Дискусије : Кућни љубимци

 Коментар
Veterinari u Nemackoj
marijamhlc
11. април 2012. у 07.10
Zanima me procedura kada se pas doveze iz Srbije za Nemacku, jel dobija njihov pasos, cip?
Ovaj nas je generalno kilavo momce, svako malo smo kod veterinara, da li neko može da mi od prilike kaže cene pregleda?

Takođe me zanima hrana, HIPOALERGENA (bez zitarica, jagnjetine i pacetine), granule, osim naravno Royal Canina, koje su hrane još dobre?

Da li kupujete ampule protiv krpelja i buva u petshopovima ili iskljucivo kod veterinara? Isto to me zanima i za tablete protiv crevnih parazita?

Hvala puno
RecA
12. април 2012. у 03.28
Da bi ti psa izvela iz Srbije on mora da ima pasos, da bude cipovan i vakcinisan protiv besnila. Takođe moras da mu uradis analize krvi (titra antitela). Procitaj ovaj tekst:

http://www.zivotinjsko-carstvo.com/saopštenja/instrukcije%20EU.php

Jednom cipovan pas je sasvim dovoljno jer ulazi u internacionalnu bazu podataka tako da nema potrebe ponovo ga cipovati u Nemackoj.

Na ostala pitanja ne znam da ti odgovorim, ne živim u Nemackoj.
RecA
12. април 2012. у 03.33
Nešto nije u redu sa linkom, evo opet:
http://tinyurl.com/caoucbn
mimozaaa
(posmatrac)
12. април 2012. у 06.09
Evo ja sam u Njemackoj u Minhenu. Dovela sam psa (sad pokojni) iz Sidneja a jednog sam usvojila prije 2 godine iz naših krajeva. Oboje su Zlatni retriveri.
Ovaj iz AU je imao svoju proceduru oko ulaska a kujica koja je dosla prije 2 godine je imala pasos u kojem su bile sve vakcine imala je obavezno cip i to je to. Presla granice bez problema a ovdje sam je odvela veterinarki koja joj je otvorila karton upisala sve bolesti za koje smo znali te ju je prijavila organizaciji TASSO koja ima registar svih cipova te vlasnika i adrese sa telefonima. Dobili smo markicu na kojoj piše broj telefona i broj markice. Ko je nadje dovoljno je da pozove telefonom i dobit će nasu adresu. Može i bez toga ali tada ide na ocitavanje cipa pa će vetirar naći adresu. Moras psa prijaviti za porez i dobit će markicu koju mora nositi na kaisu oko vrata. Ovdje se godisnji porez i to veci psi vise a manji nešto manje dok za dva psa ili vise placas puno veci porez.
Nema problema oko dovodjenja psa potrebno je da ima cip i sve vakcine koje se redovno primaju tamo kao i ovdje. Sve to treba da piše u njegovom pasos kao i datum kad ih je primio kako bi ovdje veterinar znao kad mu je vrijeme za slijedecu.
Što se cijene usluga veterinara tiče to je razlicito od jednog do drugog. Moras se malo raspitati kod poznanika koji veterinar je najbolji a da nije najskuplji. Moja veterinarka je super i nije toliko skupa. Uzima za pregled 25€ a ako pas je bolestan pa mu je dala injekciju i terapiju a to kosta dosta ona onda ne naplati pregled. Kad sam imala dva psa a kujica je jako osjetljiva i bolesljiva a moj pas je obolio od karcinoma, onda je naplacivala samo lijekove i pa čak je i umanjivala cjenu jer su iznosi bili stvarno veliki pa se desavalo da za kujicu nije htjela naplatiti.
Sam pregled nije skup koliko su skupi lijekovi. Ampulice protiv krpelja i buva ne mogu se kupiti u pet sopu (bar ovdje kod nas) nego kod veterinara. Kutija ampulica od čini mi se 5 komada kostala je prošle godine 50€. Sad u subotu idemo na redovnu vakcinu pa ću kupiti kutiju ampula i pišem ti cjenu.
Moras imati dobrog veterinara koji će ti voditi psa. Ovo mislim cisto radi placanja jer poneki od sitnice naprave čitav spisak šta bi od nalaza radili pa je cifra da padnes u nesvjest. Moju kujicu je na insistiranje poznanice da ju odvedem njenom veterinaru pregled i čitav spisak na jednoj stranici ispisano šta bi on sve radio od nalaza i to sve izaslo 2.000€. Otisla svojoj veterinarki i rekla samo par stavki sa onog spiska da joj uradi, ona odmah odbila i rekla da je to glupost i bacanje para da neću iz tih nalaza ništa saznati, i bila je u pravu. Žena gleda šta je dobro i korisno i nije od onih koji gledaju samo da zarade. Imaš i opciju da ga vodis u kliniku gdje isto lijece. Neke klinike znaju biti jeftinije od veterinarskih usluga.
Isto bit ti preporucila da uzmes osiguranje za psa koje ćeš placati jednom godisnje. Gledaj da uzmes osiguranje koje će ti pokrivati operaciju kod psa te sve nezgode koje pas može napraviti ili prouzrokovati te imaš ukljucene advokatske usluge kao i osiguranje kuce tj. stana. Ja imam ovo osiguranje koje placam 15 ili 20€ nisam sigurna, i pokriveno je sve gore navedeno. Imala sam i za pokojnog psa koji je imao operaciju masnog tkiva i osiguranje je platilo skoro cjeli iznos OP. U početku nisam imala osiguranje ali jedno ruzno iskustvo me je opametilo. Iz cista mira sam nasla pismo u sanducetu kako je moj pas ugrizao i napravio veliku ranu drugom psu koji je isao na sivanje i to 50 km kod udaljenog veterinara i to taksijem. Naravno vlasnicu su nas odmah snimili da smo novi stanari te su smisli plan kako da nas opeljuse a oni da zarade. Ja sopkirana znajuci mog psa da nikada nikog nije napao, čak njega napadaju a on se nezna braniti. Oglusim se o pismo a oni dodju na vrata i tad vidim da su to vlasnici terijera koji svaki dan napada mog psa pa čak i mene. Pošto ništa od toga nije tačno otresem ih a oni me tuze i priloze racune veterinara, sivanja, tri kontrole i sve to taksijem po 50 km gore i dolje. Pošto su njemci muž odmah htio da mi to platimo bez obzira sto ništa nije istina a ja tvrdoglava neću po cjenu da me istjeraju iz Njemacke. Pocnem se zaliti u parku ostalim vlasnicima pasa na tuzbu i saznam da ti ljudi to rade godinama i da prate nove ljude kojima