Te gradove nisu stvarali pesnici ni filozofi nego probisveti i fukare kojima je novosteceno bogatstvo opralo grehe iz proslosti, te od uzurpatora odjednom postadose sveci.
Stari__Gost
2021-02-06 02:42 PM
gradovi su po meni kukavicke naseobine. gradovi nastaju grupisanjem ljudi iz straha. pod parolom „zajedno smo jači”.
Stari__Gost
2021-02-06 02:42 PM
hrabri napustaju civilizaciju i sami žive u divljini.

kukavice se grupisu.
sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-06 04:21 PM
Evo malo lirske poezije na tu temu

Hteo sa i ja da budem hrabar
i najhrabrije da nadmasim
ali sam brzo prdnuo u cabar
i poceo da se plasim...

Odlazim odavde razocaran grdo
Hteo sam da serem al'
sam samo prdn'o

Stari__Gost
2021-02-06 05:04 PM
svidja mi se. jel to Bora Corba? ili nešto tvoje?

volim klozetsku poJeziju. :)))
DarkBlue
(istrazivac)
2021-02-06 06:20 PM
DarkBlue,

Izvini sto te vredja istina i cinjenica da je BG uvek bio i ostao jedna velika selendra, prepuna umišljenih i nadobudnih djilkosha.
-----------------------------------------------------------------------

Ma kakvo vredjanje. Samo isticem cinjenicu da Beograd nije ništa
manje selendra nego Njujork ili Vankuver ili Peking. Čitava planeta
je prepuna umišljenih budala, snobova, bolesnika svih vrsta i boja.
A veliki gradovi u tome prednjace ali Beograd ne bih nazvao selendrom.
Idi u Zagreb, Sarajvo, Ljubljanu, Skoplje, Podgoricu pa da vidis šta
je prava seljana )))
Stari__Gost
2021-02-07 03:34 PM
E to jeste... Ljaksonijada je svuda gde sam bio...
Seeb-VN1700
2021-02-07 05:42 PM
Reci da su svi gradovi isti može samo neko ko nezna posmatrat stvari oko sebe.
Svaki grad kao i svako selo ima nešto svoje.

U Bg. nisam bio samo jednom nego mnogo puta. Kao i u svim dugim gradovima bivše Jugoslavije, osim Kosova tamo nisam bio.
Neko ko je bio u Sloveniji može zapazit da gradovi ne pruzaju nešto spektakularno ali su veoma uredni i cisti, jedan papiric na ulici vidjet nećeš.
Prošle godine bio sam par dana u Bledu i već na recepciji imaš priliku da sretnes nekog primitivca iz Hrvatske. Čim je progovorio dvije rijeci odmah mi je bilo jasno da bolje da nadalje sa „zemljakom” pricam na Njemackom.
U samom hotelu osoblje mnogi su iz Srbije, čak i neki manji sef.
Inače bas bili neki fini i kulturni ljudi, i bilo mi bas drago i ugodno da sam malo sa njima popricao. Žena mi strankinja pa reko bar sa njima da malo na naski :))

Za Beograd, mislim onako kao grad malo mi zao sto ga snaslo i sto ga snalazi..
Taj grad jeste puno puta u istoriji bio bombardovan ali ono šta mu rade vlastiti zitelji i kako se prema tom gradu odnose kao da je još gore.

„Beograd na vodi”?!
Cemu, zašto i za koga? Niko nezna odgovor. Nikog nije briga zašto se te milijarde nisu ulozile u neke prizvodne fabrike.. jer ziteljima te metropole i te kako treba neki posao..

Pnaj prvi film Beograda nekad uzivanje je pogledat..

-
Seeb-VN1700
2021-02-07 05:52 PM
zlatiborac pusnica „će bidne” sto kažu nasi :))
Imam dosta poslovnih obaveza ali morat ću i to nekako isprobat.
Neke dizne sam već ugradio ali treba mi još jedan dihtung u obliku ploce nekih 0,5² m, da je na tem. otporan. Piljevinu potrebne granulacije sam već nabavio..

Inače ovdje je momentalno kao kod tebe tamo u Kanadi..
vjetar, snijeg i -10°C

-
zlatiborac
2021-02-07 07:16 PM
„Pnaj prvi film Beograda nekad uzivanje je pogledat..”

