Дискусије : Филм

 Коментар
Tresnjin cvet
Babette
(office mite)
24. септембар 2012. у 16.56
Kako su se oni voleli!!

A ljubav, ljubav je jedna cudna stvar. Mladost se busa u prsa da ima na nju vise prava, ko je mlad i lep, zasluzuje da bude voljen, dok je koza zategnuta i misici napeti, dok je ljubav skopcana sa fizickom zeljom i strascu. Ljubav je prepotentna, jer u njeno ime dozvoljava i zlu krv, i otimanja, i silovanja, i radjanja i smrti, izdaje i prokletstva, a sve u njeno ime.
Nekad davno sam vam pisala u Ferrerijevoj Kuci osmeha, gde me jako dirnula jedna neocekivana ljubav među starcima, napustenim od svih. Ova, međutim, o kojoj sad imam nameru, je drugacija. Zrela i duboka, nesebična i pozrtvovana ljubav žene, supruge, s jedne strane, i slepa, decacka, nezrela i „zdravo-za-gotovo” uzeta, ljubav muskarca, njenog dugogodisnjeg supruga.

Film pocinje tako što lekari otkrivaju supruzi da je muž neizlecivo bolestan i da mu ne preostaje još mnogo vremena. Ona će nam ispricati u kratkim crtama njihov zivot, toliko je to jednostavan zivot da ćemo mi dok ona prica u pojedinacnim sekvencama koje to opisuju, saznati sve o njemu, sve o njima. Ona odlucuje da to nikom ne saopšti, ali tera muza da konacno odu na neko putovanje, dugo zeljeno putovanje u Japan, ili, posto muž neće pa neće, bar u posetu deci u Berlinu (deo filma koji neodoljivo podseca na divni Tokyo Story majstor-Ozu-a). Nakon što su, dezorjentisani i izbaceni iz koloseka prosto jer sa decom vise nemaju dodirnih tacaka, resili da odu na obalu Severnog mora (opet omaz Tokijskoj prici)... the spinning wheel of fortune je tako nepredvidiv... umesto Rudija, muza, iznenada umire ona, Trudi.

Tek od ovog momenta, od porodicne melodrame, koja je zapravo bila tek pupoljak prepun detalja, prepun sicusnh naznaka o buducem razvoju, pocinje da se razmotava prica u dubinu i u sirinu. Tek nakon njene smrti, Rudi se zagleda u dusu svoje žene i otkriva o njoj celo jedno prostranstvo pred kojim je ceo zivot zatvarao oci, nikad ne videci velicinu njenog žrtvovanja za njega. Sto i jeste poenta, žrtva se nikad ne hvali svojim žrtvovanjem, ona umire u tisini i zadovoljna svojom misijom. Srećom, volela je coveka koji je, makar i prekasno, uspeo da joj uzvrati.

Kao tresnjin cvet razbuktava se svom silinom u njemu volja, snaga i zelja da upozna svoju ženu, onu koju je ceo zivot voleo, ne primecujuci je...

Fala Expiju za preporuku :)

http://www.imdb.com/title/tt0910559/
pseud
24. септембар 2012. у 19.35
Čitam naslov na nasem i ne kapiram...čitam dalje i kod onog da ga tjera da posjete djecu u Berlin znam da je to 'cherry blossoms' :)

Mnogo dobar film, slikovit i sharen, realisticna a bajkovita prica.
Bas je bilo uzivanje gledati ga...jedan od onih koji ostaje u pamcenu uprkos godinama.
Expander
(the late show with)
25. септембар 2012. у 06.38
It's a pleasure dear bbttee .)

Hvala i tebi na velicanstvenim expozeu.
Haralampije
25. септембар 2012. у 17.59
fontisa
25. септембар 2012. у 20.46
[samoispitivanje]...nekako mi tema teska da je gledam, mada me zanimaju dramaturski prelazi price.
verovatno bih se iznervirala sto ljudi ne znaju da iskoriste momente koje im njihove kosmicke sile s vremena na vreme bace...pogotovu kada je ljubav u pitanju.
Babette
(office mite)
26. септембар 2012. у 02.47
Ne,ne bi. Ne bi imala vremena za to, jer je 30 i kusur godina njihovog zivota ispricano za 5 minuta... a sve posle toga su te kosmicke sile.
vocko
26. септембар 2012. у 09.09
fonti, srdce, moz' celu filozofiju da raspalimo o tvojem 'nerviranju' sprotju teme o kojoj prichash. da me pogreshno ne razumesh, u tome je bash i caka shto nas bog uvek uputjuje na nashe davno izbugljene polovinke koje smo izgubili 'padom' iz raja, na zalost retki su ti koji uspeju da ih pronadju u ovom zivotu i ovoj dimenziji.
meni tu vishe za plakanje merak nego li za nerviranje. od nerviranje skache pretisak na pogreshno mesto. a za plakanje mi uvek treba neko prijateljsko ramo (ramo druže moj!)
nerviranje me iscrpljava - da pojasnim, dok mi rundzanje obavezno napuni baterije.
fontisa
26. септембар 2012. у 12.56
ufff..umem i ja da zaplacem...od besa :) ili od sreće i ljubavi :)

pogledacu ovaj film čim baba kaže dva puta, pali se lampica da bih stvarno trebalo da ga odgledam.

veliki sam ...nekako ...agresivan slusalac i posmatrac...iskreno se iznerviram i to je čitava bujica emocija koja me obuzbe, od besa do tuge, kada vidim da se neke prilike propustaju zarad straha.
mrzim strah mada je stalno u meni, valjda je to normalno, ali znam da ću da učinim sve u mojoj moći da ga obuzdam i savladam.

mene čak iznervira bivša devojka mog muza, sto je toliko vidljivo da ona i dalje njega voli. ponekad popijemo kafu i ja je pitam zašto ništa nije učinila u vezi njih...jer meni je bilo ocito kada sam istog upoznala (njih dvoje nisu bili zajedno tada)da sa njim želim do kraja :) i tako će i biti.
za sve moras da si spreman u zivotu... da prepoznas prilike, da srcano živis, imaš petlju da ides napred, ne mrzis, volis zivot i da znaš da uzivas u momentima, u malim savrsenstvima sto nam sile bacaju s vremena na vreme

MarkizDeNoviSad
(Sinter)
26. септембар 2012. у 15.53
pusti bre ženu. ovo je mucenje za bergmana ili za spanske sapunice.

fontisa
26. септембар 2012. у 17.32
ko koga? ona mene ili ja nju? :))
nuua
27. септембар 2012. у 08.57
nabavila za sutra bako
rastavicu se od ljubavi
pa se opet sastaviti
nek mi se usi sfrcu
i pupak izvrne naopacke
Babette
(office mite)
27. септембар 2012. у 15.04
Ok, nuice, pozdravi mi Mr. Fudzija kad ga vidis.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Mantra Bracelets?
.