sjedaju za vrat. Naravno tu mi se ponude tri vlasnika da mi budu svjedoci jer su imali isti slučaj s njima. Uzmem advokata i krene sudjenje. meni stizu obavjestenja kako tuzba ide s jednog na drugi sud a iznos se samo povecava jer se pridodaju sudski troskovi i njihovi advokati. Njih zastupa dva advokata a mene jedna i to mlada tek pocela. Odmah sam primjetila da na prvom pismu koje su mi ubacili u sanduce da je potpis vlasnika psa i potpis na racunu od taksija isti. Muzu kažem da je isti potpis i da mi tu smrdi a on me napadne kako za to imaju strucnjaci da to ne pricam i sl. tvrdila sam da vlasnim psa ima taksi ili neke veze s tim a moj muž me je napada za to. Potrajalo je to sudjenje a moj muž dolazi jedan dan i kaže kako je vidjeo vlasnika psa kako usisava svoj taksi:). U prici sa svojom advokaticom saznam da ona namjertno pusta da se taj proces oteze i da ide sa jednog na drugi sud da se cjena povecava a glavni adut za nasu odbranu cuva za kraj. Kad je doslo do samog kraja onda je iznjela i tražila da se istrazi potpis sa racuna taksija i vlasnika, te zašto racuni nisu numerisani, zašto se islo van grada veterinaru kad u ulazu do nas ima veterinar a tvrde da je bilo hitno, pas puno krvario, da se pokrene postupak protiv tuzitelja za lažno izdavanje racuna i neplacanje poreza.
Onda je nastala panika. Onda su dolazili molili da pristanem na to da oni svoju tuzbu povlace da će mene obestetiti, da će platiti sve pa i vise samo da odustanem. Ja sam zeljela ići do kraja i moja advokatica ali moj muž nije želio da se s njima vise nateze. želio je da taj cirkus stane i rekao je advokatici da on pristaje da se oni povuku s tuzbom. Platili su sve sudske troskove, moju advokaticu samo da ih krivicno ne gonimo za lazne racune. Tada sam uzela osiguranje za psa sa advokatskim uslugama jer sam voidjela da ovdje ima i te kako zlocastih ljudi koji se namjerno podmecu pred psa kao bi sutra tražili odstetu za uprljan kaput ako je pas pruzio sapu, izmislit će nešto samo da trazi neku ostetu. Ovo moras imati bez obzira sto ti je pas miran jer eto i moj je bio neprimjetan pas a eto šta nas je snaslo i opametilo.
mimozaaa
(posmatrac)
12. април 2012. у 07.00
Zaboravih za hranu napisati. Imaš raznih vrsta granula a ima za jako alergicne pse. To kupujes kod veterinara a u prodavnicama ćeš naći isto granula za alergicne pse naprimjer dermacom od Royal canin. Vreca od 10 kg kosta 70€ a sastav je piletina. Ipak bi ti preporucila da odes kod bilo kojeg veterinara i tu vidis šta je najbolje od hrane za tvog psa. Ja muku mucim sa svojom kujicom jer ustvari ne znam koji joj je vrag i zašto ima problema sa kozom. Sumnjali smo na hranu, mjenjali pa je bila i na toj specijalnoj ze alergicne i opet ista stvar. Sad je na ovoj Dermacom i opet isto. Veterinarka kaže da je ona jako osjetljiv pas te ima problema sa stinom i na hormonima je. Bude faza da se sve to malo umiri a onda iz cista mira krene. Ona lize sape odozdo i sve joj se upali te krvari. Evo prije par dana liza je odzgo sapu i raskrvarila na jednom mjestu. Znalo je prije biti i odozgo pa preslo na odozdo pa se smiri poslije antibiotika i bude mjesec dobro pa krene. Trenutno nosi carapicu od pamuka da ne lize a u subotu idemo na vakcinu pa ćemo vidjeti šta dalje. Ona svako malo zbog toga ide na antibiotike jer se to upali a do sada nismo mogli dokuciti uzrok. radili smo analize krvi, briseve na alergene i ništa se ne pokazuje. Imam osjecaj da joj je sve na nervnoj bazi uz urođene probleme s osjetljivom kozom pomjesano sa njenom staroscu (10 godina) i problemom stitne koja je sad trenutno u normali. Ona je specijalan pas što se problema tiče. U kuci ne smijem glasnije progovoriti jer ona odmah dobije stres. Prije 10 dana joj je muž rekao da doje a glasniji je od mene i ona je odmah pocela da piski svake sekunde. Piskila je 100 puta u 10 minuta. Dobila odmah proliv. Kao da se derao na nju, kao da ju je udario, tako je reagovala. Nismo mogli da vjerujemo da ona ne može napraviti dva koraka da ne sjedne i piski. Sve je bilo dobro do tog trena kad je zovnuo i kad je to krenulo. Tad sam vidjela da s njom treba samo tiho i smirenim glasom jer ona sve dozivljava kao stres. Kad je dosla kuci nekako se smirila jer kasnije sam je vodila da piski i nije ništa uradila. S njom ne mogu nigdje otici a da to nije uobicajena marsuta do parka i natrag. Čim promjenim smjer ona dozivi stres i stane neće da ide te se vraca natrag na marsutu staru. Ako je zakacim na lajnu onda bezvoljno ide, zastajkuje i sva je nervozna. Kad se vracama i dodjemo do naše uobicajene marsute ona zivne, pocne trckarati, mahati repom i sva sretna juri kuci. Imam osjecaj da se ona boji da ćemo se izgubiti. Ne znam šta se u njenoj glavi desava ali ona je definitivno istraumatiziran pas. Ijako je dvije godine kod nas ona ne može izbaciti iz glave sve traume koje je prezivjela.
Dami je saznati kroz šta je ona prošla, šta je jela, da bi znala da joj pomognem. nazalost ne mogu sve to saznati a toliko se trudimo da joj ublazimo sve te stresove.
marijamhlc
12. април 2012. у 07.14
Hvala ti mimmoza puno.

Za osiguranje psa znamo, suprug mi je to rekao pre dva dana, da trebamo uplatiti obavezno, za eventualnu stetu, ako izleti na ulicu i neko zbog njega nastrada.

I nas pas je zlatni retriver, e sad, što se tiče zdravstvenog osiguranja, mislim da će za nas osiguranje biti znatno skuplje, jer nam pas ima epilepsiju, i prima još injekcije protiv alergije koje mu izazivaju grinje.
Ali da, svakako će mo sve uplatiti sto moramo za njega.