Nešto u prilog:



Beograd između dva svetska rata
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigacijuIdi na pretragu
Beograd između dva svetska rata se ubrzano modernizovao i prihvatao zapadnoevropske modele života. Beograd, kao prestonica Kraljevine Jugoslavije, je dobio status političkog, privrednog, administrativnog i kulturnog centra države. U njega se u tom periodu doseljavalo stanovništvo iz unutrašnjosti Srbije, ali i iz drugih krajeva Jugoslavije. Orijentalna varoš je u vrlo kratkom periodu modernizovana, i na novim temeljima je nicao potpuno novi grad. Ulicama su se kretali luksuzni automobili, a iz noćnih barova se čula džez muzika.
Period posle Prvog svetskog rata
Međuratni Beograd je bio izložen velikim migracijama stanovništva. Samo u prvoj deceniji posle Prvog svetskog rata, broj stanovnika glavnog grada se popeo na 111.739, a pred izbijanje Drugog svetskog rata Beograđana je bilo čak oko 320.000. Od 289 hiljada stanovnika 1931, oko jedne petine su bili radnici, tj. zajedno sa članovima porodica, više od trećine su pripadali radništvu.[1]

Beograd je želeo da što više podseća na druge velike zapadnoevropske prestonice. Otvaraju se francuska i engleska obdaništa, a u knjižarama se pojavljuju knjige na francuskom i engleskom jeziku. Ono što nije moglo da se nađe u knjižarama, moglo je da se naruči poštom iz Pariza.

Kulturni procvat

Balerina Ana Pavlova
Najpopularnije svetske zvezde i umetnici su gostovali u Beogradu, kao što su balerina Ana Pavlova, pijanista Arnold Rubinštajn, indijski pesnik Rabindranat Tagor, plesačica Džozefina Bejker, holivudska zvezda Dolores del Rio. U tom periodu, Beograđani su u Narodnom pozorištu slušali Mocartova dela koja su izvodila Berlinska opera i pevači Milanske skale, i gledali Hamleta u interpretaciji engleskih pozorišnih trupa.

Gradski dom kulture otvoren je 22. decembra 1940. u Kneginje Ljubice 1.[2]

Razvoj urbanizma

Knez Mihajlova ulica
Već u prvih desetak godina posle Prvog svetskog rata, Beograd se mnogo promenio. Mnoge ulice su dobile nov izgled, a neke su proširene. Umesto starih kuća su dizane nove višespratnice i palate. Na mestima dojučerašnjih njiva i ledina su stvarani novi delovi grada. Tokom 1923. je napravljen novi Generalni urbanistički plan. Tada je prvi put u beogradskoj istoriji iznet plan da se grad proširi na levu obalu Save, Veliko ratno ostrvo i na Adu Ciganliju, koja bi bila pretvorena u sportsko-rekreativnu zonu. Već tada je prostor na kome bi kasnije nastao Novi Beograd smatrano za prostor za novi grad budućnosti.

Zgrada SANU koja je završena između dva svetska rata
Centar grada izgledao je evropski. Na to je najviše uticalo podizanje niza zgrada javne namene, kao što su fakulteti oko Kapetan Mišinog zdanja, Kolarčevog narodnog univerziteta, zgrada SANU, Univerzitetske biblioteke, kompleksa univerzitetskih klinika, Beogradskog sajma, Glavne pošte i niza drugih zgrada. Grad se širi i u pravcu Dedinja i Topčidera. Na prostorima na kojima su nekad bili vinogradi, sada su nicala elitna naselja sa luksuznim vilama.

Knez Mihajlova ulica je od krivudavog, sokaka u međuratnom periodu postala trgovački centar grada. Ta ulica je postala ulica puna luksuznih radnji i uređena glavna ulica. Simbol modernog Beograda postaju i Terazije, preko koga je sad sproveden tramvajski saobraćaj. Pisac Boško Tokin zabeležio je:

” Svetlosne reklame blešte. I još samo košava kvari raspoloženje. Kod Moskve svira džez, a kod Takova i Šiška mezetišu se srpski specijaliteti. „
Šetalište se pružalo od početka Knez Mihajlove ulice do zgrade SANU-a. Ta granica je važila samo za mlađe šetače, dok su ostali odlazili do Kalemegdana. Posle pet sati popodne, ova ulica je bila zatvorena za saobraćaj i korišćena je kao šetalište. Zbog pojačanog saobraćaja neke ulice, kao što su Prizrenska, Brankova, Vase Čarapića i Uzun Mirkova, su proširene, a otvaraju se i nove, kao što su Vlajkovićeva, Majke Jevrosime, Palmotićeva i Knez Miletina (današnja Bulevar despota Stefana). Tako se stvaraju novi stambeni kvartovi i širi se centar grada.

Od 1918. do 1939. grad je porastao sa 309 na 1.680 ulica, površina moderne kaldrme sa 53.000 na 1.864.000 kvadratnih metara, što obuhvata i asfaltiranje (Dečanska, Poenkareova, Kraljev trg, deo Skopljanske/Pašićeve), tako da je 240 od 300 km ulične dužine bilo kaldrmisano.[3]

Građevinski pravilnik iz 1934. se protivio oblakoderima.[4]

Moderna beogradska arhitektura
Najveći broj javnih zgrada je građen u stilu eklekticizma ili akademizma. Najpoznatiji primeri su zgrade Univerzitetske biblioteke, Ministarstva finansija, Ministarstva saobraćaja i mnogi fakulteti. Najskladnija arhitektonska celina je izgrađena u Ulici kneza Miloša, sa nizom zgrada izgrađenih za ministarstva, koje su izgrađene nakon Prvog svetkog rata.

