Дискусије : Кућни љубимци

 Коментар
Dosli za Nemacku! :)
marijamhlc
14. децембар 2012. у 08.21
Drugari, doselismo se mi za Nemacku i prvom moram reći da mi je pas odusevljen, istao kao i mi. Ovde su se vodile razne polemike na temu pasa u Srbiji i u inostranstvu.

Prvo moram primetiti da su svi vlasnicki psi ovde jako vaspitani i socijalizovani, za razliku od Srbije gde svaki drugi vlasnicki pas želi da vas pojede ili rezi na vaseg psa.
Drugo, ovde ljudi jako vole zivotinje i svako će da stane da ga pomazi, i da poprica sa vama, dok u Beogradu samo sto vam ne sutnu kucnog ljubimca.
Treće, nema DJUBRETA ali nigde, tako da psa konacno mogu da pustim bez brnjice da seta i da se ne plasim da će neko parce na kome je otrov da strpa u usta.
Cetvrto, nema pasa lutalica, sreća sreća radost, jedna muka manje, ne moram da se branim od njih i da branim svog psa.
Peto, pas mi je video prvi put u zivotu vodu, posto je u Beogradu naravno zabranjeno da se pas vodi na Adu ili na neka javna mesta pored reke. Odusevljenje njegovo vodom, konacno će nauciti na proleće/leto da pliva i da zavoli vodu.
Sesto, ovde je svaki pas sterilisan, hvala Bogu, normalna razmišljanja vlasnika pasa

Tako da, moram vam reći da postoje značajne razlike u psima u Srbiji i u psima koji žive u civilizovanoj zemlji, kao i u samom mentalitetu ljudi i njihovom odnosu prema psima! Meni je u Beogradu iskreno bio horor kada sam setala svog psa, a ovde je milina, nema onih muka kao u Beogradu da će nešto pojesti, nešto udahnuti, da li je vlasnicki pas vakcinisan ili bolestan, da li će da nas napadne copor uličnih pasa i t.d

mimozaaa
(posmatrac)
15. децембар 2012. у 14.19
U pravu si ovdje su psi jako dobri mada ima poneki izuzetak ali poneki i to je rijetkost. Vole svi pse te jedino moras da se raspitas da li je dozvoljeno tu da se pas kupa. Ovdje postoje zabrane za pse pa čak i da ga pustis s lajne a kamo li da se kupa u jezeru. Zato ima drugih jezera gdje je dozvoljeno za pse.
Uzivajte u novoj sredini i neka vam je sretno.
PERISTERI
(NEMAM MOTO)
16. децембар 2012. у 03.43


Neko,kome se toliko ne svidja(da ne kažem nešto teze)Beograd,ili bilo koji drugi grad...nije ni zasluzio da živi u njemu.Nadam se da će vam zivot biti bajka u „civilizovanoj” Nemackoj!
Lignjeslav
17. децембар 2012. у 05.16
Nisam shvatila zašto je loše živeti u uredjenoj državi?

uostalom ovo je tema za kucne ljubimce, pa ne bi da sirim dalje diskusiju...
avlijanerka
17. децембар 2012. у 07.26
Istina je da je zivotinjama zivot laksi u zapadnim zemljama nego u Srbiji. Sterilizacija i azili za napustene zivotinje su dva faktora koja drasticno smanjuju broj lutalica. Ovde u Kanadi svako drugo domaćinstvo ima kucnog ljubimca (i to nerasnog), dok u Srbiji se to i dalje smatra osobenoscu, bolescu, nastranoscu, jer zaboga pascad pripada dvoristu. A o sterilizaciji neću ni da pišem, nemojte tu ni da me cackate...
marijamhlc
17. децембар 2012. у 08.32
avlijanerka, veruj mi ja sam se u Beogradu istraumirala od kolicine pasa lutalica, iako obozavam pse, njih sam pocela da se plasim, jer kada te njih 10-ro opkoli to je stvarno strahovito, ili kada ne možeš da se prosetas sa psom ulicom a da te ne napadnu!:(

zato sam ja odusevljena ovim sistemom, jer ništa ovo ovde nije cudno, niti nemoguće da se izvede, ali u Srbiji, prvo vecina vlasnika ne cipuje svoje pse pa kada im pas dosadi oni ga izbace na ulicu, i kako onda da nadjes vlasnika i da ga kaznis, nikako. Da postoje kazne, ljudi bi drugacije reagovali.
a rasni psi su toliko postali jeftini, da ti možeš da kupis sada stene za 20Evra!!!!!!!! i naravno, koga onda biga sto izbaci tih 20 evra napolje, nikoga, to je onaj tragicni deo, sto je to za Srbiju potrosna roba,

