Raspravlja crnogorska skupština na Cetinju o ujedinjenju.

Jedan Crnogorac predloži da se ujedine sa Srbijom.
Predsjedavajući odgovori da to ne bi bilo dobro zbog dvije dinastije i zato što bi bili ugnjetavani.
Drugi predlozi da se ujedine s Hrvatskom.

Predsjedavajući odgovori da ni to nije dobro, jer su geografski nepovezani.

Treći poslanik predloži da se Crna Gora ujedini s Bosnom i Hercegovinom.

Drugi poslanik javi se za riječ i objasni da ni taj predlog ne valja, jer su siromašni i Crnogorci i Bosanci.

Onda neki čiča predlozi da objave rat SAD.

Predsjedavajući ga upita: „Zašto baš to”, a čiča odgovori:

„Pa, Njemačka je objavila rat SAD-u, izgubila rat, ali je postala
najbogatija evropska država. Japan je objavio rat SAD,
izgubio rat i post'o najbogatija zemlja u Aziji.”

Na to će predsjedavajući: „A ko garantuje, jado, da ćemo mi izgubiti?”

Na kraju ipak odlučiše te se spojiše sa Bosnom i Hercegovinom, ali sad nastade novi problem - nikako da se dogovore oko imena nove države.

Nakon dugog glasanja i prepucavanje prihvaćen je slijedeći prijedlog:

Crna Bosna i još Gora Hercegovina