Par dokumentarnih filmova koji su me dojmili u posljednje vrijeme. Dokumentarni film je uvijek za mene bio tezi smor, međutim pod buljukom nekvalitenih igranih filmova koji se stancaju sve sam vise uvjerena da dok. film piše bolje romane.

1. „Searching For Sugar Man” 2012
Za one koji nisu to gledali film o americkom muzicaru koji je pravio muziku 70-tih godina, nepoznat u Americi, zvijezda u Juz. Africkoj Republici. Zao mi je jedino sto su mi prepricali film do daske prije nego sto sam ga pogledala. To se treba skinuti i bez gledanja trailera u nedeljno popodne odgledati.

2. Soccer Coach Zoran and his African Tigers
Dokumentarac koji je napravila BBC o radjanju fudbalskog tima u najmladjoj africkoj zemlji Juznom Sudanu i borbu srpskog trenera Zoran Djordjevica za svoj mladi tim. Ako se Njemci ponose svojom radinoscu, Englezi svojom sposobnostima za politicke spekulacije, Rusi vojevanjima, ovaj dok. Film na najljepsi način pokazuje srpsku ludost. Jedina stvar koju nisam naisla ni kod jedne nacije, ludost tako PURE. Ne znam sjecate li se pokojnog Raskovica kad je izjavio da su Srbi lud narod, pa su ga pljuvali i napadali sa svih strana. Meni nikad nije bilo jasno zašto takvi napadi, kad je covjek poznavao tako dobro dusu svog naroda. Film koj vas neće ostaviti ravnodusnim. Gledala sam ga na TV ne znam da li ima da se skine negdje
http://www.bbc.co.uk/programmes/b03wctxp

3. loudQUIETloud: A Film About the Pixies (2006)
Dokumentarni film koj prati Pixies reunion 2004. Turneje, skice iz zivota clanova grupe, nemuste dijaloge, prica o velikim ljudima u kojima stanuju mala djeca koja nikad nisu odrasla. Tuzan film.