Beba se ne pravi radom ,već zravljem.
Računanje plodnih i neplodnih dana

Ukoliko žena ima uredne menstrualne cikluse (razmak od 1. dana menstruacije do 1. dana iduće) s trajanjem od 26-34 dana, tada plodne dane možemo izračunati.
Od najkraćeg zabilježenog ciklusa odbija se 18 da bi se dobio prvi plodni dan ciklusa. Od najdužeg opaženog ciklusa se odbija 11, da se dobije posljednji plodni dan ciklusa. U pravilnom 28-dnevnom ciklusu plodni dani su od 10. do 17.

28-18=10. dan (početak plodnih dana)
28-11=17. dan (završetak plodnih dana)

Drugi primjer: žena ima cikluse od 28 do 32 dana,
dakle: 28-18=10; 32-11=21, pa plodni dani teoretski padaju od 10. do 21. dana.
Kalendarska metoda je također i plan kako zatrudnjeti ako imate češće spolne odnose u plodnim danima.

Bazalna temperatura

Postoji dopuna toj metodi, pa se može kroz dva-tri ciklusa mjeriti tzv. bazalna temperatura. Neposredno prije ustajanja treba (najbolje živinim, uvijek istim) toplomjerom izmjeriti u ustima ispod jezika 5 minuta i zabilježiti temperaturu (najbolje na pripremljenom grafikonu). Bazalna temperatura mjeri se ako ste zdravi i ne uzimate lijekove protiv bolova niti za spavanje koji bi mogli utjecati na tjelesnu temperaturu. Tada se može zamijetiti da oko 12. dana ciklusa temperatura pada (npr. sa 36.5 na 36.1 C), a slijedeći dan raste (npr. na 36.9 C) i ostaje nekoliko dana povišena. Tada znamo da je taj dan kad se povisila temperatura najvjerojatnije bila ovulacija. Mnoge žene će ovulaciju i osjetiti kao stezanje ili čak bolove u donjem dijelu trbuha. Gotovo sve će imati i promjenu cervikalne sluzi-tj. zamijetiti iscjedak iz rodnice koji taj dan postaje poput dugih niti tj. nalik bjelancu. Taj iscjedak je čist i bez nekog neugodnog mirisa (za razliku od eventualnih upalnih iscjedaka). Ponekad je teže prepoznati promjenu iscjetka ako je žena baš taj dan imala spolni odnos, no nakon nekoliko ciklusa praćenja moći će sama prepoznati razliku. Određivanje plodnih dana prema toj cervikalnoj sluzi je temelj prirodne tzv. Bilingsove metode kontrole začeća. Ova metoda se pogotovo preporučala ženama koje ne mogu zbog nekih razloga koristiti kontracepciju, a muškarac izrazito ne želi koristiti prezervativ. U odnosu na prezervativ taj način štiti od začeća, ali ne od manje ili više opasnih spolno prenosivih infekcija.
Danas je poznat sve veći broj tih infekcija: klamidije, mikoplazme-koje često dovode do tihih upala i čak neplodnosti zatim trihomonas vaginalis-uzročnik trihomonijaze, gonokok-uzročnik tripera-kapavca, treponema pallidum-uzročnik sifilisa, HIV, HPV-uzročnik kondiloma i promjena na grliću maternice, HBV i HCV-uzročnici žutice B i C, te neke druge manje opasne, ali koje također treba liječiti.