iako su već okrznuli poznije godine, penzija ne izgleda da je u planu.

moja omiljena baka filma je joan plowright. 82 godinice, kojih sezdesetak filmova oko struka, zadnji snimljen prošle godine. ide i ide, kao energizer bunny.
od ceznjive mashe u „three sisters”, mame nadje u „i love you to death” koja se fino znala naljutiti na nasem jeziku, mrs. fairfax u jane eyre, do mary wallace u „tea with mussolini” i mrs. palfrey, od svih malih i nezapamcenih uloga, do onih malo većih, uglavnom je bila tu da bi bila sporedna, nebrojeno puta ukravsi svijetlo. javlja mi se neki mir, u redu sam, „kod kuce” sam dok ju gledam na platnu, odsutna za sve drugo pojela bih najvjerovatnije i pihtije da mi ih netko podvali.
http://www.youtube.com/watch?v=ZwihHW2ZQLg


od deda, eli wallach ljulja moju barku. preduhitrio je joan plowright za jedno 14 godina i kojih dvadesetak filmova.
od calvere u „sedmorici velicanstvenih, tuca iz ”the good, the bad and the ugly„, zayebano-fenomenalnog vilana:
http://www.youtube.com/watch?v=sTcBgs2huRo&feature=related

do don altobella, zbog kojeg mi se isplatilo presjediti čak i uz kuma treceg, deda eli napravi da se i mediokritetsko ostvarenje poput ”the holiday„ učini na momente simpaticno...pretezno u onim momentima kada je arthur abbott na platnu, covjek odjednom ne pozeli da se upuca u vlastito stopalo:
http://www.youtube.com/watch?v=xPevgTJDp7E

iz onih generacija koje su ucene da postuju svoje starije, sada su oboje sustiglii godine kada vise sami nemaju koga postivati.

mama lovz.




”