U isto vreme se pojavio pokret koji je hteo da nametne modernu arhitekturu, po ugledu na stilove iz srednje Evrope, najviše Češke i Nemačke. Grupa arhitekata iz tog pokreta je polako preuzeo primat što se tiče arhitekture budućeg Beograda. Najznačajniji objekti ovog stila je zgrada Dečje klinike u Tiršovoj i Astronomska opservatorija Jana Dubovija.

Kao kruna razvoja arhitekture Beograda između dva rata je izgradnja Palate Albanija. Na njenom mestu je bila niska oronula zgrada kafane Albanija, koja je podignuta sredinom devetnaestog veka. Sukob starog orijentalnog Beograda, koji je bio predstavljen kroz zadimljenu kafanu Albanija, i modernog Beograda, završio se rušenjem stare zgrade kafane Albanije, i izgradnje palate u modernističkom stilu. Ova prva moderna višespratnica u tadašnjem Beogradu, ujedno je bila i najviša zgrada na Balkanu.

Zdravstvo
Univerzitetska dečja klinika je osnovana 1924, zgradu je dobila 1940-41. Današnji Kliničko-bolnički centar Zvezdara potiče od bolnice koja je osnovana 1935, sredstvima Nikole Spasića. Opštinsko porodilište je otvoreno 1937. u Sredačkoj na Starom Đermu.[5] Ginekološko-akušerska klinika Beogradskog univerziteta je krajem 1938. izdvojena iz okvira Opšte državne bolnice.[6] Društvo za zaštitu i vaspitanje dece dobilo je dom u Ohridskoj 16.[7]

Od 1920-tih do polovine 1930-tih prosečni životni vek Beograđana se povećao sa 32,3 i 34,8 za muškarce odn. žene na 45 i 49,8 godina; znatna ali opadajuća smrtnost je bila posledica tuberkuloze, smanjila se i smrtnost odojčadi.[8] Ipak i 1938. glavni uzrok mortaliteta u Beogradu bila je tuberkuloza: 772 od 3413 umrlih (23%), najčešće u proleće i jesen, često mladići od 20 do 25 godina.[9] Polovinom 1930-tih, deca mlađa od 14 godina su činila 29% svih umrlih.[10]

Bila je prisutna malarija[11], na Dunavskoj i Savskoj padini, a 1939. se proširila na sve delove grada, kada je, po jednom mišljenju, Beograd bio ”najmalaričniji grad u Evropi„.[12]

Usled neispravne bunarske vode na periferiji, u 1929. je bilo 500 slučajeva tifusa (po drugom članku 800 slučajeva 1928, u Malom Mokrom Lugu i naselju Kralja Aleksandra[13]). Koju godinu kasnije, od 2.000 bunara na periferiji, tri četvrtine su bile neispravne (u poređenju sa Zemunom, gde je bilo 5% neispravnih od 600 bunara).[14]
Saobraćaj
Podignuti su Most kralja Aleksandra preko Save i most Kralja Petra II preko Dunava. U 1936. bilo je 310.000 stanovnika i 125 tramvaja koji su prevozili 82% putnika; motornih vozila svih vrsta je bilo oko 8.000.[16] Dve godine kasnije u gradu ima 2.530 putničkih i 582 teretna automobila[17]

Prve probe sa autobuskim saobraćajem su pravljene 1925, a redovan počinje polovinom 1928. na liniji Kalemegdan-Terazije-Savinac sa pet vozila. Krajem 1940. bilo je 13 linija sa 42 velika autobusa, koji su prevozili 62.000 putnika dnevno.[18]

velebitV
2021-02-08 07:49 AM
zanimljivo
sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-08 09:43 AM
U vezi Beograda a i sličnih gradova. Ne razumem zašto se neko buni protiv grafita? Pa to je urbana umetnost, bunt mladih koji kako tako mora biti ispoljen. Naravno tu bih postavio cenzuru kao i u umetnosti. Ne bi svako mogao da sara nešto kao Mile hebe Zoricu. Međutim za pravi satiricni, vickast i lepo oblikovan (umetnicki izradjen grafit) uvek mesta ima. Čak bi grafite proglasio za nacionalno dobro, umetnicka dela neznanih junaka. Grafit je svakodnevna izlozba nezadovoljstva, zadovoljstva, humora, vizuelnih opsesija mladosti. U Cacku je i bilo nekoliko izlozbi grafita, klinci dobili gde da rade svoje radove na zidovima. Grafiti su rock'n'roll slikarske umetnosti. Ne placa se ulaznica i svi mogu da uzivaju. I naravno nisu ni malo jeftini. Moj sin i njegova ekipa su to radili a ja im donosio farbe iz Nemacke. Bolje mi je odličan grafit nego sive zgrade Novog Beograda a ima odličnih grafita.
sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-08 09:48 AM
Ali ne postoji ni jedna umetnost za koju se ne pojavi neko da je upropasti. Ovde u jednom tunelu u Minhenu neka deca napravila vrhunske grafite i potrosila ko zna koliko vremena i para. Stvarno vrhunski, prava umetnost i onda neki pavijan ili ti babun dosao i čak i to upropastio glupavim skrabotinama preko originalnih grafita...
Seeb-VN1700
2021-02-08 10:46 AM
Mislim da niko od tih likovnih umjetnika ne slika grafite na fasadi svoje kuce.
Slikaju na kucama, zgradama, ogradama.. kojih je neko drugi vlasnik.
Ako vlasnik bilo privatnog ili gradskog.. nije odobrio grafiti su vandalizam.