Da, veterinari su izgleda svuda isti, treba pronaći onog pravog, veruj mi i ovde smo promenili jedno 10 veterinara dok nismo nasli koji nam odgovara.
Što se analiza tiče, toliko nam je malisa imao svega za ove njegove tri godine, da nema sanse neko da nam uvali da radimo neke analize, posto i sami smo ko veterinari, dijagnoze postavljamo nepogresno!:)

Pas nam je naravno redovno vakcinisan, sve upisano u pasosu, tako da sa tim nemamo problema. Već smo predali za titar test!:)

Joj, boze, bas mi je zao sto ti se sve to izdesavalo sa komsijama, ma uvek postoje neke budale koje će ti zagorcati zivot, veruj mi, i ovde ih ima, ali covek nauci da ih ignorise.
Što se tiče ujedanja, nas pas nosi korpu, tako da će taj neko morati mnogo da se potrudi ako hoće da nam smesti!:)
A i zbog takvih nekih nesuglasica sa stanarima, mi želimo da nađemoneki stan/kucu, sa svojim dvoriste, da se niko ne bi zalio kako im prljamo ulaz ili da imaju problema sa našim psom.
Mada nas pas je miran, po ceo dan spava, nikad ne laje, kada zalaje, mi se zabrinemo!:)

A reci mi mimozo, kako je što se tiče stanova, jel teze naći kada imaš kucnog ljubimca?

marijamhlc
12. април 2012. у 07.30
E sad za hranu, da, to će isto biti ludilo naći. Ovde znamo šta mu dajemo, ali RC mu je definitivno najbolji, a moram ti priznati, kod vas je dosta jeftiniji. Kod nas je 10kg, 110Evra.

Joj, jadna kujica, ma jadni ti svi psi, ko zna šta oni sve prezivljavaju kada su napolju, kako ih ljudi tretiraju, pogotovu psi koji su malo mirnije prirode, oni uvek nastradaju!:(

avlijanerka
12. април 2012. у 08.17
Jao, mimozo, šta li se sve desilo tvojoj sirotoj kuci... Retko koja zivotinja (tipa pas, macka, konj, majmun) može bez posledica da prođe kroz takve zivotne situacije kada su bili napusteni ili zlostavljani). Jedino sto možeš da uradis je da pazis da je u takvoj situaciji, kada je uplasena i nesigurna, ne mazis i tesis kao malo dete, jer je tako zapravo samo nagradjujes za takvo ponasanje. Nemoj da primenjujes ljudsku psihologiju na nju, mnogi ljudi to sasvim nesvesno cine. Meni je isto trebalo puno vremena da ovog mog zivotiljka ne poletim odmah da ga uzmem u narucje i mazim kada je nesiguran i uplasen. Nama je to nesvesna (sasvim normalna ljudska) reakcija, a njima time zapravo govorimo da je takvo ponasanje dobro.

