Дискусије : Филм

 Коментар
Gastro osvrti
Babette
(office mite)
26. фебруар 2010. у 03.37
Copy/paste

Babetina gozba --- (a tribute to ~C)

Odgledah gozbu moje imenjakinje.

Naizgled, to je mali film, pa ipak, odmah sam ga uvrstila u niz filmova koji mogu da se pogledaju beskonacno mnogo puta i da se iz njega uvek izvlace nova zadovoljstva. Ne samo zato što na prijatan, smiren i spokojan način (usput, to Severnjaci su izgleda zaista spokojni… takvi su im filmovi i knjige, i muzika…. ) tretira velike i duboke teme, ljubav prema bliznjem, prema Bogu, cistotu duse, toleranciju, humanost, predanost, sintonizam sa prirodom, postovanje, umetnost….. nego i zato što je film kao film vizuelno lep i vanvremenski. Malo je dijaloga, jer su to tihi ljudi, od malo reci… razgovor dve sestre, kad se prisecaju oficira koji im je bio gost, i u koga se jedna od njih nevino zagledala, koji bukvalno ide ovako:
F: Secas li se onog mladog oficira, necaka gospodje Lowenhielm, sto je bio ovde pre par meseci?
M: Da.
I onda razmena pogleda, recitija od Tolstojevog romana.
Ta scena me zaista ocarala :)

To je film prvenstveno o ljubavi, iako zaklonjen iza skromnih i asketskih prezbiterijanskih serviranja i raskalasne i luksuzne gozbe jedne Francuskinje... Zapravo, hrana je sve: kako jedemo i šta jedemo čini nas onakvima kakvi smo, i to što smo takvi kakvi smo određuje šta ćemo i kao ćemo jesti. Pristup hrani nije bez razloga jedna od glavnih odrednica svake religije. Šta i zašto jedemo, i ko nas hrani. Uloga hraniteljke, majke, sluskinje, i značaj svakog ponudjenog zalogaja. Transformacija Babettine gozbe iz onog sto su kruti mestani sputani hrišćanskim zakonima okarakterisali kao greh, pretvara se u slavu dobrote i ljudskosti.

------------------------------

La grande abbuffata (1973) – Marco Ferreri

M. Mastroianni (Marcello) • M. Piccoli (Michel) • U. Tognazzi (Ugo) • P. Noiret (Philippe)

Ugo je kuvar, Michel je televizijski producent, Marcello pilot, Philippe parlamentarac, dugogodisnji prijatelji i sladokusci.U Filipovoj vili organizuju jedan ogroman banket, koji traje ceo vikend, dan i noć.Pozivaju i devojke, prostitutke, da im se pridruže, ali one ubrzo napustaju scenu zgranute bizarnoscu i banalnoscu domaćina. Ostaje samo jedna, Andrea, uciteljica koja je dovodila djeka da se dive istorijskoj vili. Ona će ostati kao svedok i protagonista u ovoj apsurdnoj tragediji…jer zapravo, pod grotesknom i opscenom spoljasnjoscu, radi se zaista o ljudskoj tragediji, beznadju i samounistenju.
Stvarno volim ovog uvrnutog Ferrerija i moram da ga pomenem jednostavno zato da bih podsetila na ovaj klasik poznavaoce i sladokusce. Po meni ovaj film je depresivniji i crnji i od samog Andjela unistenja. Oni koji ga se SITI nagledaju, nikad se vise neće usuditi da kažu: „Ubili smo se od klope”!!

---------------------

Como agua para chocolate (1992) - Alfonso Arau
.

Iliti: gozba za sva čula

Zove se Tita, ona je najmladja od tri sestre, cudesnih sjajnih ociju i zenstvenog osmeha. Njena sudbina je zapecacena staromodnom meksikanskom tradicijom: buduci da je majka udovica i glava porodice, njena najmladja kci prinudjena je da ostane uz nju sve do njene smrti, bez mogućnosti da se uda i da ima decu.
Tita je spokojna i prihvata svoju ulogu, sve dok se ne zaljubi u Pedra….
Pocinje zaplet, pun strasti, pun neverovatne energije, mesavina fantazije, snova, magije, sa realnoscu koja je i sama već dovoljno magicna, uz povremena serviranja delicija koje priprema Tita i u cijim receptima postoji jedan sastojak do te mere banalan da niko nije u stanju da pojmi koliko istine ima u njenim rečima…… (dovoljna je samo mrvica ljubavi…)

Ovo je divan film, koji se lako gleda, u kome se uziva, puten je, nabijen erotikom i culnim uzivanjima, sve do kraja, koji, po meni, poprilično obara film na nivo jeftine melodrame, sto je steta, buduci da su prve četiri petine filma prava mala ekskurzija u more strasti…( ne samo erotske strasti, nego cistog obozavanja zivota), oslikana priguseno jarkim tonovima, o neprolaznoj magiji ljubavi.

Po romanu Laure Esquivel.

-----------------------------------

Eat, drink, man, woman – Ang Lee (1994)

Komedija sa primesom drame ili drama uz topli smesak? Svejedno. Ukus zivota i ljubav kao zacin, to je ono sto čini jedan obrok rafiniranim i jedno nepce osetljivim, a jedan film prijatnim i omiljenim. Ocinska ljubav prema trima kcerima izrazena u ritualnim nedeljnim ruckovima, za vreme kojih je skoro obavezan dogadjaj neka najava, neka novost, nešto sto će svima promeniti zivot. Možda najemotivnija i najprefinjenija od triju, srednja kcerka Jia-Chien, najbolje oseca tanane strune ocinske ljubavi, koja je vise prenesena nego recena, i vise negirana nego dokazana, ali uvek sveprisutna i snažna. Ang Lee je veliki majstor, covek maestralnog umeca da diskretno upre prstom u sustinu, ne nanoseci bol. Iz njegovih filmova se može puno nauciti, ko je spreman da se potpuno otvori i da hrabro prizna sopstvenu humanost.
Posebno je prijatno gledati europeizovane Azijate koji balansiraju među kulturama i koji su tako dirljivo jednaki nama u njihovim svakodnevnim i vecnim ljudskim potrebama: za ljubavlju i za srećom. U ovom filmu ima pomalo od svakog od nas…. A gozbe koje otac priredjuje kcerima (i malenoj prijateljici) su ipak nešto potpuno nesvakidasnje i skoro bozansko.

pata
(milijarder)
26. фебруар 2010. у 04.04
odlicna tema... ja sam u kulinarskom fazonu

Como Agua sam gledala - lep film, sve sto rece baba suva sitina... Ostalo nisam čini mi se...

Lepa metafora ono za pogled recitiji od Tolstojevog romana, ali nedozvoljena devalvacija Tolstoja...
Expander
(Предатор)
26. фебруар 2010. у 04.14
Najtoplija preporuka od mene, gledao sam ga već 3 x, sjajan film, ali sjajan!

http://www.youtube.com/watch?v=FimMphR-rEE

Estomago = u prevodu; Stomak
MarkizDeNoviSad
(Sinter)
26. фебруар 2010. у 05.57
Za sve koje drže dijetu preporucio bih film Glad rezisera Stiv Mekvina. Na neki način stoji negde u memoriji sa Zivotom Dejvida Gala.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklace?
.