Može to i prlično da kosta.
Ovdje su jednom osvanuli neki grafiti u jednom manjem mjestu, i Njemci inače ne dizu neku veliku buku, fino su raspisali nagradu od 1000 eura da saznaju ko je to uradio.
Ciscenje je procjenjeno na 18.000,-€ pa ko voli nek izvoli. Ako je umjetnik punoljetan ili će platit ili zatvor. Ako je maloljetan onda umjetnikovog ćaleta sledi isto.

Možda ima gradova gdje se betonsko sivilo može uljepsat na taj način, ali mislim da Beograd nije taj i takav. Ono šta meni u vecini velikih gradova nedostaje je zelenilo i čistoća. Šta me smeta su gradske guzve, gradska buka, gradska nervoza i kisele face. Ljudi u manjim mjestima i selima nisu takovi.

Evo jedan primjer grafita, nalazi se na jednoj benzinskoj pumpi preko čitave fasade. Gazda je ovo narucio i posteno platio.
https://www.tigerhome.de/index.php?/gallery/image/6203-20190609_150952jpg/

Znam isto jedan slučaj u Bremenu gdje je gazda narucio slično, ali po mome mišljenju bila je to samo umjetnost u pokusaju.

-

zlatiborac
2021-02-08 10:58 AM
Kulturni legati i lični fondovi Beograda
Legati su posebne celine kulturnih dobara koje je testamentom zaveštao njihov vlasnik, ili njegov pravni naslednik. Pojam legat se definiše kao deo ili celokupna ostavština data u nasleđe nekom licu ili instituciji, koji inače, po zakonu, ne bi imao pravo na to nasleđe. Pojam je nastao od latinske reči legatum – što znači zaveštanje, ostavština.

Duga tradicija
Beograd ima dugu tradiciju sređivanja i obrade legata i ličnih fondova. Preuzimanje arhivske građe putem poklona ili otkupa poslednjih godina je redovna delatnost Istorijskog arhiva, muzeja, biblioteka i drugih institucija. Svakodnevno se postojeći fondovi dopunjavaju pojedinačnim spisima starih beogradskih porodica, fotografijma porušenih objekata, razglednicama, neobjavljenim rukopisima ili predmetima. Legati se čuvaju zbog svoje kulturne, naučne i istorijske vrednosti, ili zbog značaja i ugleda ličnosti koja je predmet posedovala. Institucija legata ima svoje korene u ličnim, ali i duhovno motivisanim dobrotvorskim radom legatora.

Prvi poznati legator, odnosno zadužbinar bio je veliki župan, Stefan Nemanja, jedan od najobrazovanijih vladara svoga vremena. Krajem XII veka, Stefan Nemanja bio je pokrovitelj izgradnje kraljevskog manastira Studenice. Od tada do današnjih dana neprekidno postoje različiti oblici i namena materljalnih i kulturnih zadužbina - legata. Oni ne predstavljaju samo akt dobročinstva prema sopstvenom narodu, nego i svedoče o društvenom i političkom prisustvu darodavaca. Kao sastavni deo zadužbinarske tradicije srpskog naroda, naročito tokom XIX veka, legati su bili nezaobilazan činilac razvoja srpske kulture u tek novoosnovanoj državi nakon viševekovnog ropstva pod Osmanlijama.

U XX veku ovaj vid kulturnog dobročinstva ne samo da se nastavio, već se sve više širio. Skoro sve prosvetne i obrazovne ustanove tokom ovog veka bile su osnivane od dobrovoljnih priloga pojedinaca koji su ih potom neprekidno pomagali i osnivali nove. Zahvaljujući legatima, Beograd i Srbija obogatile su svoje muzejske kolekcije, biblioteke i arhivske fondove koji su time postali značajni činilac za kulturnu istoriju ali i za proučavanje individualnog stvaralaštva.