moj brat u živi u Ca već 15 god, i bas mi prica, samo ljudi koji imaju para mogu da priuste sebi raznog psa, posto jako puno kostaju.
ja lično volim zlatne retrivere i dzek rasel terijere, meni ti psi jako odgovaraju po karakteru, i to je rasa koju ja imam, a imala sam i dva psa koje smo usvojili...

na zalost, i sistem je kriv i ljudi su krivi.

ne znam kada si bila u Bg-u poslednji put, ali kada bude isla, obrati paznju na pse, super su oni ovako pojedinacno, ali kada te vide sa tvojim psom, strahota!:(
baxuz
(φεμμινα™)
18. децембар 2012. у 06.42
secam se kada sam bila u CH u gostima sa mojom pokojnom pudlom... izvedem ja psa napolje, napomenu mi domaćini da obavezno pokupim govanca iza psa i da nikako ne bacim u kontejner već da to donesem kuci pa bacim u wc solju... dobro, spremim ja sve potrebno i izvedem psa napolje...

seta moje kuce po onom zelenilu iza zgrade, kad neka žena iz prizemlja otvara prozor i pocinje nešto da mi prica...
uporna ona na nemackom, mlati rukama, uzivela se i pokazuje mi nešto, ja pokusavam da joj objasnim da je ne razumem i zovnem domaćine mobilnim da izadju napolje da shvatim šta žena hoće od mene...

izadje moja drugarica, saslusa ženu i prevede mi da moj pas ne može da se seta po zelenim povrsinama koje ne pripadaju zgradi u kojoj žive moji prijatelji... reko pitaj ti tu finu gospodju kako ja da objasnim mom psu gde je imaginarna granica dve zelene povrsine i gde sme da pisa a gde ne...
besna nemica poce da vergla, kaže moja drugarica batali je, pokusaj da ogranicis setanje psa na nasu zelenu povrsinu, ova ako nastavi zvace ne znam već koga da l' pandure ili nekog drugog, ne secam se...

sledećih dana mog boravka provodila sam u dresiranju kera gde sme a gde ne sme da zadje... mislim se da se nosite u 3 lepe, nije bre pas covek pa da mu objasnim šta sme a šta ne sme...

o tome da siroto kuce nije smelo da zalaje posle 22h, da ne govorim...

marija srećan novi početak i da se malo odmoris od beograda :)))

Lignjeslav
18. децембар 2012. у 07.28
he he he, jeste istina sto si napisala, ali sva sreća mi živimo pored reke gde ima ogromno setaliste za pse, a iskreno ni ja ne dam psu da piski ovde ispred zgrade, stvarno me je sramota!:)

hvala Bogu ne laje u kuci, nikad nije ni lajao, miran je ko bubica u stanu, to smo ga već u Beogradu izdresirali, posto je imao obicaj da se dere i u 12h nocu, gde smo ludeli, voli pas da peva...!:)

ovde govanca u kontejner, imaju kante, kesice, sve po propisu, mada moram priznati nešto ovi ovde domaći i ne skupljaju puno za svojim ljubimcima, a mene sramota da mi pas kaki po ovako lepoj i uredjenoj travi, a ja da ne skupljam. I u Beogradu sam skupljala ako kaki slučajno pored ulice, na trotoaru i u parku, nije mi bilo teško...

opet kažem, sve je stvar kako se covek navikne, neko se navikne na ovakav zivot i ne smeta mu, a neko opet sa druge strane se nikada ne navikne...
avlijanerka
18. децембар 2012. у 07.35
Dobro marija, kao prvo, nemoj stalno da menjas imena:)

I ja živim u Kanadi i razlog sto ljudi ovde uglavnom ne uzimaju rasne pse uopste nije novac nego njima to jednostavno nije bitno. Ovde se od malih nogu deca uce da treba volontirati i uzimati zivotinje iz sklonista. Niko od Kanadjana koje ja znam nema rasnog psa ili macku. Svi su pokupljeni bukvalno sa ulice ili iz sklonista i nikome to nije bitno.