Vidim da se bas puno trudis za svoju kucu, da li bi mogla da nadjes nekog strucnjaka koji se bavi psihologijom pasa? To uglavnom nisu veterinari, ni treneri (jer ih ne uce nikakvim trikovima i disciplini), nego ljudi koji razumeju njihovo zivotinjsko ponasanje i nas ljude uce kako da ih razumemo.
mimozaaa
(posmatrac)
12. април 2012. у 10.40
Ma sav cirkus oko suda je bio prije 10 godina te sam na to zaboravila. Losa stvar je sto smo doselili u zgradu gdje su zivjeli ti zlocasti ljudi koji su to htjeli iskoristiti. Mi nismo imali tada osiguranje za našeg Lakca ali sva sreća da nas to sve nije novcano kostalo, a moglo je, da su zlocasti ljudi bili pametniji u svom naumu. To mi je otvorilo oci pa sam uzela osiguranje a i otvorila cetvore oci da me neko više ne nasamari. Sva sreća da se na tome zavrsilo. Otselili smo iz tog kvarta i otisli u drugi gdje nikakvih problema nije bilo a kasnije kupili sebi stan. U nasem stanu isto nema problema jer su stanari normalni, ijako ni ja ne mogu da radim šta hoću, mada je moj stan. I za mene postoje propisi stanovanja kao i za podstanare, te ih se i ja moram pridržavati.
Ovdje je lakse naći stan sa psom nego s djetetom. Što se toga tiče nećeš imati problema jer stvarno vecina ljudi voli zivotinje i ne prave probleme (zlocastih ima svugdje pa i ovdje). Ne moras zbog toga traziti kucu jer ćeš naći stan bezu oroblema sto imaš psa. Jeste da pas nebi trebao da laje neprestano kad je vrijeme za odmor (spavanje) ali nema problema ako se ponekad cuje lavez, pa to je zivotinja ne možeš mu zacepiti usta kao sto ni bebi ne možeš zabraniti da nocu place. Može se desiti da imaš nekog komsiju kome će nekad nešto smetati ali sve dok se pridržavate propisa u zgradi on vam ne može ništa. U mojoj zgradi tj. u ulazu ja sam imala 2 psa (sad je jedan) i ima ih još 3. Nikad nismo imali probleme ni prigovore oko dlaka, prljanja jer je to normalno a cistacica treba cistiti jer ne možemo letjeti zrakom. Ja sam svoje pse redovno cetkala ali bude dlaka bar ih ja vidim po odsjaju na plocisama. Cesto znam dok ususavam kucu da otvorim vrata te usisam i hodnik tj. stubiste. Nije se nikad niko zalio. Čak su mi se nudili da mi pomognu kad mi je Lakac obolio od raka kostiju pa je teško hodao. Svi su se trudili da nam na neki način pomognu a posebno kad lift nije radio tad je bila strka, pa su svi zvali da se lift popravi zbog njega. Imali smo kolica za njega koja su prilično siroka i nisu mogla korz vrata stubista. Mogla sam ih provuci kad skinem jedan tocak. Govorili su mi da ih slobodno ostavim na stubistu da komsijama ne smeta sto će zauzeti prolaz. Ipak sam ih drzala u prostoriji vani za bicikla koja je bila prepuna. Odjednom se napravilo prostora u toj prostoriji da sam dvoja takva kolica mogla ostaviti. Ne znam ko je sve izvadio svoje biciklo i ostavljao ga vani ali prostora je bilo kao u prici. Redovno su nas pitali za njega, svi su se suosjecali s nama. Kad je otisao svi su bili tuzni niko nas nije ništa pitao prvih mjesec dana. Samo tuzni pogled ih je odavao. Kasnije su tu i tamo ponesto priupitali ali i dalje ostali su jako korektni prema nama i nasoj kujici. Ipak ne mogu reći da je ovdje loše jer vecina je dobrih a ti ljudi koji su nam u startu pokazali svoju zlocu ne mogu mi pokvariti sliku o dobroti ostalih ljudi.
Što se hrane tiče sigurna sam da ćeš ovdje istu marku naći samo trebaš otici kod veterinara sa podacima i nazivom te marke. Oni ti mogu naruciti istu vrstu ako je nemaju kod sebe. Ja sa kujicom muku mucim dok je Lakac jeo Royal canin i nikada nije imao nikakvih problema sem tog strasnog osteosarkoma koji ga je zakacio u njegovoj 12 godini. Ipak sad kad hladne glave vise čitam vidim da je to cesca pojava kod ove rase pasa ijako i druge rase znaju oboliti od ove bolesti. Isto kao i kod epilepsije koja je česta kod labradora ali je znaju imati i ostale rase. Jedino sto me tjesi je to što je on imao 12 godina kad je obilio. Dosta slučajeva sam čula da su obolili psi sa 3-4 pa do 7 godina zivota. Moj Lakac je ipak pozivjeo duže a da je bilo sreće da mi je pozivjeo još koju godinu.
Što se Dee tiče u njenu psihu je jako teško uci. Nju sam uzela iz azila prije 2 godine a tada je imala 8 godina. Uzela sam je bas zbog starosti jer sam znala da ju neće niko uzeti zbog godina. Odkako sam je uzela ona je stalno bolesna. Prva stvar što se desila su grinje koje su je napale i to 7 dana po dolasku. Nisam ni znala sa tu demomikozu dok je ona nije dobila. tad je krenula nasa borba. Ovdje to ne tretiraju kao u našim krajevima tim mazanjem tinkturama. Ovdje je to otrov i zabranjeno je. Isto tako i tablete sse rijetko daju jer su otrov i ostecuju jetru. Njoj smo pokusavali dici imunitet, vodili racuna o hrani, hranili je kvalitetno, puno vitamina, ukapavala ampulice advokad protiv grinja svakih 7 dana u kozu. Onda sam nabavila ulje od crnog kima hladno presano iz Egipta pa sam je mazala tim uljem i ukapavala po par kapi tog ulja u hranu. Kuca mi je bila sva masna jer sam je mazala tri puta dnevno a crvene fleke i ponegdje krste je imala na glavi stomaku i nogama. Klizali smo se po plocicama jer je sve masno bilo. Ona gdje god stane ostaju masne feke, a lezala je svugdje. Spremni smo bili izbaciti sav namjestaj samo da ona ozdravi. Konacno samo uspjeli da se rijesimo tih bestija nakon pola godine borbe. Vise nije