Da se nadovezen na jedu od tema ispod...

Danilovicu se Nije Islo u Texas (ovo bi bilo dobro ime nekog alternativnog benda!)

jer već jednu godinu u srednjoj skoli živio u Tenesiju pa je znao iz iskustva kakvo sranje od zivota je na jugu (South Beach je ipak drugo) :-) Zivota radi koji evropljanin će prije izabrati Texas od Italije? Vrlo rijetki. Osim toga on je već igrao u prvoj petorci kod Kucnog Ljubimca Rajlija pa mu se nije nazadovalo izgleda. A pare su vjerovatno bile tu negdje, možda čak i bolje u Italiji (njemu kao zvijezdi). Za koke, more, zivot, provod i da ne govorimo.

Za Djordjevica... on je '96e u Atlanti u finalu OI s Amerima čini mi se bio na vrhuncu moći, igrao je kao svajcarski sat. Fizicki i igracki i intelektualno izgledao je daleko mocniji od njihovih keceva Stocktona i Pejtona. Ta dvojica su naspram njega izgledala prosjecno. Dakle za bilo koje strucno oko nema sumnje da se pound-for-pound Djordjevic mogao nositi i sa njihovim najboljim u smislu igre, a kamo li sa prosjekom... ali u vrijeme kad je Djordjevic dolazio u Portland, a još reflexivno i donekle danas, sve ali sve se desavalo sablonski, odnos kluba prema tebi kroz sve nivoe je bio sablonski (olicenje trenerskog sablona je Rick Adelman). Što se igre tiče, ti si mogao biti i Dražen i Kukoc i bog otac, ali sjedices na klupi bez obzira sto za to nema igrackog smisla. Kulturoloski si kao stranac strpan u taj box jer vlasnici i predsjednici tima nemaju ni priblizno tolike finansijske vajde od zvijezde Saleta koliko od zvijezde Lamara (lupam) A i ne žele da povrijede sujete svojih domaćih proizvoda, znaci domaće zvijezde su bizni$, a ne Djordjevic. I posebno na bekovskim pozicijama... zamisli kako treba da se osjeca neki ghetto phenom koji treba da sjedi na klupi da bi umjesto njega startovao i igrao neki iz Tunguzije kome ni ime ne može izgovorit, a pri tom nije ni 6'3„.

Isti slučaj je za naše trenere. Obradovic, Ivkovic, Tanjevic, Maljkovic, Ivanovic, Pesic (za Vujosevica ne vjerujem :-) su nekoliko puta bolji od vecine NBA trenera. Njima NBA treneri ne mogu ni prismrdit'. Ali su im vrata sistemski zatvorena zbog toga sto je NBA entertainment i biznis, a nasi ”old school„ Soviet-style disciplinarni diktatori takvu i toliku neozbiljnost ne mogu svarit organski. Jer onaj koji nije moulded od malih nogu na takav način i u tom sistemu se ne bi mogao ni naći u takvoj lakrdiji, sve kad bi i pristao. I zato pristao i ne bi. Sve i kad bi mu NBA otvorila vrata. A otvoriti vrata neće. Jer se snasao i ne bi. Jer kod naših važih staromodna deviza ”ako ćemo igrati igracemo, ako ćemo se zezati onda daj da ti yebem mater.„

Da se vratim na igrace.

Nasi igrači su nekad u NBA mahom dolazili da probaju (metaforski receno ”da vide šta je po...at crnkinju„) i ako mogu pokazu se. Znaci uglavnom ne zbog para. Danas je već mahom druga dinamika igre i priorita. NBA je slabija, ”aura„ njihovih igrača se poprilično izgubila, internacionalci redovno pobjedjuju njihove, stranci lakse dolaze i do angazmana i do startnih pozicija i do minutaze i do statusa (ako su dobro dobri, a ako su prosjecni onda i oni came na klupi). A pri tom su pare daleko bolje nego u Evropi. S druge strane i Evroliga i nacionalne lige su oslabile. Vise nema velikih zvijezda i dominantnih pojedinaca kao nekad (brze i ranije i prije nego što se formiraju idu preko bare, i onda tamo budu upropasteni tranzicijom u neke uloge koje ne iskoristavaju njihove dotadasnje prirodne best assets, i kao takvi postaji neki u raskorak izgubljeni hibridi, ni vamo ni tamo, ni ovo ni ono -), nivo takmicenja je slabiji, opsta popularnost je spala, itd. Dakle u ovim uslovima čak i za evropske slabije igrace daleko vise finansijski isplativije sjediti na klupi u danasnjoj NBA nego biti polu-zvijezda u Evropi (pravih zvijezda vise nema).

I zato dolazimo u situaciju u smis lu da bi danas daleko bilo vise evropljana kao Bodiroga, igrači bi se lakse odlucivali da im ne vrijedi dolaziti u NBA, ali ih sada upravo daleko vise dolazi (i ko treba i ko ne treba) jerbo se jedino dobra lova danas može zaraditi tu.”