Fata i Mujo se bude usred olujne noći u tri ujutru. Neko jako lupa na njihova vrata.
Mujo otvara vrata kuce, a pred njim stoji pijanac, pijan k'o zemlja, jedva stoji na nogama.
Pijanac moli Muju da izadje da ga malo pogura.
„Nema teorije”, otkulira ga Mujo s vrata, „tri je ujutru, covjece!” I zalupi mu vrata pred nosom.
„Ko je bio?” pita Fata.
„Ma neki pijanac, trazi da ga poguram” odgovori Mujo.
„Jesi li mu pomogo?” opet pita Fata.
„Nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k'o iz kabla!”
„Sram te bilo”, nalijepi ga Fata. „Sjecas se, kad smo prije dva mjeseca vracali od Sulje, kad su ti kola crkla po onoj
kisurini, da se ona dvojica momaka nisu zaustavili da te poguraju, nikad se ne bi odande izvukli!!”
Mujo, se malo postidi, i na kraju se obuce, otvori vrata i prodere se u mrak i kisu:
„Halo, jesi li još tu?”
„Jesam”, dere se pijanac.
„Treba li te još pogurati?” pita Mujo u mrak.
„Treba, fala li *HIK* lijepo!” kaže pjanac.
„Dje si?” pita opet Mujo.
„Evo me na ljuljasci!”