imala grinje ali je krenulo sa tim lizanjem sapa krvarenjima istih. Znali smo da joj je stitna na donjoj granici a kasnije je još spalo tako da je krenula sa tabletama hormona. sad su nalazi dobri, ali ona i dalje živi na tabletama samo sto svaka dva mjeseca kontrolisemo nalaz pa po tome ide i terapija. Ona je dozivjela sok kad smo je uzeli iz alzila jer je u 8 mjeseci promjenila tri vlasnika. Prvo su je prve gazde htjele uspavati jer ju vise nisu htjeli pa su je veterinari uzeli pod izgovorom da će to uraditi, ali su je dali azilu. U azilu je ona tugovala za svojim gazdama i taman kad se možda pocela privikavati dolazim ja i dovodim je ovdje. Sigurna sam da nije imala ljep zivot i da je prezivjela svasta jer sam primjetila da se boji staova, oklagije, bjezi izbezumljeno kad ugleda to u rukama. Po tome sam zakljucila da su je zlostavljali. Isto tako bojala se svih uredjaja u kuci pa sam zkljucila da je ona bila zatvorena u dvoristu i nije dolazila u kontakt sa kucanskim aparatima. Ipak ona je voljela svoje gazde ijako je bila zlostavljana, bar se na njoj vidjelo da tuguje. Laki je bio ljubomoran dva dana tj. bio je ljut na nas kad je ona dosla ali treci dan kao da je odrastao s njom. Njoj je bilo olaksanje sto smo imali njega jer smo je otrgnuli iz copora pasa i maca gdje je u zadnjih par mjeseci boravila i navilla se na njih. Postovala je lakija, kao da je znala gdje su njegova mjesta za leci i tu nije ni pokusavala da legne. Nije njegove igracke dirala, imala je svoje loptice koje je Laki odjednom zavolio pa ih redovno krao od nje. Nije se ljutila, prepusti mu a on onda loptu i pusti. Kratko je trajalo to oduzimanje lopte pa je i Laki odustao. Voljeli su se i veoma postovali. Ona bez njega nije nigdje htjela ići a ni on bez nje. Ona je vise vodila racuna o njemu. Kad je obolio tako se uklopila u nas rezim izlazaka i nosenja lakija kao da je covjek. Ma sve je znala koliko i kako on može hodati tako da je ona sama skracivala setnje, zastajkivala, okretala se i gledala kako on ide, ma bila uz njega kao da mu je time pomagala. Onda mu je prilazila te mu je lizala nogu a kasnije prednju nogu pa stomak i po tome sam znala da se to razislo da je metastaziralo. Kad je uspavan ona je pala u depresiju i mislim da od tada ona ne izlazi iz nje. Tad je krenulo ucestalo krvarenje sa sapicama tj. lizanje i tad su joj hormoni stitne spali ispod normale kad je krenula sa terapijom hormona. Ijako smo se sad njoj posvetili ima svu ljubav ona vise nije onaj pas od ranije. Prije se voljela maziti dok je Lakac bio ziv a sad samo lezi, spava i ponekad dodje kad je da je mazim ijako je stalno zovem. Bas je postala bezvoljna i sva deprimirana. Mogu je voditi kod tih psecih psihologa ali šta ako s time joj napravim još gore. Ona bi jako teško podnjela da je na 5 minuta ostavim s nekim koga ne poznaje. To je za nju odmah sok. Ako ću joj s time napraviti gore onda je bolje da je pustim da ovako sama otuguje a jako dugo joj treba da se pomiri sa drugacijom situacijom.
Evo sad idu godisnji odmori a ja sam na mukama šta da radim. Ona nije za voznju jer je stara a ne podnosi auto i povraca i auto je za nju stres. kratke relacije do veterinar mogu proćimada i tada zna povratiti i dobiti proliv. Znaci trebam je ostaviti ali kod koga? Imam kcerku voli je i sad se dogovaram s kcerkom da ona preseli kod nas u stan dok mi odemo na more. Znam da će pas teško podnjeti da ode u kcerkin stan jer je to za nju promjena a ona promjene ne podnosi. Sad se svi moramo prilagoditi njoj i gledati da joj sto manje napravimo stresa. Lakac je u zadnjih tri godine ostjao kod kcerke bez problema, njemu je bitno samo da su poznati ljudi s njim a mjesto tj. kuca nije toliko bitna. S njom je problem ako u park krenem drugim putem a ne onim kojim je ona navikla a o stanu da ne pricam. O ovakom osjetljivom psu još nisam čula.
Inače je ova rasa jako vezana za ljude i mislim da su oni osjetljiviji od drugih pasa bas po pitanju psihe a i zdravstveno su jako osjetljivi.Vecina ima problema sa stomakom tako da ne mogu svasta jesti, dosta ih ima kozne probleme.
Ipak ja ih volim bas sto su takvi dobri, poslusni i sto su vezani za nas.
Cudi me da ti svom psu stavljas korpu na njusku? Zbog čega, je li agresivan? Možda je kod vas takav zakon da se to mora nositi. Ovdje ne mora ni za one agresivne rase ako pas nije agresivan.
Bas mi je zao sto tvaoj pas ima emilepsiju ali uz lijekove se fino može zivjeti. Upoznala sam dosta pasa sa epilepsijom i jednu labradorku sa veoma jakom epilepsijom. Gazdarica joj nosi cepice stalno u djepu da joj može odmah staviti kako bi napad popustio jer bi brzo uginula. kažu da ima uzasne napade da joj srce stane u napadu. jadni psi i oni imaju iste bolesti kao ljudi. sva sreća pa ima ljekova za njih pa mogu kvalitetno zivjeti. Jeste da lijecenje ovdje kosta ja nikada nisam izasla od veterinara da minimalno nisam platila 100€. nesmijem ni pogledati racune u zadnjih 2 godine. Opet, ništa se ne može mjeriti sa onim što su oni meni poruzili. Evo sad bi dala stan da mi se laki može vratiti. Nebih ni sekinde pozalila.
marijamhlc
13. април 2012. у 06.32
Ari nam nosi korpu, jer je svastojed, sve trpa u usta, i nikad ništa ne ispljune, ko kanta za djubre!:)
Inače je ko macka umiljat, samo ide i mase repom i trazi neku ljudsku žrtvu sa kojom će da se izmazi!:)