Kada neka institucija prihvati određeni legat, ona preuzima obavezu da ga, na za to propisan, standardizovan način, obradi, čuva i predstavi javnosti. Adekvatan način postupanja sa građom u okviru legata odnosi se, najpre, na poštovanje poslednje volje zaveštaoca. Zadatak insititucije kojoj je zaveštan legat je da obezbedi adekvatan prostor za legat, ukoliko on nije nepokretno dobro. Pored toga, na potrebno je obratiti naročitu pažnju, prilikom prijema, a zatim i obrade legata, na fizičko stanje građe pa se oštećeni primerci iz kolekcije, na odgovarajući način zaštićuju i po potrebi restauriraju.

zlatiborac
2021-02-08 11:05 AM
Задужбине и фондације
Задужбинарство у Србији има дугу традицију. Бројни знаменити и имућни Срби су своју имовину завештали Универзитету у Београду. Према подацима из децембра 1939. године Универзитет је располагао са 75 задужбина и фондова.
Задужбине и фондови намењени су најчешће за награђивање студентских стручних и научних радова, помагање сиромашних студената и студентских установа, за студентске стипендије, специјалне научне сврхе и опште универзитетске потребе.

Најстарији регистровани фонд је Фонд за подизање Ботаничког врта који је основан 1890. године.

У току Другог светског рата имовина универзитетских задужбина је претрпела велике штете – бројне зграде су срушене, другима је опала вредност, а новчани фондови су се гасили због обезвређивања новца. Дуго времена након Другог светског рата Универзитет није имао право управљања својим задужбинама и фондовима.

У складу са важећим законским прописима Универзитет је од 1997. године до данас обновио рад 11 задужбина и 3 фонда и улаже велике напоре за враћање ових задужбина.

Од 2011. године покренут је и часопис Задужбинар како би се одржале вредности задужбинарства и обновила сећања на велике добротворе и дародавце, а 2018. године установљен је Дан задужбинара и додела Плакете Лука Ћеловић Требињац.

Рад су обновиле следеће задужбине и фондови:
Задужбина Раде и Милана Вукићевића
Задужбина Влајка Каленића
Задужбина Миливоја Јовановића и Луке Ћеловића
Задужбина Љубице М. Здравковић
Задужбина Драгољуба Маринковића
Фондација Милана Стефановића - Смедеревца и супруге Даринке
Задужбина Ђоке Влајковића
Задужбина Светозара Видаковића и жене Магдалене
Фондација Олге и Миодрага Л. Панића
Задужбина „Луке Ћеловића - Требињца”
Задужбина Глише и Марије Ракић из Земуна
Задужбина Гашић др Живана
Фондација Косте Мигрића
Фондација „Потпоручник Борко Никитовић”
Задужбина Веселина Лучића
Фондација „Mr ph Љубице Војтех Драгићевић и ing.oecc Николе Драгићевић”
Фондација „Нови добротвори Универзитета у Београду”
Фондација „Сестре Булајић”
Задужбина „Гордана Јокић Кашиковић и Драгиша Кашиковић”
Задужбина Александра Котуровића
zlatiborac
2021-02-08 12:15 PM
„Mislim da niko od tih likovnih umjetnika ne slika grafite na fasadi svoje kuce.”

Upravo tako i verivatno iz razloga sto bi naisli na osudu od komsija
pa čak šta vise i od roditelja. Međutim ima i roditelja,ali retkih
koji nisu u stanju da obuzdaju njihovo ponasanje pa svaljuju krivicu
na siru zajednicu.

Mnogi grafiti su samo nagovestaj kakvo je stanje sire zajednice u kojoj su pomerene mnoge osnove reda i poretka stvari. Pocev od
onih 'odozgo' koji su nedodirljivi koji međusobno trebe ko vaske i za sve opste nedace nalaze krivce izvan sebe. Po nekim izvestajima
dve trecine Beograda nema kanalizaciju,dok se jedna trecina izliva
u Savu i Dunav. Umesto da se grade deponije za preciscavanje otpadnih
voda i smeca,grade se nova naselja. Ne samo u Bg-u i okolini,već i duz puteva nalaze se deponije otpada i smeca. O rekama i
akumulacionim jezerima je posebna prica i za sebe...
sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-08 12:15 PM
Ja samo zakljucujem da su mnogi bili Seka Perse ili ti „strine” kad su bili mladi pa kad omatore uopste ne razumeju mlade. Nemci inače su posteniji od naših, oni nagrade cinkaru, tastera, spijuna, dosunika i to novcem naravno. Nasi to rade za dzabe i za sluzbu...Inače gradskim vlastima je mnogo da prefarbaju nešto ali im nije skupo da deset puta prekopavaju jednu te istu ulicu. Ovde su ulicu gde se ja nalazim nekoliko puta prekopavali. Jednom renovirali gas, drugi put struju, treci put vodu a četvrti verovatno bezicnu mrezu za mobilnu telefoniju. Pa to se po Minhenu radi masovno, ceo grad razrovan od proleca do zime i tako od kad sam u Minhenu. Prakticno pola grada je apsolutno neupotrebljivo većim delom godine. Da li zaista ima to potrebe ili se namestaju poslovi ostaje da se vidi. Toliko su revnosni u renoviranju da je to postao apsurd ali svi se prave ludi. Ipak oni rade u rukavicama a mi onako seljacki na oruk. Jedno su grafiti problem...
sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-08 12:23 PM
Kada sam kod ove teme, gradovi su postali neupotrebljivi apsolutno. U Minhenu se vazda nešto ore, prekopava, sadi, skrece saobracaj tako da nikad ne znaš gde da ides. Promenjena ova trasa i ona, opste ludilo. To me dovodi do zakljucka da je grad kao celina zapravo ogroman rezervoar za pranje para. Ali to nije ovih godina ili prethodnih. To je oduvek ovde. Samo kopaju, ruse, nadogradjuju, stemaju, zidaju. Od tolike popravke grad ne može vise da se koristi. Pa koja mu je onda svrha?