Baxuz, Svajcarska je malo specificna zemlja po svojim pravilima. Sa druge strane, razumem ja i te ljude kojima se stalno neko sa kucicima seta po travnjaku samo zato što je ta lokacija mnogo zgodna. Privatna svojima je na zapadu svetinja i ako nije tvoje - zaobidji.
marijamhlc
18. децембар 2012. у 10.21
ha ha ha, tek sad vidim da je pod suprugovim nickom, no nema veze, razumeli smo se!:)

ja znam da u Beogradu radi par organizacija po principu da udomljavaju pse sa ulice po Evropi, Svajcarska, Austrija, Nemacka i mislim i Italija.
Ali zbog propisa koje traže te zemlje, malo teze ide, jer same organizacije nemaju para i da sterilisu psa, i da ga socijalizuju, dok on poprima sve moguće vakcine, nakupi se tu dosta para.
Nasi veterinari radi sa tim organizacijama, i sve one do jedne, socijalizuju pse, svi pripremaju pse za njihov novi dom. I svi do jednog su fenomenalni kada prodju tu, da kažemo, „obuku”

Problem azila u Srbiji je sto tamo natrpaju pse, koji su opet prepusteni sami sebi, u smislu niko njih tamo ne socijalizuje i druzi se sa njima, obidje ih par puta dnevno i to je to. Vode oni racuna da psi budu zdravi, ali i dalje ti psi su jako nesocijalizovani prema ljudima i drugim psima koji nisu iz njihovog „copora”.
Ja se secam kada smo ostavili psa prvi put na cuvanje u jednom od hotela, i to kao vazio tada za jednog od najboljih, pa bre sramota, dva puta dnevno dodju da ih obidju i da ih puste napolje, nikoga nema da bude 24h sa njima, za ne daj boze... Zamisli, dva puta dnevno ih obilaze, tragedija, umesto da sede tamo po ceo dan...

Secam se da sam gledala na Animal Planet-u kako vode racuna u azilima u Americi i koliko provode vremena sa psom pokusavajuci da ga socijalizuju, stvarno sam se odusevila, mnogo je lepo organizovano.

Tako da zašto onda covek i ne bi usvojio psa iz azila, kada je taj pas i socijalizovan i sterilisan, totalno je bezbedno usvojiti ga. Dok kod nas ne znaš šta ćeš da dobijes na lutruji, pa zbog takvog lošeg odnosa države prema zivotinjama, kada ljudi usvoje psa, pa shvate da je ne socijalizovan i da ne mogu da ga savladaju, opet ga izbace napolje, i tako u krug...!:(

avlijanerka
18. децембар 2012. у 21.55
Pa dobro, ima tu i malo propagande i reklame na televiziji:)

Na zalost, nemaju svi azili ni vremena, ni znanja a ni para da svim zivotinjama koje se tamo nalaze pruze negu i vaspitanje koje im treba. Samim tim sto su u azilu, zivotinje su isfrustrirane i obično se ponasaju drugacije, agresivnije, nervoznije, nego kada su u porodicnom krugu. Pa i covek bi poludeo da je po ceo dan među resetkama.
Ono sto je ovde drugacije je sto su ljudi generalno voljni da uloze vreme, ljubav, strpljenje i novac da rade sa tim zivotinjama i iz njih izvuku njihove najvece potencijale kada ih usvoje. Rase, pedigree i poreklo retko ko gleda i mari.

Ne moram da tražim neke uopstene primere, moj macak je bio uzasan kada sam ga donela kuci iz sklonista. Agresivan, preplasen (na stranu to što je bio bolestan), ma uzas. Malo morgen je neko tamo radio na njegovoj socijalizaciji. A danas je sasvim pristojan decko, nije vise plasljiv, već obazriv, pa ne bezi u strahu kada cuje kucanje na vratima, nego razmišlja hoće li ili neće da se skloni, pa se polako odgega do kreveta u drugoj sobi, da bi posle desetak minuta ipak odlucio da mu je interesantnije u drustvu. To je bilo nezamislivo onda kada je panicno bezao od svakog suma kao da mu je zivot u najgoroj opasnosti.

Hoću da kažem (a rekla sam to već milion puta), sve zavisi od toga koliko je covek voljan da ulozi u tu zivotinju. To je ono sto je na zapadu drugacije (govorim generalno, dobrih ljudi velikog srca ima svuda).
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Keychain ?
.