Prošle godine je jedva preziveo, sva sreća pa smo i mi na vreme reagovali, a i imamo odlične veterinare. On je sebi uspeo da zacepi creva sa raznoraznim djubretom koje je jeo onako usput napolju, a sastav u njegovim crevima je bio sledeći - trava, komadi drveta i plastika!!!!!
Da se covek prosto sokira šta je sve stavio u usta. Šta da ti kažem, kada je jednom onaj omot od parizare kompletno progutao, pa smo se sokirali kada ga je spovracao.

On generalno ne ume da zvace, nego samo guta ko sumanut. Pre mesec dana smo mu čak kupili specijalnu ciniju za prozdrljive pse, ne bi li sporije jeo i poceo da zvace. Pošto se desavalo, kako brzo pojede, ispovraca se!
Sve ovo zvuci jako simpaticno kada si posmatrac, ali nama ukucanima uopste nije do smeha, kada razmišljas stalno šta će kreten sledeće da pojede!:)

Tako da to je razlog sto on nosi korpu, a i posle svega što se desilo ovde po medijima oko napada pasa na decu i ljude, poostrili su inspekcije, ovako nosi korpu i niko ne može da mi prigovori zbog nečega. Mi živimo pored sume, tako da tu ga pustamo bez povodca, pa se ljudi i generalno manje plase kada vide psa sa korpom.

Super sto imaš tako dobre komsije, i sto ti pomazu oko svega.
Mi ovde dosta vodimo racuna i o dlakama, i naravno o samom delu hodnika gde je nas stan, isto stalno usisavamo, brisemo plocice, i moram priznati, jedini smo u zgradi koji to rade. Na zalost, u Srbiji još uvek komsije nisu složne, da ipak treba neko da se plati da cisti ulaz jednom nedeljno, pa čak i cesce!:(

Lakse nam je da nađemokucu/stan sa svojim dvoriste, jer Ari ima jako neobične napade epilepsije, pa je lakse pustiti ga u tim trenucima napolje, nego da je u stanu, posto može da se povredi. Šta se njemu u stvari desava, on na par sec se skroz iskljuci, i onda krene napad panike, gde pas kreće da laje ko sumanut i da trci. Nemoj me pitati kako je nama, to je uzasna scena, i fizicki je jako teško izdrzljivo u tim trenucima, ja ga tada pustim da se izjuri, jer znam da neće da ode od mene, a suprug ga je par puta na povodac kacio, pa je i komsija morao da preuzima i pomaze da se zivotinja od 35kg zadrzi na povodcu, nikad je nikome ne poželeti. Ali lekovi sve to lepo drže pod kontrolom, da kucnem u drvo, kuc kuc kuc, već 2 god nije imao napad.

Što se tiče tvoje kujice i problema sa kozom, to je dermatitis, mi Arija lecimo od toga već godinu dana, i imamo jako dobre rezultate. Znaci šta mi koristimo , mi ga vodimo svake dve nedelje na kupanje specijalnim samponom koji mu ublazava perutanje i svrab, i moram priznati, vise uopste nema ljuspanja, inače je to ranije stvarno bio horor.
Možeš da pokusas sa tim, i mi smo koristili one ampule za kozu, ali to je sve u paketu sa primenom ovog sampona.

Evo link da vidis koji je sampon u pitanju.
http://www.stastnejchlupac.cz/dermilen-sampon-vetoquinol-150ml-6.html

Skup je naravno, ali daje fantasticne rezultate. Ovde mi kupujemo taj sampon kod veterinara i u salonu za pse, nema u slobodnoj prodaji, tako da se možeš raspitati kod svoje veterinarke.
Ranije je na preponama bilo sve crno, ali ne od prljavstine, nego od perutanja koze, uopste nije imao zdravu kozu, sada sve lepo rozikasto, pas se skroz preporodio.

Dalje, izbacili smo kompletnu upotrebu hemije u kuci što se tiče brisanja podova i namestaja, samo alkohol pomesan sa vodom i to kada se i usisava, mi ga izbacimo na terasu ili u drugi deo stana, zbog prasine koja će da se digne, da mu ne bi zasmetalo.

Što se tiče plasljivosti, možda stvarno da probaš sa nekim ko se bavi psima, sto bi narodski rekli, dog whisperer, posto oni jako polako rade sa takvim psima, i može doći do lepih i neocekivanih rezultata.

A reci mi molim te, posto kažeš da idete na odmor i treba da ostavis negde kujicu, sto je ne ostavite u nekom pansionu, jel zbog njenog stresa? Pošto svejedno je gde je ostavljas, pas će svejedno doziveti stres, znam po Ariju, on čim vidi kofere, pada u ludilo da će mo mi njega da ostavimo negde, i dok ga ne pustimo da legne pored kola i nadgleda situaciju, nema sanse da se smiri. Mada on vrlo lepo prihvata druge pse, ima dosta strpljenja, i nismo do sada imali problema kada smo ga ostavjali u pansionu. Jedini je bio problem pronaći ovde pansion koji prima pse sa epilepsijom, kao da je teško dati psu lekove ujutru i uvece, samo je bitno da uzmu pare.
Ali pronasli smo super pansion, i nemam nikakve zamerke!:)