https://www.youtube.com/watch?v=8dgMVh1kzOM

Majkl Daglas u ovoj sceni sve objasnio...
zlatiborac
2021-02-08 07:18 PM


„Zadužbina u pravom smislu, tj. prema Zakonu o zadužbinama, fondacijama i fondovima jeste pravno lice bez članova kojem je osnivač namenio određenu imovinu radi dobročinog ostvarivanja opštekorisnog cilja ili privatnog interesa, odnosno cilja koji nije zabranjen Ustavom ili zakonom. U svakodnevnom govoru pod zadužbinom se obično smatra zdanje ili ustanova izgrađena dobrovoljnim prilogom jedne ili više uticajnih osoba. Svaka zadužbina ima svoju posebnu namenu i ciljeve što je određeno voljom zadužbinara. Zadužbine se osnivaju najčešće za zaštitu ugroženih osoba, kao i za razvoj kulture i prosvete.
Nekada se govorilo i pisalo zadušbina, a to je zgrada za nečiji spomen, za-dušu.

U srednjovekovnoj Srbiji vladari i plemići uobičajeno su podizali crkve i manastire kao zadužbine. Npr., najvažnija zadužbina Stefana Nemanje je Manastir Studenica, Cara Dušana Manastir Svetih arhangela kod Prizrena dok je Kralj Milutin imao više desetina zadužbina.

Zadužbinarstvo u Srbiji se naročito razvilo posle Prvog svetskog rata. Motivi za to su uglavnom bili plemeniti ”.. da bude na polzu srpskoga naroda…„, naročito u slučajevima kada Zadužbinar nije imao potomke. No, nažalost, bilo je i slučajeva da su zadužbinari bili ratni profiteri i da su postali zadužbinari na pritisak javnog mnenja.

Posle Drugog svetskog rata vrlo često se nije poštovala volja zadužbinara i zadužbinama se menjala namena. Poslednjih godina pitanje zadužbinarstva ponovo dobija na značaju.

Vraćanje imovine koje je zadužbinama bila oduzimana posle Drugog svetskog rata bilo je predviđeno Zakonom o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju (o restituciji) koji je u Srbiji usvojen 2011. godine. Međutim, u praksi ovo nije zaživelo (do kraja 2017. godine vraćena je samo imovina zadužbini Nikole Spasića), jer su zadužbine nakon nacionalizacije njihove imovine mahom bivale ugašene te nije bilo kome vratiti oduzetu imovinu. S druge strane zadužbinari su često svoju imovinu na upravljanje ostavljali Univerzitetu, Matici srpskoj, Akadamiji nauka i dr. organizacijama od ugleda, ali te organizacije po ovom zakonu nisu dobile mogućnost da im ova imovina bude vraćena. Stoga su, na osnovu ideje da bi i ova imovina trebalo da bude vraćena svrsi kojoj su joj namenili njeni darodavci, pojavili predlozi donošenja posebnog propisa koji ovo omogućio, ali su one za sada (kraja 2017. godine) ostale u domenu razmatranja.

ZADUŽBINE U BEOGRADU

Zadužbina Ilije M. Kolarca

Ilija Milosavljević Kolarac (Kolari, 1800 — Beograd, 6/18. oktobar 1878) je bio veliki trgovac iz 19. veka, zadužbinar. Rođen je oko 1800. godine u selu Kolari nadomak Smedereva, po kome je i dobio nadimak Kolarac, a umro je 6. oktobra 1878. u Beogradu. Otac Milosav bio je abadžija, a majka se zvala Jovanka.

