O Zarku Lausevicu?
konkluzolog
(analizator)
01. фебруар 2010. у 17.59
Nemojte mi zameriti sto pokrecem temu ali me kopkaju neke stvari tu. Stavio bi na stranu emocije i postavio bi neka pitanja.
Otkud coveku kojem daske zivot znace pistolj u dzepu? Nadam se da Bata Zivoinovic nema kalasnjikov kad ide na piojac! Pre bi Sekspira trebao imati u dzepnom izdanju, onda, otkud jednom umetniku sposobnost da barata vatrenim oruzjem kao Dzom Vejn?
Možda sam malo primitivan kad smatram da su glumci umetnici koji su emotivne licnosti a ne ubice.
Rekoh, ostavite emocije na stranu. Nepozeljini su komentari curica kojima je ostao u sjecanju po nekim ulogama, ovo je zivot. To nije razlog da ga proglasavate nevinim, previse je subjektivno da bi bilo realno.
kockasti
02. фебруар 2010. у 01.35
„...Možda sam malo primitivan kad smatram da su glumci umetnici koji su emotivne licnosti a ne ubice...”
1. Uopsteno, ako je covek emotivno razvijena licnost, ne mora biti nerealni idiot.
2. Ko je ikad letovao u CG zna o cemu se radi...
Pilot_
(opste_prakse)
02. фебруар 2010. у 03.41
Stvarno ste vise dosadni sa tom milion puta prezvakanom temom.
Pustite covjeka neka živi svoj zivot.On najbolje zna kako ga živi i koje cinjece su dovele da ovaj nesumnjivo veliki glumac napravi nešto sto će ga obiljezit za čitav zivot.
Neko ko otvara ovakve teme nakon skoro 20 godina i razvija neki sopstveni scenario te price je za mene potpuni idiot.
Zašto je nosio pistolj u devedesetim godinama može da se objašnjava samo nekom ko je bio beba u to vrijeme.Oni koji poznaju tematiku znaju kroz šta je Zarko prolazio kako u BG tako i PG.
A sad oruzje, crnogorci, krvna osveta.. su samo folklorni dekor i kakofonija za siroke narodne mase.
Ne opravdavam ubistvo ali opravdam pravo da se branis.Ukoliko tu nevidljivu crtu prekoracis moras biti spreman i da platis cijenu.On je placa evo već skoro 20 godina.
Fan
02. фебруар 2010. у 05.17
ja sam iz Yeboslavije mnogo odavno pobegao tako da jedva da znam ko je zarko lausevic a nisam bas ni siguran šta se desilo prilikom tog obracuna kod flore i faune, slabo pratim dogadjaje iz rodne mi grude ali se dobro secam jednog detalja iz iznad pomenutih 90-ih. naime, za vreme jedne od retkih poseta toj rodnoj mi grudi sreo sam se sa drugom iz detinsjtva. otisli smo kod njega kuci iz drugih razloga ali mi je tom prilikom pokazao čitav arsenal svakojakog oruzja od kojih je meni za oko zapao jedan magnum 357, pistolj koji sam do tada samo na filmu gledao. pitao sam ga šta će mu sve to na šta mi je odgovorio da smo mi srbi uvek imali oruzje da se branimo nego su nas svih onih godina komunisti sprečavali u pravu koje nam je od boga dato...ili nešto u tom stilu.
taj moj drugar nije bio ni mafijas, ni vojno lice a ni jedan od onih sto su u to vreme svakodnevno prevrtali stotine hiljada maraka preko ruku(a u tadasnjoj srbiji to je bio otprilike svaki drugi njen muski stanovnik, pa možda i vise). ne, taj moj drugar je bio običan gradjanin i prosecan stanovnik. pa, kontam ja, kad je on mogao da poseduje svo to oruzje sto onda ne bi mogao i neki glumac?
a gde god je puno oruzja u opticaju i zakoni oko nosenja istog liberalni, zna se šta je posledica. masakr ovde i onde i ubistva ne zna im se broj.