mimozaaa
(posmatrac)
13. април 2012. у 07.48
Da problem je sto je ona uzasno vezana za nas i ne mogu je ostaviti nigdje zbog stresa. Zato sam odlucila da vidim s kcerkom da za taj mjesec dana ona dodje u nas stan i bude s njom. Kcerku voli i jako joj se raduje a lakse će prebroditi nas odlazak ako je u nasem stanu gdje je ona navikla i još će ići u isti park istom marsutom :) ma ovo je stvarno smjesno ali moja kujica je jako cudna.
Što se sampona tiče to ću obavezno pitati sutra jer idemo sutra veterinaru da primi redovnu vakcinu pa ću da se raspitam. Uzimala sam neke sampone od veterinarke za gljivice pa sam je kupala u tome mada je veterinarka rekla da nije potrebno. Ipak nam je dala na naše insistiranje. Da ona ima neki dermatitis ali ne znamo od čega? Njoj se ne peruta koza nego odjedonom pocne lizati i tu kaza pukne, prokrvari, a često se nakon par dana upali te mora primati antibiotike. Ne možemo ovo niscim povezati jer smo krenuli sa sumnjom na hranu pa mjenjali hranu i isli na onu za ekstremno alergicne pse i opet ista stvar se desi. Onda smo sumnjali na gljivice pa kupali u samponu i opet isto. Onda sam mislila alergija na travu jer se sve to desava odozdo na prednjim sapama ili odozgo i to na predjelima prstiju. Opet ne mogu ni to povezati sa alergijom na travu jer se pojavi ista stvar kad je snjeg vani i nigdje nema trave. Pocinjem da sumnjam da je na nervnoj bazi. U pitanju su samo prednje sape i to većinom jedna a nekad se desi da uhvati i obje. Evo od juče ne nosi carapicu i ne lize a nicim joj nisam mazala. Samo operem sape i dobro posusim kad se vratimo iz setnje. sad znaj zbog čega je lizala i prokrvarila a jede istu hranu? Ma ona će me izluditi. I dlaka joj uzasno smrdi a takvu sam je uzela iz azila. Ruka ti smrdi ako je pomazis ni za to ne možemo naći razlog? Do sada sam imala dosta pasa i niti jedan nije smrdio niti je imao problema sa kozom. Moj Lakac je mirisao kao beba jedino mu je dlaka uzasno smrdjela ako se svakodnevno kupa na moru ili jezeru onda smrdi kao djavo par sedmica dok se normalizuju zlijezde.
Što se tvog psa tiče znam kako vam je jer oni su velike izjelice i ne biraju šta će pojesti. Ja sam imala sreću sa svojim Lakiem jer je on kupio sve zivo dok je bio mala beba. Onda se smirio i vani nikad ništa nije uzeo kao da je imao strah od naše reakcije. Čak mu ljudi ponude neke grickalice u parku i on neće da uzme sve dok mu mi ne dozvolimo. Veterinarka uvjek poslije pregleda u zdjelicu nagradi svaku zivotinju sa sakom hrane a moj Lakac nikada nije htio to da uzme dok mu mi ne kažemo da može. Nikad ga nismo kaznjavali sem sto smo znali dok je bio mali da dreknemo NE i to mu se urezalo. Moram priznati da je velika sreća sto je on takav bio jer ne znam kako bi se nosila s tim da kupi sve zivo. Kujica je alavija od Lakca i vani hoće da pokupi neku hranu ali posto ide uz nogu i odvoji se metar od mene, tako je mogu kontrolisati i upozoriti na vrijeme da nešto ne uzme. Neće ona uzeti drvo, plastiku ili slično nego iskljucivo salamu, meso pa i hljeb, znaci samo ono konkretno što se jede. Tvoj pas je još razigran te će sve proćikad malo ostari. Retriveri su bebe do 4 godine i onda tek pocinje faza smirivanja.
Znam kako vam je kad krene napada epilepsije. Zao mi je Arija. Dozivjela sam napad epilepsije kod psa od prijateljice kojeg sam ja cuvala na jedan dan. Uzas, nikom nebi pozeljela takvo nešto da dozivi. Bio je crni Labrador mlad koji je već pokazivao simptome epilepsije par puta prije toga. Prijateljica ga je vodila veterinaru i veterinar je rekao da može biti epi a može biti i ukljestenje nekog zivca na kicmi. Naravno ona je vise voljela ovu drugu dijagnozu pa je nesvesno odbijala da je to epi napad. Ja sam joj govorila da piše kad se desava, da ga snimi kad dobije napad jer će samo tako moći dokuciti šta mu je. Do tada je imao tri puta napad. Ostavi ga kod mene a stanovala je odmah zgrada do mene i svakodnevno se družimo te zajedno izvodimo pse u setnju. Znaci on dolazi u kucu gdje je svaki dan. Cuje se zvono na vratima muž otvara a moj Lakac i on naravno odjure na vrata. Ja vidim da Laki dolazi u sobu i po njemu vidim da je cudan te odem u hodnik i vidim labradora kako se savio u neki polukrug, glava do poda, guza isto a kicma izduzena i njise se napred nazad te tako udara u noge od pozada mog muza. On misli da pas hoće da izadje vani pa ga nogom otiskuje unazad negledajuci. Ja vidjevsi tu scenu samo viknem, joj dobio je napad i moj muž zalupi vrata ženi pred nosom te onda nekako podignemo psa i donesemo u sobu te ga pokusamo poloziti na bok. On je sav ukocen u tom polumjesec polozaju. Uspijemo ga oboriti na bok on se trza, oci ogromne izbuljene, zdjenice preko cjelog oka izgubio se onaj krug oko zjednica. dahtanje kao lokomotica, grabi prednjim sapama kao da pliva u vodi i isteze vrat i glavom bori se i koprca. Legne muž na zadnji kraj njega a ja pritisnem prednji kraj. Izlupao bi se da ga pustimo da tako na nogama se koprca. Trajalo je to prilično dugo a ja van sebe jer sam mislila da će umrijeti. Citala sam o tim napadima na internetu te sam procitala da psima treba dati nešto slatko jer izgube energiju te da je poželjno da pojedu malo cokolade te da piju vodu poslije napada jer su izmoreni. Labic se popiski i pokaki u napadu i to je uradio i tada. U toj muci kad je napad poceo popustati i njegovo otimanje i borba sa nama ja dograbim mrvicu cokolade da mu dam ali on odbija hranu pa čak i vodu. Nekako mu uguram mrvidu u usta sa strane i prstom mu pokusavam u kapima vodu u usta unjeti jer on lezi sav iscrpljen i umoran. Nakon 10 minuta on se dize i dobija drugi napad još gori od prvog. Ma nas dvoje smo bili mokri do koze od borbe s njim i straha šta će mu se desiti. ja sam plakala još kad sam vidjela da mu curi tamna slina misleci da je krv, skoro sam dobila slom zivaca. Sva sreća da je Laki otisao u drugu sobu i nije ni dolazio da vidi taj uzas. Valjda je znao da se nešto strasno desava pa se sklonio. Mislim da je taj napad trajo vjecnost. Kad je to sve prošlo lezao je par sati snurem i onda se pridigao te je tek tada pio vodu. U međuvremenu sam skontala da je braon slina zbog cokolade da to nije krv ali u tom uzasu svasta mi je palo na pamet. Za nevjerovati da je taj labrador poslije skakao i trcao kao da mu ništa nije bilo. Mene je slomio njegov napad i jedva sam cekala da se ona vrati da ga uzme. rekla sam joj da je to ozbiljna stvar da mjenja veterinara jer ovo sto on ima nije ni ono sto ona želi da bude. nazalost ubrzo je ona dobila tri mozdana i ostala totalni invalid te nezna za sebe, u domu je a labradora je uzela druga poznanica koja ga je na kraju dala uspavati jer je uz terapiju imao po 100 napada u 24 sata.
Dobro je da tvoj Ari reaguje na terapiu i da nema napade. Znam kakv je to uzas. Nazalost ima dosta pasa koji imaju epilepsiju. Neki sa rijedjim napadima a kod nekih se stanje pogorasava i na kraju dodje do toga da ga moras uspavati. Uzas, nedaj Boze nikome.
Hvala za ovu informaciju o samponu, to ću sutra potraziti. Nadam se da ću naći a ako ne bude već ću naći način da ga nabavim. Probat ću i s tim. Tebi i Arii želim svu sreću da nam Ari dodje u Njemacku i da bude zdrav i da uziva.
mimozaaa
(posmatrac)
13. април 2012. у 07.56
Zaboravih ti napisati da ovdje imaš hoela za smjestaj psa ako želiš na godisnji. Ja nazalost ne mogu to koristiti jer moja princeza to nebi psihicki podnjela. Ma ako treba neću ići na godisnji, za nju mi ništa nije teško. Prošle godine nismo isli jer je Laki sepao, bio je bolestan i godisnji nam nije padao na pamet. Ove godine ako s kcerkom ne uspijem dogovoriti jer i ona ima svoj godisnji ja ću ostati kuci a muž nek ide sam. Meni to ne pada teško samo da mi pas bude zdrav.
avlijanerka
13. април 2012. у 08.53
Mimoza, stvarno probaj da pronadjes nekog kuceceg „psihologa” koji će vam pomoći da ojacate njeno samopouzdanje. To treba da bude neko ko neće upotrebljavati treniranje i dresuru, već neko ko dobro razume njihovu psihologiju. Probaj da pronadjes u vasim knjizarama ili bibliotekama knjige i dvd-jeve Cesara Millana, vama treba neko kao on.
mimozaaa
(posmatrac)
13. април 2012. у 09.26
Gledala sam klipove a i na TV emisije od Cesara. Ima ovdje emisija svake sedmice gdje u kucu dolazi pseci psiholog. Nisam vidjla da su iz Minhena ali ću se raspitati i vjerovatno ima takvih ovdje. Ima ovdje svega pa ću i to probati ali da s njom rade u mom prisustvu ili da me bar vidi na nekoj udaljenosti za početak dok se malo ne opusti. Probat ću i to. Hvala vam.
avlijanerka
13. април 2012. у 14.14
Mimoza, nemoj da insistiras da budes prisutna, jer veoma često problem u ponasanju pasa se mnogo brze resi bez vlasnika. Mi smo ipak ljudi, sa svojim strahovima, nesigurnostima i svim drugim negativnim osecanjima, a zivotinje to osete i projektuju na svoje frustracije. Ako si gledala Cesarove emisije, on veoma često odstrani vlasnika i pas tada potpuno drugacije reaguje. Ako bas želiš da posmatras, uradi to sa velike daljine, da te kuca ne vidi i ne mirise, kao da nisi tu. Možda je bas potrebno da se odvoji od tebe, da bi ojacala svoje samopouzdanje. Ti delujes kao veoma osecajna i nezna osoba (i još uvek tugujes zbog Lakija), ali se bojim da je bas to ono sto tvoju kucu čini još vise nesigurnom.
Isto kao kada nesigurno dete koje provede raspust u kampu bez roditelja odjednom procveta i postane puno samopouzdanja i sigurnosti, jednostavnu mu je bila potrebna druga energija.
marijamhlc
14. април 2012. у 08.05
Probaj obavezno sa samponom, ali naravno, moras biti uporna u tome i nema odustajanja. Tek posle 2msc ćeš krenuti da primecujes rezultate.
Nama je Ari grizao i lizao kompletno sape, sve 4-ri, ali krene odozdole, i onda polako se penje, tako da je u jednom trenutku izgledao ko osureno pole, bez dlake na sapama, ko da smo ga izdepilirali, strasno.
Onda smo mu stavljali te carapice, ali kompletno da mu pokriju sape.
Za kucnu hemiju smo sasvim slučajno otkrili, a na alergiju smo radili testove, i super se pokazala terapija protiv alergije, skroz je prestao da se cese, sto je super, konacno ima dlake na sapama!:)
he he he, secam se kako su nam veterinari rekli, ako se pokaze da nije alergija, onda je definitivno lud!:)