Kao dete je ranjen u Prvom ustanku. Po njegovoj propasti, Ilijina porodica prebegla je preko Dunava, ali se Ilija brzo našao u Beogradu, sa 30 para. Radio je kao trgovački momak za druge trgovce, pa je i 1827. godine oženio ćerku jednog od njih Milutina Radovanovića, Sinđeliju Radovanović, rođenu 1809. godine. Otvorio je sopstvenu radnju, boltu. Nedugo zatim, preselio se u Pančevo, zbog straha od knjaza Miloša. Tamo je razvio veliku trgovinu i sa Srbijom i unutar Austrougarske, prvenstveno sa hranom, ali i sa stokom, i veoma se obogatio.

1855. umrla je Sinđelija, koju je mnogo voleo, i on je sahranio u Beogradu, gde se i sam preselio sledeće godine. Tu se bavio trgovinom soli i šalitrom, pa i nekim rudnicima. I ranije je pomagao književnost, a 1861. je osnovao Književni fond Ilije Milosavljevića Kolarca uz pomoć Koste Cukića. Do Prvog svetskog rata fond je izdao 120 knjiga. Ilija Milosavljević Kolarac, osnivač Kolarčeve zadužbine i Narodnog univerziteta, je testamentom iz 1878. godine sav svoj imetak ostavio srpskom narodu u cilju širenja nauke i kulture. Spada u velike zadužbinare Srbije.

Kolarčev narodni univerzitet se nalazi se na Studenskom trgu 5, u najstrožem centru Beograda. Zgrada predstavlja objekat od velikog kulturnog i istorijskog značaja i kao takva je proglašena za nepokretno kulturno dobro. Zadužbina Ilije M. Kolarca, od osnivanja do danas, svoj rad razvija u okviru četiri centra: Centar za muziku, Centar za predavačku delatnost sa Galerijom, Centar za nastavu stranih jezika i Centar za izdavačku delatnost sa Knjižarom ”Aleksandar Belić„.

Zgrada Kolarčevog narodnog univerziteta sadrži spomeničke vrednosti pre svega zbog svoje namene i nezamenjive kulturne uloge. Zamišljena je kao institucija koja ciklusima predavanja i drugim oblicima edukacije na najvišem stručnom i naučnom nivou, utiče na razvoj kulturne sredine. Predavanja obuhvataju različite oblasti ljudskih saznanja, od medicine, tehnike, filozofije, do istorije umetnosti i odnose se kako na svetska dostignuća, tako i na istraživanja u domaćoj sredini. Kolarčev narodni univerzitet je značajan i kao reprezent ideje o zadužbinarstvu koja je ostala sačuvana do našeg vremena, a koja je Beograd obogatila nekim od najreprezentativnijih građevina.

Zadužbina kapetan Miše Anastasijevića

Miša Anastasijević, koga su savremenici zvali ”Dunavski Rotšild„, bio je tvorac prve srpske multinacionalne kompanije i jedan od najbogatijih Evropljana svoga doba. Rodio se 1803. u porodici malog trgovca na dunavskom ostrvu Poreč, na rečnoj granici habsburškog i turskog carstva, stecištu trgovaca, špijuna, avanturista i protuva svih vrsta. Rano je ostao bez oca, ali ja zahvaljujući hrabroj i preduzimljivoj maćehi preživeo brojne turske najezde tokom srpskih ustanaka, uvek se vraćajući na dunavsku ”ofšor„ zonu gde su cvetali šverc i trgovina.

Već kao dečak započeo je bavljenje trgovinom 1814. godine. Služio je kao dečko za 6 groša na mesec, da bi 1865. godine njegovo bogatstvo iznosilo približno 18. miliona dukata. Glavni posao Miše Anastasijevića je trgovina solju, i na početku je bio u ortakluku sa knezom Milošem Obrenovićem. Knez mu je (na Mišino traženje) pozajmio novac, a delili su prihode. Prvi posao je odradio 1828. godine kada je izbio rat između Rusije i Turske. Uzeo je od zabrinutih trgovaca Turaka jednu lađu sa solju i prodao uspešno, krećući se nesmetano Dunavom, koji je bio inače u blokadi. Posredovao je između turskih i srpskih trgovaca. Oko 1850. držao je monopol na trgovinu solju na srednjem Dunavu, zapošljavao 10.000 ljudi u 23 filijale – kamarašije, na teritoriji nekoliko država, posedovao trgovačku flotu od najmanje 74 broda i ogromne zemljišne posede u devet spahiluka u Vlaškoj.

