Svakog jutra, svaki Srbin,
u modernoj kineskoj garderobi,
seda u italijanski auto,
krene ulicama asfaltiranim nemačkim parama,
kupi za doručak meksicku tortilju
i stigne na posao u austrijsku firmu.
Odmah uključuje japanski mini-kompjuter
i na engleskom jeziku počne da obavlja radne obaveze.
A kad se vraća sa posla, otvori vrata francuskim ključem,
opere ruke turskim sapunom,
otvori slovenački frizider,
izvadi iz njega konzerviranu američku hranu,
nalije času portugalskog vina,
upali juznokorejski televizor
i uziva gledajući latinoameričke sapunice,
dok ga greje ruski gas.

Eto zašto je najbolje domaće... xD