Što se tiče kujice, i ona je dozivela verovatno stres kada vam je Laki uginuo, i ona sada jako pati, pa možda ne bi bilo loše da uzmete neko stene, koje će joj skrenuti paznju sa svih njenih muka, a i ona će njega slediti u setnjama, malo će je razdrmati njegova energija i optimizam!:)

Za razliku od našeg psa koji je strasno ljubomoran i ne voli da deli stvari i hranu!:) Razmazena dzukela!:)
mimozaaa
(posmatrac)
14. април 2012. у 16.06
Ja se izvinjavam na mojim dugim postovima ali mi je lakse kad se ovdje ispricam i otvorim dusu.
Razmišljala sam da uzmemo neko stene ijako sam rekla da nikad vise neću uzeti psa dok je Laki bio bolestan. To je toliko bilo teško i psihicki smo svi u porodici pali. Onda je iznenada nakon 2 mjeseca od Lakijevog odlaska jedne nedelje navece zvonio telefon i javi mi se žena iz azila gdje smo kujicu uzeli. Molila me je da kod mene ostavi na 7 dana jednog stenca od 10 mjeseci kojeg je dovela u Njemacku skupa sa još nekim psima ali za njega je u poslednji cas familija nešto odustala. Da ga ne vraca natrag molila je da ostane kod nas jer iduci vikend dovode još pasa a i za njega će naći udomitelja. Ja pristanem i dexster dodje navece kasno. Mjesanac a lici na crnog labradora ma isti. Uleti u kucu kao uragan. Mi onako utuceni, muž sedam dana prije operisao koljeno i polako se kreće s stakama. Ljudi dodju ostave ga i odu a on juri cjelu vece po kuci, ma skace ne smiruje se. Nama raspoloženje skocilo mi se s njim zabavljamo, smijemo a moja Dea pala u tesku depresiju. Lezi na svom krevetu i ne pokazuje da je ziva. Nekako malog smirimo te ga odnesemo s nama u bracni krevet da spava jer se taj ne smiruje od trcanja i skakanja. A pisa gdje stigne pa smo odlucili da spava s nama jer rijetko će pas piskiti na krevetu. Provede noc s nama u miru ali kujica ne dolazi u sobu, ne pokazuje ništa, jedva jede, bezvoljno izlazi vani. Ma ona je pala totalno. On je pokusavao da s njom pocne igru ali kad je vdijeo da ga totalno ignorise on se zabavljao sam. Mi smo pokusavali da je oraspolozimo da joj posvetim paznju jer mali blento i ne mari šta radimo, njemu je lopta bitna i jurnjava po kuci.Uzeo je jednu loptu koju Dea ne voli i nikad se snjom nije igrala. Njene lopte on nije dirao. Moja Dea je bila kao mrtva, uzas, tek tada sam vidjela koliko je Laki bio velikodusan i nju tako brzo prihvatio. Opet ne mogu da svatim da ona koja je dosla iz azila i copora pasa odjednom postane toliko ljubomorna. Znam da je od Lakijevod odlaska pala u depresiju jer se to ocigledno vidi ali bar malo da je pokazala neke volje, ma ništa, čak je i nas ignorisala. Mali je ostao 7 dana i slijedeci vikend je otisao a ona za sve te dane je bila kao teski bolesnik. Da je pokazala malo interesovanja možda bi ga mi uzeli, mada je on previse hiperaktivan za naše godine. tek tada sam vidjela da se ja jedva nosim s njim, on me samelje za jedan dan da sam umorna navece a o muzu bolje da ne govorim. Bilo je veselo tih 7 dana a možeš misliti kako ga je muž izvodio kad je na stakama a ovaj juri i vuce na sve strane. Ja na poslu a malac pisa po kuci pa ga valja svaka 2 sata izvesti vani. Nije on ni mali jer je velicine kao kujica samo sto je zgoljav ali i ne može se ugojiti kad nema mira nikako. Umorim ga u parku bacajuci loptu, to ja mislim da sam ga izmorila jer mi ruka odpada od bacanja a jurca sat vremena za istom. Dodjemo kuci on jede i legne 5 minuta i to je njegov odmor, nastavlja jurnjava. Loptu donosi u krilo da mu bacas nema mira ni sekunde. Lizao nas ma divan, preljep pas ali pun energije. Muž ode u sobu da legne, odmori nogu a on čim vidi da ga nema u trku iz hodnika u jednom skoku skoci direkt na bracni na stomak muzu. Samo čujem stenjanje muza iz sobe. Strasno smo ga zavoljeli ali smo vidjeli da toliko aktivnog psa mi ne možemo imati, ne zbog naših godina a pogotovu sto muž ni sada nije bas s nogom dobro. Dea je ustvari bila najveci problem a malac bi se sigurno s vremenom smirio. Nezgoda je sto on nije navikao da obavlja svoje potrebe vani pa ga je muž morao svako malo izvoditi. Da je to bilo ok jer je on ipak 10 mjeseci star, i da ga je Dea prihvatila bar malo, on bi sada bio s nama. Bilo nam je jako teško da ga damo, plakali smo. Malac je tu noc bio jako tuzan, nije trcao nije pogledao loptu, znao je da odlazi a nama se srce kidalo. Kad zavolis za 7 dana psa, možeš misliti kako mi je bilo rastati se sa Lakijem? Kad je on otisao moja princeza je odmah zivnula i prvu sedmicu se mazila i onda opet ništa, krevet i spavanje te ponekad samo mlatne repom da mi pokaze da me cuje kad joj tepam.
Muž je isao na gimnasticke vjezbe pa je malca izvodio pred odlazak da nebi pisao po kuci i ostavio bi ga u dnevnoj sobi ali bi zatvorio vrata a dea bi ostala u drugoj sobi da ju nebi možda dirao i uznemiravao. Muž je ostavio i ukljucenu kameru da vidimo šta on radi i da vidimo da li dugo place i laje jer inače place kad ga ostavis. Eh taj snimak imamo i danas. On je naravno strasno cvilio pa je hodao po ugaponoj garnituri pa se popeo na mali stolic u dnevnoj sobi i na njemu stojao i zavijao, pa se penjao na trpezarijske stolice i odatle preko sanka je mogao vidjeti kroz kuhinju ulazna vrata. T je presjedio cjelo vrijeme i docekao muza. Kako je pametan, skontao on s kojeg mjesta može vidjeti ulazna vrata. Cudi me da nije skocio na sank pa preskocio u kuhinju i dosao do hodnika. Ipak je sjedio i cekao a muž kaže da je nevidjeno bilo koliko se veselio kad je dosao da je jurio i skako kao blesav. Jedan dan je deu vodio veterinaru da joj se krv vadi radi hormona pa je i blentu poveo. Naravno da je i on povracao u gepeku a i dea ne podnosi voznju. Ostavio ga je u gepeku a imamo auto karavan bas zbog pasa. Rekao mu da bude dobar da ga ceka. kaže kad sam izasao a kratko je trajala posjeta veteranu, dexster je bio na vozackom sjedistu sa prednjim sapama na volanu i gleda naprijed kao da vozi. Kaže da je toliko sladak bio, steta sto nije imao aparat da ga slika. Kaže rekao sam mu, mali hoćeš li kljuceve da upalis hahahaha.Ma on je nama donjeo veselje i umor ali mi smo svaki dan samo pricali o njegovim ispadima. Ko god nas zna svi su zvali da pitaju kakav nam je dan s njim ma svima je bio jako zanimljiv sem mojoj Dei koja ga ocima nije mogla gledati. Otisao je kod mladje žene koja ima tri kujice i jednu macu, kucu i dvoriste i vjerujem da mu je divno. Jedno vrijeme smo zvali pitali za njega, i ona se malo tuzila na njegovu hiperaktivnost ali s obzirom da je duplo mladja od mene, nije joj problem s njim izaci na kraj.
Eto to je razlog što ne razimišljam o stenetu jer mislim da bi Dea umrla od tuge. Pustit ću je da u miru provodi svoju starost a mi možda nekad kasnije uzmemo stene ili da uzmem macku. Mace nisam nikad imala sem sto sam dvije bebe mace nasla na moru pa sam ih hranila sa spricom u u kutiji prosvercovala ovamo te sam ih dala u azil jer nisam mogla i raditi i hraniti ih svaki cas. Dok je godisnji trajao bile su uz mene ali su bile premale, još nisu ni progledale. Ne znam kako je s njima? Druga kci koja živi u AU nabavila je macu i to preljepu Birnejsku sa plavim okama. Divan macak a sad je pokupila malo mace s ulice. Ona je prezadovoljna i kaže da je maca divna. Znam da to nije kao pas ni blizu pa nešto mislim da li da uzmem macu?
lola83
17. септембар 2014. у 10.34
Zdravo svima. Zanima me da li nakon prijave psa u nemackoj bez obzira sto je cipovan u Srbiji, on dobija nemacki pasos. Takođe da li je istina da će pas morati neko vreme da bude u karantinu posto san nacula takvu informaciju? Hvala puno u napred.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Lava Rock Bracelets?
.