Po zapisima književnika Matije Bana, Kapetan Miša je bio i dobrotvor koji je pomagao rodbini, mnogim sitnim trgovcima, ali i političarima koji bi zapali u dugove. Hiljadama dukata pomagao je Beogradsku čitaonicu, Narodno pozorište. Gradnja čuvenog kapetan Mišinog zdanja trajalo je relativno dugo, do 1864. godine, jer se čekao mermer da stigne iz Italije. Sa zgradom poklonjen je i sav nameštaj i oprema za prosvetni i naučni rad (hemijska laboratorija). U tu veliku zgradu smešteni su zatim Velika škola, gimnazija, Ministarstvo prosvete, Narodna biblioteka i muzej. Danas se u njoj nalazi Rektorat Univerziteta u Beogradu.”

sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-09 11:55 AM
@zlatiborac: Uz duzno postovanje mislim da uzurpiras ovde prostor silnim copy paste izjavama. Za to svi imamo internet a za sve ostalo imamo svoje mišljenje ma koliko se nekome ne svidjalo...
zlatiborac
2021-02-09 12:52 PM
sirchulle@ prika, ne sporim... mogu postaviti teme i o sebi šta mi se
dopada a šta ne - kao i mnogi ovde, ali koja vajda?
;-)
sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-09 01:30 PM
@zlatiborac: Pa vajda je ako ti se nešto svidja onda i ja odem tamo i vidim to. Ako mi se ne svidja nikom ništa. Ovako moram da listam dok ne nađemsledeći komentar. E, sad ovde bi bilo dobro da ljudi pišu svoje stavove u vezi nečega a da ono sto nisu njihovi stavovi a svidja im se neka jednostavno proslede link. Cisto mala primedba.
sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-09 01:34 PM
Ja se ubijem ovde pišuci o nečemu sto je moje razmišljanje na neku temu (bilo to ili ne ispravno) i onda neko dodje i tudji tekst copy paste. I naravno zauzme pola komentara. E pa hebi ga copy paste je cudo. Može da pokrije sve.
zlatiborac
2021-02-09 01:56 PM
„Pa vajda je ako ti se nešto svidja onda i ja odem tamo i vidim to. Ako mi se ne svidja nikom ništa. Ovako moram da listam dok ne nađemsledeći komentar.”

Kako ko i kako se uzme, nema ono 'mora' - već dobra volja.

Kao uostalom i mnogo sto šta u zivotu, kad jednu te istu stvar
stvar vidimo,posmatramo i tumacimo na razlicite nacine.
Uostalom tako je u porodici,na radnom mestu pa čak i necem
sto nam nije zajednicko niti nas obavezuje.
zlatiborac
2021-02-09 02:22 PM
„Ja se ubijem ovde pišuci o nečemu sto je moje razmišljanje na neku temu (bilo to ili ne ispravno) i onda neko dodje i tudji tekst copy paste.”

Tako ti je manje vise u običnom zivotu, čemu frka. Ovde u ovoj
birtiji imaš izbor po onoj;'ko te hoće ne kaži mu neću,a ko te
neće ne nameci mu se'.

p.s. jednostavno doticnog iskljucis - nek se samozadovoljava...

Seeb-VN1700
2021-02-09 02:43 PM
Radnicka klasa Jugoslavije i seljaci su ionako naucili na drugorazredne kopije. Sve šta nam se serviralo bilo ili prevara ili losa kopija.
I Super-Rifle, i Malboro, i Vodka, i Viski.. muzika, filmovi.. sve daleko od originala.
Sve je to bila kopija i prevara.
I bitka na Neretvi kako je na filmu isto prvara.
Nas mudri Tito nadmudrio i Njemce i Talijane, Četnike.. srusio most da ih zavara.
Istina je drugacija.
Partizani su uspjeli zarobit jednog njemackog visokog oficira, pa su nastali pregovori. Nakon čega su Njemci Partizane jednostavno propustili.

-
zlatiborac
2021-02-09 03:08 PM
„I bitka na Neretvi kako je na filmu isto prvara.
Nas mudri Tito nadmudrio i Njemce i Talijane, Četnike.. srusio most da ih zavara.”

Potom u toku mrkle kisne noćiinzenjerske jedinice isti most obnovile
da drugovi predju na drugu obalu...u jeku borbe na Sutjesci vjerni
pas Reks skocio na zalutali metak i spasio zivot drugu marsalu...
Seeb-VN1700
2021-02-10 09:57 AM
Evo malo Beograda u ponosnom izdanju..

https://www.youtube.com/watch?v=vD-CGqT6kQs

-
sirchulle
(CAD Designer)
2021-02-10 10:33 AM
Sve je ovo lepo i dobro izgleda ali ova muzika ili ti glazba limeno-duvacko-plehanog svapskog tipa prosto iritira.
zlatiborac
2021-02-10 05:02 PM
„Evo malo Beograda u ponosnom izdanju..”

U prilog izdanja: po kazivanju mojeg oca, on je tih godina sa
još nekima od rodbine i komsija - radio na izgradnji (gradjevinama),
sa snimka,kao i izgradnji mosta „Kralja Aleksanfra” koji je srusen
1941, a na istom mestu 1950-ih podignut „Brankov”.

P.s. taj deo grada se zove Savamala gde sam bio na zanatu 1960-62.
 Comment Remember this topic!

Looking for Oil Diffuser Necklace?
.